Mokrenje u krevet...

Drage mame (i tate, naravno)...Više zaista ne znam što napraviti i ljuta sam i dovodi me do ludila zdravstvo na hrvatski način.

Moj najmlađi sinko, šestogodišnjak je prije nekih godinu dana počeo mokriti u gaćice, pa onda i noću. Obavili smo sve preglede i svi su nalazi bili u redu.
Poslali su nas psihologu: posvetiti mu više pažnje (a i ovako se skoro sve vrti oko njega jer je najmlađi i najmanji) to je bio suma summarum svega.

Slučaj je htio da sam u svibnju ja ostala na dužem bolovanju i samim time kod kuće, nisam odlazila na posao i nakon toga je opet mokrenje prestalo...do ponovnog početka vrtićke godine kada je opet počelo.

Pokušala sam razgovarati sa vrtićkom psihologicom, ali ona me otpilila riječima da je sa njim sigurno sve u redu psihički, ali da je sigurno riječ o fizičkom poremečaju i bolesti takvo a priori davanje dijagnoze...ne znam. Ljuta sam. Na nju. I na sebe jer ne mogu i ne znam pomoći djetetu.

Da li da ponovno prolazimo sve preglede? Da li da čekam da to sve skupa prođe kako je i počelo? Pedijatar veli potražite pomoć psihologa, psiholog veli fizički je uzrok mada je u istoj rečenici izjavila da "nije ona stručnjak za urologiju".

Dajte, nabacite koju pametnu...

Kao prvo, strašno me iritira kada netko, u ovom slučaju vrtićka psihologica, pristupa na ovakav način ljudima i svom poslu. Ja radim sa strankama i znam da je ponekad teško raditi s ljudima, posebno u današnjim uvjetima ali baš zato to nije način rješavanja stvari. Kako sam i sama majka posebno me iznerviraju situacije u kojima je u pitanju nekakav problem vezan uz djecu.
Moja mlađa kći (3,5 god.) je prije nekih mjesec dana bila u bolnici na operaciji, naravno kako to već biva od jednostavne rutinske operacije sve se zakomplicira i naravno da je oporavak trajao znatno duže. Fizički smo se oporavili ali psihički se još borimo sa posljedicama. Tijekom ljeta smo se konačno riješili pelene ali se sada još uvijek i to dosta često desi da se noću upiški. Vjerujem da je i kod vas to u pitanju, budući je dok ste bili kući sve bilo ok da bi se opet pojavili problemi polaskom u vrtić.
Ja ti često posegnem za literaturom u knjižnici, često joj čitam slikovnice na temu problema koji nas muči ali to je proces koji traje. Meni je isto već dosta i neznam što više učiniti ali njima malima treba više da to u svojim malim glavicama riješe. naravno i ovisi kakvo je dijete samo po sebi i kako prihvaća promjene i usvaja novo nastale situacije.
Ja i dalje čitam i pričam, pa se dogovorimo i veselimo svako jutro kad se probudimo suhi..... pa proći će.
Držite se!

Moj stariji je prestao piškiti u krevet nakon operacije mandula (s 3 godine). Ne znam da li to ima veze, ali čula sam još takvih priča i bilo je još primjera u obitelji.

Dakle, ako dijete ima problema s grlom, razmisliti o tome... Ako nema - onda ne znam. To je samo naše iskustvo.

Hvala na sugestijama...evo, od kada sam napisala post smo suhi. Prošlu noć sam čula da se meškolji, digla ga i odvela piškiti i suhi smo. Primjetila sam da cupka, stičće noge i trpi valjda dok mu mjehur ne pukne ako ga ne upozorimo da ode na wc...u vrtiću teta nema vremena gledati svih njih 28 koliko ih je u grupi.
Mandule tj. treću smo izvadili isto sa tri godine...ali onda nije bilo ovakvih problema. Nakon toga smo počeli normalno jesti i spavati :-)

Moram priznati da me više razljutio odgovor psihologice...