dohrana,dojenje,odgoj.. vs.komentari ukućana

vrijedi li objašnjavati ukućanima zašto odgajamo svoju djecu kako ih odgajamo?
zašto ne posjedavam dijete, zašto mi kaka zeleno, zašto mu ne dajem sladoled, keks, zašto ne kivi, špinat itd.. zašto ne hodalica.. i uobičajeno! i sami već znate..
nekad sam objašnjavala zašto a onda bih shvatila da neke ljude to zapravo ne zanima i da ne žele znati ništa osim onog što su ono radili sa svojom djecom ili se čude kako pretjerujem a još ni nemaju djecu..
a ja ko idiot svaki dan čitam, informiram se učim..

problem nastaje kada su odnosi u obitelji zategnuti i nelagodni zbog cijele priče oko toga!
vrijedi li se truditi oko takvih odnosa? jer ja ne želim biti u svađi s nekim zbog toga što ne želim djetetu dati kivi ili mu obući cipelice a još ne hoda..
a nekad dođe do takvih situacija..

zar ne bi svatko radio kao ja da zna da postoje i male šanse da mu dijete neće imati visok tlak, dijabetes, alergije, problema s kičmom...?? da ne nabrajam dalje...:unsure: zar je to za ismijavanje??
ja ne sudim nikoga pa očekujem da se ne sudi ni mene, pogotovo ne od strane ljudi koji ne znaju i koje ne zanima pa se postavljaju kao da radim pokuse s djetetom i okreću očima, pričaju mi iza leđa.. :-x
za slučajne prolaznike me baš briga, ali što kada se to događa unutar kuće i kad mi je grč u želucu svaki put kad dođe do takve rasprave i sprdnje na moj račun??
možda sam si i sama odgovorila..
vječna tema:-) kako ste se vi nosili s tim..?

Mislim da već ima preko nekoliko takvih tema ;)

sorry očito baš nisam dobra s tražilicom:-)
ima sličnih tema "svaštara" ali baš vezano za dohranu nisam našla..

Ima, ima, godišnje barem 3-4 teme tog tipa ;)

A ko ti spada pod ukućane? Ako je svekrva, nebi ti bila u koži:) (mislim, da dijelite životni prostor). Moja svekrva je prava kurioža, ona što sve mora znati, viditi, čuti..a ima još jednu ogromnu manu-stalno dijeli savjete, a, ruku na srce, nije neka intelektualka i ne mogu odvojiti neko područje za koje mogu reći-E u ovo se baš razumije. Ali ništa od toga je ne spriječava da konstantno dijeli savjete (pa recimo, čak i kad sam išla roditi svoje četvro, ona ih je rodila dvoje, imala mi je nešto za reći).

što se tiče prehrane i svega ostalog vezanog za djecu, moj prvi sin je njen drugi unuk a još dok sam bila trudna s njim, gledajući nju s prvim unukom, rekla sam joj da je meni to što ona radi prestrašno i da joj nebi palo napamet biti takva prema mom djetetu (ona je bila ta koja je donosila sve odluke u vezi tog djeteta a ne njegovi roditelji) . Ona se šokirala tom mojom izjavom ali s time sam je u startu malo spustila, dala joj do znanja da se u moje dirati neće. Kasnije je pokušavala ali moje reakcije su bile poprilično dramatične pa je prestala.

A ne znam što da ti kažem, ja sam u ovoj obitelji vještica i nitko me ne voli. Svi me kao nekako poštuju i cijene ali ne vole se dirati u mene. A skroz nisam taj tip, nego su me prislili da budem takva. Kad skužiš da na kulturno i fino može ići jedino ako će potkopati sve što si ti i ima veze s tobom, onda moraš okrenuti ploču. A nemoš i ovce i novce. Mene ne hebe što me oni ne vole (ja bi svekrvu najrađe u top stavila i lansirala u pm), ja samo oću svoj mir.

pa ti vidi što ti odgovara. Tvoje dijete je tvoja odgovornost, nije ni babina ni didova. Pokušaj objasniti zašto što radiš na svoj način, ako ne shvaćaju..to je onda već njihov problem

da svekrva svekar i šogor:lol:
pa ja sam već pokušala svašta al sad sam došla u situaciju da mi je djetetu zdravlje moglo bit ugroženo zbog toga što drugi misle da znaju bolje od nečije mame, koja je usput i m.sestra, al to nekima očito niš ne predstavlja..
trenutno ja i svekrva razgovaramo samo pro forme,jer sam napokon izrekla neke stvari koje sam davno trebala..
stvar je u tome da je meni to žalosno ali ne znam dal tu mogu išta napraviti na normalan način..
meni je npr. neugodno uopće učiti ljude starije od mene 30-ak godina nečemu.. pa onda izdiktiram svoje pa oni pozijevaju..

zanima me kako se razvija tvoja situacija?
pošto sam ja u sličnoj situaciji... komentari i uplitanje od strane svih, a najviše mi živac diže svekrva. kratko smo bili u suživotu dok se nisam posvađala i na kraju se odselili. e sad nemam nikakvu kontrolu nad tim što se zbiva u onom brlogu, što me nervira, no manje nego život tamo.

pa recimo da je situacija puno bolja. sa svekrvom sam imala razgovor, više sam ja pričala. ona je većinom šutila, i nijekala moje tvrdnje.
uglavnom,rekla sam joj što sam imala, na lijep način, što mi smeta što očekujem, pa ona nek odluči kako će. dal ćemo pričati ko ljudi ili nećemo uopće.
krenulo je na bolje, puno bolje, ona se sad ponaša drugačije, ne miješa se puno, a kada se i miješa ili podbada ja to ignoriram.
i to i je bitno, naučila sam ignorirati i ne uzimati sve srcu. a to će je vjerovatno još više zaboliti, ili joj bar pokazati da me ničije mišljenje ne zanima.
ja imam svoje dijete i itekako dobro se brinem za njega, a drugi ako misle da znaju bolje nek si nađu život, ne zanima me.

jao......kud me nađe...
sad je kod nas akualna hodalica, hodaljka ili kako se već zove. Ja ne želim ni čuti za tu stvar jer jednostavno nije dobra za dijete i ne želim je u kuću a u stvari nemam pojma kako je to super dok se on samo onako lagano oslanja na nogice i ide kuda oće i vježba (!?). U njihovim očima ja sam luđakuša (valjda) koja i TO oće na svoju ruku. Oni su svoju djecu vozili u kolicima, ja pak svoje učim na ruke i nosim ga u tobolcu, oni su svoju djecu od pet mjeseci čičali (posjedali) ja svoje ne, njihova djeca su odmah nipetnišest jela gulaš iz njihovog tanjura sa nepunih pet mjeseci (i niš im ni bilo, dapače djeca su gladna, pa oni su već veliki), ja sam svoje dojila isključivo do šest mjeseci (i zločesta mu mama ni vodice jadnom žednom nije dala, a on kad mu nonica da sa žličicom tako žeeeedno guta)-tu sam poludila, itd. itd.
Znaju oni da preko moje riječi ne mogu, ali ne mogu a da ne daju svoje mišljenje. Ali to je inače tako. Poznati i nepoznati su kao dužni udijeliti pokoju "pamatnu" novopečenoj majci. I mislim.... kako sam mu mogla dati bananu poslje pet popodne?????? Opet neću imam cijelu noć u komadu (nemam pojma šta je pod time mislila njegova mama).

kad naletim na ovakve teme odmah se osjećam bolje što nemam veze s nikim pa ne trpim dobronamjerne savjete

Hodalica nije zaživila u mojoj kući (niti sam primjetila da se netko iščuđavao), dijete nisam posjedala, dohrane sam se držala čitajući plan od apricot, vodu nisam davala iako je bio ljetna beba (tu je bilo komentara tipa pa žedan je ali nisam popustila), uglavnom moji ukućani su već odavno navikli da ja imam svoje stavove i da ću uvijek poslušati što ima tko reći ali o mom djetetu je moja zadnja i sve dobro funkcionira (imam razumne ljude oko sebe ili me se boje ne znam :alexis:).

A učenje djeteta prvim koracima bilo je strogo zabranjeno držanje za rukice istegnute iznad glave.

meni je najgore to što to ne prestaje, moji već dugo nisu bebe. Ja sam povukla granice, većinu vremena družimo se protokolarno i komuniciramo diplomatskim notama i ja sam naravno grozna i ne dam im djecu :oklagija: , a kad ih pošaljem jednom u sto godina da ih pokupe iz škole ili im daju jedan ručak jer sam negdje zaglavila, mm radi ili sl onda ih brže bolje obojaju nekim everlasting maxfactor puderom, nahrane svim i svačim, odvedu u slastičarnu na drugom kraju grada, pogube šlape, kape, zadaće, ili nešto još luđe, da ne pišem, prepoznat će se :)
Jedino mi je lakše što nisu više tako krhki kao nekad pa ne strepim nad minutama nego aj' ne bi baš mogli tako svaki dan, ali to jednom mjesečno preživimo nekako...
Za sve ostalo otkidam od usta sebi i djeci (doslovno) i uzimam sitericu ako moram, to je jedino što mogu

Citiraj:

---

uporna prvotno napisa

A učenje djeteta prvim koracima bilo je strogo zabranjeno držanje za rukice istegnute iznad glave.

---

Za ovo su mene udavili kad je moj sin počinjao hodati, naime bi je vrlo mala beba kad je prohodao, a bio je brz u mjenjanju smjera kao vjeverica, tako da mu je rukica bila istegnuta jer ja nisam mogla u isto vrijeme na pet strana kao on LOL nitko mi nije vjeroavo da ga to ja ne vučem, nego on mene...