Tantrumi kod petogodišnjaka

Iako su izljevi bijesa specifični za dvogodišnjake, moj malac koji u veljači puni pet godina ima povremen izljeve bijesa koji su katastrofalni. Osjećam se nemoćno. Rijetko se dogode, a kad se dogode, onda je to onako pravi raspad sistema, ne znam što da radim.
Primjer, u zadnje vrijeme ima pik na nog mlađeg nećaka od 2 godine i to baš se zajapuri na njega toliko da ne znam što da napravim. Unazad godinu dana on je bio divan prema njemu, maltene ga je pazio, ona ga je znao ugristi kako ti biva kod jednogodišnjaka, moj bi se samo povukao.
A sad, mila majko:-o. Kad ga vidi, odmah je lud, da to na kraju eskalira izljevom bijesa.
Lupanje, vrištanje, inaćenje i ne prestaje.
Otišli smo doma, nastavio se derati ko da mu deremo kožu. Stavim ga u sobu, urla iz sobe da će se popiškiti u gaće, plače, urla. Govorim mu da izađe kad se smiri. I smiri se, odlazi na wc, govori mi da sam ja kriva što se popiškio u gaće, a nije, popipala sam mu gaćice.
Dolazi u db, uzima daljinski, baca u smeće. Rekla sam mu da ga izvadi i izvadio ga pa bacio o pod.
Što da radim?!

Prvo :love2:

Čini mi se da ti dječak jasno i glasno poručuje da je ljut i bijesan na nešto/nekoga.
Je li se što dogodilo unazad godinu dana? Prinova u obitelji, kretanje u vrtić, preseljenje...može biti bilo što, sitnica neka.
Probaj zbilja malo vratiti film unazad i pregledaj od kad je počela promjena u ponašanju.

Možda su mu dosadili ugrizi od dvogodišnjaka, možda osjeća da bi mu trebao bit uzor kao stariji, a nije spreman na to...ma lupetam, stvarno može biti bilo što, ali dečko je bijesan. Trebaš naći razlog i riješiti ga.

A što on kaže kad razgovarate o tome, zašto se tako osjeća?

u takvim situacijama izbjegavam naređivanje i gospodarenje,zatvaranja u sobe i sl (to i inače ne radimo) nego se kleknem do njega i uzmem ga u naručje i kažem mu da se smiri.i odmah se smiri.kasnije pričamo i analiziramo što je bilo krivo a što pravo.ali prvo ga fizički smirim.i da,možda je i gladan? mojem kad padne šećer bude baš nervozan.

Mislila sam da se nikada necu javiti na ovakvoj temi, ali evo me :-(. Moj sin od 4 godine i 8 mjeseci je cini mi se poceo ispoljavati tantrume od nedavno. Nadam se da je to to, jer sam se bas uplasila kada se desilo. Ako se recimo igramo necega, pravimo stazu za vozice i ja ne napravim stazu onako kako je on u svojoj maloj glavici zamislio, nastane vriska. E sada kada kazem nastane, krivo sam se izrazila, jer se to desi jednom u 2o puta. On pocne da place, da rusi tu stazu, da s vremena na vrijeme tako vrisne, a to je ono cega se najvse plasim. Nekako mi je to vristanje tako strasno, kao da nije moje djete. Danas se isto tako desilo svekrvi koja ga inace cuva, a njoj se desilo prvi put, tako da se zena izbezumila. Najvise je uplasi taj vrisak, koji bude kroz plac. Nije ga mogla nikako utjesiti i onda je zvala supruga, koji ga je nekako smirio. Pitao ga je da li ga nesto boli, odgovor je ne, da li se necega plasi, odgovor je ne. Jako sam izgubljena u svemu ovome, jer mi se ne desava cesto i do sada to i nisam mogla nazvati tantrumima, ali mi se cini da jesu. Molim vas vase savjete po ovom pitanju. Svaki je dobro dosao.

Da, i zbunjuje me to sto su tantrumi specificni za djecu od 1 do 4 godine, a evo mom djecaku ce skoro 5. Da li je to ok? Znam da je svako djete drugacije i da se bas ne moze generalizirati, ali razmisljam da li je to to ili nedaj Boze nesto drugo...

a kako su se vaša djeca do sada ponašala u kriznim situacijama?

nekada se tantrumi javljaju u jako ranoj dobi a nekad dođu izrazito kasno!

No bitnija stvar od toga je, zapravo ono što ih pokreće! Jesu li se u vašim obiteljima ( u svakodnevnom životu ) desile neke promjene?

ponekad djeca reagiraju na neke nove stvari koje si teško mogu obijasniti!!

znam zasigurno da za svaki tantrum postoji neki okidač!! Nešto što ga izazove, nešto što dijete osijeti, vidi ili čuje!! Ako pozornije promatrate sigurno ćete spaziti što je to zapravo što vaše dijete izbezumi i izazove tantrum!!