(Ne)zamjenjiva mama....

Vratila sam se nedavno na posao nakon malo produzenog porodiljnog...nema mame koja mi nije pricala o priljepljenosti djeteta uz nogu kad bi dosle doma....ja sam prosli tjedan maltene dolazila samo N. stavit lec...i udjem ja kod sveki u stan i jedva docekam da ju zagrlim i poljubim,dotrci mi u zagrljaj ali minut kasnije udje nono (kojeg nije vidila bice uru) i odma pruza ruke prema njemu i bjezi mi iz ruku.:-(...nije to samo od sada,i prije ja nikad nisam osjetila da joj bas trebam i falim,ostaje sa svakim bez problema, par puta je prespavala kod sveki kad smo ja i MM isli na svadbe isl....'ko ne bi li ju pripremali na razdvojenost....nije njoj trebala prilagodba,ta bi sa svakim ostala....

Ocito je da ju ne dojim,prica je finula nakon samo 3mj...znala sam da cu radi toga biti zakinuta po pitanju privrzenosti (barem u pocetcima),ali zar ovoliko????:-o

Ajde,da nisam jedina,MM je nedavno opet otisao na brod,nikakvu promjenu na njoj ja nisam primjetila dane neposredno nakon odlaska,a bio je s njom non stop...onda ju je preuzela sveki....i njemu je pomalo razocarano sjela info da je otisao eto,ispada nezapazeno....

Inace je po karatkeru veseljak,nema problema sa spavanjem (noc odvali u komadu od 3eg mj),nikad ju se nije trebalo uspavljivat....nije bilo situacije da je mama nezamjenjiva mama,ono da ju jedino ja mogu uspavat/smirit/utjesit...kad joj dudu i bocu moze dati bilo tko....:-(

Ima li tko slicnih "problema"?

Draga nemoj brinut nema to veze s dojenjem ja sam dojila 15 mj. pa moja L. Nije bila tako privrzena kako ti opisujes da bi voljela.neka djeca su prilagodljivija od drugih, mislim da mozes bit sretna sto voli i zeli bit s bakom i dedom vjerojatno ce joj i adaptacija u jaslicama proci bez problema. Moja seka je kratko dojila a njena malena je izrazito vezana uz nju ne zelu bit ni s kim drugim cuj to je isto bed dijete tuzno ako nije s mamom al samo s njom. Ja isto imam malig lavica isto godiste kad dodjem s posla dodje zagrlu me poljubi i dalje svojm putem. Isto dojen 15 mj.
Ja bih se usydila reci da vise volim da djeca nisu naljepljena samo na mene jer je to jako iscrpljujuce kako mi kazu frendice ne mozes mrdnut i dijete tu nihe sretno ako nisi uz njega koma!!
Mislim da je to najvise do djetetove osobnosti. Ne brigaj sve je to normalno al ona ti se sigurno razveseli a onda put pod noge u nove potrage i izazive!

Sorry na tipfelerima pisem s tableta. Malo sam bkesave izraze koristila tupa naljepljeno ruzno zvuci al nisam rekla privrzeno jer moji mi jesu privrzeni al nisu ono da trebam bit s njima da bi bili sretni. Sretbi sy i bakom dedom tatom bracom sekom prijateljima itd. Iako mama je mama jedna i jedina!

to je osobnost tog malog covjeka, nema veze s dojenjem, ne brigaj i uzivaj, mislim da ima mami koje bi htjele pauzu kakvu si ti mozes priustiti ;)

ako su prevezani za mamu - nije dobro
ako nisu - opet nije dobro

ko će nas mame zadovoljiti? :lol:

Citiraj:

---

puntica prvotno napisa

ako su prevezani za mamu - nije dobro
ako nisu - opet nije dobro

ko će nas mame zadovoljiti? :lol:

---

Bas sam i ja to mislila. :-)

potpuno te razumijem i moja haharica je jako slično reagirala (ja sam išla na posao nakon 1 godine, tata ju čuva), nije dojena, mislim da je u moje bilo do karaktera, jer i inače nije prevelik mazuljak,
ali ja sam nekako imala dojam da je ona više bila ljuta što me nema sad odjednom i da je to bio neki revolt,
evo sad će skoro 2 godine i tek sad kad dođem s posla viče "dobar dan" i trči mi u zagrljaj i poljubi me,
ali odmah leti dalje.....

tate ovih dana - par dana ima, par nema, dođe, ode (posao) ona ga se sjeti, pita di je tata, ali ne žali za njim,
kad je prvi dan stigao mu se obradovala i veselila se da je nisam prepoznala (čak je divljala u njegovom naručju i vikala "Marijeta je pojudila (poludila)" :zaljubljen:,
sljedeći put kad je došao, ništa, jedva da ga je poljubila, ode ona za svojim poslom (nije bio baš oduševljen time, primjetila sam :love2:.....karakter valjda!!!

vjerujem da si tuzna, ali uzmi si svoje vrijeme snjom vikendom ili kad vec imas vremena. Moj mladji je bio suprotnost totalna, plako je za mnom kad je ostao s tatom, a kamoli s nekim drugim... ostajanje u vrticu je jedno vrijeme bilo koma kad ga ja vodim, s tatom bez problema... nigdje nisam mogla. kad u nekoga podjemo samo na meni sjedi, samo sa mnom se makne smjesta... uzas. zavidim ti

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

Vratila sam se nedavno na posao nakon malo produzenog porodiljnog...nema mame koja mi nije pricala o priljepljenosti djeteta uz nogu kad bi dosle doma....ja sam prosli tjedan maltene dolazila samo N. stavit lec...i udjem ja kod sveki u stan i jedva docekam da ju zagrlim i poljubim,dotrci mi u zagrljaj ali minut kasnije udje nono (kojeg nije vidila bice uru) i odma pruza ruke prema njemu i bjezi mi iz ruku.:-(...nije to samo od sada,i prije ja nikad nisam osjetila da joj bas trebam i falim,ostaje sa svakim bez problema, par puta je prespavala kod sveki kad smo ja i MM isli na svadbe isl....'ko ne bi li ju pripremali na razdvojenost....nije njoj trebala prilagodba,ta bi sa svakim ostala....

Ocito je da ju ne dojim,prica je finula nakon samo 3mj...znala sam da cu radi toga biti zakinuta po pitanju privrzenosti (barem u pocetcima),ali zar ovoliko????:-o

Ajde,da nisam jedina,MM je nedavno opet otisao na brod,nikakvu promjenu na njoj ja nisam primjetila dane neposredno nakon odlaska,a bio je s njom non stop...onda ju je preuzela sveki....i njemu je pomalo razocarano sjela info da je otisao eto,ispada nezapazeno....

Inace je po karatkeru veseljak,nema problema sa spavanjem (noc odvali u komadu od 3eg mj),nikad ju se nije trebalo uspavljivat....nije bilo situacije da je mama nezamjenjiva mama,ono da ju jedino ja mogu uspavat/smirit/utjesit...kad joj dudu i bocu moze dati bilo tko....:-(

Ima li tko slicnih "problema"?

---

ja ću te malo " oribati" i reći da to zapravo nije problem
takva je moja starija od malena i meni je isto bila knedla u grlu
jer dijete jel mora biti mamin priljepak i jer sam ja bila mamin priljepak do valjda 10. te godine
međutim, sad na to gledam kao na dobru karakteristiku koja je nama svima olakšala masu puta

sad sam dobila malog priljepka koji ako me ne vidi dvije min. urla i plače
i već vidim da će biti ovaj put drugačije i teže
jer kad dijete neutješno plače za tobom a ti moraš ići, e to je problem
moj savjet ti je da taštinu malo ugušiš i da uživaš u svojoj lavici takvoj kakva jest - neovisna, prilagodljiva, posebna :heart:

Ne sekiraj se, moja je cicala do pune 3 godine. Sa bakom i dedom će na kraj svijeta bez trepkanja očima! Ne voli se ljubiti, šuškati, grliti.."Vruće mi je, vruće mi je!!" Prije su joj se gadile dlake, slina, bogte pitaj šta pa je također izbjegavala pretjerane nježnosti. Ostane, ne obasipa nas lovorikama kad dođemo iako će do detalja ispričati sve čime ju je baka uvrijedila, kakve su besmislene fore od dede i tako..I opet sutradan trči ko mahnita do njih!:-)
A imamo i dva priljepka nakon nje koji bi spavali zapetljani s nama da mogu. Mala je ulizica pa to koristi u svoju korist, uvlači se pod kožu, scenira, radi teške drame, čim odemo već je baki oko vrata i glumata. A malac je dobričina, njemu paše i pažnja, i šuškanje, ali baš zato jer on to voli, ko psić, prodao bi se za češkanje.On trči u zagrljaj kad dođem i kad pitam kako je bilo-dobo, jes uživao s bakom-ko pase u batu. :-P Ne brini se, to je takav karakter, bitno da je ona zadovoljna.

Citiraj:

---

puntica prvotno napisa

ako su prevezani za mamu - nije dobro
ako nisu - opet nije dobro

ko će nas mame zadovoljiti? :lol:

---

potpisujem.
ja bi ti rekla uživanj ali vjerujem da sam ja u tvom položaju isto bi se pitala.
ja nisam te sreče moje je do dvije godine bio samo mama, mama i mama.
Sve je mama morala i hraniti i presvlačiti i uspavljivati iskreno bila sam već ono daj pusti me malo...
Ali evo sad je ok

Karakter, ništa drugo. Stariji, kratko dojeni je puuuuno veča maza i ovisnik o meni iako ima več 5 god nego mali od 16 mj koji još uvijek doji. Mali će ostat s kim god a stariji, ako mu se ne javim prije nego odem na wc, zove me uplašeno i govori da se brinuo za mene...

Skulirana, ja ću samo reći da ti zavidim što mi barem jedno nema takav karakter :aparatic:

Problema nema. Uživaj.... :)

eh,ja imam "ekstrem" jedne vrste a vi mi govorite da moram bit sretna sto nije u drugu krajnost otisla....a di je zlatna sredina? :)
da barem maaaalo pokaze da sam joj falila sto me po 10h ne vidi...da ima bar nesto sto je rezervirano samo za mene...

ova sam ju 2 jutra posteno izgnjavila u krevetu,jedva sam docekala da se ne moram iskradat i ic na posao dok spava pa smo se valjali po krevetu dok nije procvilila,ocito sam pretjerala....:lol:

ah,morat cu se strpit dok se ne vrati MM vidim ja....veca je on maza....:mrgreen:

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

eh,ja imam "ekstrem" jedne vrste a vi mi govorite da moram bit sretna sto nije u drugu krajnost otisla....a di je zlatna sredina? :)
da barem maaaalo pokaze da sam joj falila sto me po 10h ne vidi...da ima bar nesto sto je rezervirano samo za mene...

ova sam ju 2 jutra posteno izgnjavila u krevetu,jedva sam docekala da se ne moram iskradat i ic na posao dok spava pa smo se valjali po krevetu dok nije procvilila,ocito sam pretjerala....:lol:

ah,morat cu se strpit dok se ne vrati MM vidim ja....veca je on maza....:mrgreen:

---

Ma jasno, da ti to teško pada, ali jednako teško i (još teže) bi ti padalo da plače za tobom, a ovako je barem ona zadovoljna, pa ti s te strane može biti lakše.

Evo, samo za primjer, zamisli situaciju, moja djevojčica, tada je mala 3 godine i tri mjeseca ostaje kod kuće s tatom (tatu obožava, čuvao ju je puno jer radi u smjenama, a sad do ove vrtićke godine nije išla u vrtić), a ja idem na posao. Taj dan sam radila od pola 10, pa smo prije stigle zajedno doručkovati, malo se poigrati, nije mala, zna da moram ići...blabla, sve je čula sto puta....
Kad sam došla do vrata da idem van počela je toliko jako i tužno plakati (prije toga me na sve načine zadržavala, cvilkala da ne idem...) sva se zacrvenila, poplavila, urla tužna sam, ne idi, nemoj me ostaviti...(kao da odlazim zauvijek ili umirem barem)....Tata ju je pokušavao uzeti k sebi, ona se ne da, on njoj lijepo, nježno, makne se od nje pa se vrati....ma ništa ne vrijedi. Ja sam vidjela na njemu tugu, razočaranje, pa i malo ljutnje na nju, a vjerovatno i na sebe i na mene.....Ma katastrofa. :-(

Kad sam konačno izašla i ja sam plakala (pred njom nisam) i onda ona dovuče stolicu do prozora naše spavaće sobe (koja je jako visoko u potkrovlju), a prozor je bio širom otvoren (bilo je toplo jutro) i viče: "Mama, uhvati me, idem k tebi, uhvati me i stavi u sjedalicu!" (u sjedalicu, taj dio mi je sad smiješan).
Naravno tata je bio odmah iza nje i prozor ima zaštitnu mrežicu za komarce, pa nije ona mogla nikuda, ali bila je spremna skočiti koliko je bila tužna.
Ja sam nakon toga morala na posao i raditi cijeli dan, tj. do 17 sati taj dan, a radim u školi, srednjoj, bila sam toliko jadna da to ne mogu nikome opisati....a koliko sam bila koncentrirana na posao to si samo možete misliti.

Bilo je takvih i sličnih situacija još jako puno, ali ovo je bio vrhunac.

Šta nije bolje ovako kako to tvoja curica podnosi? :)

Doći će to vremenom do te zlatne sredine.
Moja je mali prilepak, ali primećujem da se i to menja. Ranije je bilo nemoguće odvojiti se od nje na pet minuta- vrištanje, plač, grebanje po vratima, dozivanje.
Grozne scene.
Sad su tata i tetka hit.
Ja sam joj još uvek nezamenjiva za uspavljivanje ili kada se probudi u pola noći.

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

Vratila sam se nedavno na posao nakon malo produzenog porodiljnog...nema mame koja mi nije pricala o priljepljenosti djeteta uz nogu kad bi dosle doma....ja sam prosli tjedan maltene dolazila samo N. stavit lec...i udjem ja kod sveki u stan i jedva docekam da ju zagrlim i poljubim,dotrci mi u zagrljaj ali minut kasnije udje nono (kojeg nije vidila bice uru) i odma pruza ruke prema njemu i bjezi mi iz ruku.:-(...nije to samo od sada,i prije ja nikad nisam osjetila da joj bas trebam i falim,ostaje sa svakim bez problema, par puta je prespavala kod sveki kad smo ja i MM isli na svadbe isl....'ko ne bi li ju pripremali na razdvojenost....nije njoj trebala prilagodba,ta bi sa svakim ostala....

Ocito je da ju ne dojim,prica je finula nakon samo 3mj...znala sam da cu radi toga biti zakinuta po pitanju privrzenosti (barem u pocetcima),ali zar ovoliko????:-o

Ajde,da nisam jedina,MM je nedavno opet otisao na brod,nikakvu promjenu na njoj ja nisam primjetila dane neposredno nakon odlaska,a bio je s njom non stop...onda ju je preuzela sveki....i njemu je pomalo razocarano sjela info da je otisao eto,ispada nezapazeno....

Inace je po karatkeru veseljak,nema problema sa spavanjem (noc odvali u komadu od 3eg mj),nikad ju se nije trebalo uspavljivat....nije bilo situacije da je mama nezamjenjiva mama,ono da ju jedino ja mogu uspavat/smirit/utjesit...kad joj dudu i bocu moze dati bilo tko....:-(

Ima li tko slicnih "problema"?

---

Blaaaaaaaaago tebi!!!!!!!!

I ja sam imala dva različita djeteta - stariji je bio priljepak do bola (čak je i danas sa 12+ godina), a mlađemu su prve riječi bile "Pusti", "Dole!" i "Saaaam..." On je imao bezbolnu adaptaciju u vrtiću za razliku od starijeg priljepka, kojem je tak dugo trebalo da ni danas ne znam kako smo to preživjeli.

Vjeruj mi, s ne-priljepcima je lakše. I njima je lakše i zadovoljni su, pa je odmah i nama dosta toga lakše. Sretno!

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

eh,ja imam "ekstrem" jedne vrste a vi mi govorite da moram bit sretna sto nije u drugu krajnost otisla....a di je zlatna sredina? :)
da barem maaaalo pokaze da sam joj falila sto me po 10h ne vidi...da ima bar nesto sto je rezervirano samo za mene...

..:mrgreen:

---

Ne znam je li to karakterna osobina.
Znam da moje obje reagiraju ovako: Kad mene i/ili muža dugo nema, ovisno o tom terminu dugo, proporcionalno isto vremena provedu u ignoriranju moje pojave kad se konačno ukažem.
Što želim reći: Kad sam zbog rođenja druge kćeri u bolnici provela 11 dana u kojem me periodu starija kći od tada 15 mjeseci nije vidjela, po povratku me ignorirala točno 48 sati, kao da ne postojim. samo se držala bake i tate. I da, došla je i seka doma.
Kad je isteklo to vrijeme (48 sati) kao da se uključila, da me vidi prvi put, - mamaaaaaa, i trk u zagrljaj.
Pa tako i na dalje, kad duže radimo, kad nam kažu da ne bi u vrtić a mi ih vodimo jer idemo na posao.., kad dođemo pogled preko obrva dok ne odluče da su nas dosta ignorirale pa onda zagrljaji...
Isto mislim da je to ponašanje rezervirano za neku mlađu dob. Evo što su starije pa se možemo dogovoriti da ćemo po povratku ići nekud / raditi nešto, i da se nešto mora, takvo ponašanje je sve rjeđe.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

... mlađemu su prve riječi bile "Pusti", "Dole!" i "Saaaam..."

---

:lol:
Zakon dijete. :)

Nisam čitala odgovore, ali moram reagirati - to ti apsoluteno nikakve veze s dojenjem nema.
Dijete je na neki način "ljuto" na tebe i pomalo se vezalo za djeda/baku. Sasvim normalna reakcija na tvoj odlazak.
Proči će.

skulirana uvijek uspoređujem naše curice, jer su rođene skoro isti dan. Ali izgleda da su po ovome suprotne. Moja voli jaslice i obožava se igrati s tatom, ali kad ja dođem vrišti ako mi nije u rukama. Neću ti reći "blago tebi" jer znam da tebe muči ta druga suprotnost.
Ja mislim da su djeca različita, ali i imaju faze kroz koje prolaze. Možda tvoja postane "priljepak" kroz neko vrijeme. Možda moja postane samostalna curka kad se budem najmanje nadala. Važno je samo do smo tu kad nas trebaju.

da, i moje su imale kao male taj "ignore mode", neki period ljutnje čije je vrijeme trajanja bilo proporcionalno vremenu odvojenosti.
nakon što su prerasle tu fazu ignoriranja, došle su u živčanoća mod, dakle kad se vidimo nakon cjelodnevne odvojenosti, prvo moram preživjeti sat vremena živčanoće, bijesa, deranja, nervoze, plakanja .... i onda bude dobro.
s najstarijom više nema nikakvih modova, samo se razveseli što me vidi. čekam da i ovi mlađi dođu do toga LOL

Čitajući ovaj post pomalo ti zavidim jer moja misica je ful priljepljena uz mene i od kad sam pocela prije 3 tjedna raditi to su saamo takve traume. vristanje kad ujutro odem na posao, cijelonocno nacicavanje radi kojeg sam totalno iscrpljena pobrala neku opaku virozu i sad sam na bolovanju, e a moja misica nezna da mami nije dobro i ne popusta. mislim nema govora da nije gust kad ti se bace u zagrljaj najsretniji sto te vide, ali moja psiha i moje zdravlje su dobrano naruseni.
Cak si mislim da cu ja otic u drugu sobu spavati, ali opet nemam srca za to

Ah,sve veci ignore mode dobijam,dakle od pocetnog kratkog grljenja pa bi produzila do nona smo dosli do toga da me jucer totalno ali totalno otkantala,usla sam u DB a ona kao da kroz staklo gleda....ma strasno...... i kad sam ju uzela u ruke da idemo doma je pocela vikat i otimat se sto je pak rasplakalo MOJU SVEKRVU!!!:-o vidjela mi je izraz lica, pa se razalostila i ko sjetila da je tako njoj bilo kad je ostavljala mog muza svojoj svekrvi kad je ovaj imo 9mj.....ah,bonding moment sa sveki,bar nesto pozitivno iz cijele price....:)

Ja se nadam da cemo brzo doci u fazu priljepak,stvarno mi je potrebna!

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

ah,bonding moment sa sveki,bar nesto pozitivno iz cijele price....:)

---

:lol:
U stvari, baš lijepo. :)

Nikakve to veze sa dojenjem nema.
Imam dvoje klinaca, jednako dugo dojenih (2 godine svaki), jednako odgajanih, jednako paženih: stariji mazilica mazasta i danas (već je skolarac), a mladja haharica samostalna (ta je ušetala u vrtićku grupu na adaptaciju ko da ih poznaje godinama...).
Iskreno, čula sam komentare (od nekih mama) kako sigurno nešto ne štima doma kad se ona tako dobro adaptirala u nepoznatu grupu, da joj je bolje u vrtiću nego doma i sl. al mi je teta rekla da se na to ne obazirem, da je to njezin karakter i da ima takve djece koja s lakoćom odrade takve situacije.

skulirana možda ti još postane priljepak. Moja nije bila priljepak, a sad sa 18 mj, ja kad sam kući ne mogu doslovce mrdnuti bez nje. Kad idem na kat, nju moram
vodit sa sobom. Uvijek je "pri nozi". Ako nestanem na trenutak čuješ samo bojni poklič (krik "kako si se usudila otići bez mene") a onda dernjavu. U jaslicama je i dalje dobro, ali kući..uh.
Meni ne smeta to što je priljepak, navikla sam, smeta mi što ne spava po noći i kasno ide leć..uvijek nešto.

1. ja ti mislim da je to do karaktera djeteta i nema previse veze s dojenjem. mene je majka dojila do godine dana,a išla sam svima i uvijek i nikad mi ona nije falila (ono od kad se sjećam). ne da je nisam voljela nego jednostavno tako. moja sestra posve druga priča. nju je dojila 11 mjeseci i ona i dan danas stalno visi oko majke (ima 23) a ja sam joj s 4 rekla da me prestane ljubiti :)
2. budi sretna!!!! ja imam priljepka od tri godine i dva mjeseca koji me doslovce ubija svojom zaljepljenošću. imam i bebu od dva mjeseca za koju mogu već sada reći da je bitno drugačiji. već sada ga može uspaljivat bilo tko, nosit bilo tko, ne spava sa mnom (iako sam se nudila budući da stariji od prvog dana spava kraj mene - zaljepljen doslovce), jednostavno ne želi. lejpše mu je u njegovom krevetiću. kad ga stavim kraj sebe sav se uznemiri

neka su djeca jednosavno takva - ne brini, a i tko zna - možda se ti i promijeni

proslo je 3mj od mog zadnjeg posta na ovu temu al' se situacija jos nije promijenila.... :)
jedino sto me nesto manje ignorira kad dodjem doma jer krace izbivam iz kuce nego prije...
jos uvijek iscekivam priljepak fazu,sjetit cu se odi to obznanit! :mrgreen:

Vidim da dugo nitko nije pisao na ovu temu...

Meni bi trebao savjet...

Imam sina od 14 mj., počela sam raditi kad je napunio 8 mj. Radim u školi, nije da me nema cijeli dan doma i sretna sam što polovicu dana provedem s njim. Kad sam doma, posvećujem mu se u potpunosti-igramo se, čitamo, sudjeluje u kućanskim poslovima...Trudim se biti mu na raspolaganju - peglanje neće nikam pobjeći ;) Kad sam na poslu, većinu tjedna ga čuva svekrva budući da smo u istoj kući i ona ne radi. Ponekad je s tatom, a ponekad ga čuva i moja mama. Od prvog dana nema problema s odvajanjem - on je to lako prihvatio. (lakse nego ja ;)

Ono što me muči je ljubomora... :( I to na svekrvu. Imam osjećaj da se sve vise veže na nju... Znam, baka mu je, poštujem taj odnos...ali ne mogu si pomoći...u zadnje vrijeme, kad ga ostavljam, ponekad dolazi do cendranja...ali kad ostaje s njom, toga nema. Kad dođem doma, ignorira me, ponekad neće od nje. a kad je s tatom ili mojom mamom, ne stignem se skinuti već plače.

Kad je svekrva u blizini, imam osjećaj da ja ne postojim, samo vice: baba, baba....a mene se sjeti kad mu se počne spavati ili kad bi malo cicao...A hoće li biti tak i dok cice ne bude?

Znam, sad će netko reći jel bi mi isto bilo da je u pitanju moja mama. Vjerojatno ne bi, priznam. Možda bi manje bila ljubomorna... Moram napomenuti da sa svekrvom imam korektan odnos, cijenim je prije svega jer je mama mog muža.

Zašto je to tak? Svjesna sam da mu neću biti uvijek broj 1, da su mu i drugi ljudi potrebni...I stalno si ponavljam: Bitno nek je on sretan I zadovoljan...

ali teško mi je...

Molim vas, je li to što osjećam normalno ili sam preposesivna mama koja mora naučiti popustiti?

ahahaha,ti ko da si moj alter-ego...:)

tako ti je i meni,ja dodjem doma a ona meni govori:nece,nece cim me vidi....kao nece da ju odvedem doma...dakle,nije da vise radim po cijele dane pa da se ljuti jer me nema doma....u pocetku me ful pogadjalo i osjecala sam kao neku ljubomoru....
ali sam brzo skuzila zasto....u mame postoje pravila,ogranicenja...a u none je raspasoj i balalajka...
sveki mi se pozalila da ju voza samo tako kad ide lec,kaze kao da mora na tutu kakat pa ju ona dize i tako po par puta (a ne mora kakat nego joj zabavno malo zezat nonu)....meni to ne radi....zna da ju ne bi fermala 5% kad se folira...:-)
a onda sam jos u par navrata vidjela ispade koje i meni radi kad joj nesto slucajno ne das ili nije po njenom....to me umirilo,nije da ni sveki to ne dozivljava,samo puno manje od mene...
poanta je sto joj ona puno vise popusta od mene....ne smeta mi...jer mi je bitnije da imam neka pravila i dosljednost! :)

Drago mi je da me netko razumije :)

S MM sam već pokušala o tome razgovarati - neovisno o tome kaj je riječ o njegovoj mami - ali on me ne shvaća. Mislim ni da nikad ne bude. Muški to ne mogu razumjeti. Nije da on ne voli naše dijete, ali na drugačiji način je povezan s njim. Mame znaju na što ja mislim <3

Evo, situacija od jučer...Svi naši otišli u vinograd obavljati poslove. Moj miš i ja došli kasnije. Uživao je na zraku, hodao sve u 16 :) Svi nešto rade, I on se odjednom sjeti bake...I mora k njoj...I k njoj bi preko blata, preko redova loze I nemreš mu objasniti...place, cvili...I dođe baki, odmah na ruke...nakon 10ak min baka mora nest napraviti, da ga meni, a ona za minutu opet k njoj...ok, razumijem, voli ju...drago mi je da ima baku s kojom voli biti-to je nepreocjenjivo...ali me srce boli dok mene usporedno s tim ignorira :(

Kod nas tata cuva maloga(14 mjeseci-tata trenutacno ne radi) otkako sam se prije mjesec dana vratila na posao i cuvat ce ga do odlaska u jaslice.Veza koju su postigli dijete i on u zadnjih mjesec dana je prstima opipljiva.Nije da me mali ne doceka sa smijeskom i ne baca mi se u zagrljaj,ali pogledi prema tati,njezni zaljubljeni osmjesi,geste tipa tata vidi ovo,tata vidi ono,sto god da mu pokazem a dopadne mu se,odmah trazi da i tata vidi kako on uziva...ako razumijete..Na slici gdje smo muz i ja,oboje smo "tata".Zadnjih par dana poceo me percipirati ipak kao mamu.Kad sam vise s njim(bila sad tri dana doma zbog praznika) kao da opet osjeti onu staru bliskost.Cak je i vikend dovoljan.Ali cini mi se da je tata preuzeo ulogu najomiljenije osobe.Pokusavam to prihvatiti i zelim se radovati takvoj vezi djeteta i oca.U principu moram biti sretna sto me muz tako sjajno zamijenio u svakodnevnoj brizi za dijete.Dobro,ima mana,ne presvlaci ga dovoljno cesto,ali mali mu ne zamjera!Dapace!Sebicno,zelim kao svaka majka biti ja ta koja je centar svijeta svoga djeteta tako da te neke stvari malo pecnu.Sad bih ja trebala pitati jel normalno biti ljubomoran na muza zbog te novostecene djetetove privrzenosti?Ja sam ta koja ga je podigla doslovce,othranila,lijecila mu boli,ljuljala ga nocima do dan danas,masirala,setala s njime,ucila vjestinama koje sad zna, itd.Mislim da je ljudski,majcinski osjecati tu bol razdvajanja ali dobro je za dijete da pruza nesebicno ljubav ili privrzenost drugima kao i da je prima takodjer.Bili oni tata ili svekrva,sogorica ili teta..Stvar je samo u stavu i prihvacanju tog.Morat cemo se malo vise potruditi prihvatiti da imamo vrlo adaptibilnu djecicu i biti sretni zbog tog!

ja sam prije mjesec dana isto počela raditi i sin koji ima godinu i mjesec dana isto gotovo da nema reakcije na moj odlazak. kćer koja ima tri i pol me gleda s puno više čežnje i kad se vidimo bi se stalno mazila. njih dok ne krenu u rujnu u jaslice i vrtić čuvaju tata i bake, svi se izmjenjuju i oboje se svima jednako vesele. presretna sam zbog toga jer kad sam počela raditi nakon prvog porodiljnog kćer je urlala već pol sata prije mog odlaska kad bi skužila da se počinjem spremati. zato cure, sve koje nemate priljepke, uživajte i probajte suzbiti ljubomoru jer je djeci lijepo i s drugim članovima obitelji, a mama će uvijek biti mama to ne brinite. posebno ako ste im posvećene kad ste doma. javim kako je prošla sinova prilagodba na jaslice. slutim da će to ipak proći uz suze