kućni ljubimci i mali puzavci

ovako. mi smo ponosni roditelji 2-mjesečnog sina i ponosni vlasnici jednog dobermana koji je kućni pas...i ne nije opasan i ne jede ljude :) puno sam proučavala još za vrijeme trudnoće o mogućim opasnostima vezanima uz zajednički suživot beba i pasa i ukoliko je pas zdrav i naravno dobro odgojen opasnosti nema..no ipak me zanimaju vaša iskustva sa psećim dlakama koje je nemoguće potpuno iskorijeniti koliko god čistiš pogotovo jer se kućni psi još više linjaju..naš mali naravno još ne puza, ali hoću biti spremnazato koliko je to moguće..namjeravam izbaciti tepih iz boravka jer se tu najviše uvuku dlake i pometati tatami po podu..ima li tko još kakav prijedlog

Ista dijagnoza i u nas, osim što imamo terijerku (koja također ne jede djecu, ne skače u bebin krevet i ne želi je ubiti - ma koliko moja sveki mislila suprotno :lol:). Šalu na stranu, isto ću nastaviti usisavati skoro svaki dan kuću, peremo isto tako nadobudno podove, tepihe nismo ni imali, a sada mislim kupiti neki tepihić za početno stavljanje djeteta na pod - psu će biti zabranjen pristup tepihu (što ne znači da neće brižno čuvati bebu tako što će ležati uz sam rub :roll:) i kad sinko ne bude na njemu rolat ćemo ga i micati. Dlaka se ne bojim, čišća mi je kuća od svih ne životinjskih domova naših prijatelja (pa i onih drugih), a počitala sam da se životinjska dlaka razgradi kiselinom iz želuca, za razliku od ljudske - u tom slučaju gora je dlaka nas kosmatih majki. I da, kupit ću neku veliku plastičnu kutiju s poklopcem za igračke, mada sam svjesna da će se za godinu dana njih dvoje skupa valjati po podu, sretni i veseli. Nemoj brinuti, mada će uvijek biti onih koji će se sablažnjavati na činjenicu da dijete živi sa psom, pogotovo tako stigmatiziranim pasminom.

Apsolutno za. Za psa naravno. To je interakcija za 5. I sad pamtim kad je najmladja u dobi oko 4mjeseca skuzila nasu

cu. Koja sreca! A sad su najbolj prijateljice. One se itekako razumiju. Obje su od rana naucile pravila ponasanja i nema nikakvih problema. Naprotiv.
A dlake? Uz ciscenje isto sve OK.

Slažem se s Beti3. Takva djeca su sretnici i dlake u odnosu na sve što dobiju tim odnosom su zanemarive. Moj ju je sinko isto sad skužio, a ona ga već sa strahopoštovanjem čuva i trči k njemu na svaki njegov kme.

Slažem se sa svima. Nama je rekla pedica da su pseče dlake lako probavljive i ako je pas zdrav i čist nema problema. Imam 2 pinča (koji začudo nisu živčani i ne grizu :) ) Dobro je imati psa u kući i zbog imuniteta.

Dva psa, jedan veliki, jedan mali... i beba Smjehuljica. Sve super od prvog dana. Čim je došla doma, dozvolili smo da ju ponjuše, mali se odmah postavio zaštitnični i režao je na goste koji su se približili. :)

Psi su jednostavno znali da ne smiju ići idu na njen futon (umjetso tatamija), mali pas koji je lud za igračkama i ima punu torbu svojih, zna da njene ne smije dirati.
Velika ju je isprva igonorirala, sad više ne... a mali trpi sva njena maltretiranja.

Smjehuljicin riječnik s 13 mjeseci: mama, tata, deda, baba, koa (Kora, ime velikog psa).

Mi smo imali dvije mačke i nije sve ispalo baš bajno - zaspivanje bebi na glavi (eto, mačka se ušuljala nekako i napravila djetetu šubaru, sva sreća da je ipak dijete imalo 3 mj. i počelo mrdati glavicom kada joj se ova pričepila na nos), šuga s godinu dana /i dijete i ja, trebale su godine da se od toga očistimo/ (mačka je izgledala apsolutno zdrava, bila je kod veterinara u nekoliko navrata), mačje dlake koje nisu probavljive i imaju one zakačke po sebi bile su nam po svemu usprkos usisavanju, a najnevjerojatnije mi je da to dijete koje je provelo najranije djetinjstvo uz mačku - alergično je upravo i jedino na mačku (kiše, kašlje, trlja oči koje natiču). Inače imaju konjski imunitet i nikakvih drugih smetnji. Možda je u pasjem okruženju bolje jer je pas odgojiviji.

evo, ja imam psa (labradoricu) i troje djece koje je odraslo uz njega. Nemoj se ništa brinuti, sve će biti super. Usisavam svaki 3-4 dan, a pod perem jednom tjedno. Djeca su puzala po cijelom stanu-doslovno, i po pesjoj košari. Psa četkamo sa onom super četkom-furminator koji za vrijeme linjanja izvuče sve dlake. Ne znam da li je do psa, ali uz roditelje alergičare, djeca nemaju ni a od alergije, a antibiotik su popile možda dvaput (ove starije, manji još nijednom) a vrtićka su djeca od navršenih 12 mjeseci. naravno, manji se sad diže uz psa i drži se za njega. Imamo samo jedno pravilo-dijete ne maltretira psa a pas ne maltretira dijete.

Mješanac čupav skoro kao bradati koli... Znači dlaaaaaaaaaaaaaaaaaaaka koliko hoćeš :facepalm:
Svaki dan usisamo, jednom tjedno operemo podove. Kad je tek počeo puzati po podu, prala sam svaku večer dnevni boravak gdje je mališa boravio jer pas ipak ide van i osim dlaka svašta sitno može donijeti na šapicama jer mu šapice ispiremo samo kad je vani kiša ili snijeg, kad je suho i sunačano ne...

Dakle - od prvog dana sve 5, pas je odmah skužio da ne smije na bebine puzzle i ne smije dirati njegove igračke. Vrlo brzo je i bebonja to skopčao za jastuk od psa i njegove igračke (stoje u hodniku, u početnoj fazi smo uvijek imali ogradicu između hodnika i dn. boravka, čisto da mališa ne bi nekako šmugnuo i igračke od psa stavio u usta...).
Bebonja je u međuvremenu dogurao do 2. godine i sad ne želi ići van ako ne ide i pas, čak kad idemo i nekamo autom, traži da ide s nama. Ne maltraju jedan drugog i to smo u startu korigirali kad je malom koješta padalo na pamet što bi se moglo sve sa psom :roll:
Mališa je izuzetno nježan sa psom, lijepo ga mazi i grli, a za psa ne moram ni reći... zbog njega nismo ni strahovali jer je dobrica samo takva. Jedini strah je bio da bebo ne naudi psu, obratno nikako :lol:

Zato - beba i pas... svakako!!

baš mi je drago kad pročitam toliko pozitivnih postova!! hvala svima

Imamo goldenicu staru 7 godina i čekamo blizance. Po interakciji s drugom djecom različitih uzrasta u njenom domu, znamo kako reagira (indiferentna i tolerantna), i ne bojimo se za djecu. Dlake i opsesiju čišćenjem sam davno amputirala (kad se samo sjetim šta smo po livadama kao djeca konzumirali :roll:) i mislim da će mojim klincima druženje s psom biti samo jedan veliki plus (od imuniteta, do empatije i učenja granica). Boa je točno napisala - pas ne maltretira dijete, niti dijete psa, i to je sukus svega.

I da, uvijek sam jako sretna kad vidim da obitelj planira suživot s ljubimcem, a ne po onoj tužnoj maksimi - dijete u kuću, pas na cestu :cry:, zato campi :klap: i sretno!

Ova moja zvijerka mi je stavljala svoju glavu u krilo sam kad se nije baš najbolje osjećala, ali otkad sam trudna, evo je - dežurna svaku večer s glavicom na/pod trbuhom

mi također imamo dobermana doma, ima 3 godine i otkad je beba došla on je skroz naskroz pobenavio! kako sam našla na netu ima sve znakove stresa! aj molim te, pa da poludiš..nemam dovoljno obaveza pa sad brinem i o psu pod stresom! mislim da se razumijemo, mi ga volimo i on je član naše obitelji ali kako se vi ostali vlasnici pasa nosite sa tim dodatnim obavezama od kad imate djecu jer ja sam nekad na rubu snaga! stvarno se trudimo baviti se njime koliko i inače ali njemu to sad nije dovoljno. privlači pažnju na sebe kad god se obratiš bebi ili se igraš sa njom, kiše, lovi si rep (kojeg btw nema), cvili...nije on agresivan ni ništa takvo, hvala bogu, ali je naporan za pop.....! uspavljujem malog dva sata a on mi cvili ispred vrata sobe! sad kad pišem ovo dođe mi ga žao ali kad si na rubu snaga nemaš ti živaca za njegove stresove i ostalo!

Naša curka je isto pod stresom, mada je svi paze i maze, deda se angažirao oko šetnji, društveni život joj ne pati. Loše podnosi njegovo plakanje. Pobjegne u kupaonicu ili ode na neko skrovito mjesto i ne izlazi dok nije tiho.

naš mačor živi s nama u stanu ima osam godina, steriliziran, cijepljen i baš je kućna maca, znači ne ide van uopće. najčešće pitanje rodbine i dijela prijatelja bilo je gdje će maca kad dođe beba, čak me je i prodavačica u kvartovskom dućanu isto to pitala kad sam kupovala Whiskas s trbuhom do zubi :)
naravno, nismo ga se "rješili", prvih dana je pokazivao malo ljubomore i meni nije dao da ga mazim, nije se htio približiti malenom. već nakon par dana se oslobodio, ali ipak sad ima ograničenja tipa da nesmije više u spavaću, pa koji put protestira ispred vrata. svaki dan usisamo, imamo zatvorene košare za robu prije peglanja i za igračke, kad maleni propuže mislimo nabavit poseban tepih. maleni je tek nedavno s pet mjeseci počeo pokazivati interes za macu, čeka da ga pogleda i onda mu se smije, maše rukicama prema njemu, MM voli reći da njih dvojica komuniciraju na neki svoj način koji mi ne razumjemo.

Evo i mi imamo zlatnu retrivericu koja je imala 8g.kada se E. rodila. Kako su to inace skroz dobroćudni psi nisam se bojala kako će prihvatiti bebu.Nama je najgore bilo to što ona bjesomucno laje ako netko pozvoni, pokuca tj dolazi nam u goste...a ima bome glas..Iako sam to pokusavala s njom istrenirat i prije poroda-nije išlo. Nije oduvijek takva već jednostavno kao da je s godinama postala plasljivija i kako se selila sa mnom tri puta-svaki put je to postajalo gore. Ali eto malena se privikla i na to lajanje, u 80% slucajeva se ni ne probudi. Dlake...dosta sam zahtjevna po pitanju higijene, pogotovo kad je dijete u pitanju pa sam maknula sve tepihe, kupila mali tepih za malenu za igru koji se navečer dize s poda. Nisam mogla svaki dan usisavat jer sam imala onaj veliki usisivac na vodu pa dok njega operem u kadi, pa onda peri kadu...nisam stizala pa sam svako jutro skupljala dlake s onim viledinim štapom i eletrostatickim krpicama i super je i kupila onaj mali rucni usisivac i s njim u toku dana po potrebi nesto usisala.A s velikim usisivacem 1-2 puta tjedno.Kad je propuzala ogranicila joj prostor na veliki dn.boravak i kuhinju i to sam jedno vrijeme svako jutro prala ( kad je bila u fazi da liže sve pa i pod),al to je kratko trajalo. Pesekica je mirno trpila i jos uvijek trpi njena istrazivanja ( tipa- oko! Pa joj gurne pol prstica u oko), i danas njena nova testiranja ( gurka je, pa joj ne da njene igračke..,) . Ali kad se danas ( E. ima 2,3g) zajedno valjaju po tepihu, igraju , a E. vristi od smijeha i kad neće van ako ne vodi Taru u setnju...meni je srce sve vece jer je ipak pesekica bila moja prva ljubav... Nisam nikad ni razmisljala da bi suzivot bio nemoguc kad je sve to tako prirodno...

Nama se beba jos nije rodila (3 i pol tjedna) do termina a imamo redom zamorca starog 5 godina u gajbici, 2 macke stetilizirane ( cura i decko) koji zive u dvoristu i okolici, samo ih zimi pustamo da se navecer do spavanja griju uz pec na drva i kujicu od 2 i pol godine, mjesanac. Za zamorca nema briga taj ne izlazi iz gajbice vise od kad je ostario. Mace ponekad ulete kroz vrata i kad vide da nema nista u psecoj zdjelici onda traze vanka. A moja Bela (kujica) nije pas nego jastuk za kauč. Ta je lijena do bola i cijele dane samo spava. Djecu od prijatelja i susjeda u principu ignorira i pusta da ju maze i navlace. Mislim da ne bi znala ugristi i da joj zivot ovisi o tome. Kakva ce bit kad beba dode ne znam ali ne pokazuje ljubomoru kad mazimo druge pse ili mace ili se opcenito ne bavimo s njom. Samo me malo brine kako ce reagirat na bebin plac jer to dosada bas nije dozivila.