Vezano uz objavljeni tekst na portalu;
http://roda.hr/article/read/25-11-me...lja-nad-zenama
Mislim da nisam nigdje na portalu udruge roda vidjela ovaj poziv za okrugli stol, neki dan mi je prosljeđen poziv pa prosljeđujem;
OKRUGLI STOL
„I NASILJE U PORODU JE NASILJE NAD ŽENAMA“
4. prosinca 2012. od 10 do 13 sati, Dvorana Ivana Mažuranića
Hrvatski sabor, Trg sv. Marka 6, Zagreb
uf
nismo planirali da to bude ovako dijeljeno i proslijeđivano, obzirom da je broj mjesta ograničen, a namijenjeno je prvenstveno institucijama i stručnjacima. p
oziv smo planirale uputiti i široj javnosti, ali tek nakon što nam ovi prvi potvrde svoj dolazak.
također, obzirom da se održava u Saboru, potrebno je prethodna prijava, dakle nije moguće samo se pojaviti i ući.
ako bude mjesta i za zainteresirano građanstvo, svakako ćemo to ovdje javiti
dobila sam poziv iz drugih kanala, ne preko rode pa sam mislila da bi ovdje bilo zainteresiranih budući je rasprava namjenjena i široj javnosti, najte zameriti...
Drage forumašice,
u 32. sam tjednu trudnoće i u zadnje vrijeme sam intenzivno za laptopom educirajući se što više i što bolje mogu o svemu vezano za porod, dojenje, cijepljenje i ostalim stvarima koje nas čekaju. Sad sam već lagano u panici i očaju :( Najviše me brine porod. Da budem točnija: ne brine me porod sam po sebi, ne bojim se bolova ili nekog neočekivanog iskohda, brine me rodilište, medicinsko osoblje i njihova praksa "obavljanja" poroda. Najvažnije od svega mi je PRIRODAN POROD. Čitajući iskustva mladih majki stekla sam dojam da se u rodilištima događa sve samo ne prirodan porod, da se čine medicinske intervencije bez ikakvog dogovora s rodiljom i da rodilja uopće ne dobije priliku birati kako će se njen porod odvijati (a o ostalim pravima izbora da ne govorim). Poželjela sam roditi kod kuće. Toliko mi je velika ta želja sam sam non-stop na rubu suza kad pomislim na to jer sam svjesna da je to gotovo pa i nemoguće (u Hrvatskoj). Sva lijepa porođajna iskustva koja sam pročitala dogodila su se kod kuće, dok se o bolnicama u Hrvatskoj piše kao o nekakvim mesnicama i kućama strave iz kojih i bebe i mame izlaze doživotno istraumatizirane. Svaki dan čitam i plačem jer sve to toliko intenzivno proživljavam i žao mi je žena i njihovih beba koje su se toliko napatile. A možda sam samo naišla na one tužne priče, a one lijepe ću tek pročitati.
Pišem, jer me zanima ima li ipak nade da i u Osiječkom rodilištu porod može proći mirno i bez intervencija, ako to unaprijed zahtijevam? Hoće li mi moja informiranost i pripremljenost pomoći da se oduprem eventualnim neželjenim radnjama nad mojom bebom ili nadamnom? I postoji li institucija kojoj se mogu javiti sa zahtjevom za asistiranim porodom kod kuće (jer, želim se boriti za to pravo, kolko god mali izgledi bili)?
Hvala i pozdrav od mene i moje male vesele i nemirne bebe u tibici :)
K.