Vježbati ili ne?

Poštovani!

Imamo sina starog 3 mjeseca i ustanovljeno je krvarenje u glavi 2. stupanja (pedijatri se slažu da je to učestala pojava i nije ništa strašno). Također je ustanovljena hipertonija ramenog pojasa.

Mene sad zanima: što će se dogoditi ako sa tim djetetom ne vježbamo i ako dopustimo da se spontano razvija? Koje su posljedice?

Ja sam rođen 1980, nisam dizao glavu do 6. mjeseca, mutav sam bio 2. godine, prohodao sa godinu i pol (jedva), nisam išao na nikakve ultrazvuke, vježbanje. Danas mi apsolutno ništa ne fali, niti osjećam ikakve posljedice.
Hoću reći, prema današnjim kriterijima ja bi još uvjek posjećivao Goljak i bio bi proglašen rizičnim u svim mogućim kategorijama.

Hvala
-----
Hrvoje

Možda se kasnije neće vidjeti nikakva odstupanja. A možda će u životu biti nespretno. Možda će kasniti s motorikom što ćete primijetiti pred polazak u školu. Možda će razviti disleksiju, a možda i neće. Nitko ti ne može garantirati ništa. Ja bih poslušala neuropedijatra, ako treba nađi i drugo mišljenje.
Vježbanje s malim djetetom svodi se na 1-2 puta po pola sata dnevno, a donosi puno međusobnog povezivanja, dijete brže uči nove stvari, jednostavno se više baviš njime. Bar sam ja tako shvatila tu aktivnost kad smo dobili dijagnozu (doduše nešto ozbijniju od vaše).
Vježbice mu mogu donijeti samo dobro, ništa loše.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Vježbice mu mogu donijeti samo dobro, ništa loše.

---

X

Puno je lakše vježbati s malim djetetom nego sa starijim, ako se problem spontano ne riješi (a to ne znaš). Mi nažalost nismo ušli u grupu za GOljak (a trebali smo) nego smo dobili dijagnozu usporenog neurološkog razvoja u trećoj godini. Rezultat - i danas hodamo s djetetom na kontrole 1x godišnje Suvagovom fizijatru i neurologu. Da smo obavili vježbe u ranoj dobi, možda bi bilo bolje. I ovako je dobro, ali umjesto nekoliko mjeseci, vježbali smo nekoliko godina.

Zatraži drugo mišljenje i odvježbajte to u prvoj godini, pa će se vidjeti...

ako ti se ne vježba, nemoj. :raspa:
danas ti nije ništa. ali sjeti se sebe u školi, kako je išlo savladavanje gradiva, kako je išao tjelesni.
ja imam dva vježbača. s prvim sam vježbala do godine. sad je više manje spretno dijete. prohodao je s 15 mj, propričao jako rano i s 18 imao bogat rječnik. po meni je tu pomoglo vježbanje. mi smo vježbali 3x dnevno po 15-30 min.
drugi sin, s njim sam krenula rano, već s 3 mj, vježbamo par put dnevno.sad ima niti 8 mj a već se posjeo, propuzao, jako je spretno dijete. vidim koliko mu je vježbanje koristilo.
po meni vježbanje može donijeti samo dobro.
moja prijateljica nije sa svojim vježbala. tako je izabrala. sin je jako nespretno dijete, ne može se koncentritati, hoda kao patkica....
ja bih tražila drugo mišljenje i dobro razmislila

vježbanje nije ništa spektakularno teško. mi smo vježbali kroz igru i uz pjesmice.
kad vrtim film unatrag više se i ne sjećam toga kao velikog (ma ikakvog) napora.
a dijagnoza je bila teža od vaše.

ja bih vježbala.. s prvom smo išli na vježbice na goljak svaka 2 tjedna, a doma je vježbanje bilo igra.. dijagnoze hidrocefalus, VP drenaža, hipotonija.. curka je prohodala s točno godinu dana samostalno..od tada ne ide na vježbce.. sad joj je 5 godina.. prepametna je.. možda joj ništa ne bi bilo da nismo išli, ali joj zasigruno nije naškodilo..

s drugom sam vježbala preventivno.. mislim, te vježbice su stvarno igra s djetetom na pravilan način, uz prave poticaje i dok je dijete raspoloženo.. ništa strašno..

uopće na razumijem kako o takvom nečem netko uopće može dvojiti.
jednostavno je: vježbanjem mu ne možeš naškoditi.
nevježbanjem možeš.

Išla sam na Goljak i sa srednjom H. i sada idem s najmlađom A. Nije to neka velika dijagnoza da je potrebno "rigorozno" se držati vježbanja, kada je raspoložena odvježbamo i više nego treba, kada nije, jednostavno preskočimo dok ne bude bolje volje, sve se okrene na neku igru. Moja A. dok se nije sama počela okretati na trbuh i leđa, nikako nije htjela biti na trbuhu, već nakon par sekundi bi počelo vrištanje i ne bi stala, bilo bi ju kasnije čak teško smiriti, kasnije isto problemi s puzanjem i četveronoškim stavom, kako je bucka očito ju je nešto žuljalo u tom stavu i gotovo, vriska da čuju svi u krugu 5 ulica. Jednostavno bi probala, kada je bilo OK pustila bi ju par sekundi duže, ako počne vrištati prekidam i čekamo bolji tren. Sada ima godinu dana, puže i četveronoške, ali joj je još uvijek draže po vojnički, diže se na noge sama, pokušava hodati, ništa ne forsiram pretjerano, hoće - dobro, neće sada - bude kasnije.
H je imala isto krvarenje drugog stupnja s jedne strane, vježbice, prohodala s 14 mj, sada je 5 godina, ide u sportsku grupu u vrtiću i najspretnija je u grupi a najmlađa od svih.
A je imala krvarenje drugog stupnja obostrano, poslani zbog pupčane vrpce, bila je sva zamotana njome oko vrata i ispod ruke + čvor na samoj pupkovini . Dobro napreduje, nema nekih velikih odstupanja, malo kaska u nekim stvarima ali sve je u granicama normale.

Hrvoje svakako bih preporučila odlazak na vježbe. Naše dijete je imalo krvarenje 2.stupnja i s nepuna 3 mjeseca otišli smo fizijatru te krenuli na vježbe i nismo zažalili jer pitanje je u kojem bi smjeru krenulo ( distony s. , hipotonija ) - nisu to nikakve agresivne vježbe, istina, djeci se katkada ne vježba, ali onda ih treba pustiti pa probati ponovno dok su bolje volje..Razgibavanje im puno dobroga čini, vidim koliko je sada aktivniji u pokretima za razliku od pasivnog ležećeg stava u početku, i iako mi se puno puta nejde na vježbe - dobrobit djetetu nikad nije bila upitna. Ova usporedba s tobom ne stoji - upravo nam je to spomenuo neuropedijatar da je to česta izjava roditelja - jer ni jedno dijete, ni 1 čovjek, nisu isti - kod tebe eto nije bilo posljedica ali nikakve garancije nemaš da neće biti kod djeteta - a čemu riskirati ako se može prevenirati vježbama? Sretno.

Citiraj:

---

Tvrdipanj prvotno napisa

Imamo sina starog 3 mjeseca i ustanovljeno je krvarenje u glavi 2. stupanja (pedijatri se slažu da je to učestala pojava i nije ništa strašno). Također je ustanovljena hipertonija ramenog pojasa.

Mene sad zanima: što će se dogoditi ako sa tim djetetom ne vježbamo i ako dopustimo da se spontano razvija? Koje su posljedice?

---

Krvarenje drugog stupnja+hipertonija nije zanemariva dijagnoza. Ovisno o mjestu krvarenja posljedice mogu biti različite.
Nitko ti ne može reći što se može dogoditi djetetu ako ne budete vježbali.
Moje dijete je imalo krvarenje 1-2 stupnja pa su spominjali i cerebralnu paralizu, nisu to bezazlene stvari.
Zašto ne vježbati ako to može pomoći djetetu?

Moji oboje su ranije rođeni, sa krvarenjem 1-2 stupnja, hipertonusi, distoni. Sa starijim smo išli na vježbe jednom tjedno u Vinogradsku i još k tome vježbali doma skoro svaki dan, ovisno i raspoloženju, rasporedu...
Počeli smo s vježbama kada je imao 6mjeseci, vježbe su nam jaaako pomogle, ima dvije i pol godine i jako je spretan. Odmalena jako se pazi npr. kod padova, kod penjanja, oprezan je.

Drugi bebač ima 2 mjeseca i krenuli smo također s vježbama ali malo manje pokazuje hipertoniju od brata, tako da neće biti nekih poteškoća vjerujem.

Svakako preporučam vježbati!

Citiraj:

---

Tvrdipanj prvotno napisa

Poštovani!

Imamo sina starog 3 mjeseca i ustanovljeno je krvarenje u glavi 2. stupanja (pedijatri se slažu da je to učestala pojava i nije ništa strašno). Također je ustanovljena hipertonija ramenog pojasa.

Mene sad zanima: što će se dogoditi ako sa tim djetetom ne vježbamo i ako dopustimo da se spontano razvija? Koje su posljedice?

Ja sam rođen 1980, nisam dizao glavu do 6. mjeseca, mutav sam bio 2. godine, prohodao sa godinu i pol (jedva), nisam išao na nikakve ultrazvuke, vježbanje. Danas mi apsolutno ništa ne fali, niti osjećam ikakve posljedice.
Hoću reći, prema današnjim kriterijima ja bi još uvjek posjećivao Goljak i bio bi proglašen rizičnim u svim mogućim kategorijama.

Hvala
-----
Hrvoje

---

ravnaj se prema djetetu. ja bih vjezbala ako se vidi veliki zastoj. moj je imao krvarenje 2. stupnja i hipotoniju..ali se posjedao sam sa 7 mjeseci i ustajao na noge sa 7 i puzao pravilno sa 8. bili smo na goljaku i niš....tako da...dijagnoza moze biti svakakva. dijete ti je tri mjeseca. promatraj ga. nije vjezbanje tako strasno....a moze pomoc.

Tvrdipanje, nema jednoznačnog odgovora, navodno 80% djece fluktuacije u tonusima i spontano ispravi... a ja ti ne mogu na pitanje odgovorit bez da znam kod kojeg dr-a si bio jer ih ima, po meni, preziheraških koji za većinu dijagnoza idu stila "ne može škodit" i nabijaju tempo vježbanja koji je daleko od 1-2 h dnevno, nego se svodi na cijelo budno dijete bebe i tad nisam sigurna, ruku na srce, u cost-benefit toga (a ono... reicmo neki blagi poremećaj tonus a- doduše, kod djece je zafrkano radit dijagnostiku, ako kužim, sa sto postotnom sigurnošću). Preporučam Goljak (dr. Žućko i druga ekipa) i Klaićevu, ako si u ZG-u - obično se može dobiti i nekog da te nauči privatno, meni je slab benefit bio od gužvanja po Goljaku (ne da su im loši terapeuti, nego ko će u toj maloj sobici s 3 plačeće bebe išta shvatit). To se svodilo, kod nas, na onako.. skoro pa higijenu - taj baby handling, ništa posebno, iako sam tad bila izluđena. Bitno je znati - ne hodalice, ne vodanje za rukice itd.

Mojoj maloj su unatoč vježbanju ostale sitne posljedice (valgus hod, malo smo kod logopeda itd., ništa strašno).

I shvaćaš da smo mi tu svi laici i nema te kristalne kugle koja će ti dati odgovor na pitnaje "što će bit ako", premda je ono legitimno - ali njega direkt doktoru postavi, ovo ti je ono.... ko da mene neko pita moja predviđanja za kretanje cijene dionica korejske tvrtke xy u prvom kvartalu 2014. Dobro, ne baš tako... ali kužiš otprilike?

Ono.. nit smo doktori, nit dijete vidili itd. Mi ti možemo samo pomoć iskristalizirat pitanja za doktora i dat preporuke za doktore.

Moja prva cura je bila vježbač i isto kao ina33 ostale su neke sitnice koje nitko ne primijeti, ali ja znam da su tu...a tko zna što bi bilo da nisam svaki dan vježbala s njom punih godinu i pol dana, možda bi bilo isto da sam vježbala manje...tko zna...ali isto sam mišljenja kao majka djeteta koje je vježbalo da zasigurno neće škoditi, a samo može koristiti.
I isto se slažem s ina33, neke osnove je dobro znati, ne hodalice i sl. Na taj način se mnogo toga može preventirati.

Citiraj:

---

Neli prvotno napisa

uopće na razumijem kako o takvom nečem netko uopće može dvojiti.
jednostavno je: vježbanjem mu ne možeš naškoditi.
nevježbanjem možeš.

---

s ovim se slažem, a i sa ovim što je svojedobno netko napisao na nekom drugom topicu: Motorika je glavni pokretač učenja, inteligencije i razvoja perceptivnih vještina, iz kojih se kasnije lijepo razvijaju vještine pamćenja, čitanja, pisanja, itd. Ako smo motorikom poslali krivu poruku mozgu, veliki je rizik da se sve ove sposobnosti i vještine neće pravilno razvijati. Ne mora se uvijek dogoditi, ali veliki je rizik da će se dogoditi. Zašto dijete izlagati nepotrebnom riziku ?

Citiraj:

---

Tvrdipanj prvotno napisa

Poštovani!

Imamo sina starog 3 mjeseca i ustanovljeno je krvarenje u glavi 2. stupanja (pedijatri se slažu da je to učestala pojava i nije ništa strašno). Također je ustanovljena hipertonija ramenog pojasa.

Mene sad zanima: što će se dogoditi ako sa tim djetetom ne vježbamo i ako dopustimo da se spontano razvija? Koje su posljedice?

Ja sam rođen 1980, nisam dizao glavu do 6. mjeseca, mutav sam bio 2. godine, prohodao sa godinu i pol (jedva), nisam išao na nikakve ultrazvuke, vježbanje. Danas mi apsolutno ništa ne fali, niti osjećam ikakve posljedice.
Hoću reći, prema današnjim kriterijima ja bi još uvjek posjećivao Goljak i bio bi proglašen rizičnim u svim mogućim kategorijama.

Hvala
-----
Hrvoje

---

Male ispravke:
-krvarenje NIJE u glavi, nego u mozgu (bila je začepljena i prsnula kapilara u mozgu, te je nastalo krvarenje u okolno tkivo- pritisak izlivene krvi na moždano tkivo i kao poslijedica ispad motorike)
- kod vas se radi o povišenom tonusu/hipertonusu/prekrutim/prenapetim mišićima GOrnjih extremiteta, tj. ruku, a ne samo ramenog pojasa (ne mogu biti ramena povišenog tonusa, a da su ručice super)- a kao poslijedica je moguće kasnije loše/nekvalitetno/nemoguće/kompenzirajuće podizanje glavice, odizanje na podlaktice, odizanje na ispružene ruke, rotiranje s trbuha na bok i leđa i obrnuto, problemi u posjedanju, obranama, puzanju, održavanju ravnoteže pri hodu...a to ti je samo gruba motorika!
-kod fine motorike su ti problemi pravilnog hvatanja, opozicije palca i prstiju, pinc hvata, primanja sitnijih predmeta...pa kasnije držanja olovke, pisanja...biraj!

I sad mi dozvoli da se ja zapitam zašto uopće ovdje postavljaš takvo pitanje, ako već ideš sa stavom "da si ti bio mutav do 2 godine, prohodao jedva s 1 i pol, a danas ti niš ne fali iako nisi vježbao", a ipak tražiš odgovor od nepoznatih ljudi na forumu, a ne vjeruješ stručnjacima???

zmajica, sjedi 5

Ma, mislim... čovjek normalno pita, zašto tu ne bi mogao pitati.... mislim... tko se od vas to nije zapitao, vježbanje je, dok ga ne skužiš, teško, ne kužiš u čemu je panika, ako si kod dotkora državno koji put si brže van nego unutra, ne snađeš se odmah sva ta pitanja pitati, a nova kontrola za tipa 4 mjeseca, nemojte pretjerivati. Evo... ni najmanje se ne čudim pitanju, ako je, primjerice, čovjek bio kod Polovina, oni često daju spartanski sustav vježbanja za koji ja intimno uistinu dvojim cost-benefit, ako već znamo da Bobath centar u Londonu računa da 80% motorike se spontano ispravi čistim djetetovim rastom (to mi je info s Goljaka, ako sam dobro zapamtila to). Zapitaš se koji put za cost-benefit, pa cijeli podforumi su na rodi nastali koji challengiraju liječnička mišljenja, a sad ovaj bidan ne smi pitat. Smi, priprema se, valjda, za drugi susret kod dr-a, svi to radimo, pa maltene cijela potpomognuta ima to za svrhu.

Dakle, teško je odšacat jel to nula-jedan, mislim onda bi cijeli split bio pun motorički-challenged ljudi (a nije, pače, više se resi po sportašima), a nema neki centar tako user-friendly ala goljak. sumnjam da mali dalmoši ne krvare u mozgu itd.

Ako već prevencija postoji, po meni, ako nije ono totalno vojničkog "Kostelići" stila (znači - ja bih savjetovala bobath terapeute, ne vojte, osim ako dijete nije koma) - dobro je da ju se koristi. Bobath vježbice u pravilu to nisu.

Ali da je to sve tako 0-1 - nije. Može imat i ne mora, vježbanje može pomoć... a neke stvari će opet otić ukrivo, neke će se spontano ispraviti kako dijete postaje više motorički aktivno. Sad... odgovornost je na roditelju što će napravit.

Tj. te bobath vježbice stvarno su meni stila pranje zuba. Možda će neko imat super zube da ih uopće ne pere, ali ono - big deal pranje zuba. Woyta vježbe i ono panika i vježbanje u cijelo budno vrijeme bebe, a beba nema neku koma dijagnozu - e, tu ne znam, uistinu, donosi li više štete od koristi (za cijelu tu obitelj jer to te okupira 100%, psihološki tuče, postoji SAMO to itd).

Imaš pravo, Bobath je stvarno kao pranje zubi, pogotovo ako imaš loše zube s problemom i četkicu, ali ne poduzimaš ništa ili odlučiš ipak oprati te zube, pa naopako okreneš četkicu, pa ju krivo držiš, pa niš ne opereš, nego si rasturiš zubno meso, pa ti poispadaju zubi i na koncu si šćrbav!
Zato ti služe vježbice, da ti netko pokaže kako pravilno okrenuti i primiti četkicu, kako pravilno četkati zube da bi ti zubi bili školski i lijepi ko slika, da ih možeš normalno koristiti i imati blistav osmjeh ;D

brošura o baby handling: http://www.udruga-oko.hr/_images/doc...und_finale.pdf

Citiraj:

---

khaa prvotno napisa

brošura o baby handling: http://www.udruga-oko.hr/_images/doc...und_finale.pdf

---

Ova je savršena, i to je za svu djecu preporuka - s krvarenjima ili bez, to je jednostavno nova preporuka za hendlanje beba, izgleda u početku čudno, ali poslije tako prirodno, mislim da ja ne bi višeznala bebu premotat ono uvatiš dvije noge pa noge i guzu u vis - sve je to vrćenje, premetanje i baš je fora.

Ova je savršena, i to je za svu djecu preporuka - s krvarenjima ili bez, to je jednostavno nova preporuka za hendlanje beba, izgleda u početku čudno, ali poslije tako prirodno, mislim da ja ne bi višeznala bebu premotat ono uvatiš dvije noge pa noge i guzu u vis - sve je to vrćenje, premetanje i baš je fora.
I to ovi koji su to prošli, ili imaju tipa roditelje fizijatre, rade enivej, kad skuže "mot", znači... ne moraju bit djeca s ikakvim dg, to je jednostavno poticanje motorike. Na to idu onda specifične vježbe, koje određuje dr., ovisno za kakvo dijete (što je hipotono, što je hipertono - hipotona mogu bit trbuh, leđa itd. - mojoj maloj je trbuh bio hiperton, leđa hipotona, to je ona špranca izvijanja, djece koja preferiraju trbušni položaj, izvijaju se iz autosjedaice koju mrze, osjećaju se, valjda, ko baje kad ono padnu na leđa i taj položaj ne vole) - ali postoji toliko različitih tih tonusnih neusklađenosti, tako da za vježbe baš treba dr.-a pitat, a ovaj hendling može ići na svu djecu, savršeno pravilnu, s blagim hipotonijama, jako bolesnu itd.

ina33, to je to. ja stvarno mislim da bi svakom djetetu u dobi od mjesec-dva trebao biti obavezan pregled fizijatra, gdje bi se svima bez iznimke trebao pokazivati baby handling.

MI smo isto imali krvarenje u mozgu 2.stupnja i beba (sad 4ipol mjeseca) je u kategoriji rizične (komplikacija poslije poroda, na respiratoru i intenzivna 13dana) i isto idemo na vježbice tj pođemo pa nam sestra pokaže kako vježbati i onda to radimo 1do2 puta dnevno (zavisi od raspoloženja bebe) zajedno sa baby handlingom od kojeg sam se prestravila kad su nam pokazali ali sad nam ide.
I fora je vidjeti kako ona oponaša pokrete tj radimo recimo vježbicu gdje si treba primiti članke noga sa svojim rukama 2 dana i 3.dan ona spontano sama ih zgrabi kad joj podignem nogu.
Vježbe uopće nisu teške, više je to neko igranje kroz pjesmicu i smijeh tako da jedva čekam sljedeće da nam sestra pokaže nove vježbice