KBC RI,49h induciranog poroda,epi carski rez, nasa princeza napokon s nama
Napokon stižem napisati priču s svog poroda, pokušat ću je što više smanjiti i vama budućim majkama što više olakšati porod.
Moj porod je počeo 13.12.2012. Kada sam došla u RI polikliniku na pregled (prenesla sam 10 dana i imala GD) doktorica me poslala u rodilište na inducirani porod. Tamo me primio drugi doktor i objasnio mi je da zbog moga trudničkog dijabetisa moramo inducirati porod, i da bi on to učinio gelom, a prije gela bi mi dao malu dozu dripa da vidi kako moje tijelo reagira na drip. Tada je krenulo, u 14h sam dobila drip, trajalo je sat vremena, s dripom trudove, ali s skidanjem s dripa trudovi nestaju, u ponoć (14.12.) dobivam prvu dozu gela u rodnicu, trudove sam imala, sve češće, sve jače, nakon 7 i pol sati dolazi pregled, otvorena samo 1 i po cm, daju mi drugi gel, opet 7 i po sati muke s trudovima, ponovo pregled otvorena 1 i pol cm, opet je uslijedio pregled otvorena s 3 na 4 cm, stavljen mi je treći gel i poslana sam s 4 kata u predrađaonu. Još da napomenem s svakim gelom sam dobilava inekciju u stražnjicu za otvaranje rodnice.
U pred rađaoni trudovi su učestali svake 2 min, u trajanju od minutu, zbog iznemoglosti dobivam infuziju, jer sam se od neispavanosti,gladi i silnih bolova počela gubiti, pregledava me jedan doktor, kaže "ma pričekajte još,krenut će to" Ja sam i dalje otvorena bila s 3 na 4, nakon par sati provedenih u pred rađaoni dolazi drugi doktor,kaže:"nema pomaka, pričekajmo još," Ja muku mučim s trudovima, sama u predrađaoni, tu i tamo čistačica je prošla,dolazi doktor kaže da moj muž zove,da se ne brinem nego da i dalje guram s nesnosnim trudovima...
U subotu 15.12 u 9h ujutro dolazi moj spas, dr. Marić pregleda me, i kaže da treba puknut vodenjak(što i učini) i da se nada da ću se tada više otvoriti i pita me da uzmem epiduralnu jer sam iznemogla, govori da je to njegov savijet jer da smatra da bez epiduralne neću moći izdržati porod. Ja pristajem na to,potpisujem papire iako sam se epiduralne jako bojala jer na inekcije se trgnem a znam da se kod epi mora strogo biti miran u položaju fetusa na lijevom boku, dolazi krasna anesteziologinja i daje mi epiduralnu sve super prolazi, spajaju me na drip, tu dolazi moj suprug,trudovi postaju nesnosni, počela sam povraćati zelenu vodu...
Doktor Marić i njegov asistent Dr. Bačić stalno me pregledavaju i shvate da epiduralna ne djeluje na moj organizam, naime ja sam osjećala kompletne trudove kako oni dolaze,kako traju i kako odlaze. A s epiduralnom se kao samo osjeti tzv vrh truda. Doktori zovu moga supruga sastrane i govore mu da se ja ne otvaram(i dalje samo s 3 na 4) i da moraju učiniti carski rez. Zatim dolaze do mene i meni govore isto, vode me u 13h i opracionu salu, prebacuju me s kreveta na krevet, stavljaju mi ponovno epiduralnu i sve ostale iglice potrebne za operaciju, mažu me jodom, doktor me zareže (a ja osjetim rez) stavi ruku u moj trbuh i tu sam lagano rekla da i to osjetim, i toga momenta su me uspavali, u 14h me bude sestre,pitaju kako se zovem i voze na intenzivnu, dolazim tamo sva omamljena gdje mi dolazi suprug i pitam za curicu, suprug mi pokazuje sliku naše djevojčice Tie teške 4120 i duge 52 cm,crne kose i plavih okica....
Nakon supruga na intenzivno mi dolaze mama,braća i šogorica, odlaze i ja ostajem spavati.....Navečer se probudim i sestra mi kaže da će mi dovesti curicu da je vidim, i tada se napokon susrećemo ona i ja... Nakon 24h provedenih na intenzivnoj voze me na 5-ti kat gdje je moja djevojčica samnom.
U riječkom rodilištu mogu reći da sam gotovo skoro pa prošla sve katove a i upoznala sve doktore (jer kažu da sam medicinski fenomen jer na mene nisu djelovali ni gelovi, ni dripovi,inekcije ni epiduralne). O doktorima mogu reći sve najbolje pogotovo o Marići i Bačiću jer su me spasili, sestre na 4-tom, 3-ćem (operjaciona), 2-gom (intenzivna) su divne i o njima imam sve pohvale, dok tu divotu nisu uništile sestre s 5-tog kata, gdje budućim mamama mogu samo savjetovati nemojte ih zvati, nemojte ih ništa pitati, samo što manje tražite, jer s svakim pitanjem biti će vam gore. Ja sam rodila na carski, nakon toga nema koja mi nije ištipala bradavice da počnem dojiti, gdje sam počela dojiti tek kad sam doma došla i s svojim djetetom dobila mir, nemojte dozvoliti da vas maltretiraju kao mene, borite se za sebe i svoje.
I svim mama savjetujem da u porodu kad mislite da vam je najgore, da više nećete moći, sjetite se ove moje priče i govorite samoj sebi da uvijek može biti gore i da još imate jako puno snage iako ćete možda i biti iznemogli.
Ja vam želim puno sreće, i nikako neželim porod kakvoga sam imala ja (mlada trudnica, iznenađujuće nevjerojatne snage i sitne konstrukcije).
Pokušala sam skratiti koliko sam mogla, slobodno me možete pitati sve vezano za ri rodilište.
Puno vas pozdravljamo moja kćerkica Tia i ja i želimo sve najbolje!!
