Velike prepreke,ali idemo dalje!!
Možda svojim iskustvom pomognem kojoj dojilji da bude ustrajna i ne odustaje unatoč poteškoćama.Naim eprije dva i pol mjeseca rodila sam treće djete sinčića koji je od prvog dana u rodilištu prihvatio cicku bez problema,kako mi je to treće djete mislila sam neće biti problema s dojenjem.Prvi i učestali problem se javio još u rodilištu,ragade na obe bradavice,ali mazala sam kremom i stavljala komprese i super prošlo,nakon tri dana osjetila sam malu,malu kvržicu u desnoj dojci,i nakon što bi bebač sve pocickao kvržica stoji.Patronažna veli zastoj mljeka,masirati pod toplom vodom i stavljati kupus,no od silnog masiranja pod toplom vodom kvrga je postala veća,koža na doojci izmučena,ali bebač i dalje najnormalnije cicka na tu cicu.S obzirom da kvržica n eodlazi,nekad manja nekad veća odlazim kod dr.i dobivam antibiotik,nije me ni pogledao,rekao je mastitis i dao ljek.Popila sma ljek,ali krvžica ne odlazi,ja je više ne diram,i odjedanput počelo je boljeti,bila je kao kamen,odlazim dr.opće prakse hitno me šalje na institut,i opet antibiotici.Na institutu lječnik veli da mu se ne čini da ima gnoja unutra i da do kraja popijem antibiotik pa ćemo za 7 dana napraviti uzv.Bebač i dalje svih 4 tjedna te kvržice doji.Tu noć cica je buknula,izgled,ne želim se ni prisjećati,stavljam maloga na cicku,boli,pod antibioticima,zovem dr.veli mi vratio se na institut.Dođem tamo i dr.u šoku veli ovo je hitnu kirurgiju,mi to ne radimo otiđite u tu i tu bolnicu.Zaprimaju me tamo,gnojni apces moraju duboko rezati dojku(10 cm)zovem mm da će me uspavati i operirati,i da kupi ad mljeko.
Budim se iz narkoze u gazama,sretna da je prošlo,i više ne boli.Ujutro bebač cica desnu dojku,ljevu su mi rekli ni slučajno davati jer je bilo jako obilno gnoja.Dolazim na prvo prematanje u bolnicu,i rušim se od bola i "nježnosti" dr.Rana nije šivana otvorena je,gnoj mora curiti,sva sam mokra danima, od mljeka koje curi iz rane.Molim se Bogu da mi da snage prije svakog prematanja,jer je bol užasna,ali dobre ruke medicinske sestre koje nježno čiste ranu daju mi hrabrosti i smiraj.Bezbroj puta sam došla u napast da odustanem od dojenja,da odem po one tablete,jedan obrok je jeo desnu cicu,a dva puta na dan flašicu.Trajalo je to punih mjesec dana.Hrabrosti za vidjeti ranu sam skupila tek nakon 4 tjedna od operacije,a zeleno svjetlo za dojenje na toj dojci smo dobili prije 4 dana,idemo dalje.Jučer smo važno odradili cijeli dan samo cickanjem bez flašice.Imunitet mi je toliko pao da sam već na 5 antibioticima,upala zuba,pa grla,i stalno nešto.On je jadničak pun tih kemija od ljekova,a i meni je pomalo dosta.Dojku sam cjelo vrjeme morala izdajati da se ne stvori zastoj,i bacala na flaše i flaše izdojenjog mljeka,sad kad gledam unazad ništa me nije toliko bolilo kao cjela ta situacija sa dojkom.Prije operacije me dr. pitao gdje sam bila dosada,ostao iznenađen kad sam rekla da je 4 lječnik koji gleda moju dojku,i da će tu biti finiš cjele agonije.Zahvalna sam Bogu da nije došlo do sepse,i da je prva terapija bila učinkovita i dobro određena nebi možda do toga došlo.Ušla je bakterija u dojku još u rodilištu.Stalno pratim obje dojke,pipam i još se bojim,da se nebi ikada ponovilo.Moj cicoljubac i ja nadam se još ćemo dugo uživati u papanju zdravog mljekeca.
