Što je to skromnost?

Prije nekog vremena pita me E. što je skromnost.
Nakon glupastih primjera koje sam izvalila pokušala sam je objasniti kao suprotnost bahatosti i oholosti, ali bojim se da se nisam baš usrećila. Na kraju razgovora sam ga toliko zbunila da nije znao je li to poželjna ili nepoželjna osobina, a bome sam se i ja zapitala je li skromnost u stvari vrlina ili mana.

Pošla sam s dvije strane: skromnost je kad ne tražiš više od onog što ti treba i
skromnost je kad se ne hvališ s onim što si postigao.

Kako bi vi definirali skromnost? Jer kad ovako pogledam ona uopće nije mana, a cijeli život su me učili drugačije, očito sam nešto propustila :mrgreen:

Za mene skromnost znači.... biti čovjek. Shvatiti da smo svi ispod svoje kože samo ljudi. Odbaciti nadmenost svog znanja, obrazovanja, imovinskog statusa.. i biti samo čovjek.
Nisam sigurna jesam li se dobro izrazila, pa evo primjera:
Susretala sam se sa liječnicima, profesorima i ljudima na visokim državnim položajima koji su se zbog svojih profesija i statusa ponašali kao da su uhvatili Boga na bradu, stavljali me "ispod" svoje razine i kao da nemaju šta sa mnom ravnopravno razgovarati jer su oni "nadljudi" i ja sam, eto, dužna gledati ih sa strahopoštovanjem.
A susretala sam i ljude koji su također vrhunski stručnjaci, ali istodobno puni ljubaznosti, suosjećajnosti, razumijevanja i sposobnosti da svakome pruže ruku, sa svakim popiju kavu i normalno porazgovaraju. Eto, to je za mene skromnost.
Kada shvatiš da si u srži svog bića isto što i onaj nesretni prosjak na cesti i da smo svi samo ljudi. I u skladu s time se i ponašaš.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Prije nekog vremena pita me E. što je skromnost.
Nakon glupastih primjera koje sam izvalila pokušala sam je objasniti kao suprotnost bahatosti i oholosti, ali bojim se da se nisam baš usrećila. Na kraju razgovora sam ga toliko zbunila da nije znao je li to poželjna ili nepoželjna osobina, a bome sam se i ja zapitala je li skromnost u stvari vrlina ili mana.

Pošla sam s dvije strane: skromnost je kad ne tražiš više od onog što ti treba i
skromnost je kad se ne hvališ s onim što si postigao.

Kako bi vi definirali skromnost? Jer kad ovako pogledam ona uopće nije mana, a cijeli život su me učili drugačije, očito sam nešto propustila :mrgreen:

---

Imali smo slično pitanje.... Odgovorih mlađem sinu da biti skroman znači ne tražiti kruha povrh pogače (uz objašnjenje da je to narodna izreka).

Biti skroman znači biti zahvalan na onom što imaš i znati to cijeniti.

To NE znači da se ne treba truditi da stekneš više (ne odnosi se toliko na materijalno, nego npr. na učenje, napredovanje u svakom pogledu) ali to je polazna točka - poštivati ono što jesi i što imaš.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

To NE znači da se ne treba truditi da stekneš više (ne odnosi se toliko na materijalno, nego npr. na učenje, napredovanje u svakom pogledu) ali to je polazna točka - poštivati ono što jesi i što imaš.

---

Hvala Peterlin, ovo bi bio dodatak i mom postu, odnosno također izražava moje razmišljanje. I naravno, poštovati i svakog drugog čovjeka, ono što jest i ono što ima, isto onoliko koliko poštuješ i sam sebe.

fakat su te učili da je skromnost mana??? ili je to bilo ironično pa nisam skužila u rano jutro

Za mene je to jedna uistinu lijepa i profinjena osobina koja krasi one koje su uistinu samopouzdani, intimno spoznavanje sebe u cjelini svijeta, poštovanje i suosjećanje za druge. Suprotnost aroganciji i oholosti, koje vidim kao "dječje bolesti" i neke nezrele kompenzacije.
Skromnost znači znati svoje mjesto u svijetu i biti na miru s time. Ne znači misliti za sebe da smo mali, neg uistinu uvidjeti koliko je svijet velik.

Hahaha, Lutonjice, dobro ti čitaš ali je meni rano jutro! Naravno da su me učili da je skromnost vrlina, ali bojim se da ja imam slabo definiran pojam skromnosti.

Pišite i dalje, možda mi se razbistri.

Peterlin, cijeniti i poštivati ono što imaš meni nije skromnost nego više svijest o sebi i svojim postignućima. Skromnost bi recimo bila baš ne traženje kruha svr pogače. Ali što ako ja želim pogaču? Je li onda to pohlepa?

Citiraj:

---

jennifer_gentle prvotno napisa

Za mene je to jedna uistinu lijepa i profinjena osobina koja krasi one koje su uistinu samopouzdani, intimno spoznavanje sebe u cjelini svijeta, poštovanje i suosjećanje za druge. Suprotnost aroganciji i oholosti, koje vidim kao "dječje bolesti" i neke nezrele kompenzacije.
Skromnost znači znati svoje mjesto u svijetu i biti na miru s time. Ne znači misliti za sebe da smo mali, neg uistinu uvidjeti koliko je svijet velik.

---

šta reći više
X

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ali što ako ja želim pogaču? Je li onda to pohlepa?

---

Vrlo vjerojatno :mrgreen:

I ja se slažem da sa sviješću o sebi i vlastitim postignućima, sa samopouzdanjem i vlastitim mirom dolazi i skromnost. Obično kada čovjek nije siguran u sebe, ima potrebu isticati svoja postignuća i sebe, da bi podigao vlastitu vrijednost. Ili poniziti druge, opet iz istog razloga.

Super obrazloženja od jennifer i peterlin, možda je za djecu najjednostavnije "ne tražiti kruh preko pogače" u mlađoj dobi, a kasnije reći ovo od jennifer (moram si to sejvat :)).

Ono što to nikako nije i na što mi skače para na uši je ako je skromnost usmjerena samo na žensku djecu i prevodi se kao "šuti".

Općenito asertivnost i sigurnost je jedna bitna osobina, i često se može zamijenit za bahatost, kao i skromnost za nesigurnost.

Skromnost shvaćena kao jenn i peterlin - vrlina.
Skromnost shvaćena stila "šuti i budi ponizan" - mana, i u tome sreće nema (po meni). Ali, tada i te osobe nisu sretne jer se taru unutar sebe - nisu mirne same sa sobom i kad-tad eksplodiraju jer se nisu prije za sebe zauzimale, ili pa,k očekuju zahvalnost - pa kad je ne dobiju se razočaraju.

Evo što Majda Rijavec & Dubravka Miljković misle o tome:

http://www.iep.hr/iz-knjiga-3/sto-je...-skromnost-90/

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Peterlin, cijeniti i poštivati ono što imaš meni nije skromnost nego više svijest o sebi i svojim postignućima. Skromnost bi recimo bila baš ne traženje kruha svr pogače. Ali što ako ja želim pogaču? Je li onda to pohlepa?

---

Pohlepa bi to bilo samo u slučaju da baciš savršeno dobar kruh u smeće i od nekog drugog tražiš da ti nabavi pogaču.

Ako pojedeš kruh do kraja i poželiš pogaču, pa smisliš način kako da dođeš do nje - to ne bih smatrala pohlepom nego dobrom motivacijom za napredak.

A jel' vrlina ili mana željeti više - nije niti vrlina, niti mana, nego karakteristika, ko što neko voli crne oči, neko plave... nije ovaj što voli crne bolji/lošiji od ovog što voli plave.

Ja bih djetetu rekla da to znači ne biti umišljen/arogantan/bahat i odnositi se s poštovanjem prema drugima.
Ne bih se previše osvrtala na ove materijalne aspekte...Jer "tražiti kruha preko pogače" može slati djetetu poruku da ne traži više, a biti skroman i neambiciozan za mene nije isto.
Neka snishodljivost bi bila jedna krajnost, a arogancija druga. Skromnost je za mene u sredini, kao neki ideal. Skromnost upravo omogućuje samonadogradnju, dok je arogancija ograničava. Ako misliš da sve znaš, nećeš se truditi da naučiš nešto novo, zar ne?

Sviđa mi se objasnjenje od peterlin i jennifer, a i rijavec/miljkovic imaju poantu.
Nadovezala bi se jos na Inu. Skromnost po meni prestaje biti vrlina kada se koristi u svrhu prikrivanja vlastiih kompleksa manje vrijednosti, te manipuliranjem drugima.

jennifer_gentle, jako mi se sviđa to što si napisala!

Hvala ti što si svoj svjetonazor podijelila s nama :heart:

Peterlin, ti si, kao i uvijek, "poslovično" nepogrešiva!

Možda nakon još samo par života postanem mudra poput tebe :)

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Sviđa mi se objasnjenje od peterlin i jennifer, a i rijavec/miljkovic imaju poantu.
Nadovezala bi se jos na Inu. Skromnost po meni prestaje biti vrlina kada se koristi u svrhu prikrivanja vlastiih kompleksa manje vrijednosti, te manipuliranjem drugima.

---

Pa to je i Voltaire rekao: Skromnost je jedina vrlina kojom se čovjek ne može pohvaliti, jer ako to učini - više nije skroman.

A Majda i Dubravka - ma žene su zbilja dobre!

Citiraj:

---

Teica prvotno napisa

jennifer_gentle, jako mi se sviđa to što si napisala!

Hvala ti što si svoj svjetonazor podijelila s nama :heart:

Peterlin, ti si, kao i uvijek, "poslovično" nepogrešiva!

Možda nakon još samo par života postanem mudra poput tebe :)

---

Hvala draga, ali nemoj me tjerati u sram... Ja samo dobro baratam riječima (trebala sam završiti ono novinarstvo do kraja, a nije mi se dalo...).

Peterlin, nisam znala za ovo od Voltairea :oops:

A taaaakoo je istinito!

Bravo!

Evo baš ovo o čemu Ina priča se meni dogodilo - skromnost mi je još u ranom djetinjstvu postala ekvivalent "šuti i ne traži". Za sve je kriva Pepeljuga :mrgreen:

Jenn, sviđa mi se objašnjenje za djecu, hvala ti.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Hvala draga, ali nemoj me tjerati u sram... Ja samo dobro baratam riječima (trebala sam završiti ono novinarstvo do kraja, a nije mi se dalo...).

---

Imamo nešto zajedničko: naime, ni ja nisam završila novinarstvo do kraja...

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Hvala draga, ali nemoj me tjerati u sram... Ja samo dobro baratam riječima .

---

skromnost na djelu:-)

Je, je... "skromni" često su ono malo pasivno-agresivni i žrtve su drugih koji, eto.... nisu uvidjeli njihovu vrijednost i pružili im zahvalnost. Skromni su zadovoljni sami sa sobom i onog su stila - ja sa OK, ti si OK i to doslovno iz njih emanira, bez obzira na riječi koje govore jedni i drugi.

Neću ponavljati ono što je već rečeno.

Samo bih htjela reći da su me uvijek učili da budem skromna i ne hvalim se svojim postignućima. I nisam. Ali mislim da nije loše ponekad se pohvaliti nečim što si napravio. Ne treba, naravno, nabijati na nos drugima da možemo nešto što oni ne mogu, ali zašto ne bismo "bili svjesni sebe" i ponekad rekli nešto lijepo o sebi, pa makar zvučalo kao hvalospjev?
Mene je iskreno malo zaboljelo kad sam shvatila da mm nije imao pojma o nekim mojim osobinama, sposobnostima, znanjima... sve dok nismo započeli vezu (a dugo smo se družili prije toga). Ja sam naprosto vjerovala u ono da se dobre stvari vide i nije ih potrebno isticati. Šipak. :mrgreen:

mishekica, sad si me podsjetila na ono što moja mama često govori: stalno se naglašava neka pametniji popusti i tako pametniji popušta i popušta i popušta i kad ono na kraju zavladaše budale :lool:

tako i u "skromnosti" skrivaš neke svoje talente pa ostaneš po strani...

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

Neću ponavljati ono što je već rečeno.

Samo bih htjela reći da su me uvijek učili da budem skromna i ne hvalim se svojim postignućima. I nisam. Ali mislim da nije loše ponekad se pohvaliti nečim što si napravio. Ne treba, naravno, nabijati na nos drugima da možemo nešto što oni ne mogu, ali zašto ne bismo "bili svjesni sebe" i ponekad rekli nešto lijepo o sebi, pa makar zvučalo kao hvalospjev?
Mene je iskreno malo zaboljelo kad sam shvatila da mm nije imao pojma o nekim mojim osobinama, sposobnostima, znanjima... sve dok nismo započeli vezu (a dugo smo se družili prije toga). Ja sam naprosto vjerovala u ono da se dobre stvari vide i nije ih potrebno isticati. Šipak. :mrgreen:

---

Ja bih rekla da koji put nije bitan čin nego način.... Uvijek mi je bio ružan onaj običaj s maturalnih proslava kad se od ljudi koji dođu očekivalo da svatko ustane i kaže "napravio sam to i to, postigao sam to i to...." Ja sam imala priču koja se mogla nazvati uspješnom (tzv. karijera i posao) i ako bih govorila o tome, zvučalo bi kao da se hvalim. S druge strane, zadivljeno sam slušala staru prijateljicu kako priča o svojih šestoro klinaca, a ja nikako na zelenu granu s tim dugo godina. Tja, kasnije kad smo sjele u neobaveznom okruženju razmijeniti misli - svaka je imala svoj život sa dobrim i lošim stranama, ni bolje ni gore - jednostavno drugačije i teško za usporediti. Pa koga briga ako netko nema fakultetski čvarak ako uspješno odgaja šestoro djece, vodi privatnu firmu itd itd... Mjerila uspješnosti su različita. I što sad? Da li je ona trebala šutjeti da se ja ne osjećam nesretno jer dugo nisam imala djece ili sam ja trebala šutjeti i ne priuštiti njoj isti spektar osjećaja zbog moje diplome? Tek kad smo se riješile tih primisli da se istaknemo, ali i da se pitamo hoćemo li gaziti nekome po prstima, počele smo normalno razgovarati kao prije puno godina. Ono što se trebalo uspostaviti je spontanost. Zapravo, dođe baš na ono što je jennifer_gentle rekla - spoznati svoje mjesto u svijetu i biti u miru s time bez potrebe da se to uveličava ili umanjuje.

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

Ja sam naprosto vjerovala u ono da se dobre stvari vide i nije ih potrebno isticati. Šipak. :mrgreen:

---

Tako su i mene učili. Ali sam skužila da je to bio tada tradicionalni odgoj - pogotovo za cure. I onda me dobro odgojio moj drugi "tata" ("poslovni tata"), koji mi je rekao niko nikad te neće pohvalit za nešto dobro, svi će ti reći što si pogriješio. I of kors da onda poslovno treba ubacit malo self-promocije. I privatno. I tako... ostat u nekom balansu, da ne bude bahato, ali da ne bude ni ono šutim... a oni će prepoznati već... nisu??? e, sad sam tužna i razočarana/bijesna... kako i zašto???. To je... u stvari... onako malo nezrelo (ne mislim ništa loše, to je faza odrastanja koju svi prođu do onoga kad dođeš u zen sa samim sobom i ne pitaš se što znači bit skroman ovakav onakav - nego si ti yourself i OK s s time). Ali, ne možeš tako djetetu reći i objasniti. Doduše, danas već ide kontra odgoj pa nema straha - prava, prava... a slabo obaveza.

Mislim... to je identično onome što svi očekuju zdravlje, tj. zdravlje se ne primjećuje. Tako se i vrline manje primjećuju, više mane... dok ne dođeš u dob da primjećuješ i vrline i zdravlje kao nešto posebno. Default neki osnovni i početni je - naravno da sam zdrav - naravno da svi primjećuju mane, jer vrline - mislim... one ne zahtijevaju korekciju.

mislim od jutra o samopromociji, i ne mogu si pomoći a da mi se uvijek ne upali slika priloga iz kanade-sveučilišni profesori (jedan studirao sa mnom:-)) u bermudama, majcama i klompama, a svi sa nagradama, skupim projektima, neki akademici., pitali su ih da li se neko od njih pravi "važan", komentar je bio da takvog brzo spuste na zemlju ili ode..i onda se sjetim naših dr-ova po bolnicama, što je razvikaniji, što se zna bolje prezentirati-to pacijenti više hrle k njemu, a on njima: ni mu...ma fućkaj ina ta lažna napuhavanja i prezeniranja-ja sam najbolji i najpametniji...i da, mene nisu odgajali da šutim, doduše, niti da galamim, al niko tada nije odgajao cure da šute, a tu smo po generaciji
i msilim da se vrijednost skromnih ljudi uvijek prepozna, ne na prvu, al zato jako dugo traje

Nisam sigurna baš. Odnosno - uvjerena sam da ne. Ti skromni i šutljivi od svakog dobijaju "pat-pat" po ramenu, ali ovi u nužnoj mjeri samo-promovirajući putuju, a šutljivi su ono... ala "stručne kućanice" bojim se - uvijek na istom mjestu, svi im lijepo kažu "vi ste jako dobar stručnjak" (stila "odličan ti je ručak"), ali frajer ili žena ostaje tu di je, a akcija je negdje drugo. Naravski - ako je to njemu/njoj OK i "miran je sa svojim mjestom u svemiru, a drugo ne želi" - to je sve 5. Ali, ako želi malo muvinga, mora malo ukjlučit i samopromovirajućeg motora. To je kao reklama - neće ljudi čut za toga nekoga tihoga... neće znat da postoji.

U nužnoj mjeri samopromovirajući meni znači ovi koji ne očekuju da drugi vide kako oni dobro ovo ili ono, koji zaziru od svakog networkinga itd. Jer neće vidit. Ili hoće, ali će zaboravit istog trena, bojim se.

A danas je vrijeme kratkog roka svih stvari - nema više boschovih frižidera... ili ima, ali ipak kraće traju. Ne govorim da sad trebamo bit svi reality show-total fake star, ali ipak malo neke samopromidžbe je donekle nužno.

Meni se jako svidja tumacenje od *mamice. Podsjeti me na ono Tinovo;
Ne boj se, nisi sam, ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe zive tvojim zivotom,
I ono sve sto ti bje, cu i sni, gori u njima istim zarom, ljepotom i cistotom...
ne gordi se, tvoje misli nisu tvoje, one u drugima zive,
Mi smo svi presli iste putove u mraku, jednako lutali u znaku trazenja, i svima jednako se dive'

Meni je skromnost kad u srcu osjecas da si jednako vrijedan kao i drugi; a hoces li jesti kruha i pogace, ili samo kruha, il samo pogace, i hoces li to sam zasluziti, il ce ti neko dati, to mi nema veze; jest ces ono cega si gladan.

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

Meni je skromnost kad u srcu osjecas da si jednako vrijedan kao i drugi; a hoces li jesti kruha i pogace, ili samo kruha, il samo pogace, i hoces li to sam zasluziti, il ce ti neko dati, to mi nema veze; jest ces ono cega si gladan.

---

I ova mi je odlična, za notirat :)!

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Nisam sigurna baš. Odnosno - uvjerena sam da ne. Ti skromni i šutljivi od svakog dobijaju "pat-pat" po ramenu, ali ovi u nužnoj mjeri samo-promovirajući putuju, a šutljivi su ono... ala "stručne kućanice" bojim se - uvijek na istom mjestu, svi im lijepo kažu "vi ste jako dobar stručnjak" (stila "odličan ti je ručak"), ali frajer ili žena ostaje tu di je, a akcija je negdje drugo. Naravski - ako je to njemu/njoj OK i "miran je sa svojim mjestom u svemiru, a drugo ne želi" - to je sve 5. Ali, ako želi malo muvinga, mora malo ukjlučit i samopromovirajućeg motora. To je kao reklama - neće ljudi čut za toga nekoga tihoga... neće znat da postoji.

---

ne bi se sasvim slozila. Ja radim u znanosti, i dobro se zna tko je pravi strucnjak, a tko strc brc, makar se strucnjak ne promovirao, a strc brc hvalio na sav glas.

Makar taj koji suti mozda zaista nece dobit projekt. Hm hm

Ja ne govorim o tome... govorim o očekivanju da će se nešto dogoditi po inerciji bez imalo samoorganizacije (samo jer je neko vidio da si dobar). Odnosno, meni ovo dobar uključuje određenu razinu networkinga/reklame/samopromocije - ne govorim o reklami iza čega ne stoji ništa. Valjda ne znam dobro obrazložit - ne znače sve kupovi/plakete/diplome/uokvirene zahvalnice - ali -čudno je ako baš nijedne nema, a nekog mogu zaobići jednostavno jer ga se nisu sjetili, ne zato jer je loš...

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

Makar taj koji suti mozda zaista nece dobit projekt. Hm hm

---

See. O tome ti ja pričam. O tom očekivanju da se nešto dogodi "već" i "po inerciji", pa ono "kad-tad", a to jest malo dio soc(ijalističkog) odgoja - ono, bude već. Barem mog. Mislim, em je vrijeme postalo sve bitniji faktor, em je vrijeme ubrzanije i neće te primijetit. Mislim - ovome dobrome koji ful šuti će možda bit veći sprovod, ali uspješniji će bit dobri koji malo i govori. Sve ovisi što je kome bitno, što želi.

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

ne bi se sasvim slozila. Ja radim u znanosti, i dobro se zna tko je pravi strucnjak, a tko strc brc, makar se strucnjak ne promovirao, a strc brc hvalio na sav glas.

---

Slažem se sa Jadrankom, na kraju "sve ispliva".....

Vrijeme je postalo bitnije u smislu da nije više svejedno kad ti se u karijeri nešto dogodi jer te mladi brže zamjenjuju... skroz se ta dinamika promijenila... barem u realnom sektoru.