kako izraziti frustraciju?

ovo tatekovo pitanje s topica o bijesu je ostalo neprimijećeno a ja mislim da zaslužuje svoj topic:

"Sad mi je dosla prava formulacija problema na jezik: kako pomoci klincima da frustraciju istresu na okolini pozeljan nacin? Kako postici da izraze rijecima to sto im smeta i da bijes ispucaju tako da ne skode ni sebi ni okolini?"

andrej nema napade bijesa ali zna baciti, vikati ili se rasplakati kad mu nešto nije po volji.

ja mu kažem: reci mi lijepo što hoćeš. ne razumijem te kad vičeš.

i onda mu odmah dam to što je htio ili još jednom objasnim zašto ne može i da se smije ljutiti i brzo mu ponudim neku zamjenu.

s druge strane, ima i on pravo biti ljut. kako naći "optimalan" način izražavanja ljutnje, bez histerije ali i bez potiskivanja?

dajte mu da drvenom bojicom išara cijeli papir (ili više papira), neka stisne što jače, neka pucaju špice, nek to radi brzo, sve je dozvoljeno.
kad to napravi, netko od odraslih neka uzme taj pošarani papir u ruku i dajte mu da olovkom izbuši i rascjepa papir, što jače može, a onda neka ga dobro izgužva u rukama i baci.

neka to radi dok ne vidite da se intenzitet šaranja i cijepanja smanjuje, ili dok sam kaže da mu je dosta.

ovo super funkcionira s djecom koja su jako agresivna i frustrirana, a kamoli ne s djecom koja nemaju toliko dubokih problema.

;)

vidiš, vidiš...

nadam se da ste skužili da mu možete dopustiti jako veliku "agresivnost" po tom papiru, stvarno neka radi onoliko intenzivno koliko želi, sve je dopušteno.
samo čuvajte prste dok ćete mu držati papir da ga buši ;)

ja se trudim verbalizirati umjesto njih (ide i noe zasada)

kazem: vidim jako ljutu djevojcicu. jako si bijesna. ljuti te kad ti brat srusi domine. nije lako posloziti i sad si ljuta i tuzna sto je sruseno....

mislim da na taj nacin nauce kako i sami verbalizirati svoje osjecaje. pitati ili traziti da sami kazu obicno mi nije upalilo. jer, da zna, ne bi tako nekontrolirano divljao/la, to je obicno iz neznanja ;)

jel kuzi tko sto sam htjela rec? :mrgreen:

kuži, kuži! :)

doduše, andrej obično kaže što hoće (ma prodere se, ali to je to) i onda ga "nagradim" tako da to i dobije (ili zamjenu).

Ova Lutonjičina ideja sa šaranjem mi jako dobro zvuči, samo smo još premali da je provedemo u djelo :)
Kako Andrej još ne zna reći točno što hoće (iako dobro zna što hoće, ali premalo govori), zasad neke slučajeve rješavamo tako da ga na brzinu primirim (od urlanja) i onda ga pitam: hoćeš li ovo? hoćeš li ono? hoćeš li... i tako dalje. On obično odgovara sa "ne" ili "da", pa postavljam pitanja dok ne dođemo do "da", i onda se nekako sporazumijemo - tko je što htio i što može dobiti. Ovo zasad prilično dobro funkcionira, a i on se nekako "ispuca" kroz izvikivanje "Ne!" "Ne!" "Ne!" i onda, olakšanje na kraju - "Da!"

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

dajte mu da drvenom bojicom išara cijeli papir (ili više papira), neka stisne što jače, neka pucaju špice, nek to radi brzo, sve je dozvoljeno.
kad to napravi, netko od odraslih neka uzme taj pošarani papir u ruku i dajte mu da olovkom izbuši i rascjepa papir, što jače može, a onda neka ga dobro izgužva u rukama i baci.

neka to radi dok ne vidite da se intenzitet šaranja i cijepanja smanjuje, ili dok sam kaže da mu je dosta.

ovo super funkcionira s djecom koja su jako agresivna i frustrirana, a kamoli ne s djecom koja nemaju toliko dubokih problema.

;)

---

Cak i sa odraslima... ;) Njima mozes na kraju balade dati drvenu bojicu da slome preko koljena....

moja psihologija je zakazala...pa mi recite je li moguce da dijete nema frustracije?
ili je vjerovatnije da ju ne zna iskazati?

njojza, to baš i mene brine - andrej je jako smireno dijete pa se ja nađem u čudu kad se počne ljutiti. i zato mislim da je jako važno da ga ne sprečavam da iskazuje frustraciju (a naravno da mi je, kad pošizi, prvi impuls da ga smirim).

naravno da se treba učiti djecu da verbaliziraju, i to je super.

ali i nama odraslima je ponekad potrebno fizički izbaciti negativnu energiju i frustraciju. pa netko ide na tenis, netko brzo vozi auto, a netko pomahnitalo posprema špajzu.

nemojte od djece očekivati da bijes iskazuju samo verbalno, pronađite prihvatljive načine da ljutnju izbace iz sebe i na toj fizičkoj razini.

lutonjice, točno mi se to i vrti po glavi i zato sam otvorila topic da malo stavim misli na ekran i čujem što vi imate reći. :)

sad razmišljam na glas
....
otiđite povremeno u neku zabit, šumu, livadu, gdje god, nek si cijela obitelj da oduška, trčite, divljajte, lovite se, bacajte se po podu, lupajte nogama o pod, vrištite, smijte se, skačite... bit ćete preporođeni, a kako ćete još lijepo svi spavati poslije ;)

(mislim, možete vi to i u obližnjem parku ako se osjećate dovoljno slobodno :mrgreen: )

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

njojza, to baš i mene brine - andrej je jako smireno dijete pa se ja nađem u čudu kad se počne ljutiti. i zato mislim da je jako važno da ga ne sprečavam da iskazuje frustraciju (a naravno da mi je, kad pošizi, prvi impuls da ga smirim).

---

ivy F je isti (osim kad mene nema navece ili kad se prepadne novih lica)
inace ne "tersa", nemam problema oko bilo cega Bogu hvala s njim.
Ne racunam neko sitno kme kme ako nesto ne moze biti po njegovom.
O svemu se dogovorimo zaista i on to bez rijeci prihvati, ako nesto ne moze, dobije objasnjenje zasto ne moze i u zamjenu radimo nesto drugo i ono sto je najbitnije da je on sretan i zadovoljan. Zaista nema nekih frustracija.
Ne znam kako ce biti naknadno no sad je tako.

ja ću vam samo reći da je zara bila ista kao i andrej i faris.

sad više nije :mrgreen:

mislim, ona je i dalje super mirna u odnosu na ostalu djecu - nikada nema "ispade", ni kod kuće, ni vani, nikada se ne baca na pod, ne histerizira, uglavnom nema "tantrume".

ali je sada veća, potpuno svjesna svojih trenutnih želja i ponuđenih joj opcija (koje joj se ne sviđaju uvijek, naravno), tako da zna biti ljuta i frustrirana.
uglavnom to verbalizira, jako je razumna, može joj se sve objasniti... ali svejedno joj je potrebno da se s vremena na vrijeme izdere, da baci nešto na pod, da pošara papire i slično.

uglavnom, ovo sam pisala njojzi i ajvici - mislim da su vaši klinci "mirni" jer su još premali za neku pravu frustraciju - vi ste AP mame, znači klinci dobivaju sve što im je potrebno i zapravo su sretni i zadovoljni. kako će rasti, i kako će sve manje biti usmjereni na vas koje im pružate sve što trebaju, i biti sve više usmjereni na vanjski svijet (druga djeca npr) koji nije uvijek onakav kakav bi oni htjeli, tako ćete kod njih češće primjećivati bijes, nezadovoljstvo i slično.

slažem se s tobom, ali ipak ovisi i o karakteru. usporedi andreja s ostalim (također attachiranim) zpb-ićima i točno vidiš razliku.

a naravno da, što su veći, ima sve više situacija koje im se ne sviđaju i da im neće sve željice biti ispunjene isti tren - i da na to reagiraju.

naravno da ovisi i o karakteru. neki ljudi su jednostavno flegma :mrgreen:

ali isto tako mislim da ćeš kao atačirana mama znati jednog dana prepoznati da li ti je dijete stvarno kuler, ili je samo naizgled miran, a unutra kipi ;)

Ovo su fakat super savjeti, Roko je sad u fazi jakog iskazivanja bijesa, lupanja nogom po zidu i sl. i ovo će mi super koristit.
Inače je dosta miran i povučen, al kad ga primi kriza sve leti po sobi, i već danima kontam kak da to usmjerim na pravi način, no međutim nije mi baš uspjevalo jer sam bila ful nervozna i samo je bilo još gore.
Lutonjice, puno hvala na savjetima :love:

Citiraj:

---

usporedi andreja s ostalim (također attachiranim) zpb-ićima i točno vidiš razliku.

---

vidim razliku u tome što je mirniji.

ne vidim nikakvu razliku u nekakvom stupnju frustracije ili količini bijesa.

na kontinuumu jako mirno - jako živo dijete, atačirani klinci koje ja znam su, ovisno o karakteru, raštrkani po cijelom tom kontinuumu. i tu se razlikuju.

na kontinuumu zadovoljstvo - nezadovoljstvo/ frustracija, svi su mi na ovoj polovici koja predstavlja zadovoljstvo. i ne razlikuju mi se puno.

to sam i ja mislila, nisam mislila na količinu frustracije nego na način izražavanja ali smo se negdje po putu pogubile. :roll:

glavno da smo se našle.

znaš što, i ti si jako tiha.
možda da mu ti pokažeš kako biti glasan, počni ti prva vrištati, ili lupati nogama o pod, ili gužvati papire.

naravno, ne bezveze, nego kad ćeš idući put biti ljuta, reci mu da si ljuta zbog toga i da moraš malo vrisnuti da ti bude lakše. pa kada će on idući put biti ljut, podsjeti ga na to (ili ga uopće nećeš morati podsjećati :mrgreen: )

ahahahahaaaa, valjam se po podu od smijeha :D

bolje da ne objašnjavam kako izgleda kad sam ja ljuta... samo ću ti reći da je dijametralno suprotno onome što ti zamišljaš!

ma zna on vikati i lupati, radi se baš o tome da bih ja da on to konstruktivnije izbaci iz sebe. kao ovo sa uništavanjem bojica i papira.

pa sudeći samo po tvojim postovima, djeluješ jako glasno.
onda te čovjek upozna, pa si nečujna i nevidljiva.
pa si opet glasna kad se ljutiš.

baš si neka stostruka ličnost :mrgreen:

ja sam te bila shvatila da te muči što je andrej premiran :?

ali dobro, nakon ovog topika ćeš se valjda sjetiti konstruktivnih načina za izbacivanje agresivnosti...

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

ja sam te bila shvatila da te muči što je andrej premiran
ali dobro, nakon ovog topika ćeš se valjda sjetiti konstruktivnih načina za izbacivanje agresivnosti...

---

jok, to je bila njojza ;)

i hoću.

ja sam ti... slojevita ko boem kocka. :odvalj:

da, nešto ste jedna drugu "potisivale" ("i moj je takav kao tvoj") pa sam vas povezala u isti problem, sori.

žderu mi se sad kolači :evil:

i meniii

a vincek iza ugla

e da znate da njojza vise ni sama ne zna sta je muci :/
mozda se nisam dobro izrazila...ne muci mene sto je on miran
mene muci sto se tesko socijalizira
najvise se bojim da ce biti povucen i nece se znati izboriti za sebe te da ce u zivotu biti "po strani"
no vise sam apsolvirala s ovom temom....mali je, treba mu vremena i to je tema za drugi topic

sto se tice frustracija...samo sam se pitala da li je moguce da nema fruistracija (za sad)

trenutno sam ja frustrirana pa odoh slomiti koju olovku :mrgreen:

e da znate da njojza vise ni sama ne zna sta je muci :/
mozda se nisam dobro izrazila...ne muci mene sto je on miran
mene muci sto se tesko socijalizira
najvise se bojim da ce biti povucen i nece se znati izboriti za sebe te da ce u zivotu biti "po strani"
no vise sam apsolvirala s ovom temom....mali je, treba mu vremena i to je tema za drugi topic

sto se tice frustracija...samo sam se pitala da li je moguce da nema fruistracija (za sad)

trenutno sam ja frustrirana pa odoh slomiti koju olovku :mrgreen:

Vidim, Njojza, da te nešto tako frustrira da isti post šalješ dvaput ;)

A to što se bojiš da će biti povučen i da se neće znati izboriti za sebe... pa nije ni to tako strašno, evo, ima nas još, cijele familije, pa živimo i funkcioniramo nekako :namig drugi put:

Što se tiče frustracija kod djece, ja sam ih kod Andreja tek nedavno počela primjećivati - najčešće kad ga igračka "ne sluša" ili ako je preumoran.

cure, mislim da za to ima vremena. pogotovo kad krenu u vrtić...

andrej je s odraslima jako otvoren i komunikativan, djeca ga sve više interesiraju ali se povlači čim mu netko npr. uzme igračku. u igraonici se uglavnom igra s tetom i roditeljima, čim se pridruži neko dijete on izgubi interes. mi nastojimo da što više bude među djecom ali ga ne tjeramo da se druži niti ga previše štitimo. puštamo ga da se oslobodi, a s vremenom ćemo poraditi na asertivnosti (sto posto ću otvoriti topic ;) ).

da vidimo koja ce prije otvoriti topic :mrgreen:
ja samo kazem da kruska ne pada daleko ispod kruske
ovaj put su kruske MM i Faris
nekad pomislim da su klonirani
ja sam (sto ser vidi iz prilozenog) brbljivica...kako ovdje, tako i u real life
samo jos niko nije skontao kako mi zacepiti usta :lol:

tanja, ovo mi je prvi dupli post i bas me sram ali forum je zastekao :P
i opet kazem...nek smo zivi i zdravi jos godina.....:smajlic pjevusi sebi u brk:

truditi cu se da postepeno socijaliziram ovu svoju muskadiju
:smajlic bi stavio jos jednog smajlija ali se boji da ne dobije po prstima:

mi imamo srecu da je m. jako rano progovorila i pocela verbalizirati svoje osjecaje, npr. "bojim se" i sl. pa nismo ni imali onu fazu koja je navodno jako frustrirajuca, a to je da se dijete ljuti jer zapravo ne znam objasniti sto zeli.

inace, moje pravilo je da se mora dva put dnevno dobro istrcati vani i onda mi doma stvarno manje ima ispade.

takodjer kod nas pali ona "distract" metoda, dakle cim pocne negodovati ponuditi joj nesto drugo, jaaaako zanimljivo, odvuci tj. preusmjeriti joj paznju, samo to naravno iste sekunde cim pocne bijes, nikako ne cekati da eskalira.

ne znam, mozda smo mi jos premali, tko zna sto nas jos sve ceka...

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

s vremenom ćemo poraditi na asertivnosti (sto posto ću otvoriti topic ;) ).

---

Ah, asertivnost...
Jedna od riječi koju sam naučila u zadnjih godinu dana i napokon shvatila što mi fali :mrgreen:

MM i ja smo oboje jaaako glasni i društveni, a bojan nam je ko mala ljubičica :heart:

često se zna tako stisnuti da nam ga sve dođe žao i pitamo se na koga li je

treba mu neko vrijeme da se oslobodi, kad je sa drugom djecom, naročito ako su jako živahna i glasna

ali sveki mi kaže da je i MM bio takav do 3. godine, a poslije se sam od sebe totalno raspojasao

Citiraj:

---

MM i ja smo oboje jaaako glasni i društveni, a bojan nam je ko mala ljubičica

---

pa normalno kad nemre doći do riječi od vas dvoje :mrgreen:

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

Citiraj:

---

MM i ja smo oboje jaaako glasni i društveni, a bojan nam je ko mala ljubičica

---

pa normalno kad nemre doći do riječi od vas dvoje :mrgreen:

---

joj, lutonjice, daj mi ga malo ti proanaliziraj, kaj ti za ozbiljno misliš ?! :)

ak češ i mene, onda na PP molim :mrgreen:

Citiraj:

---

andrea prvotno napisa

ak češ i mene, onda na PP molim :mrgreen:

---

ma nemoj! :mrgreen:

:lol: