Oba anđela su me napustila.. :(

Dobar dan zene.. Odlucila sam s vama podijeliti svoju tuznu pricu jer u suprotnom cu umrijeti od tuge...
Moja prica zapocinje ovako:
Nakon duge veze moj muzic i ja oducili smo se na brak.. 2 mjeseca prije svadbe, preselili smo u svoju kucu i nasoj sreci nije bilo kraja... Medjutim, jedna kockica je falila da bude sve savrseno, a to je jedan mali anđeo ciji ce smijeh ispunjavati tu kucu...Odlucili smo pocet raditi na bebici ne ocekujuci da ce se odmah primiti, ali je...Tjedan dana pred svadbu ja saznajem da sam trudna... Plakali smo od srece.. Na dan svadbe sretnijih madenaca nije bilo... Bili smo sretni jer je i nasa mrva prisustovala vjencanju.. Par dana nakon svadbe prvi pregled, trudna 5 i po tjedana sam bila i za tu dob je bio sve ok.. Dobili smo sliku koju smo drzali kraj kreveta i prije spavanja svaku vecer mastali kako ce se zvat, na koga ce sliciti i te neke mastarije.. U biti nismo razmisljali da bi nesto moglo poci po zlu... Samo smo se radovali..onom iskrenom radoscu kojom se raduju samo buduci roditelji..Sve do tog dana...Drugi pregled je trebao biti 17.8, kad sam trebala biti trudna 9 tt, medjutim 14.8 se budim s losim predosjecajem.. I govori muzu kako idem danas ne pregled jer imam neki feeling, i da se smirim i ne stresiram se jer to skodi bebi...
Odem na pregled... Doktro okrece uzv i vidimm po licu da nije ok.. Upitah ga "Ne kuca srce, jel tak?" On odgovara, da je mozda rano..mozda je kasnija ovulacija... "Ne nije rano, znam kad je bila ovulacija, i znam kad je zaceta beba.Recite mi iskreno, gotovo je?"on je samo kimnuo glavom i rekao "velike su sanse da je kraj" Uf... Boze koliko sam taj dan plakala.. Otisla sam i po drugo misljenje koje je to potvrdilo.Predlozili su mi da pricekam tjedan dana, mozda bih sama prokrvarila pa bi kiretaza bila laksa..Pristala sam... Al ne..Nisam prokrvarila... moja mrva jednostavno kao da me nije htjela napustiti.. Kiretaza 20.8 s 10 tt.. Na zivo, bez anestezije... Vristala sam, plakala.. Govorila im da mi ne uzimaju bebu.. Koiko sam vristala od bolova, jos vise od tuge za mojom mrvom...Ali proslo je...Danima poslije sam bila napola ziva,, Nade su se rasplinule u trenu.. Preko veze sam uspjela izganjati uputnice za kojekakve pretrage.. Kad sam malo dosla sebi, obavila sam pretrage i molila Boga samo da je sve ok.. Da je moj andjeo jednostavno morao ici, da je to bila Bozja volja i da ce iduci put biti sve ok... Medjutim nemoze biti sve jednostavno.. Nasli su mi trombofiliju, homozigot 4G... teza mutacija te iduca trudnoca nece ic bez heparina...Uf.. prihvatih i to, naoruzam se nadom i pozitivnim misljenjem i nakon druge menge krecemo ponovo, opet ocekujuc da se nece odmah uhvatiti pogotovo nakon kiretaze.. Al je... Opet plus.. tocno 3 mjeseca od kiretaze.. 20.11.. ,Mislila sam da je to neki znak, da ce ovaj put morat biti ok..Pobogu znam sto je, imam ovu ginekologinju i bit ce dobro..Tako sam tjesila samu sebe.... Idem gin, koja potvrduje trudnocu, trcim na transfuziologiju, gdje dobivam inekcije... I tako, pocela sam se bosti tim inekcijama svaki dan s radoscu jer sam mislila da je svaka ta inekcija obrok za moju bebu.... Docekah i drugi pregled koji je prosog puta bio koban... 7+5tt.. Promatram doktoricino lice i iscekujem bilo kakav znak.. I kaze ona. "Evo ga, sve je ok.. Srce kuca, lijepo se razvijamo i beba odgovara tjednu..Pocela sam plakati, od srece..htjela sam izljubiti doktoricu... Izasla sam iz ordinacije presretna, izljubila muza i otisli smo na veceru da proslavimo..Opet sam mislia da je ono najgore proslo.. Al ipak ovaj put sam bila opreznija, dok je moj suprug bio pozitivan i rekao "Ova beba ide nama!" Iduca kontrola je bia tek 14.1.. Medjutim ja par dana prije opet dobivam neki los predosjecaj, neki strah.. Ojecaj da nesto ne stima..Jednostavno, znala sam da nesto nije u redu... Tad sam bila trudna 11 tt... Molim muza da me odveze u bolnicu da vidimo sto je, jer se bojim..On govori da je to strah od proslog puta i da ce me sutra ujutro odvesti...Vec je bilo kasno..Oko pol noci... Medjutim, nisam odustajala... oducila sam otici i kraj price... Odem tamo... gledam na uzv, vidim bebu, vidim mao tijelo..ruke, noge, glavu.. al miruje, ne mrda se...nit se vidi srce.. Doktor nije ni morao nista govoriti..Sve sam znala..samo sam uzdahnua i rekla "Boze, zar opet?" Opet mi predlazu da pricekam par dana da prokrvarim i opet pristajem.. I na srecu ovaj put prokrvarim, izborim se za svoje pravo da mi naprave kiretazu pod opcom anestezijom...da ne osjecam barem fizicku bol.. Tako i bi.. sa 12 tt mi naprave i drug kiretazu.. Proslo je 10 dana.. Cekam phd nalaz da idemo dalje.. Plod je zaostao tjedan dana u razvoju.. Trobmofiija je opet kriva.. Medjutim, to se sve dalo izregulirati da su mi dali odgovarajuc dozu inekcija... al dali su mi preslabu dozu inekcija na mojih 75 kg... Rijetko mi radili pretrage krvi.. Kad sam napominjala transfuzioginji da sam citala i da imam saznanja da bi mi trebala povecati dozu heparina, sturo mi je odgovoria da joj se ne petljam u posao, da valjda ona zna... Pokazala je svoje znanje.. Kako dalje... Kako se nositi s tim teretom.. Kad svi mogu imat svog andjela, a meni ga oduzima? Ne vidim nadu za boje sutra.. u jednom momentu jedva cekam iducu trudocu, dok u drugom ne zelim nikad vise biti trudna. Nije me strah kiretaze, strah me ponovnog gubitka..Ne bih se opet mogla nositi s tim.. :( Bilo bi idealno kad bi netko drugi mogao iznijeti trudnocu a da ja rodim svoje dijete.. Mrzim trudnocu i taj strah..Nikad vise necu biti mirna.. Previse me strah... Kako skupiti snagu za dalje, jer ja vise ne vidim izlaz.. Znam da ima i gorih sucajeva, al svakom je njegova bol najveca... Srce mi puca..a ja propadam i psihicki i fizicki.. Ljubim vas!

Iskreno mi je zao. Moja supruga je jednom izgubila bebu i uzasno nam je bilo. Smiri se i nedaj se obeshrabriti. Bit ce sve ok sljedeci put

Lili žao mi je što ti se to dogodilo, a da odeš po savjet negdje drugdje, koje mutacije imaš? Na kojoj si dozi bila?
Od kojeg tjedna si krenula s terapijom?

:heart:Drzi se draga,znam da je tesko, ali evo na najtezi nacin si naucila ono sto su drugi trebali znati
Bolje od tebe...
Slijedeci put ce biti dobitni

Žao mi je što si to sve prošla :cry:

Kao majka 2 anđela mogu ti samo reći da potpuno razumijem tvoju bol i beznađe ali će te možda utješiti da sam isto tako i majka dvojice predivnih dječaka. Uz strahove, uz brige, uz suze...ipak sam dobila svoje srečice.

Mislim da ti je najbolje sad rješiti sve pretrage, doooobro se raspitati kako dalje, idi kod nekog kome vjeruješ, traži drugo, treće...mišljenje i onda polako, kad ti tijelo i duša budu spremni, probaj ponovno.
Nažalost, ne mogu ti pomoć oko trombofilije jer se ne razumijem u to, imam prijateljicu koja je uz nju rodila curicu, ležala je u bolnici ali se isplatilo.

Drži se draga! Tu smo kad god trebaš rame za plakanje :love2:

Draga Lili28, jako mi je žao..ali znam kako se osjećaš i kroz šta prolaziš...
Nažalost, u sličnoj smo situaciji. Ja sam mama tri anđela..izgubila sam ih isto zbog glupe trombofilije. Prvu trudnoću nisam bila na terapiji, anđeo me napusti u 24. tj., nisam ni znala za trombofiliju, drugu trudnoću sam uzimala Andol 100 pola tablete, dogurala do 27.tj, treću trudnoću uz heparin ( Clexan 0,6) od prvog dana , u 24. tj napustila me moja anđelica. Kao i ti mislim da mi nitko nije posvetio dovoljno pažnje, od početka na istoj dozi heparina uz obećanje doktora da sad mora biti sve 100% u redu, da još nikomeuz heparin nije se desilo isto.Nakon 5 godina borbe i dalje nam fale malene ručice... Strah me jako i ne znam kome vjerovati, kako doći do prvog plača za kojim toliko čeznem ali znam da neću odustati.. Od idućeg mjeseca idem ponovo u borbu za svoje maleno..Moji anđeli su uvije tu u mojim mislima, u mom srcu, oni mi daju snagu, oni će mi pomoći da uspijem..
I ti ne smiješ odustati, nemaš šta izgubiti!!!
Veliki zagrljaj...

Meni je bilo teško čitati tvoju priču,a nemogu se ni zamisliti kako je tek tebi.....neznam ni sama što bi ti rekla...nemoj odustajati, zajedno s mm krenite dalje...s svakom ponovnim susretom da si trudna nemoj misliti na najgore, jer što osjecaš ti osjeca i beba, vjerujem da cete uspjeti....nemoj nikada odustajati....bori se...vjerujem da možeš..:love2::love2::love2:

Lili, vaš drugi gubitak dogodio se prije 10 dana... puno prekratko da odtuguješ i posložiš ponovo život.
Budi strpljiva i razmišljaj na način da si već dva puta ostala trudna, znači s time nema problema, a kad ti se trudnoća desi treći puta, daj sve od sebe da dođeš do liječnika koji će o tebi brinuti kako treba. Educiraj se najviše što možeš, to je najbolje što možeš napraviti. Neke stvari su u našim rukama, neke nisu. Pokušaj utjecati na ono na što možeš, a za ovo drugo imaj vjere. Sretno.

Lili,žao mi je zbog gubitka..znam kako je teško,kako je vidjeti lice dr.koji ti mora reći da nema srčeka,sve znam..i moja dva anđelića su me napustila i strah me je krenut dalje,strah me je opet te boli ali moram ići dalje ,boriti se za svog anđelića koji će ostati s mamom i tatom..Sretno!!!!

Draga lili, jos uvijek je rano da se izvuces iz zagrljaja tuge i straha i krenes dalje. To treba vremena, nekom par mjeseci, nekom mjesec a nekom godina ili vise! Samo sto ti mogu reci, ne ulazii u trecu trudnocu nespremna, jer to moze biti preveliki sok za tvoju psihu, makar i ako ishod bude totalno pozitivan. Preradi svoj gubitak kako treba, mozda da procitas koju knjigu na tu temu, odes k strucnoj osobi na razgovor ili sto vec, i tek kad budes imala osjecaj i mognes reci-ako se i treci put desi isto, ja cu opet dalje k svom cilju, onda si dobro prebolila svoj gubitak! Nikad necemo biti iste osobe, ali bez ovih iskustava ne bismo imale gore svoje Andjele koje gledaju i bdiju nad nama! Pisi nam i izbaci iz sebe sve sto te muci! Mi smo tu da te utjesimo koliko mozemo...i vidjet ces, vrijeme i volja ce pomoci da se dignes sa dna i pokusas opet, pa cemo trecu srecu zajedno ocekivati i slaviti! Grlim te puno i zelim ti svu snagu svijeta!

@milena, uzasno bolan je tvoj zivotni put! :( Nekom tako dugo treba da osjeti ono sto netko preko noci stvori i ne raduje se tome...uf, kako nepravedno! Od srca ti zelim da od iduceg mjeseca ide sva ka boljem i da bude uredu! Pusa

hvala na podrsci drage moje...
Mali mimi ja sam ti mutacija PAI 4G homozigot, primala sam najslabiju dozu 0,2 clexane a imam 75 kg. S terpijom sam pocela u 6 tt i to na moje iznistiranje.
Milena,zao mi je... molit cu se za tebe! Vjerujem da ti srce krvari :(
Patik hvala na rijecima podrske..Trudnocu ne planiram jedno vrijeme, zelim se oporavit i psihicki i fizicki od 2 kiretaze u 5 mj..
Odustati necu nikada! al me boli jako. Pati me to sto se bojim da necu uspjeti dobit svog andjela i kao sto je mislim milena napisala, bojim se da necu cuti taj plač za kojim toliko zudim! Zelim dijete, istovremeno se jako bojim trudnoce, uzasno se bojim!! :(

Stigao Phd naaz i onako je kak sam i mislila manjak heparina je doveo do tog da je posteljica puna krvnih ugrusaka!!! :( Dodje mi da ubijem tu zenu :(

Draga Lili 28,žao mi je zbog tvog gubitka,znam kakva je to tuga i bol.to ti govorim kao žena koja je prošla 3 spontana pobačaja,sva tri puta mi je rađena kiretaža.Nema koje pretrage nakog toga nisam napravila.Isto tako mi je otkrivena trombofilija PAI 1 5G/4G HETEROZIGOT i pregrada na maternici.Pregradu sam operirala.Čim sam počela ponovno radit na trudnoći počela sam preventive radi piti andol 100,kad mi je potvrđena trudnoća (u 5 tjednu) zaprimljena sam u bolnicu i odobren mi je fragmin 2500 iu.Nakon 10 dana me puštaju doma,pikala sam se svaki dan i imala češće kontrole kod doktora.Trudnoću sam iznijela do kraja rodila u 41 tjednu živog i zdravog dječaka od 4050 g :-)
Tako da nemoj odustati nikada samo budi hrabra,glavu gore i pobjedit ćeš i ti tu šugavu trombofiliju :-)

Žao mi je Lili 28 zbog tvoga gubitka i tvoje boli :-( ako želiš razgovarat tu smo za tebe :-*

nisam to iskusila, ali vjerujem da je bol ogromnaaaaa
hrabro dalje

zamolit cu prijateljicu koja je nesto slicno prosla da ti napise koju; i da ti preporuci doktora
ona je dvije trudnoce iznijela do kraja; mislim kod onog zgodnog :mrgreen:u Petrovoj- jel Zlopasa?!

Lili, jako mi je žao zbog tvojih gubitaka
gotovo identično sam prošla
(prvi gubitak sa 9 t u kolovozu, pa gubitak u 11 t početkom siječnja)

Ako te imalo tješi - barem znate koji je uzrok i slijedeći put ćete bolje, drugačije.. sa pogođenom dozom lijeka
Glavu gore i sretno

Nisam dugo dolazila, pisala sam na onoj nasoj na fejsu.. Ali sam dobila i treceg andjela prije 5 mjeseci... :(

Lili jako jako mi je zao.drzi se draga.
na kakvoj si dozi bila ovaj put?
U Zg ti je odlican dr.Radoncic za trudnice s problemima trombofilije.

da potrazis neku psiholosku pomoc ako ti treba jer prolazis kroz jako teske zivotne trenutke.

Molim za pomoć. Došao mi je phd nalaz analiza ploda. Naime u bolnici sam nalaz tek mogla vidjeti kraičkom oka. Rečeno mi je da analiza nije ništa pokazala. Mislila sam da ću barem dobiti taj papir osobno..zar ne dobiva majka to pravo? Dalje rečeno mi je da analiza ploda ostaje kod njih u bolnici i da ga mogu zatražiti tek sudskim putem. Molim vas za objašnjenje ako netko nešto zna. Jer nije mi ništa jasno. Da ponovim izgubila sam bebu prije mjesec dana zbog prestanka rada srca u 5 mjesecu..

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Lili jako jako mi je zao.drzi se draga.
na kakvoj si dozi bila ovaj put?
U Zg ti je odlican dr.Radoncic za trudnice s problemima trombofilije.

da potrazis neku psiholosku pomoc ako ti treba jer prolazis kroz jako teske zivotne trenutke.

---

Hvala ti... ne znamo uopce zasto je ovaj put do ovog doslo..m kazi da je greska u mrvi bila... primala super dozu heparina, trombofilija se nije ni aktivirala,prije toga papa test i brisevi bili uredni..sve je bilo pod kontrolom,al plod se nije razvijao kako treba, bio je usporen... ne znam... sve smo pretrage radili,sem kariograma, njega se bojim i trenutno nemam snage da cujem ako budu losi rezultati... tak da sam ga ostavila. Mozda cu ga kasnije raditi... sad ne.. bojim se... bacili smo se ponovno na posao, pa cekamo... za trecu trudnocu nam je trebalo 6 mj... nije to puno.. al kad si godinama u ovoj prici i stalno se vrtis u krug.. tih 6 mj to je ko vjecnost... evo sad je 5.ciklus kak pokusavamo i dalje je minus svakog mjeseca.. nadam se da ce ovaj biti plus, i da beba napokon stigne, nama u ruke... mislim da je dosta gubitaka..

I evo biokemijska je tu..m :(

Lili četvrti anđeo?! :(

Nemam riječi utjehe... Osim divljenja da si uvijek iznova spremna uhvatiti se u koštac sa strahovima. <3

Da. Uz sve to imam vodenu cistu na desnom jajniku koja me ubija od bolova. Ustvari plasim se vanmaternicne. U 5 tt sam. Beta je bila 17, 3 dana kasnije 52, nakon 2 dana 440, ponovno za 2 dana 471. Gin kaze da ce vjv biti biolemijska. Medjutim. Mene je strah vanmaternicne. A prerano je da je dijagnosticira. :(

Draga Lili jako mi je žao što si toliko boli i ti i tvoj muž priživjeli. Nadam se, duboko se nadam da ćemo svi jednog dana imati naše bebice i da će ih naši anđeli čuvati.
Javljam ti se jer sam tijekom postupaka potpomognute oplodnje i ja saznala da imam mutaciju kao i ti PAI I 4G homozigot na oba alea, ali nikad mi nitko nije od dr rekao da bi to moglo stvarati problem i nije. Transfuziologica nakon moje do kraja iznesene trudnoće je rekla da je ta mutacija najslabija.
Ja sam trudnoću ostvarila unatoč problemima spontano. Veselju nije bilo kraja, isto vjenčanje je bilo s mojom Evom u stomaku.... ma san snova. Moja curica je rođena hitnim carskim rezom u 38tt 12.01. ove godine i nakon 5 sati života je umrla zbog toga što je iskrvarila u mene.... Kakav apsurd, totalno suprotan scenarij od trombofilije. Nije se aktivirala ali je bilo još gore. Nisam uopće tijekom trudnoće radila nikakve pretrage vezano za koagulaciju.... Hoće li se jednog dana dogoditi trudnoća, ne znam, al samo sada zahvaljujući tebi i nažalost tvom iskustvu znam da moram otrčati na pretrage ako testić pokaže plusić.
Želim ti sve najbolje hrabrice!!!!!

Sutra bi bio termin da mi moj 3 andjeo dodje u ruke... iako bi vjerovatno vec bio u mom narucju... boli... jako boli.. sutrasnji dan... bio je tako lijep datum 5.5.2015...
Imala sam mnoge terminuse.. mnoge se vec maze sa svojom djecom.. neke ce uskoro.. a ja sam jos tu.. nina nebu ni na zemlji... sama.. bez ijednog mog djeteta...a imam ih 4 na nebu... :(

Lili28 :love2:

:taps: Vjerujem Lili28, da nakon ovoliko tuge mora doći jedno malo bice da vas ojaća i usreči,držim fige