Tvrdoglavost

Tko još ima problema s tim?
Stariji je bio pjesma ali ovaj mali toliko tvrdoglav da nekad ide sebi toliko na štetu da bude gladan, žedan, da se dere do iznemoglosti...
A pogotovo u zadnje vrjeme kad je doma neće spavati popodne i onda poslije podne je ludnica od inata da bacanja o kuči svega i svačega od uništavanja plača.
Recimo jučer je cjelu večer bio u sobi jer je stalno radio nekakve ekscese a nebi odustao užas.
Da ne pričam kako je u vrtiću do nove godine bio toliko tvrdoglav da nije opće htio jesti i gladovao.
Pa također što se tiće pelene isto je priča za sebe

Ufff, diplomirala sam na tvrdoglavosti. Još mi je babica u rodilištu rekla : neka ti Bog bude na pomoći, ovo će ti dijete biti tvrdoglavo do bola. Kako je rekla, tako je i bilo. Koliko god dosadno bilo, ključna riječ je dosljednost. Kad su u pitanju važne stvari (poput ovog popodnevnog spavanja - ako vidiš da dijete stvarno ima potrebu za snom), nema pregovaranja, objašnjavanja i dugih razgovora. Samo biti uporan i dosljedan, i da, ispalit ćeš na živce, ali drugačije nećeš moći. Ja svom tek kad se primiri, objašnjavam što, zašto i kako, a dok on tjera po svome, od razgovora nema ništa. Kad pretjera s glupostima, kazna je odlazak u sobu. I važno je posvećivati mu pažnju dok je dobar i raspoložen, a ekscese koliko je god moguće ignorirati, u suprotnom dijete dobiva poruku da će biti primjećeno tek kad se inati i glupira i sve će se češće tako ponašati.

O, bila je cijela tema na puno stranica o tome. Kako svojojm tvrdoglavošću idu sebi na štetu.
I, neću te utješiti, to ne prestaje tako brzo. Samo im načini budu drugačiji.

Kad npr. prosjedi cijelu večer u autu na parkiralištu restorana dok vi slavite, mislim, slavim, a jedno oko stalno na njemu...ili u hladu kraj kraj plaže i ne umoči se, jer je zamislio nešto drugo kako bi proveo vrijeme...onda ćemo imati slična iskustva sa tvrdoglavcima.
Uglavnom, meni je najbolji način ignoriranje. Iako me pakleno boli što znam da mu je teško i da bi htio drugačije, a ne može protiv svoje naravi, ostavljala sam ga. S vremenom (treba dočekati to vrijeme...) shvatio je da je kompromis ipak bolja odluka.

I tvoj će shvatiti, ako ne do sedam godina, do deset sigurno, vjerujem da hoće. A u međuvremenu možda će tvoje ignoriranje bolje djelovati nego kontriranje. Mislim da bi ti mali tvrdoglavci i sami htjeli biti drugačiji, ali im nešto unutra ne da da budu drugačiji. Odrastanjem će to pobijediti.

Da li je slučajno u znaku bika rođen? :-)

Lol, sad si me podsjetila kad dođemo negdje, on neće da izađe iz auta, a mi ga ostavimo u sjedalici :mrgreen: Pa se svi isčuđavaju kako ga možemo ostaviti. Pa lijepo, bolje i to nego se svađati s njim i razvlačiti ga po parkingu. Dodjemo po njega za 10ak min i sve super. Doduše, zadnji put kad sam došla po njega, on je razgledavao oko sebe, i kad sam otvorila vrata auta da izađe, on mrtav hladan : pa što si došla, nisam te zvao :roll:

Di je ta tema? :mrgreen:

Imam tvrdoglavca koji uvijek ide na svoju štetu, dramatičan do boli "neću ni jest ni pit ni disat"

Kako se nositi s tim?
Nama najbolje prolazi ignoriranje, ne daj Bože da razgovaaramo i pregovaramo za to vrijeme.
Sve se nešto nadam da će odrastanjem to proći, ili makar ublažiti se.

E da, radi se o jarcu s podznakom u biku :nesvijest:

ne moj je riba.
Znači kad seu ekscesima treba ga ignorirati a ne u kaznu pa da nauči lekciju

dugo mi je trebalo da prihvatim da moj sin treba svoje a ne moje iskustvo.
neće spavati? dobro, ja hoću, meni se spava
neće prati zube? dobro, ja svoje hoću
neće jaknu? dobro, ja hoću, čini mi se da je vani hladno
neće jesti? dobro, ja hoću, gladna sam...
ako mu nije ugrožen život- neka proba.
tek kad sam se ja prestala boriti s njim, kad sam počela govoriti o sebi a ne o njemu on je počeo popuštati. sad ima 5 i pol i puuuno je bolje

Citiraj:

---

domy prvotno napisa

ne moj je riba.
Znači kad seu ekscesima treba ga ignorirati a ne u kaznu pa da nauči lekciju

---

Ignoriraj sve što možeš i koliko možeš. Neke ekscese kažnjavam odlaskom u sobu, ali samo onda kad procijenim da je neka stvaaarno bad situacija u pitanju. I, kao što sam već napisala, posvećuj mu punu pozornost kad je u dobroj fazi. Tako će naučiti da dobro ponašanje donosi ono što svako dijete najviše želi - pažnju roditelja, a da ekscesima ništa ne postiže.

P.S. I moj je ribica. Gdje sam ono pročitala da su ribe nježne i emotivne dušice ? :lol:

jaimam dvoje takvih klinku od 7 godina,i malog klinca ne zna se koji je gori u tome od drugoga

I ja s vremena na vrijeme imam problema s time (uh). Na osvnovu iskustva pokušam prepoznati trenutak kad vidim da kola nepovratno kreću nizbrdo (tvrdoglavo inzistiranje na nečemu i kada vidim da će to loše završiti, uglavnom po mene). Onda brže bolje pokušam promjeniti fokus na neku drugu stvar. Ponekad zna upaliti. To je možda tek u 20-30% slučajeva, ali i to zlata vrijedi. Jer kad se ne od reagira na pravi način u startu, poslije svi budu nervozni i sve završi nekim plačem, povišenim tonom, nervozom u kući, jao...

Ja bih rekla da je 1/2 temperament (što je urođeno), a druga polovica razvojna faza djeteta kada ono želi donositi samostalne odluke - potreba za autonomijom koja je prema teoriji samoodređenja jedna od osnovnih potreba (uz potrebu za povezanošću i kompetentnošću).
Zadovoljavanje potrebe za povezanosti se omogućuje kroz roditeljsku uključenost, sudjelovanje u djetetovu životu.
Pružanje strukture i usmjeravanja osnova je za djetetovo stjecanje kompetentnosti (npr. dnevne rutine, obiteljski rituali, siguran prostor, jasna očekivanja, pravila i povratne informacije itd. A evo što kažu stručnjaci o tome kako podržati djetetovu autonomiju - po njima ključnu dimenziju roditeljskog konteksta:

"Roditeljevo podržavanje djetetove autonomije olakšava djetetu zadovoljenje njgeove potrebe za autonomijom. Odnosi se na aktivno podržavanje i ohrabrivanje djetetove inicijative i samostalnog započinjanja aktivnosti, pružanje razvojno prikladnih mogućnosti izbora, korištenje vanjske kontrole onoliko koliko je nužno te pružanje potpore djetetu da samo riješi svoje probleme. Roditelj je prisutan i na raspolaganju djetetu ako ga ono treba, ali ne izdaje naredbe, ne radi nešto umjesto njega niti preuzima inicijativu." (preuzeto iz: Roditeljstvo u najbolje interesu djeteta i podrška roditeljima najmlađe djece, UNICEF, 2010.)

Zaključno, želim ti puno strpljivosti i dosljednosti. Tamo gdje nema nikakve opasnosti pusti..., a gdje ti je važno da te u tom trenutku dijete posluša, objasni mu što očekuješ.