sve vi koje ste zvale SOS

vi koje ste zvale baš SOS

molimo vas da napišete koju rečenicu o tome
ako ste bile zadovoljne, zašto ste bile zadovoljne
ako niste, zašto niste

jesmo li pomogle
jesmo li mogle više i bolje

sve što vam pada na pamet vezano za SOS

ubrzo obilježavamo 10 godina postojanja SOS telefona; on ne bi postojao da nema vas, naših korisnica
osim što ćete taj dan, nadamo se, biti s nama... neka i vaši tekstovi budu raspoloživi svima na čitanje :heart:

hvala vam!

(ako se ustručavate napisati nešto loše, slobodno može i anonimno na mail)

Ja sam zvala, davne 2007. kada sam rodila svoje prvo dijete. Iako sam prethodno išla na radionice o dojenju i puno čitala, teorija je jedno, a praksa drugo. Naročito kada u bližoj okolini nemaš iskusnog znalca i pravu podršku.
Mogu reći da su podrška i savjeti dobiveni putem sos-a bili ključni u opstanku našeg dojenja koje se uz puno početnih a kasnije prevladanih teškoća održalo pune 2 i pol godine. U suprotnom, mislim da bi trajalo svega par tjedana. Jednostavno, kada se pojave komplikacije i problemi, potrebna je pomoć i podrška. Žena koje je prepuštena sama sebi, kakve ima šanse? Osim informiranosti, bitna je i ta komponeta emocionalne potpore, a ja sam obje dobila putem sos-a. I dan danas sam do neba zahvalna na tome.
Ujedno se divim spremnosti i volji na pomoć žena koje dežuraju s one strane telefona. Nadam se da znaju da je njihov trud i rad od velikog značaja.

Ja sam zvala krajem 2008. ili početkom 2009.,nisam sigurna.
Dojila sam stalno,malac je bio jako zahtjevan, okolina nije odobravala dojenje na zahtjev, osim supruga, ali on je već lagano popuštao.
Jedan vikend mi je baš bilo teško, malac je stalno bio na ciki, često plakao, mučili ga grčevi, a svi oko mene su govorili da to tako ne smije izgledati, da on ne može biti stalno gladan, nikako nisu odobravali da je njemu cika bila i utjeha. Uz to bio je i jako loš spavač.
U jednom trenutku sve mi se skupilo, i umor i neiskustvo i strah...
Nazvala sam SOS telefon i zapravo se dobro isplakala.
Ne znam tko mi se javio, ali nakon početnih savjeta da li dijete dobro prima bradavicu, da li je s tehničke strane sve uredu, dobila sam rečenicu:

"Vi morate odlučiti što vam je bitno i što želite, ako želite dojiti na zahtjev i ako želite da ste mu vi utjeha, onda tako neka bude."

Nakon toga razgovora, tj.. više mojeg plakanja i slušanja drage savjetnice s druge strane, izašla sam iz spavače sobe, obrisala suze i jasno i glasno rekla: "Ako on želi dojiti na zahtjev, tako će i biti!"

I tako je i bilo, ne kažem da nije bilo teških trenutaka, ali taj razgovor mi je bio jako potreban, kao da me je netko trebao malo pogurnuti, tj. osvijestiti mi da ono što ja želim i što ja radim je i dobro i ako sam tako odlučila, nije bitno što drugi govore sa strane, ali je bitno da vjerujem u sebe pa bilo to dojenje na zahtjev ili ne.
Hvala vam.

Ja sam zvala 3 puta.
Dva puta 2008. godine kada sam rodila prvo dijete.
I kada sam rodila drugo 2012. godine - tada sam zvala iz rodilišta :)
Sva tri puta sam bila prezadovoljna.
Da nije bilo SOS telefona sigurno ne bi tako dugo dojila prvo dijete (preko dvije godine) i još uvijek dojila drugo...
Puno, puno hvala...:klap:

Ja sam zvala jednom, 2 dana nakon što sam s prvim djetetom došla iz rodilišta. Nakon savjeta dojenje je išlo s manje suza(mojih), i nakon par dana se riješio problem. Bila sam zadovoljna, prezadovoljna bih bila da mi je netko sve to uživo pokazao. Kako je gore napisano teorija je jedno a praksa drugo.
Hvala vam što ste bile tu, i što ste još uvijek tu, što ćete biti tu.:naklon::naklon::naklon:

Nisam zvala, ali sam visila na netu. Hvala do neba i natrag. :heart:

Uz pomoc smo dosli od posve nezainteresiranog (a i nesposobnog) djeteta za sisanje do skoro poduplane porodne tezine sa samo tri mjeseca (a Debeli je rodjen s 3980 grama). Rijesili smo se i sesirica i izdajalice puno prije nego sto se to od nas ocekivalo. :-D

baš vas je lijepo čitati :heart:
pišite i dalje, pozovite prijateljice i znanice za koje znate da su zvale da se i one jave, još uvijek prikupljamo vaša iskustva

mislim da je SOS telefon odlična stvar i svaka vam čast na tome cure.

ja sam zvala nekoliko puta sa prvo dvoje. bila sam dobro informirana o dojenju, ali mi je par puta zatrebala pomoć oko soora i mastitisa. ne znam uopće kome bih drugome postavila ta pitanja. svaki put sam dobila odgovore, savjetnice su bile nenametljive i pune podrške.

hvala vam!
-

Zvala sam nekoliko puta i svaki put ste bile tu za nas. Sto god napisem ne mogu izraziti koliko sam vam zahvalna. Radite sjajan posao. Ne poznajem vas, ali sve vas grlim.

Prije nego li sam rodila donjela sam odluku da moram dojiti. Uopce nije bilo govora o tome da ne dojim! Mislila sam to je prirodno, doci cemo doma, on ce dojiti i spavati... Kad smo dosli doma nisam mogla vjerovati sto me snaslo i koliko sam ustvari neinformirana! Meni osobno puno je pomogao forum i savjetnice na forumu (koji sam tada samo citala)! No nakon par mjeseci rodila mi je i najbolja prijateljica i trebali smo hitnu pomoc nekoga tko zna sve o dojenju ( jer prijateljica ima bolest za koju je postojala bojazan da bi mogla prijeci na dijete dojenjem) ! Naravno zvali smo SOS! Radno vrijeme SOS-a je od 15:00, ja sam zvala radnim danom ujutro u udrugu i molila pomoc. Zenska osoba koja mi se javila ( tako mi je zao da ju nisam pitala ime) bez obzira sto SOS radi tek popodne odmah je rekla da nema nikakvih problema i da naravno da ce pomoc! I pomogli su! Prijateljica, a i ja jos uvijek uspjesno dojimo:)

Hvala Rodama, hvala savjetnicama:) divne ste <3

Nisam zvala ali sam pisala tu po forumu. Odmah bi mi neko odgovorio, postavio dodatna pitanja i dao podršku. Ma super ste!

Zvala 2004., i pomogle ste mi, više psihološki i da umirim samu sebe i da se znam postaviti prema okolini povremeno. A za drugo nije više trebalo, s prvim stekla dovoljno iskustva.
I još uvijek imam onaj magnetić na hladnjaku sa besplatnim brojem telefona za SOS, slatka mi sličica. :-)

A i na forumu iščitala more tekstova, i bila na radionici o dojenju kad sam bila drugi puta trudna.

Žao mi je što nisam znala za SoS kad sam dojila... kakvih sam se sve savjeta naslušala sastrane sveki i kompanije... i na kraju odustalai dan danas me duša boli zbog toga... :cry:bravo cure :klap:n astavite samo i dalje...

Sretna vam obljetnica:heart:

Zvala sam jednom, kad je bebonja imao 2-3 mjeseca; zastoj u dojenju :) Puunooo ste mi pomogli. Znam da je 1. MM zvao,jer sam ja bila sva komirana od straha, i onda sam 2.x ja nazvala (u razmaku od pola sata) istu Tetu pomagalicu ;) Inace mi je Rodin forum bio Biblija za majčinstvo; i na platnene pelene smo se "navukli" ovdje..a mogu se i pohvaliti da imam malog polu bespelenaša (od 6 mjeseci kakamo u nonu..:-D )
Usvakom slučaju ....volimo Vas :zaljubljen:

onda ću ja lupit kontru. zvala sam, i iako je žena s druge strane bila ljubazna, pola me nije slušala,
a onda mi čestitala da sve dobro radim???!!!! a beba nije bila na cici, izdajala sam, a tako je, na kraju, i ostalo.

I ja sam zvala kad mi je kćer imala nekih 7mj i također, svaka pohvala na ljubaznosti ali savjeti mi nisu bili od koristi. Nama dojenje od početka nije išlo, malena je imala valjda milijun štrajkova a ja sam poduzela sve što mi je padalo napamet i to sam i rekla savjetnici. Na kraju, na moju veliku žalost, s 10mj naše dojenje je završilo nakon upale uha kad malena jednostavno uz sve napore nije htjela..

meni ste pomogle da preživim početak dojenja (gadni mastitisi i ragade), zvala sam više puta, a bila sam i u gnijezdu. dobila sam podršku, ali i hrpu korisnih info koje nisam uspjela dobiti ni od svoje doktorice (npr. koji postotak antibiotika koji sam dobila za bakterijski mastitis se apsorbira u mlijeko i u kojem vremenskom razmaku). prije poroda bila sam na radionici o dojenju i uopće me to nije brinulo, jer zaboga, pa kako bih imala problema s nečim tako prirodnim :aparatic:, ali nakon trećeg dana visoke temperature nisam znala za sebe...

prije nekog vremena je frendica nakon povratka iz bolnice s bebom, imala totalnu krizu usred noći. nisam ju mogla uputiti na telefon, ali info koje sma prije dobila od vas pomogle su i njoj, pa sad već par mjeseci sisaju, tako da eto, dvije muhe jednim udarcem :-)

Već sam pisala jednom negdje, jako mi je pomagao forum, čitanje tuđih problema iskustava, savjeta od savjetnica,
za portal Rodin da ne govorim, sve sam tekstove pročitala, štrajk dojenja (stalni :)) ne bih preživjela bez foruma :heart: i dojila 6 god (dvoje djece)

Ali SOS mi baš i nije pomogao, ali sada mislim da je bio problem u meni.
Prva pitanja koja su dolazila je bilo valjda: kad imam najviše mlijeka, kako je po noći, koliko mokrih pelena, pitanja na koja ja nisam znala odgovor jer
još nisam bila na forumu i pojma nisam imala o dojenju i nisam brojila mokre pelene itd.

Ja nisam znala prave odovore sve do onda dok nisam počela čitati forum i pronalaziti sebe u tome i polako kužiti problematiku dojenja.
Mislim, kako da mi pomogne savjetnica kad joj nisam mogla točno reći svoj problem i dati potrebne podatke.
Da sam ja zvala više dana za redom, eh, vjerovatno bi rješile problem koji je bio u skoku u razvoju, da,
jedino da se takve 'neznalice' posebno potaknu da zovu ponovno i ponovno dok skupe odgovore na pitanja.

A inače sve hvale za Rodine savjetnice i pomoć koju pružaju tijekom majčinih i djetetovih zajedničkih početaka! :heart:

Zvala sam SOS telefon 2004. jer smo imali problema s kakanjem. Malac 4 mj. 14 dana nije kakao, isključivo dojenje...svi su mi savjetovali kašice i čajeve...volonterke na SOS telefonu me bodre da budem uporna i da masiram trbuščić u smjeru kazaljke na satu...uspjeli i dojili 26 mj. Hvala vam na savjetima i na forumu!

Zvala sam SOS ove godine nekoliko puta na početku dojenja kad me uhvatio mastitis. Kako sam ovisnik o čitanju, forumima i svemu sličnom zvala više da potvrdim sve što sam već čitala. Super ljubazna žena, nisam zapamtila ima...možda Mirela? Pomogla mi sa svim sumnjama. Čitanje je super,ali je ipak drukčije kad s nekim možeš porazgovarati. Od najveće je pomoći taj pro-dojeći stav da ga tako nazovem jer je tako lako naići na pogrešne informacije i to ne od mama i baba nego od samih doktora da ne spominjem patronažne sestre (mene patronažna uvjeravala da nemam mlijeka, a doktorica u bolnici koja je prijatelj djece me uvjeravala da mi je mlijeko gnoj ako imam temperaturu???!!!). Možda sam malo pošla s teme,ali čisto da se vidi s kakvim se sve glupostima susrećemo i koliko su Rodine stranice, forumi,a posebno SOS važni. Na kraju sam ipak dojila, dojimo isključivo već 5 mjeseci i idemo dalje. Hvala na svoj pomoći :-)

Kao nova mama (6 tjedana) kojoj je dojenje krenulo čupavo (ragade, beba koja teško hvata bradavicu, šeširići) zvala sam SOS telefon već tri puta i svaki put mi je puno pomogao, ne samo zbog dobrog savjeta, već i zbog potpore koja je jednako važna. Pogotovo u okolini koja sumnja u postupke kao što je dojenje na zahtjev, stalno zapitkuje imaš li mlijeka i sl.

Savjetnice su svaki put bile genijalne, vrlo strpljive i temeljite i pristupačne i upućene! Nadam se da će SOS telefon uvijek biti tu :-)

Jako sam zadovoljna :) Nazvala sam SOS nedavno, nakon što me patronažna pokušala uvjeriti da je, zbog zelene stolice, dijete (5 tjedana) gladno i da mu moram uvesti dohranu. Savjetnica je, kad je čula da je prvi mjesec dobio 1400 g, posumnjala u to i savjetovala da samo nastavim kao i dotad. I bila je u pravu, nakon dva dana ga je pedijatrica odmah stavila na vagu isto misleći da je gladan kad je vidjela boju u peleni, no ispalo je da je u tjedan dana dobio 360 g i da sigurno nije gladan.
Uglavnom, s obzirom da je bio početak vikenda i da sam se prepala te zelene boje, na SOS-u su me i umirili, i spriječili da potpuno nepotrebno uvedem bočicu, a i ispravno procijenili bebino stanje za razliku od patronažne na telefonu. A zelena stolica je kako došla, tako i prošla za dva-tri dana.

baš lijepa iskustva!

vikki, čestitam na bebi :heart:
(čitala sam tvoje ranije postove i znam da ste prošli svašta, drago mi je da sad brineš slatke brige!)

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

vikki, čestitam na bebi :heart:
(čitala sam tvoje ranije postove i znam da ste prošli svašta, drago mi je da sad brineš slatke brige!)

---

Hvala :)
Dakako, iskoristila sam savjetnicu i za još neka pitanja (na koja sam manje-više znala odgovor, ali eto, da budem sigurna :)).

Zvala sam SOS prije dana, dva...Nisam vise sigurna od jednolicnih dana.red cice,red spavanja, red prematanja..... :-)
Javila se Nina ( nadam se da sam dobro cula). Uglavnom jako ljubazna i puna odgovora na sva moja pitanja.
Zabrinula sam se jer na lijevu cicu ne cica kak spada, cvokce, ide klik-klak...A i primijetila sa moguci soor...
Uglavnom umirila me sto moze biti razlog i objasnila sve mogucnosti kako se moze rijesiti.....

inace ovo mi je treca beba, pa bi trebala imati i iskustva....Al nekako me uhvatila briga....i osim super korisnih savjeta, trebao mi je i umirujuci glas pun podrske....:love2:

Za sad jos uvijek postoji isti problemcic, ali ide na bolje.....

hvala hvala.......

Zvala sam i imam samo riječi hvale. Ja bih rekla-iskustvo je jedno a teorija educiranih osoba drugo hehe. Naime, nakon što sam dobila hrpu "savjeta" i od patronažne i od pedijatra, te čitala iskustva ovdje nikako se nisam uspjela u potpunosti pronaći sa svojim problemom/ima/. Tek dok sam nazvala SOS i razgovarala sa savjetnicom te uvidjela da to što mene muči i nisu neki problemi već više tehnički detalji, i da to nije sve tako crno-bijelo, postalo mi je odmah lakše.

Moram priznati da sam oduševljena jer tako prirodan pristup cijeloj priči oko dojenja, da ne kažem i normalan s obzirom na iskustva iz rodilišta a i savjete doktora, nisam očekivala. Definitivno program koji treba podržati i nastaviti dalje s radom, na svaki mogući način.

Sretan 11. rođendan SOS-u! :heart:

Sretan rođendan i hvala vam!

sretan rođendan! Ponovno ste mi pomogle u najvažnijim trenucima u prvim danima po povratku iz rodilišta- Hvala

Hvala puno puno! Pomogli ste mi kad mi je zaista bilo najpotrebnije!
Nakon što moja curka nije dobivala na težini morali smo uvesti dohranu na moju veliku žalost ali zdravlje moje bebe je najvažnije pa sam joj naravno radila bočicu.
Pošto nisam htjela odustati od dojenja dobila sam savjet od vas koji me je spasio a to je da prije bočice treba "isprazniti" obje dojke!! I to je dovelo do toga da smo malo po malo nakon 3 tjedna izbacili bočicu, curka je trebala sve manje i manje dohrane i sada sa 3 mjeseca moja curka neće niti primirisati bočicu... nitko sretniji od mene :-D

HVALA JOŠ JEDNOM!!!!

Super!