Ovo je za sve naše muževe, partnere i dečke

Moja ljubav i ja u braku smo 7 godina , zadnjih 4 pokušavamo imati bebu... Uz puno suza i nade svaki mjesec iščekujemo prirodnu trudnoću ali malo je nade za to zbog muževog lošijeg spermiograma, ali i razdvojenost.. Nisam ni ja baš 100% zdrava čini mi se, ali uvijek postoji nada... Nikad nisam bila trudna i mislim da bi to bilo ravno čudu!!! Ali moja ljubav mi je najveća potpora u životu, nažalost radi vani i viđamo se samo vikendom ali patimo zajedno u tišini... Najviše od svega na svijetu htjela bi da imamo barem jednu bebicu, plod naše ljubavi.. I zato ovim putem želim svima vama divnim trudilicama poželjeti sreću, a našim partnerima samo reći da bez vas i vaše ljubavi ništa ne bi imalo smisla i značenja!!! Hvala vam!!!

Da.... i oni zaslužuju temu i jedno veliko hvala što nas trpe pod hormonima :mrgreen:

moj dragi treba dobiti medalju za smirenost kad meni polude hormoni od stimulacije sve mi smeta budem nervozna,razdražljiva ...zato jedno veliko hvala do neba

E super je ova tema....da nemam ovako njeznog i strpljivog muza,i njegove beskrajne ljubavi,moj duh i tijelo davno bi potonuli!!! Hvala Bogu kada mi je tebe dao,jer s tobim je ovaj kriz lako nisiti!!!

a kak ste ih nagovorile na spermiogram,ja svog nikako ne mogu,iako je ginekolog napisao da mora :-(

Moj je srecom od prvoh nasih razgovora, dok sam ja imala neki predosjecaj da ce nam trebati mpo, bio skroz uz mene. Na spermio je sam otisao, bez mog nagovora. Rekao je da bebu zelimo skupa, ako ja idem kod ginekologa provjeriti sebe, onda i on moze i zeli provjeriti svoju stranu

Citiraj:

---

Vrci prvotno napisa

Moj je srecom od prvoh nasih razgovora, dok sam ja imala neki predosjecaj da ce nam trebati mpo, bio skroz uz mene. Na spermio je sam otisao, bez mog nagovora. Rekao je da bebu zelimo skupa, ako ja idem kod ginekologa provjeriti sebe, onda i on moze i zeli provjeriti svoju stranu

---

blago tebi na njemu :-) ja znam da može imat djecu,već je ginić napisao da napravi spermiogram,te spermu mikrobiološki,te bris uretre...ah valjda bude :-)

A gle, spermiogrami se mijenjaju. Ja znam curu čiji je muž u 2 godine došao iz normo do 0%progresivno pokretnih. Mislim, nije da te plašim, ali to je realnost, nikad ne znamo što će nas negdje uhvatiti

Jedino za bris uretre, moj je rekao da ne ide na to ako ne treba (bilo mu preporučeno), i nisam ga na to tjerala. Nitko poslije nije za to pitao. Radio je spermiogram i mikrobiološki spermu i urin

i MI smo u braku 4 god.... krenuli u postupak...ali razlika u odnosu na vaše slučajeve je ta da sam ja uvijek ta koja izinstira da obavlja preglede onako kako mu dr kaže. nekad mi se čini da on nema toliku želju za bebom kao i ja( mada on kaže da nisam u pravu). imam osjećaj da ga stalno vučem za ruku... njemu je čak problem i napraviti spermiogram. kao da ja guštam kad idem u gin. nekad mi se čini da je bolje da odustanem.:cry: umori se čovjek...

Mi smo u braku 8 godina, prosli so svasta zajedno i oduvijek mi je u svemu bio velika podrska. Nakon dugih 7 godina u MPO vodama ove godine u sijecnju konacno nam se ostvario san i dobili so ne jednu nego dvije prekrasne bebe. I sada nam je srce konacno na mjestu i volimo se vise nego ikad

amyx :zaljubljen: ljubavice na kvadrat!!!!!! Prekrasno!!!!
Vezano uz ovu temu, mogu se samo zahvaliti svaki dan Bogu il ne znam kome na mom mužu....sve smo obavljali skupa, kao i svaki postupak od kako smo krenuli....volim ga najviše na svijetu :yes: čak me pitao ak mi je to sve prenaporno i prebolno da li bi odustala, jer me on oženio bez djece i sa mnom je zbog mene... ako bude beba-super, ako ne bude - imamo jedno drugo.... tak me tad rasplakao :zaljubljen:
I odmah smo se prošle godine dogovorili, kad smo krenuli s MPO, da ćemo ići zakonski do moje 42+, a nakon toga više nećemo ići....posvojiti ne želimo..pa kako bude...

Citiraj:

---

jojo prvotno napisa

i MI smo u braku 4 god.... krenuli u postupak...ali razlika u odnosu na vaše slučajeve je ta da sam ja uvijek ta koja izinstira da obavlja preglede onako kako mu dr kaže. nekad mi se čini da on nema toliku želju za bebom kao i ja( mada on kaže da nisam u pravu). imam osjećaj da ga stalno vučem za ruku... njemu je čak problem i napraviti spermiogram. kao da ja guštam kad idem u gin. nekad mi se čini da je bolje da odustanem.:cry: umori se čovjek...

---

jojo razumjem te 100 % takvoga imam i kući valjda su takvi dalmatinci!jedan tren bi sve pa onda mu se neda za ispalit!

I ja imam tu sreću da me muž podržava u svakoj mojoj odluci. Bilo da se radi o trenutku ulaska u postupak, bilo da se radi o izboru bolnice ili doktora. Sve smo prošli zajedno. Prve strahove, neizvjesnost, moje hormone, promjene raspoloženja i na žalost, na kraju svega, neuspjeh i razočarenje. A ako se nikada i ne dogodi dijete, i dalje smo zajedno. Tako kaže on. Partnerova podrška i te kako je važna. Po meni, bez nje, zapravo ni nema smisla ulaziti u MPO vode. Naravno, nije im uopće lako. I njih je strah, možda u nekim trenucima i više od nas. Treba ih razumijeti.

:-D otišao je sam po uputnice,ma puno mu hvala....ipak bolje kaj nisam pritisak stvarala :-)

Meni se srce kidalo u postupcima kako je on pun straha sve gledao, pokušavao mi bit utjeha i podrška, a u biti i njemu je trebala podrška i utjeha. Srce mi se kidalo kako je glumio da je jak nakon neuspjelog pokušaja i tješio me. A i sam je bio na rubu očaja. Svašta smo prošli skupa i on je uvijek bio taj koji je morao biti jak za oboje.

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

on je uvijek bio taj koji je morao biti jak za oboje.

---

Ista stvar kod nas..I sreća da je tako, bez obzira što sam ja bila svjesna da je i njemu užasno teško. Kakvu god pretragu je trebao napraviti, napravio je bez pogovora, jedino je za bris uretre rekao, ako može, da bi rado izbjegao, jer nam je frend u detalje ispričao kako je to izgledalo i kako se on osjećao :D
Ali, da je morao, sigurno bi i to obavio, jer mogu reći, bio je predan koliko i ja.

stvarno su dalmatinci takvi.. nemoj me krivo shvatit, ali malo mi je lakše da nije moj jedini.... nekad mi se čini da stalno ja njega tješim... sva snaga je u nama ženama:aparatic:

post poviše je namjenjen željkici8-)

Moj je sve ber riječi odradio... od raznih briseva na dalje... ali što je važnije od svega, slušao je moje želje bez pogovora...od izbora klinike, šetali smo između Splita u Maribora...planirali i u Austriju i Češku... dok ja nismo skontali gdje je dobar feeling... a isto tako je bilo i za rodilište... podržao je svaku moju želju... :heart: i :naklon:

Citiraj:

---

jojo prvotno napisa

stvarno su dalmatinci takvi.. nemoj me krivo shvatit, ali malo mi je lakše da nije moj jedini.... nekad mi se čini da stalno ja njega tješim... sva snaga je u nama ženama:aparatic:

---

mi smo žene prejake i možemo podnjet puno toga za razliku od njih,moj mužić je dan prije punkcije dobija fibru od straha!:lol:

U svemu ovome po meni najvažnija je međusobna podrška.

A za svojeg mužića nakon 5 godina braka mogu reći hvala na predivnoj podršci.