naša praška princeza Ema

Priča o mojoj čudesnoj trudnoći je započela u Pragu, u srijedu 20.06.2012. oko 11h, kada sam na ultrazvuku gledala transfer jedne, prema doktorima, savršene blastice :zaljubljen:....U srcu nevjerojatan osjećaj....pa ja sam možda od ovog trenutka trudna, pa ja ću možda za kojih 9 mjeseci ugledati svoju kćerkicu ili sinčeka....i da ne uspije, vrijedilo je jer ću sljedećih dva tjedna živjeti s osjećajem i nadom da je moja mrva u meni....
i mm me od tada gledao drugim očima, oboje smo nekako duboko osjećali da u sebi nosim naše neprocjenjivo blago. Te noći nakon transfera usnula sam san kako si gledam u trbuh, a on očigledno raste....kao da su i tijelo i um već znali!

Sljedećih 10 dana sam bila sebi neobjašnjivo mirna, većinu vremena sam učila za obranu diplomskog rada i jednostavno čekala....
10dnt odlučila sam rano ujutro pišnuti IntimPlus koji sam kupila dva dana ranije. Bila je subota ujutro, muž je još uvijek spavao i nisam mu rekla da tada planiram napraviti test....Uzimam testić i odlazim u kupaonu drhtavih ruku....trenutak istine.....pa to su DVIJE CRTICE!!!!!!!! Suze počinju teći....je li moguće da je to to?! Odlazim natrag u krevet, zagrlim i poljubim muža koji se tada probudi i shvati da sam napravila testić, hehe. Dugo se ne odvajamo iz zagrljaja, preplavljeni emocijama, pa izgleda da smo uspjeli iz prve!!!!!

13 dnt, beta od 2401 je definitivno potvrdila trudnoću!!!!!!! Eh, kada sam vidjela nalaz, taj trenutak....kao da ću se srušiti....i sestra me izgrlila kad je vidjela moju reakciju, hehe. Kako sam to popodne došla doma, iskreno, još uvijek ne znam....lebdjela sam, doslovno.

Prva tri mjeseca nisu bila laka zbog cjelodnevnih mučnina i povraćanja, ali i krvarenja u 7tt koje mi je unijelo strah u kosti i zbog kojeg sam pomislila kako je sve gotovo....ali bilo je sve u redu! Sjećam se telefonskog razgovora s mm nakon uzv-a, kada sam mu rekla kako je s mrvom sve ok i kako je narasla s 1,5mm na 4,4mm, a on odgovorio mrcina naša mala, hehe.

Drugo tromjesečje-savršenstvo. Mučnine nestale i osjećala sam se kao da ni nisam t....još uvijek me pratio lagani strah, ali otkad su u 17tt počeli lagani titraji (a ubrzo i mali udarčići), sve je postalo stvarnost :heart: Pa to se meni javlja moja bebica, mogu ju osjetiti i to svakodnevno :zaljubljen: Sa 21+4 smo saznali ono što smo u stvari predosjećali, dolazi nam kćerkica!!!!!!! Odabrala sam joj ime Ema još i prije trudnoće (od Emanuel=Bog s nama).
.....
30.01.2013.
34+2tt, na redovnom pregledu u bolnici ustanovljeno je da sam se počela lagano otvarati, pa mi je u sljedećih dva tjedna prepisano mirovanje. Javlja se lagani strah, ali nekako vjerujem da će sve biti u redu i da ćemo izdržati još dovoljno dugo. I ovih 34tt je daleko. Imamo oko 2000g.

15.02.2013.
36+2tt, nova kontrola. Na uzv-u utvrđen višak plodne vode-polihidramia, zbog čega me dr odlučila hospitalizirati na par dana dok se ne obave potrebne pretrage....Ponovno strah je li sve u redu....Nisam zamišljala da ću zadnje dane trudnoće morati provoditi u bolnici, ali sve za moje zlato. CTG-i uredni, no pronađena mi je urinarna infekcija (betahemolitički streptokok) i gestacijski dijabetes (mogući razlog viška pv). Terapija ketocefom (iv) i dijabetička dijeta. Doktori su na kraju odlučili da me zbog moje dijagnoze žele pod nadzorom do poroda....Toliko sam željela još barem malo biti doma, kod kuće dočekati trudove i ići roditi....ali eto, tako je trebalo biti. Povremeno sam osjećala kontrakcije i dosta jake bolove u leđima. Nadala sam se da će moja micekica sama odlučiti van (rađe nego na inducirani porod, koji me inače čekao u 39tt, zbog gestacijskog dijabetesa).

04.03.2013.
38+5tt. Nakon jutarnje vizite pozvali su me na pregled. Pa ja sam otvorena 4cm!!!! I ctg je pokazivao moje kontrakcije, ali nisu bile pravilne i nisu bile jako bolne, više kao menstrualni bolovi. Pitam dr kada će biti porod, a ona me pita bih li htjela sutra. DA! AJME, PA JA ĆU SUTRA DRŽATI SVOJU KĆER U RUKAMA! Dogovor je za indukciju, prokidanje vodenjaka+drip. Bila sam sretna što mogu na vaginalni porod, imala sam veliki strah od anestezije i rezanja kod carskog.
Pregled me jako bolio, počela sam lagano krvariti i bolovi u trbuhu i leđima su se pojačali, ali nisu bili pravilni, više konstantni...još nisam ništa govorila....ctg uredan, nije bilježio značajne kontrakcije....
To popodne su mi posjete bile jako emotivne....zadnji put vidim svoje kao trudnica, sutra ću u to doba već roditi....suze.
Navečer su se bolovi pojačali. Ponovno su me pregledali i rekli da bi bilo dobro da izdržim do jutra kad je i planirano....dobila sam lijekove da mi se smiri....
Stvari su spremne, samo treba čekati jutro....a ja ne mogu spavati od bolova, već šećem po hodniku i osluškujem udarce svoje micekice....sestra mi kaže da pokušam leći i zaspati....nakon nekog vremena i uspijem.

05.03.2013.
Sestra me budi u 6 ujutro. Obavljamo klistir i brijanje....Otuširala sam se i pričekala da me pozovu....Idemo u predrađaonu. To je to, na odjelu sam ponovno kad rodim!!!!!
Prikopčali su me na ctg, i tako po zadnji put osluškujem otkucaje srčeka u buši. Ubrzo je došla i doktorica da mi probuši vodenjak. Iz mene je polako počela curkati topla tekućina, a trbuh se naočigled smanjio. Moja ribica je ostala bez svoje vodice. Drip je polako počeo kapati. Čekanje. Bolovi još nisu bili ni jaki ni prečesti. Oko 8.40 pustili su moju ljubav kod mene. Toliko mi je značilo što je samnom, što me drži za ruku, vlaži suhe usne i razgovorom odvraća misli. Bolovi su postajali sve jači i češći, prodisavala sam trudove, a žeđ je bila ogromna (no naravno nisam smjela piti). Odjednom mi je došlo i muka, pa sam povratila. Iza 10 su bolovi postali toliko jaki i česti da sam tražila da me se pregleda. Došao je dr, i nakon što me pregledao rekao ono što nisam htjela čuti-malena se krivo okrenula glavicom i moram na hitan carski. Sve se odvilo jako brzo, nabrzinu poljubila muža koji je morao otići, pripremili su me i odveli u salu....
Dr mi je preporučio opću anesteziju, i tako sam uz masku utonula u san, misleći na svoju micekicu.
Moj mali anđelak se rodio u 11.10, 2760g i 48cm. Tata ju je prvi vidio i fotkao!
Ja sam se prvi put probudila negdje oko 13h, skroz mamurna i pod utjecajem anestezije. Sestra me pitala jesam li dobro. Odgovorila sam da jesam i pitala za svoju kćer. Nakon što je rekla da je dobro, utonula sam ponovno u san, potpuno bez snage. Drugi put sam se probudila iza 15h. Ponovno sam pitala za kćer, a sestra mi je odgovorila da će mi ju donijeti ako želim i dobro se osjećam. Pa naravno da sam željela! I tako sam ju prvi put vidjela i privila uz sebe! Moje malo savršenstvo! Stisnula mi se u naručju kao malo mače, a ja je se nisam mogla nagledati i nadiviti joj se....sva je bila majušna, to malo tjelešce, rukice, nogice, prstići, okruglički obrašćići, tamnoplave okice....htjela sam da taj zagrljaj traje zauvijek....JA SAM JOJ MAMA!!!!! Moj je život od danas dobio potpuno novi smisao, moj život je sada njen život!
Nakon nekih pola sata smio nam je i tata doći u posjetu, te je naša mala obitelj po prvi puta bila zajedno! Prvi, od toliko dana koji su pred nama i kojima se toliko veselimo!

.......

Nakon tri tjedna provedena u bolnici, konačno domeka! No, ovaj put s našom Emom u naručju!!!!!!!
Oporavak od carskog teče puno bolje nego što sam zamišljala, tako da je na kraju sve stvarno super ispalo! Moram pohvaliti osoblje Vinogradske bolnice, doista su me držali kao kap vode na dlanu.
Sada je sve iza nas i konačno uživamo u maženju i paženju iz dana u dan :-) Sada nam je jedina želja pružiti našoj djevojčici veselo djetinjstvo i da odraste u zdravu, sretnu i uspješnu mladu djevojku! Ako budemo još jednom blagoslovljeni,kroz koju godinu postat će i seka :heart:

Prekrasno :zaljubljen:
Sretno u životu maloj Emi!

btw cmoljim od rečenice "Stisnula mi se u naručju kao malo mače... " nadalje :)

Rasplaka me.....milion poljubaca malenoj princezi ...i tebi naravno divna majko:heart::heart:

Ljubim vas....

čestitam :heart:

Lijepa prica o dolasku jedne lijepe djevojcice :heart:

Ja citam suznih ociju jos od recenice "...zagrlim i poljubim muza koji se tada probudi i shvati...".
Identicno budenje je imao i moj dragi na svoj rodendan...

cestitam!
uzivajte <3

<3
Suze radosnice mi idu...

Prelijepa priča :heart:

prekrasno :heart:

Divna prica, cestitam <3

Baš lijepo sejla, uživajte :zaljubljen:

predivno!! :heart:

jako lijepo :-) Uživajte..

Čestitke roditeljima! Malenoj Emi želim sretno odrastanje!!!:heart:

Predivna pricica, uf, raznjezila si me! Cestitam od srca tebi I tvojoj obitelji, poljubac princezici! :zaljubljen:

volim ovakve priče, ulijeva nadu svim čekalicama, uživajte u ljubavi!

:heart:

dvije male slatke lijepe cure-raznjezile ste nas!

Sejlica,divno:-)
samo se vi mazite i pazite..uzivajte u Emi!

:heart::zaljubljen::heart: prepreprekrasno! Maloj princezici Emi želim prekrasno djetinjstvo...puno se mazite i pazite :-*

prekrasna priča <3

Hvala vam :kiss: :heart:

Predivna priča!

Bas sam se neki dan sjetila vas i kako nam je termin bio blizu.
Priča je predivna. Pogotovo onaj dio kad si vidjela plusić i kad ste zajedno grlili malu macu.
Podsjetilo me to i na naše divne trenutke.
Krenuše mi suzice.
Uživajte u cijelom divnom životu koji je pred vama :*

:heart:

Jako lijepo, cestitam!

:heart:

Hvala :love:

Jesen u meni, čestitke na čupavom mrvuljku :heart: :zaljubljen:

Čestitam! :heart: