kad mama brani druženje

Kako objasniti 2 godišnjem djetetu koje se obožava igrati sa svojim rođacima skoro pa vršnjacima da njihova mama baš i ne želi da se oni igraju, odn. sve nešto kao zazire od zajedničkog druženja (djece) iz nekih samo njoj poznatih razloga? Nemam neko objašnjenje za njeno ponašanje odn. distancu koju je zauzela od kad je ostala trudna i iskreno, ne bih ulazila u to niti analizirala.
samo me zanima kad moje dijete mene pita zašto njezina rođakinja ne dođe k njoj na kat (a u prizemlju je) igrati se, moli me i kumi...što da joj kažem???

Budući da je dijete premalo za neka veća i dublja objašnjenja; skreni mu pozornost na neko drugo društvo i zabavu; odvedi ga u igraonicu, lunapark, nekud gdje će se duplo više zabaviti...

Prestigla me winnerica! X na svaku rijec!

Ja ne bih dvogodišnjakinji svakako rekla da mama ne želi da se deca druže. Rekla bih da ne mogu, da su sprečeni, da rade nešto, idu negde, ne znam ni ja. Ja mojoj uglavnom kažem da sam se dogovorila sa tom i tom mamom da kad budu mogli pozvaće nas pa ćemo se družiti. A do tada, dok oni ne mogu, hajmo mi da radimo nešto drugo.

Ma ne bih ni ja rekla da mama brani...Isto tako glupo mi lagati dok me gleda s takvom tugom. Hvala na ideji skretanja pozornosti...ja blokiram i spetljam se,a u biti to je najpametnije...ajmo mi raditi nešto drugo...hvala

Biće se boji boleština - trudna je, a to su mala djeca, biće joj teže nego prije hendlat bolesno dijete, pogotovo ako je njeno dijete doma, a tvoji vrtićarci, a sve se radi o dvogodišnjacima koji najviše i pobolijevaju, pogotoov sezona infekata (a to je je sve dok se vrijeme ne unormali, tipa sredina travnja), možda se boji da ne oboli i ona itd. Sto razloga, pogotovo ako kažeš da je s trudnoćom uslijedila promjena stava. Što da joj kažeš - ne znam, mama ne da i bok ili već što je mama rekla, drži se toga, u svakom slučaju, ne u neke dubinske analize.

Ne,nije ona sada trudna. Otkad je ostala trudna uslijedila je distanca. Ovo joj je jedino dijete i ne ide u vrtic kao ni moje. S drugim rođacima nemamo tih problema. A mojem djetetu je strašno tesko skrenuti pozornost ...jad si nešto utuvi u glavu to mora biti tako. Probala maloprije u završilo jw urlanjem :(

Možda joj se zato i ne da...

Ja bi ih službeno pozvala u goste, određeni dan i određeni sat. Pa bi vidila kako uopće ta mama diše, ja iz prvog posta nisam shvatila da se otvoreno odmakkla.

Ali ja inače volim čiste odnose, ne da gatam šta druga osoba misli.

Pa možda joj ne odgovara način odgoja od mayato ili nešto drugo. Imam ja mamu u komšiluku (koju ne možeš izbeći jer je tu) sa kojom više volim da se ne družim. A i ona sa mnom isto. A deca su nam jedno vreme bila zapela pa stalno kukaju da bi jedna kod druge. I gde god pođemo sretnemo ih.
Ta žena i ja jednostavno nismo kliknule, pogledi na svet, vaspitanje, na sve su nam totalno različiti. Svanulo je meni a verujem i njoj kad su klinke pošle u vrtiće, srećom različite.
Ali ovde je problem kako objasniti detetu, moja je klinka druželjubiva, dupe bi dala samo da je sa decom, i bilo je teško. Izmišljala sam svašta ali na kraju je pomagalo da joj kažem da će se mama ta i ta javiti kad budu mogli i čim budu slobodni organizivaćemo neko druženje.

Čekaj, nema neke navike druženja, nego bi tvoje dijete htjelo kod rođaka/rođakinje, a i ti bi očekivala, jer ste se prije trudnoće više družile? Pa ljudi mijenjanju navike, što je bilo prije, ne mora biti danas, nema ti druge nego prihvatiti da se ova sada ne želi više toliko družiti, ima svoj neki drugi ritam i đir, a dijete zabaviti na neki drugi način, premda ti je žao što nema više druženja jer misliš da bi to bilo vama fora. Ima sto stvari - mama hoće imat ritam, nije još pustila dijete tj. ne da joj se puštat dvogodišnjaka od sebe dugo, ne da joj se svaki dan pit kave i sjedit u tuđoj kući itd.

Objasniš djetetu da se ne može ići družiti, svako ima svoje ritmove itd., družit ćete se kad se dogovorite i to je to.

Ne kužim koji su to "problemi", di piše da se morate družiti onoliko koliko si ti zamislila? Možda je jednostavno takva osoba, takva mama itd.

Koliko ja to vidim, ne brani mama druženje, nego joj se ne da - otpoštuj to, tim više ako imate brojne druge rođake s kojima se češće družite.

Nije količina druženja "zapisana" u nekom bontonu - nekome paše ovako, nekome onako.

Ma ne fali meni druženje nego me bolu otvoreno odbijanje mog djeteta. Ne patim ha zbog zbog njih . Mozda je stvar u drugačijem nacinu odgoja,ali moje dijete ide kao pas za njima,a ona svoje dijete odvracq. Teško je jer ne znam djetetu objasniti da nije poželjno ...

Zbog toga što je moje dijete zahtjevno?

Ina mi nikad nismo isli k njima. Nikad pili kavice i statijaznam...eni znači ne falu tumaranje. Ona dolazi ovdje jer joj otac zivi s nama,a dijere ko dijete hoće svom rođaku de se igraju... Anyway pitala sam kako da se postavim prema svom djetetu i to je sve

Citiraj:

---

mayato prvotno napisa

Ma ne fali meni druženje nego me bolu otvoreno odbijanje mog djeteta. Ne patim ha zbog zbog njih . Mozda je stvar u drugačijem nacinu odgoja,ali moje dijete ide kao pas za njima,a ona svoje dijete odvracq. Teško je jer ne znam djetetu objasniti da nije poželjno ...

---

Ma možda je tvoje dijete poželjno, al im se ne druži iz xy razloga, nađi nešto drugo i zabavi se sa svojim djetetom

Imala/imam isti problem sa komšinicom. Jedino što moja komšinica ima varijantu "Igraćete se sutra", a moje dete je izrazito brzo naučilo šta znači izraz "sutra" i često je bilo urlanja jer naravno komšinici nije padalo na pamet da rečeno ispuni.
Konačno sam prelomila tek pre mesec dana i otvoreno rekla četvorogodišnjoj ćerki da postoje ljudi koji ne govore istinu i da je to ružno, ali ne možemo ih promeniti. Pri tome sam komšinici pristojno, ali direktno, pred ćerkom rekla da ne spominje sutrašnji dan ako tako ne misli, nego da se dogovorimo za neko konkretno vreme ako im odgovara, ili da jasno kaže ako im ne odgovara. Trebalo je to da uradim puuuuuno ranije. Ćerka mi nije zadovoljnija, ali bar više ne gleda u mene uvređeno. Zašto bih se ja osećala kriva jer nekom drugom ne odgovaram-i zašto bih ja izmišljala opravdanja za nečije ružne osobine i navike?
Ipak, i ja mislim da je dvogodišnje dete verovatno premalo za takva objašnjenja. Sa druge strane, meni se nekoliko puta dešavalo na igralištu da sretnemo ljude koji su otvoreno povlačili svoju decu od mog. Zašto, ne znam i ne zanima me, ali sam detetu negde kada je napunila 3 godine počela da objašnjavam da postoje ljudi koji ne žele da se druže i da u tom slučaju treba odustati i potražiti drugo društvo.

Citiraj:

---

mayato prvotno napisa

Ma ne fali meni druženje nego me bolu otvoreno odbijanje mog djeteta. Ne patim ha zbog zbog njih . Mozda je stvar u drugačijem nacinu odgoja,ali moje dijete ide kao pas za njima,a ona svoje dijete odvracq. Teško je jer ne znam djetetu objasniti da nije poželjno ...

---

Ma baš te briga.... Lijepo ti je makita rekla - nađi sebi i djetetu neku drugu i bolju zabavu. Ako tebe ili tvoje dijete netko ne želi u svom društvu, znači da to nije najbolje društvo koje sebi i djetetu možeš naći. Možeš ti i bolje - odavno si dokazala. Pusti ove i okreni glavu, misli na nešto drugo, nađi nešto drugo...

ja vas ne razumijem, majke mi moje :mrgreen:
i toliku količinu stava "sve je normalno".
e pa nije sve normalno.
najlakše reći, ja sam takva, ne volim druženje, ne volim tuđu djecu i ko mi što može.

žive u obiteljskoj kući, dva kata, na svakom katu jedno dijete, oboje po cijeli dan doma, ne idu u vrtić, vršnjaci.

i vama je sasvim normalno da se ta djeca ne druže, nego po cijele dane ćube svaki na svom katu.
ono, wtf :?:

a hebiga, nije normalno ni meni
al nije bome ni kraj svijeta
ja bi rekla djetetu da se neki ljude ne vole družiti
da ćemo mi naći dobre prijatelje koji vole, slične nama

tu mamu bi pitala što joj je
i jel to njoj normalno
i da odkanta

cvijeto73, moji se u istoj situaciji drže skoro 24 sata dnevno, pa što je sad normalnije?:lol:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ja vas ne razumijem, majke mi moje :mrgreen:
i toliku količinu stava "sve je normalno".
e pa nije sve normalno.
najlakše reći, ja sam takva, ne volim druženje, ne volim tuđu djecu i ko mi što može.

žive u obiteljskoj kući, dva kata, na svakom katu jedno dijete, oboje po cijeli dan doma, ne idu u vrtić, vršnjaci.

i vama je sasvim normalno da se ta djeca ne druže, nego po cijele dane ćube svaki na svom katu.
ono, wtf :?:

---

X baš tako, nije ovo nekakvo susjedsko druženje nego rođaci koji žive u istoj kući
(ako sam dobro shvatila - nisam baš sigurna da to druge dijete živi u toj istoj kući)

Mislim da je druženje djece u takvoj situaciji neizbježno, kad-tad, pa bi bilo bolje riješiti problem što prije tj. razgovarati sa tom mamom.

Pa druze se djeca koliko sam skuzila, samo ne svaki put kad bi mayatoino djete ili mayato htjela, i ko sto mayato kaze problem joj je objasnit dvogodisnjakinji da ne moze ic u rodice.

Ja bi joj objasnila jednostavno da ne moze ic uvijek kad zeli, da ce ic onda kad teta/ujna/strina kaze da moze doci i to je to.

Vjv ce plakat i demonstrirat al postavi to ko da je bilo sta drugo sto ne moze dobit kad i kako bi htjela. Mislim to je zivot, nece moc dobit sve sto hoce, polako ce s vremenom naucit nosit sa frustracijama, ali od dvogodisnjakinje bi ja ocekivala plakanje i ljutnju i na to se pripremila.

Meni se cini da tebe vise muci sto se ta mama ne zeli s tobom druzit vise nego te muci kako da djetetu objasnis da ne moze k rodici. Oprosti sto sam ovako slobodna, da me ne hvatis krivo, ne mislim da je ista lose u tome sto te to muci, samo ce ti mozda bit lakse objasnit svom djetetu da ne moze ici ako ti sama sa sobom ili jos bolje sa njom (tom mamom) rascistis odnos i znas na cemu si.

Sorry, da ja živim u istoj kući (odvojeni stanovi) s rodbinom, ne bi mi bilo drago da mi djeca dolaze po svojoj volji. Dogovorila bih druženje štajaznam srijedom petkom popodne, ograničeno na 1 sat i gotovo. Ostalo vrijeme je MOJE vrijeme i kraj balade. Pa kome milo kome krivo.

mayato je baš napisala da to drugo dijete ne puste k njima, a ne obratno.

mayato, mislim da te dobro razumijem i dobro se sjećam kako me bolila svaka takva mala (njemu velika) emocionalna bol mog prvog sina. Čovjek ne kuži zašto bi netko uskratio djeci igru i veselje, i zašto je drugome svejedno da je neko dijete zbog njega tužno, a čini se bez nekog dobrog razloga. Razloga možda ima, možda i nema, nema puno smisla u to ulaziti kad ne možemo znati (a načelno dijelim mišljenje sa cvijetom). Možda ne bi bilo loše da s roditeljima probaš iskomunicirati dolazi li njima zajednička igra uopće u obzir i pod kojim okolnostima pa da se znaš postavit prema svom djetetu.
A što se tvog sina tiče, najbolje je da mu jednostavno kažeš da ta mama ne da (i da pokušaš da se ne vidi koliko ti je to glupo), a ako te pita zašto, reci da ne znaš (ili ako saznaš neki razlog koji se može reći malom djetetu, reci ga), ali da je tako. Mislim da su preblizu jedno drugom za skretanje pažnje i da to ne može iz dana u dan funkcionirati. Ako druga obitelj zaista ne želi druženja, mislim da nema druge. Mališ će s vremenom to prihvatit/naučit, a ti se možeš tješiti da je to prilika za učenje o nošenju s frustracijom, o tome da svijet nije uvijek krojen po njemu ili nešto već...
A da završim početnu misao, kod mlađe djece sam ipak ležernije shvaćala takve boli, ne jer je njima bilo lakše, nego jer sam se uvjerila da oni to mogu uspješno savladati te da ja ne mogu očekivati da se svi brinu o tome kako je njima, to jednostavno (nažalost) ne biva tako.,

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Sorry, da ja živim u istoj kući (odvojeni stanovi) s rodbinom, ne bi mi bilo drago da mi djeca dolaze po svojoj volji. Dogovorila bih druženje štajaznam srijedom petkom popodne, ograničeno na 1 sat i gotovo. Ostalo vrijeme je MOJE vrijeme i kraj balade. Pa kome milo kome krivo.

---

X. Meni je to normalno i bok. I tim više bi mi bilo to važno ako su u istoj kući da ucrtamo granice i da ne budu stalno zajedno. Nisu svi ljudi isti i to treba tako prihvatit. Naći onog kome to paše i that's it, iz situacije mayato shvaćam da ima dosta i ovih drugih.

Ko hoće više, neka nađe te za više. Što bi morali, ako žive u istoj kući, zajedno stalno. Pa nije li to nauka topica "zvone li vam vaši na vrata kad dolaze" :)).

Ono... live and let live.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

če, najbolje je da mu jednostavno kažeš da ta mama ne da (i da pokušaš da se ne vidi koliko ti je to glupo), a ako te pita zašto, reci da ne znaš (ili ako saznaš neki razlog koji se može reći malom djetetu, reci ga), ali da je tako. Mislim da su preblizu jedno drugom za skretanje pažnje i da to ne može iz dana u dan funkcionirati. Ako druga obitelj zaista ne želi druženja, mislim da nema druge. Mališ će s vremenom to prihvatit/naučit, a ti se možeš tješiti da je to prilika za učenje o nošenju s frustracijom, o tome da svijet nije uvijek krojen po njemu ili nešto već...
A da završim početnu misao, kod mlađe djece sam ipak ležernije shvaćala takve boli, ne jer je njima bilo lakše, nego jer sam se uvjerila da oni to mogu uspješno savladati te da ja ne mogu očekivati da se svi brinu o tome kako je njima, to jednostavno (nažalost) ne biva tako.,

---

X.

nije lako zivjeti sa rodbinom u istoj kuci. kod nas ista situacija, ali su rodjaci dosta stariji. non stop bi visili zajedno, vise bi moji knjima nego oni knama. kako rodjaci rastu smanjiva se njihov interes. ja nevolim to stalno hodanje gore dolje, pa bi mojima branila, nekad lagala i obavezno pokusavala ih zabavit na drugi nacin. mislim da drugog rjesenja nema. zalosno je kad moras bjezat od najblize rodbine. ali ja sam na zalost zakljucila da nema drugog nacina da imamo mirni zivot

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

mayato je baš napisala da to drugo dijete ne puste k njima, a ne obratno.

---

Pa svejedno... biće mami teško malog privest nakon samo 1 h, pa se to pretvori u cijelo popodne, prijepodne, ako je svaki dan ili svaki drugi dan, mami je to možda too much. Zašto bi se morali svaki dan u dobi od 2 godine družit? Nije to puno, još su tad onako... više mamini, to je prije onih pravih potreba za socijalizacijom (za neku djecu, a i neke mame). Pusti ženu da živi, ako joj ne paše reći djetetu ne da bez puno obrazlaganja, naći nekog drugog za svaki dan, ako je svakodnevno druženje mayato mus i to je to.

Citiraj:

---

majola prvotno napisa

nije lako zivjeti sa rodbinom u istoj kuci. kod nas ista situacija, ali su rodjaci dosta stariji. non stop bi visili zajedno, vise bi moji knjima nego oni knama. kako rodjaci rastu smanjiva se njihov interes. ja nevolim to stalno hodanje gore dolje, pa bi mojima branila, nekad lagala i obavezno pokusavala ih zabavit na drugi nacin. mislim da drugog rjesenja nema. zalosno je kad moras bjezat od najblize rodbine. ali ja sam na zalost zakljucila da nema drugog nacina da imamo mirni zivot

---

Vidiš da ljudi to različito doživljavaju, ja bih vjerojatno bila ovaj đir, a ne mayato đir, a za sebe mislim da sam normalna, ko što i mayato za sebe isto misli.

Mayato, nađi nekog ko vam je sličniji po interesima, djetetu reci nešto jednostavno, i ohani od rođaka, ako se njima ne da toliko koliko biste vi.

Dakle ne živimo u istoj kući. Mi nikada ne idemo k njima i moje dijete nikada ne forsa odlazak k njima. nikad nismo bili kod njih. Oni dolaze ovdje. posjet ocu i bratu odn.mom mužu . Kad dodju, a to je često moje dijete bi se igralo s njihovim djetetom,a ja ne migu svoje dijete zakljucati u stan dok ih čuje dolje u prizemlju jer joj nije jasno zasto ne može dolje. Voli malog i nisam pametna što ponuditi u zamjenu jer jedno za moje dijete nema zamjene za malog...ona ga voli i gotovo...i ne kuzi da mama okreće ocima i dok ga mice moje dijete ide za njima ko lud na brašno

Oni dođu u posjete pretpostavljam roditeljima tvog muža koji žive u prizemlju?
Pa pošalji i ti onda dijete u prizemlje k njima.

Pa zašto mamu ne pozoveš kod sebe na par minuta i ne pokušaš s njom otvoreno porazgovarati? Tipa, čuj, moje dijete jako voli tvoje, igralo bi se kad dođete, možda krivo primjećujem, ali čini mi se da ti ne želiš da se oni druže, pa me ispravi ako griješim, a ako ne, voljela bih čuti razloge pa da eventulano nešto promijenim ili da se bar znam postaviti prema svome djetetu i njegovoj želji za druženjem s rođakom...

Bar ćeš znati na čemu si ti, a na čemu tvoje dijete.

Ovako se može nagađati, a tko zna što majci smeta, možda ti, možda tvoje dijete, možda cijela obitelj, možda općenito druga djeca, možda joj ništa ne smeta, ali ti krivo čitaš itd. itd. I razlozi mogu biti razni, možda vam zamjera nešto iz prošlosti, možda joj se ne sviđa kako odgajaš dijete, možda ima fobiju od zaraza, možda jednostavno ima svojih problema, ma ono, sto stvari...

Pitaš i ne skitaš :)

[QUOTE=zhabica;2382

Meni se cini da tebe vise muci sto se ta mama ne zeli s tobom druzit vise nego te muci kako da djetetu objasnis da ne moze k rodici. Oprosti sto sam ovako slobodna, da me ne hvatis krivo, ne mislim da je ista lose u tome sto te to muci, samo ce ti mozda bit lakse objasnit svom djetetu da ne moze ici ako ti sama sa sobom ili jos bolje sa njom (tom mamom) rascistis odnos i znas na cemu si.[/QUOTE]

zao mi je da tako mislis,ali ja ne mislim tako niti mi fali druženje s nekim s kime se nikad nisam druzila. kad sam spominjala distancu ona se odnosi na kurtoazne odnose koji su nekad bili srdacni sada vise nisu. isto tako sam napomenula da ne ulazim u razloge toga niti analize...ako se dobro sjećam svog prvog posta...ne radi se o meni...mada bi mozda netko htio pa udri po mojim nestabilnim emocionalnim stanjima...Samo sam pitala kako da objasnim djetetu...ne kuzim, gdje da iskopam svoje nezadovoljstvo našim imaginarnim odnosom kojega nikada nije ni bilo???

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Oni dođu u posjete pretpostavljam roditeljima tvog muža koji žive u prizemlju?
Pa pošalji i ti onda dijete u prizemlje k njima.

---

X. Osim ako ne postoji nešto što nam ne može reći, stila odnosi tebe i svekrića (idete si na živce)ili odnosi nje i svekrića (idu joj na živce, pa je dijete "buffer" ili ona osjeća potrebu ili pak racionalizira stila "neka se malo druži s bakom/djedom) ili nešto drugo zbog čega je nemoguće da se vaše dijete spusti dolje tom učestalošću.

A razumi da, ako su oni došli vidjeti njih, došli su vidjeti njih - kažeš došli su u posjet djedu (dijete) i ocu (ona), a ne dolaze vama u posjet.

Nemam pojma, ko bi znao, sto ljudi, sto ćudi, sto potreba, sto toga da je nešto normalno. Nismo svi isti, pa kao što je nekom normalno družit se češće, nekom je normalno manje, meni to spada u običaje i karakterne razlike, koji variraju, nije mi normala "moraš se družit tom i tom učestalošću", ako ne, "nešto patološko u zemlji Danskoj".

Pa, tu ima preko nekoliko opcija. Jedna od njih je da ignoriraš kolutanje očima i ostale suptilne znakove, sasvim je prirodno da dijete dođe kod svoje bake kada mu dođe rođak/rodica.
Ali meni se, kao i Žabici, čini da ustvari tebe povrijede njene reakcije na tvoje dijete, pa bi možda bilo ipak korisno potegnuti temu s njom direktno. Možda nije ni svjesna da tako izgleda, možda ima neke razloge koji su pametni, možda neke koji su vrlo glupi.. barem ćeš znati više nego sad, i onda ćeš lakše riješiti to kako se ti osjećaš vezano za to, a kad ti budeš na miru neće ti biti toliko problem objasniti djetetu. Sigurno ti neće biti prvi puta da on nešto moli i kumi, a ti kažeš "žao mi je, ne može"

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Pa zašto mamu ne pozoveš kod sebe na par minuta i ne pokušaš s njom otvoreno porazgovarati? Tipa, čuj, moje dijete jako voli tvoje, igralo bi se kad dođete, možda krivo primjećujem, ali čini mi se da ti ne želiš da se oni druže, pa me ispravi ako griješim, a ako ne, voljela bih čuti razloge pa da eventulano nešto promijenim ili da se bar znam postaviti prema svome djetetu i njegovoj želji za druženjem s rođakom...

Bar ćeš znati na čemu si ti, a na čemu tvoje dijete.

---

A ako ti ne želi reći i nećeš dobiti odgovor, bar ćeš i tu znati na čemu si.

A propos postavljanja prema djetetu - a ne vidim razlike postavljanja u odnosu na ovo ili u odnosu na bilo koju drugu zabranu ili nešto što se ne može - od toga da se ne jede čokolada svaki dan pa nadalje... ne kužim esencijalnu razliku. Možeš, možda reći tipa "došli su sad dolje u posjet dedi" ili "ne ide se nepozvan" ili bilo neko drugo jednostavno pravilo stila "ne jede se čokolada kad zaželimo" - tu upotrijebi bilo što, ali važan će biti i tvoj stav, i dijete će osjetit tvoje nećkanje, pa će onda više bušit "mogu li itd.", od čvrstog asertivnog Šaptača psima stava to se ne radi i bok. Znači... u tom smislu je back to you.

Ne mislim da je situacija normalna, ali ako je već takva treba prihvatiti stanje kakvo jest.
Ako ga želiš mijenjati, mislim da bi prvo trebalo doznati zašto majci smeta tvoje dijete (ili općenito druženje?)
Jesi li pitala tm-a zna li nešto o tome? Ili njegove roditelje?
Je li dijete boležljivo, a tvoje možda šmrcavo? Da li bude incidenata među djecom? Da li im smeta gužva?
Ide li inače tvoje dijete kod tm-ovih roditelja dok nema gostiju?
Meni je iskreno teško zamisliti uopće takvu situaciju. Koliko shvaćam, majka drugog djeteta nije nikad jasno dala do znanja da ne želi kontakte, možda si krivo protumačila? Možda bi ona htjela druženje u nekoj manjoj mjeri?

Nema ništa neizgovoreno ...davno sam naucila da ti nitko ne može pomoci ako nisi iskren. S dedom smo u super odnosima,stvarno. Ma cure hvala vam...ima tu puno odgovpra pa nešto ce i upaliti...nemojte se više zamarati...pomogle sze mi i samim time što sam zahvaljujuci vašim objektivnostima uspjela preboljeti tu neku tugu kad vidim kako netko odbija moje dijete...HVALA

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Jesi li pitala tm-a zna li nešto o tome? Ili njegove roditelje?
Je li dijete boležljivo, a tvoje možda šmrcavo? Da li bude incidenata među djecom? Da li im smeta gužva?
Ide li inače tvoje dijete kod tm-ovih roditelja dok nema gostiju?
Meni je iskreno teško zamisliti uopće takvu situaciju. Koliko shvaćam, majka drugog djeteta nije nikad jasno dala do znanja da ne želi kontakte, možda si krivo protumačila? Možda bi ona htjela druženje u nekoj manjoj mjeri?

---

Ma moj muz se uopće ne zeli opterećivati ...skuzio je te stvari,ali on ne ferma. Njega to ne zamara,smeta ga,osjeća se posrano,ali jednostavno ignorira. Tek kad ostanemo sami onda komentira kako nije bas lijepo,alu eto...A moje dijetestalno visi kod dede...obozavq ga i igra se s njim...Nije bolezljivo niti jedno od njih. Jedino što je drasticna razlika u nasim odgojnim metodama...