Karate za djecu

Našla sam karate klub Delta, 9. Zmaj, Viktorija i TAD. Znate li ima li još koji klub u Rijeci? Zanimaju me iskustva. Ne zanimaju me natjecanja i stvaranje šampiona, zanima me zabava za dijete, vježba, zdrav odnos prema sportu i treneri koji shvaćaju da rade s djecom.

Zanimaju me također i iskustva s treninzima nevezano za Rijeku, čak i nevezano za karate. Kako izgleda trening šestogodišnjaka, na koji se način održava disciplina, koliko pristup može biti ležeran?

Hvala svima na sudjelovanju i informacijama.

Zamet. Kad smo prvi put usli medju tu djecu (5-7 god) prije treninga dok su jurcali po dvorani, mislila sam da ih kraj treninga nece 3% docekati nepolomljenih. Svi na duracel pogon. Kad je usla trenerica, u sekundi svako na svom mjestu, smijuljenja i djecje fore, ali red. Moj je isao dvije godine i bio je jako zadovoljan. Od tada kao da je malo mirniji, stalozeniji, lakse se kontrolira. Inace je zivac, sad ima 11. Kazu da je karate odlican za psihu.

Hvala, kina. A kako se uvodi red?

Gluposti možda pitam, ali trenutno smo u situaciji gdje sam ja prilično nezadovoljna odnosom trenera prema djeci, MM smatra da pretjerujem, bezveze dramim i ne razumijem muške igre, a T. jako voli ići i sad više ne znam što je normalno, a što ne.

Red je nastao isti tren cim je trenerica usla u dvoranu, rijec nije rekla :) . Bila sam na par prvih otvorenih treninga (roditelji mogu sjedit na klupici i gledati)... bilo je govora i o prehrani, slatkisima... to je ona djeci pricala onako usput... red zagrijavanja, red vjezbica (kate? pojma nemam kako se to zove), pa kad vidi da gube koncentraciju i da im je dosta onda ubaci malo jurnjave, ledene babe, lovice... meni se svidjela tada, poslije mi je bilo bitno da se djetetu svidja i da ide rado na treninge... dosta se ona s njima salila, smijala, dobacivala, a kad se uozbiljila, onda si znao da si pretjerao.

Izvrstan sport! U klubu kojem sam ja trenirala! Dakle najmanji,a bilo ih je do najstarijeg clana svi kao po spagi! Tener je red odrzavao,onaj tko nije "dobar" radio cucnjeve,duze trcao i sl.! Ili je pred svima pokazao sto je naucio od zadnjeg treninga! Ili smo svi bili kaznjeni duzim treningom,duzim zagrijavanjem i sl! Mozda to to sad zvuci jooj jadna djeca! Ali trener zna dozu tih tkz.kazni! Odnosno na taj nacin pokaze da se trener slusa i kad on ude u dvoranu,da je mir! Vrlo su uspjesni u tome! A kod nas satarijih kazne su bile puno stroze,pa i do toga da si iskljucen sa treninga i ides doma! Najgore sto ti se moze dogoditi! Kod malih kikaca,da li bi sto kaze kina,malo lovice,smijeha,kosarka...!

Ja cu ti samo reci meni predivno razdoblje! Samo sam to trenirala i opet bih! I da slazem se,na psihu jako dobro djeluje!

Ne zvuči mi to ništa kao jadna djeca, tako nekako bi i u mojoj glavi trebalo biti. Hvala na iskustvima.

Draga Balarosa, bas si me vratila u djetinjstvo! Ajme bas ti hvala :)! Evo najezila sam se bas sad dok vrtim film unazad! Strasno smo bilo dobar tim svi zajedno! Kad smo negdje putovali nije bilo musko/zenskih odnosa! Tipa.aa ne ja ne sjedim sa curom u autobusu i sl. :)! Jedino sto smo trazili kada nas se poprilicno skupilo da mlade clanove odvoje u dr.dvoranu! Jer nije bilo mjesta! Iako smo trazili,kad smo to i dobili jako smo bili tuzni! Uvijek bi pomagali mladima da se obuku,zavezati pojas... Bas su nas uveseljavali! Trening nikako nismo htjeli propustiti,i sa krvavim zuljevim se islo! A nakon nekog vremena sto nam je trener vise skakao po glavi to smo bolje grizli!
Ja bih rekla da nema brige tako dugo dok vidis da djete uziva u tome,da se veseli treningu.. Zelim mu predivno i zdravo druzenje!
Pozz

Nije karate, no znam za jedan pozitivan primjer ponašanja mladog trenera taekwonda na Piramidi koji je uspješno integrirao i motivirao nezainteresiranog i zahtjevnog sina mojih poznanika da se ravnopravno pridruži ekipi i ne osjeća pri tome ništa manje uspješnim od onih koji duže vrijeme treniraju (roditeljima je bilo važno da se zbog lošije motorike i viška kilograma bavi nekim sportom). Nije im bilo važno kojim sportom će se dijete baviti, duže vrijeme su bili u potrazi za kvalitetnim trenerom, a da, nailazili su na svakakve (uh, neke priče su bile i poprilično mučne, a dijete su znali nerijetko i omalovažavati).

Palčice, baš je to divno pročitati. Po meni isto nije toliko važno u ovim godinama o kojem se sportu radi koliko je bitno da je dobar trener. Ne znam, Tin stvarno uživa u treninzima, jako voli karate, po igralištu sam vježba, ali se i žali na neke stvari. Ostat ćemo još mjesec-dva, a na jesen ćemo pogledati kako je na Zametu.

Hm, kod nas je obrnuto, ja bih rekla da je trener vrlo strog (ali i vrlo odgovoran), no moji klinci nisu imali primjedbe na to.

Meni ne smeta strogost, dapače, a ne smeta ni Tinu. On nije tratinčica i da sam mu ja trener pola treninga bi trčao u krug i radio čučnjeve dok ne izgubi snagu raditi gluposti. Čini me se da barem na takvim mjestima ima načina za uvođenje discipline bez urlanja, čvrganja i sličnih metoda.