i našem dojenju došao je kraj...
već četiri dana...hm nemogu vjerovati,pa naša ovisnica o siki več četiri dana nije stavila siku u usta...
a do tada sam mislila da će pred oltar sa sikom u ustima...ali hvala Bogu uspjeli smo!
33mjeseca,mislim pa to nije malo,ali sada kada razmišljam malo mi je i žao,ali više nisam imala snage ni volje pa sam čvrsto odlučila da nedam!
bilo je tu i plača i histerije i bacanja po podu,jer naša ovisnica (pišem ,,naša" jer u svemu tome moj M je imao veliku ulogu i hvala mu na tome) je jaaako
tvrdoglava i nikako da joj utubim u tu njenu preslatku glavicu da je već velika i da noj nije više potrebna sika i neznam što sve nisam probala,ali ona nije odustajala.
no tada sam čvrsto odlučila da više ne mogu,ne želim i nedam! probala me ona lovit i na finte,ali ovaj put bilo je po mome...možda vam zvuči sve ovo grubo ali stvarno sam više bila izmučena i nisam znala kako drugačije.tješi me to da već par dana niti ne pita za siku,pa je i meni osjećaj krivnje manji... bilo je to lijepih ali i napornih 33mj.
