Nada umire posljednja.....

Evo da i ja ispričam svoju priču....

Nakon dužeg rada na bebaću, slijedi prvi šok.... umjetna oplodnja... zašto baš mi??? ali skupili snagu, pomirili se s tim i krenuli u borbu. Dvije neuspješne insinimacije i nakon toga dogovor za stimulirani postupak. Krenli s inekcijama.... novi šok! hiperstimulacija, prekinuti postupak ili nastaviti? :unsure:
Odluka je bila nastaviti, slijedi punkcija, js kao u priči, naravno sve to bez anestezije, ustala sam se sa stola mokra kao da sam ispod tuša izašla, ali sve za bebaća! Nakon par mjeseci odmora transfer... beta savršena :zaljubljen:, trudni smo!!! sve super, po školski.... 18. tj navečer bolovi.... brzo u bolnicu, šok i nevjerica, porodit ćemo vas, nema tu spasa.... i tako je na svijet stigao naš prvi anđeo :angel:, maleni dječak, nisu mi ga niti pokazali, živčana sestra ga je zamotala u zlenu krpu i odnijela kao da je životinja.... skupili smo komadiće sebe koji su ostali i krenuli u novu borbu.... rekli su to se događa, slijedeći put malo bolja kontrola i to je to.
novi trasfer.... beta ogromna, skoro sam se srušila kad sam vidjela nalaz... uzv kaže dvije točkice... ajme sreće i straha!!! i tako mi u bolnicu na kontrole, napravili serklažu, zbog prvog puta i kući na mirovanje... 19. tj navečer kasno (muž na trenu), krvarenje, ajmo opet bolnica.... ista priča, vodenjak vani.... izguram još 3 tj na infuziji i krenu trudovi....u 22. tj na svijet dolaze još dva anđela :angel::angel:, curica i dečkić, na moje inzistiranje doktorica mi ih pokaže, bar sam ih na tren vidjela....
poslije toga slijedi kontrola,nikakve specijalne pretrage, na kojoj mi je rečeno da je samnom sve u redu i da u sljedećoj trudnoći treba bolje paziti..... (da ubiješ nekoga).
nakon dužeg vremena, odluka je pala, idemo opet.... dolazim kod MPO doktora, ispričam mu svoju priču i on posumnja.... na uzv i kaže, vi imate nešto u maternici, obavite histeroskopiju.... i na histeroskopiji se vidi septum.... nitko sretniji od mene.... našli smo uzrok svih problema! slijedi operacija septuma i nakon 6 mj novi transfer..... ovaj put neuspješan.... ma prošli smo i gore stvari od neuspješnog transfera, pa sad ni ne očajavam previše, idemo sljedeći ciklus ponovo... i eto ga sljedeći transfer uspješan... moja princeza se ugnjezdila.... nakon 3 mj pakiram svoje stvari i odlazim u bolnicu.... sve teče u redu, jedino mi crp stalno raste... dobivam atibiotike, spuste ga, pa opet počne rasti i tako u krug.... ali preživjet ću sve te igle, ubode i mućenja... jer stiže moja srećica.... 24. tj, opet pljuska, lagano me steže, kontrakcije, dobijem tablete i smiri se... u sred noći se ustanem na wc imam šta i vidjet, cervikalni čep ispao.... odmah na infuziju pojačana doza antibiotika i guramo dalje.... ujutro uzv, 3 cm otvorena, ali mirno je.... kroz nekoliko dana opet stezanje.... vodenjak je malo nastradao i lagano curi plodna voda, ali nije zabrinjavajuče.... i dalje se nadam čudu... 26 + 5.... ustanem na wc i krenu trudovi kao ludi... jedva sam stigla do rađaone.... u par minuta rodim moju prekrasnu crnokosu djevojčicu.... intubirali su je, čula sam je kako je malo ispustila glasić i odnjeli je u inkubator... dolazi muž u bolnicu i dozvole mu da je odmah vidi, slika našu curku i donosi mi da je vidim..... popodne ustajem iz kreveta i idem ju vidjeti jer ne mogu više čekati.... leži u inkubatoru spojena na cjevčice moja lutkica... setra joj mjenja pelenu, malo se pokakala, ja presretna zbog toga... kaže dr vidjet ćemo kako će proći noć.... sutradan čekam podne da ju mogu opet ići gledat... ulazi setra u sobu i kaže, zvali su vas sa pedijatrije da hitno dođete... o Bože nije valjda ono najgore???
moja lutkica leži i dalje na respiratoru, ali sada prikopčana na još više toga... kaže dr nije dobro, budite malo s njom.... nakon kratkog vremena me isprate van jer će joj dati krv i svašta još nešto... vraćam se u sobu, pričam sa svojim curama i opet sestra, zvali su da opet hitno dođete... trčim gore, sva se tresem, Bože molim te ne uziaj mi i nju!!! ulazim unutra, a oko moje lutkice gužva, dr ju reanimira, sestra mi podmeće stolac jer su noge otkazale... kaže dr neka me izvedu van da to negledam... sjedim u hodniku i slušam kako prokleti aparat pišti svako malo.... i odjednom ga više ne čujem... to je kraj, gotovo je... cimerica me tješi i kaže ma nije, ali ja znam... izlazi dr i priča, a ja niti vidim niti čujem... moja curica je otišla među anđele, mom crnokosom anđelu srčeko više ne kuca... provela sam malo vremena uz nju i opet su me poslali van, pustit će me ponovo kad muž dođe da se oprostimo.... još jednom smo stajali uz inkubator, mazili svoju anđelicu...
srce se ponovo slomilo (zag ga još uopće ima???)
sada dolaze nalazi sa tom prokletom beštijom... da nije vodenjak dobio, moja curka bi preživjela, a ovako je ušla u vodenjak i njoj dospjela u krv i umrla je od sepse...
Bože zar sam toliko jaka da sve to mogu preživjeti??? zato toliki križ??? ja mislim da ne mogu više!!!
sve me boli, sve!!!
ali uz tu bol, nešto u meni mi neda mira i gura me naprijed i neki glas u glavi... bit će, budi uporna... jer nada umire posljednja....

Znam da sam popravo odužila, a trudila sam se biti kratka... ali kad se puno toga nakupilo...

:cry::cry::cry::cry:
Jako si hrabra,snazna,kao i tvoj muz! Vjerujem da ce doci dan kada cete grliti svoju bebu! Zelim ti da tvoja jakost,hrabrost,vjera,snaga, bude i dalje u tolikoj snazi da sve izgurate, i da docekate dan kada cete se samo maziti i grliti :love2:

plačem dok čitam :-(
od srca ti želim da ostvariš svoju najveću želju :heart:

Sanja i rahela, hvala vam... :heart::heart:

Draga moja, strašno mi je žao! :love2:
Ponekad ne mogu vjerovati da Onaj gore toliki križ šalje jednoj osobi, i pitam se zašto to malo ne raspodjeli.
I sama prolazim slično, i iako ponekad imam krize i mislim da ne mogu više uvijek se nekako oporavim i krenem dalje. Jer želja za bebom je ogromna... Za ništa na svijetu se ne bi borila kao za majčinstvo, ali od ovoga nećemo odustati!!!
Moja cimerica iz bolnice je imala sličnu situaciju tvojoj. Izgubila je 4 trudnoće, od toga 3 negdje na polovici trudnoće. Sada je peti put trudna i uskoro treba roditi, i sve je u redu.
I naše će bebe biti jako željene i voljene, a mi ćemo zaboraviti sve što smo prolazile da dođemo do njih!

jao srce mi se slama, držite se! :heart::heart::heart::heart:

:cry::-( s tobom
ja ti samo mogu reći, a znam da nije nimalo utješno,
svaka ti čast,
:naklon: za toliku hrabrost
ja ne bih izdržala!

malaana, draga moja, nemam riječi :cry: !!!
Mislila sam da je moj križ najteži, da se meni najgore desilo, jer ja i pored toga što teško dođem do trudnoće, moram ju izgubiti...ali sada kada vidim da i ti moraš do svojih bebica doći putem MPO, i onda izgubiti ne jednu, nego 4 bebe, jako me steže oko srca, i bojim se da više se neću niti usuditi ići na IVF, što ako me zadesi sudbina kao tvoja, mislim da ne bih preživjela :-(...iako i sami ne znamo koliko tereta i patnje možemo podnjeti, a ipak ostati normalni u glavi :-(
Od srca ti želim čim prije jednu slatku zdravu bebicu koja će barem malo zaliječiti vašu bol!!!
PS, nadam se da se naši anđeli sada druže skupa, pjevaju rajske pjesme, mole za svoje roditelje i ne znaju više ni za kakvu bol :-)

Ovoliko patnje u jednom postu. Prestrašno! Zašto? Gdje su svi naši odgovori? Malaana, drži se, ne odustaj :(

:love2::heart:

:cry: :cry:

meni se danas dosla isplakati prijateljica, drugi put izgubila bebu- dobila sepsu
ne znam drage moje koja je to bol, al znam da je sigurno tesko
molim Boga da vam da snage

:-(ajme meni je teško bilo ovo čitati a mogu misliti kako je tebi sve sam očekivala dok sam čitala da će bar zadnji put sretno završiti

Citiraj:

---

Mury prvotno napisa

malaana, draga moja, nemam riječi :cry: !!!
Mislila sam da je moj križ najteži, da se meni najgore desilo, jer ja i pored toga što teško dođem do trudnoće, moram ju izgubiti...ali sada kada vidim da i ti moraš do svojih bebica doći putem MPO, i onda izgubiti ne jednu, nego 4 bebe, jako me steže oko srca, i bojim se da više se neću niti usuditi ići na IVF, što ako me zadesi sudbina kao tvoja, mislim da ne bih preživjela :-(...iako i sami ne znamo koliko tereta i patnje možemo podnjeti, a ipak ostati normalni u glavi :-(
Od srca ti želim čim prije jednu slatku zdravu bebicu koja će barem malo zaliječiti vašu bol!!!
PS, nadam se da se naši anđeli sada druže skupa, pjevaju rajske pjesme, mole za svoje roditelje i ne znaju više ni za kakvu bol :-)

---

Mury, nemoj razmišljati da bi te mogla zadesiti moja sudbina, svaki put me opalilo popravo, ali oprimizam je uz mene, sljedeći put NEĆE!!!! Dat će Bog i meni utjehu nakon sve ove patnje, znam da hoće.... i tebi će, vjeruj u to!!!
A naši anđeleki plešu sretni i veseli tamo gdje je sve savršeno, daleko o ovog groznog svijeta i svaku veče nas drže za ruku i uljevaju snagu za dalje....

Citiraj:

---

s_iva prvotno napisa

I sama prolazim slično, i iako ponekad imam krize i mislim da ne mogu više uvijek se nekako oporavim i krenem dalje. Jer želja za bebom je ogromna... Za ništa na svijetu se ne bi borila kao za majčinstvo, ali od ovoga nećemo odustati!!!

---

Ne draga s_iva od toga se ne odustaje... i sama sam rekla neću više, puno puta.... ali kad to prespavam, znam da hoću i opet dok jednog dana iz bolnice ne izađem punog naručja... i čvrsto vjerujem da će to biti sljedeći put!!!

Drage divne žene, hvala vam na riječima utjehe i podrške od :heart:

Malaana koliko je snage u tebi :love2: Veliku bol nosiš u srcu ali drago mi je da ne odustaješ pa vjerujem da to mora biti nagrađeno!

Malaana,želim ti da sljedeći put izađeš iz bolnice punog naručja,da jedna malena duša ispuni tvoje srce srećom i suzama radosnicama..drži mi se..:love2:

istina da nada umire posljednja...nadam se stalno da ću jednoga dana izaći s punim rukama iz rodilišta,a nadam se da ćeš i ti :love:

divim se tvojoj hrabrosti i ustrajnosti,i vjerujem,da ćete ti i tvoj suprug dobiti živo i zdravo dijete,samo ne odustajte!! loša iskustva pregrmit preboljet i krenut dalje,samo hrabro glavu gore! svim srcem vam želim prinovu u što skorijem roku!

Ma kakvo odustajanje??????!!!! Nikako! Eto i ja sam imala problema sa preranim otvaranjem... ali nikako odustati.... to mi se desilo dvaput i evo treća sreća spava sad u svom krevetiću. Uzmi si vremena, dođi k sebi od svega, i kad budeš skroz ok, krenite dalje. :love2:
Grozno je ići kući iz rodilišta bez djeteta. Znam to jako dobro. Ali nosit ćeš ti bebu kući!

Citiraj:

---

Optimisticna prvotno napisa

Ma kakvo odustajanje??????!!!! Nikako! Eto i ja sam imala problema sa preranim otvaranjem... ali nikako odustati.... to mi se desilo dvaput i evo treća sreća spava sad u svom krevetiću. Uzmi si vremena, dođi k sebi od svega, i kad budeš skroz ok, krenite dalje. :love2:
Grozno je ići kući iz rodilišta bez djeteta. Znam to jako dobro. Ali nosit ćeš ti bebu kući!

---

prekrasan komentar,daješ i meni nadu da ću uspjeti :-)

Citiraj:

---

anđeo26012013 prvotno napisa

prekrasan komentar,daješ i meni nadu da ću uspjeti :-)

---

:love2: nego šta!

Citiraj:

---

Optimisticna prvotno napisa

Ma kakvo odustajanje??????!!!! Nikako! Eto i ja sam imala problema sa preranim otvaranjem... ali nikako odustati.... to mi se desilo dvaput i evo treća sreća spava sad u svom krevetiću. Uzmi si vremena, dođi k sebi od svega, i kad budeš skroz ok, krenite dalje. :love2:
Grozno je ići kući iz rodilišta bez djeteta. Znam to jako dobro. Ali nosit ćeš ti bebu kući!

---

E tvoje ime govori sve :-) i samu me optimizam gura... i muž je pravi optimista... i dalje ostaje ona nada...
dat će Bog....

malaana, evo kao sve mame do sada i ja ti mogu samo skinuti kapu...svaka cast da si i nakon svega jos uvijek optimisticna. Cinjenica da si se javila tu govori samo da cemo te iducih mjeseci gnjaviti svojom podrskom i moliti za tebe i jednu, dvije ili mozda tri bebice koje ce sigurno krasiti tvoje narucje. Naci razloge dosadasnjim gubitcima i nastaviti dalje, dok ne dobijes ono sto godinama trazis! Ljubim te puno i drzi se!!!

Citiraj:

---

Patik_moj <3 prvotno napisa

malaana, evo kao sve mame do sada i ja ti mogu samo skinuti kapu...svaka cast da si i nakon svega jos uvijek optimisticna. Cinjenica da si se javila tu govori samo da cemo te iducih mjeseci gnjaviti svojom podrskom i moliti za tebe i jednu, dvije ili mozda tri bebice koje ce sigurno krasiti tvoje narucje. Naci razloge dosadasnjim gubitcima i nastaviti dalje, dok ne dobijes ono sto godinama trazis! Ljubim te puno i drzi se!!!

---

Patik_moj <3, ponekad se divim samoj sebi što sam još uopće normalna, što nisam pukla na živce. čudim se kako uopće normalno funkcioniram....
jedino što ne mogu dugo u noć zaspat... samo se vrtim, a sna nema... valjda će i to doći na svoje.

Drage moje hvala vam svima na riječima utjehe, lijepim željama i podršci!
Jedino ovdje mogu biti ono što jesam i reći sve što mi je na srcu i duši, a da me nitko ne doživljava s nekim čuđenjem. Jer nitko me ne razumije i nitko ne shvaća kako mi je teško...
svima šaljem veliki virtualni zagrljaj!!! i zajedno ćemo se izborit za sreću!

:heart::heart::heart::heart:

:love2::heart:

Malaana zao mi je...

Citiraj:

---

malaana prvotno napisa

Evo da i ja ispričam svoju priču....

18. tj navečer bolovi.... brzo u bolnicu, šok i nevjerica, porodit ćemo vas, nema tu spasa.... i tako je na svijet stigao naš prvi anđeo :angel:, maleni dječak, nisu mi ga niti pokazali, živčana sestra ga je zamotala u zlenu krpu i odnijela kao da je životinja...

.u 22. tj na svijet dolaze još dva anđela :angel::angel:, curica i dečkić, na moje inzistiranje doktorica mi ih pokaže

.... u par minuta rodim moju prekrasnu crnokosu djevojčicu.... intubirali su je, čula sam je kako je malo ispustila glasić i odnjeli je u inkubator... dolazi muž u bolnicu i dozvole mu da je odmah vidi, slika našu curku i donosi mi da je vidim..... popodne ustajem iz kreveta i idem ju vidjeti jer ne mogu više čekati.... leži u inkubatoru spojena na cjevčice moja lutkica... setra joj mjenja pelenu, malo se pokakala, ja presretna zbog toga... kaže dr vidjet ćemo kako će proći noć.... sutradan čekam podne da ju mogu opet ići gledat... ulazi setra u sobu i kaže, zvali su vas sa pedijatrije da hitno dođete... o Bože nije valjda ono najgore???
moja lutkica leži i dalje na respiratoru, ali sada prikopčana na još više toga...

---

Nažalost, znam da ništa što ti netko reče nije od velike pomoći
Ja sam svog Anđela rodila ima 3 mj. ali još isto boli.
Vjerujem iz :heart: da ćeš jedan dan moći grliti svoju bebu kada god poželiš a tvoji anđeli će bditi nad vama...


MAJKA SVOM ANĐELU
...poznajem tvoje lice, iako nikada nisam
vidjela boju tvojih očiju...
...osjećam tvoje dodire, iako me tvoje ruke
nikada nisu zagrlile...
...vidim tvoje usne pred sobom, iako nikada
nećeš reći MAMA...
...držala sam te u naručju, iako te nikada
u san nisam uljuljala...
...rodila sam te, iako ti život
nisam podarila...
JAKO MI NEDOSTAJEŠ
VOLIM TE MOJ ANĐELE :angel: