Moja priča će biti brza i kratka baš kao što je bio i sam porod.
Na termin poroda nisam osjećala baš nikakve naznake da se bliži dan kada ćemo napokon vidjeti to toliko željeno maleno lice, osim neuobičajene pospanosti koja me pratila posljednja 2 dana. Pretpostavila sam da to tijelo skuplja snagu za porod.
Cijelu trudnoću sam inače jako puno hodala, a posljednja 2 tjedna prije termina na lopti za pilates radila vježbe za zdjelicu. Čak smo i na sam termin suprug i ja bacili jednu veću šetnju prije spavanja i pomislili tko zna koliko ćemo još morati čekati na taj toliko iščekivani događaj.
Poslije šetnje pogledala sam još i film na TV i oko 22:00 otišla na spavanje.
U 22:30 budi me snažna bol u donjem dijelu trbuha , slična onoj pred menstruaciju. Na WC papiru krvavi trag. Aha...počelo je. Vraćam se u krevet odlučna da većinu početnih trudova provedem doma.
Mjerim trudove. Odmah su na 10 minuta. I tako pravilni sat vremena. Oko ponoći budi se muž. Kažem mu da je to to. On mjeri trudove...koji su na 5 minuta. Inzistira na odlasku u bolnicu, ja ne želim. On se bez obzira na to oblači i nosi moju torbu za rodilište u auto. Oko 1:00 zvonimo na vrata rodilišta. Čujemo plač tek rođene bebe.
Pomislim kako je ta žena sretna i kako se riješila tog tereta poroda. No, odlučila sam da neću paničariti i bojati se jer će to samo otežati porod.
U ambulanti klasika...upis, CTG, klistir...i pravac u Predrađaonu. 2 cm otvorena, prvorotka, potrajat će kažu...
U 3:00 se rastajem od supruga i odlazim u sobu. Obuzela me neka tuga i osjećaj napuštenosti... Odlučila sam odspavati kako bih imala snage za porod.
U 5:00 se budim. Trudovi su sve jači , ali podnošljivi. Ustajem iz kreveta i šetam do 7:00 kada dolaze sestre i uzimaju još neke podatke.
U 8:30 vizita, pregled kod doktora...otvorena 4 cm, zbog konstitucije i veličine djeteta predlaže carski rez, ali će ipak prvo probati prirodno ako se slažem.
Slažem se i direkt u rađaonu.
U rađaoni mi daju drip i dolantin. S obzirom da sam čula tako strašne stvari o tom dripu pitam zašto drip. Kažu da izregulira trudove. Pitam koliko će trajati. 8 sati, ali vidjet će kroz 2 sata kako će se situacija razvijati pa će tada odlučiti da li ćemo na carski rez. Kažem ok 2 sata ću izdržati na dripu, ali 8 neću. Da li mogu dobiti epiduralnu? Kaže doc-bolje ne jer bi moglo biti problema kod tiskanja. U redu, pristajem na sve samo da beba bude dobro.Pitam gdje je moj suprug koji treba prisustvovati porođaju- kažu sestre oblači se i stiže. To me smirilo.
Trudovi su pravilni i snažni, ali još uvijek podnošljivi. U jednom trenutku doktor je prokinuo vodenjak i poslao me na wc isprazniti mjehur. Sestra mi govori da ukoliko osjetim trud na WC prodišem dok sam u sjedećem položaju. Tako sam prošla 2 truda. Trudovi su sada puno snažniji. Vraćam se u rađaonu. Sestra mi predlaže da ostanem u stajaćem položaju ako mi je tako lakše. Lakše je, pa ostajem stajati u širokom raskoraku, laktovima naslonjena na stol, blago njišem kukove, a suprug mi cijedi gazu natopljenu vodom u usta jer me obuzela strašna žeđ. Trudovi su izuzetno snažni i česti da je predah između njih vrlo kratak. Kažu mi sestre da moram na krevet jer beba želi van. U tom trenutku kao da je bol prestala, ne osjećam je više uopće, glavom mi prolazi samo rečenica da beba želi van. Osjećam olakšanje jer znam da neće više dugo trajati i koncentriram se na to što dolazi. Postavljaju mi rukohvate i objašnjavaju kako tiskati. Prvi, drugi,.. . kaže doktor vidi se glavica... treći trud osjećam ring of fire i nisam više sigurna da li je bio još jedan trud, vidim kako doktor diže bebu...čujemo ga kako plače. Gotovo je. Tiskanje nije bilo uopće bolno. Najbolnije je bilo onih 10ak minuta dok sam trudove prodisavala stojećki.
Stavljaju mi ga na trbuh. Gledam ga onako malenog na mome trbuhu i zaljubljujem se u njega za čitav život. Mjere ga, važu, APGAR 10/10... . Suprug me ljubi i kaže hvala ti, traži od mene što hoćeš:) Kažem mu da sada imam sve. Pitam ga koliko je sati , kaže on 11. 11 sati??? Jesi siguran??? Zar sam ja njega rodila za 2 sata??? Meni se činilo da su prošli sati i sati koliko se sve brzo događalo. Za jednu prvorotku uopće nije loše.
Dok ležim na krevetu u rađaoni donose mi bebu na prvi podoj, sisanje je od prve bilo uspješno.
I tako je meni porod ostao u lijepom sjećanju i često ga se volim prisjetiti. Bez obzira na sve intervencije koje su napravila od dripa do epiziotomije osjećala sam se zadovoljno i odmorno. Suprug koji je bio uz mene cijelo vrijeme davao mi je podršku i snagu zbog koje sam se osjećala sigurno cijelo vrijeme poroda.
