Trudna i usamljena bez podrske partnera

Drage moje, tako sam nesretna i sama. Trebam pomoc.... U braku sam i ulazim u zadnje tromjesjecje. Beba je hvala bogu super ali ja sam daleko od toga. Muz ne brine ni za mene ni za dijete. Za mene nikad nije posebno i brinuo a svaki njegov ustupak prema meni nabio bi mi na nos.trudnoca mi je dosta teska od samog pocetka prva 4 mjeseca jake mucnine a sada bolovi , njega to nista ne zanima, u kuci mi nista ali bas nista ne pomaze, nijednom me nije pitao ni kako sam, bez imalo podrske i razumjevanja. I tako iz dana u dan. Kao da sam nitko i nista. Evo danas je ponedjeljak od cetvrtka ne razgovaramo, u meduvremenu sam imala napade placa i histerije, povracanje i proljev jer me srce boli. Nemogu to nikako prihvatit a on ni ne pita za mene. Nemam bas prijatelja nemam ni susjede nikoga, sama sam 24 sata dnevno i neznam kako dalje. Kako moze biti tako bescutan i bezobziran. Kad je meni najteze on me jos vise gazi. Neznam kad me zadnji put poljubio zagrlio ili rekao nesto lijepo a ja kad se njemu hocu priblizit kaze da je umoran. Neznam sta vise da radim. Tako sam sama i umorna od svega...

Draga,u jako si teskoj poziciji,zao mi je.
Ne mogu ti pomoci puno,ni rijecima ni virtualnim zagrljajem koji ti saljem,nazalost. No,mislim da se trebas okrenuti tom malom bicu u sebi. Tvoja beba isto tako ocajnicki treba tebe,kao sto ti ceznes za paznjom svoga muza. Stavi ruke na trbuh i kuj planove za vas dvoje. Ako se tvoj muz predomisli ,lako cete ga ukljuciti u svoj krug ljubavi...

Zašto živiš s njim? Vidiš da ti je pored njega samo teško i osjećaš se jadno i loše! Vjerujem da nije lako ostavii nekoga koga vrlo vjerojatno voliš, ali zar ti je ovakav život potreban? Misliš da će biti bolje kada beba dođe?
I kada je postao takav? Ili je uvijek bio?

Čuvaj sebe i bebu :love2:

Moram komentirat iz vlastitog iskustva. Trudnoca mi je bila valjda najgore razdoblje u zivotu. Uz ostalo mi je najvise smetao nedostatak paznje i podrske partnera. U trenutku kad sam rodila sve je nestalo i sama sam sebi postala smjesna sto sam sve umisljala. On je bio isti kao i uvijek, samo je moja potraznja za paznjom porasla 500 posto. I sto sam ja vise prigovarala, on se vise povlacio i izlazio. A drugo sto mislim je da muskarci teze percipiraju svoje buduce dijete od zena, koje ga osjecaju i prije zaceca, a muskima to nekako dodje tek kad vide dijete, a nekad i jos malo iza toga. Ne zelim umanjivati tvoje osjecaje, znam da su itekako stvarni, samo reci da ce to sve proci kad beba dodje i kad se hormoni smire.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Zašto živiš s njim? Vidiš da ti je pored njega samo teško i osjećaš se jadno i loše! Vjerujem da nije lako ostavii nekoga koga vrlo vjerojatno voliš, ali zar ti je ovakav život potreban? Misliš da će biti bolje kada beba dođe?
I kada je postao takav? Ili je uvijek bio?

Čuvaj sebe i bebu :love2:

---

Ne razumijem kako se mogu donositi tako pausalni zaključci o nekom koga ne poznas. Svatko se drugacije nosi sa trudnocom, nije svakome to najljepse i najdivnije na svijetu. Tu ubrajam oba spola.

Ne razumijem kakvi zaključci? Ništa ja ne zaključujem, žena je sve sama napisala kako stvari stoje.
Osobno ni mene muž nije gladio non stop po trbuhu, uopće nije nikakav emotivan tip i trudnoće nije doživljavao ushićeno kao ja iako je djecu želio kao i ja!
Da sam mu rekla da u ponoć ide tažiti jagode sigurno to ne bi napravio.
Međutim ja nisam nikad plakala i bia depresivna niti osjetila da mi fali njegove pažnje, bila sam sretna.
To nema apsolutno niakakve veze o ovome o čemu Welly piše. Morala je možda više objasniti neke stvari, ja vidim što sam pročitala i znam kako sam to njeno pisanje doživjela i tako sam joj i napisala odgovor. Ako je drugačije ispravit će me kada se oept javi...

Welly, evo i od mene jedan zagrljaj :love2:
nadam se da će situacija u vašoj maloj obitelji krenuti na bolje.
I dobrodosla na Forum :-)

Citiraj:

---

Sony prvotno napisa

Draga,u jako si teskoj poziciji,zao mi je.
Ne mogu ti pomoci puno,ni rijecima ni virtualnim zagrljajem koji ti saljem,nazalost. No,mislim da se trebas okrenuti tom malom bicu u sebi. Tvoja beba isto tako ocajnicki treba tebe,kao sto ti ceznes za paznjom svoga muza. Stavi ruke na trbuh i kuj planove za vas dvoje. Ako se tvoj muz predomisli ,lako cete ga ukljuciti u svoj krug ljubavi...

---

Slažem se u potpunosti. Šaljem i ja virtualni zagrljaj i želim ti mnogo sretnih misli vezanih za tvoju bebicu. Ona sad osjeća sve što ti osjećaš. Mislim da ovdje nitko od nas nije adekvatan davati savjete o odnosima između tebe i tvog muža, možemo ti samo poželjeti po pitanju toga da jako voliš sebe i da ta ljubav posloži sve na svoje mjesto. Prvo ljubav prema sebi, svom životu, svom tijelu, svom biću, a onda se može dalje... A u tom nabrajanju je i tvoja beba koja je život u tebi, čudo u tebi koje će samo tebe gledati i o tebi beskrajno ovisiti, upijati svaku tvoju vibraciju, svaki tvoj dah pratiti, svaki osmjeh (kao i nervozu ili suzu). Radi tog malog bića u tebi i radi tebe same, stvarno ti od srca želim sreću. Reci si hrabro- neka se slobodno događa sve što mi se sviđa i sve što mi se ne sviđa! Reci si to vjerujući da sve što se događa, da se događa za tvoje dobro. Uvijek i bez iznimke! :-D

Welly, možda se možeš priključiti na nekom od foruma ili na fejsu skupini trudnica koje trebaju roditi kad i ti pa malo uljepšati trudničke dane cakulajuci s njima. Meni je to u prvoj trudnoci činilo veliko zadovoljstvo i ispunjavalo dio potrebe za druženjem. Većinu tih trudnica sam ih tijekom vremena i upoznala i danas su mi prave prijateljice (čak sam upoznala i meni zemljopisno najudaljeniju koja je iz Dubrovnika a ja iz Osijeka).

Tvoj me post gotovo rasplakao. Vjerujem da ti je jako tesko, ali nisi sama. Imas podrsku ovdje na forumu, tvoja beba je uvijek iz tebe. Ja sam svoju trudnocu doslovce prorigala. Muz je radio cijele dane i dolazio na vecer doma. Ja sam bila sama, u drugoj drzavi koju tada jos uvijek nisam mogla zvati svojim domom. Prijatelji su bili daleko, tako i obitelj. Vrlo brzo sam zavrsila u bolnici na ginekologiji u sobi sa zenama koje su imale spontane i osobljem koje je bilo jako hladno. Bolnica mi je jako tesko pala. Osjecala sam se potuno sama. U jednom trenutku, dogodio mi se klik u glavi koji mi je rekao-pa nisi sama! Tvoja beba je s tobom u tvojim suzama, riganjima, osamljenosti, u tvojim nocima i danima. Prestala sam razmisljati o samoci i tome kako sam sama na svijetu i okrenula sam se svojoj bebi. Znam da zvuci ludo, ali znala sam se satima drzati za trbuh i u sebi razgovarati sa njom. To mi je pomoglo, a vjerujem da je i njoj znacilo. Danas smo jako povezane i duboko sam uvjerena da je jedan od razloga taj sto je nas odnos zapoceo prije njezinog rodjenja. Slobodno mi se javi na privat.

Citiraj:

---

Yummy_mummy prvotno napisa

U jednom trenutku, dogodio mi se klik u glavi koji mi je rekao-pa nisi sama! Tvoja beba je s tobom u tvojim suzama, riganjima, osamljenosti, u tvojim nocima i danima. Prestala sam razmisljati o samoci i tome kako sam sama na svijetu i okrenula sam se svojoj bebi. Znam da zvuci ludo, ali znala sam se satima drzati za trbuh i u sebi razgovarati sa njom. To mi je pomoglo, a vjerujem da je i njoj znacilo. Danas smo jako povezane i duboko sam uvjerena da je jedan od razloga taj sto je nas odnos zapoceo prije njezinog rodjenja.

---

Ovo je baš lijepo napisano:heart:

Ufff draga...been there,know that...nisi sama...imaš svoje malo čudo i znam da je teško,itekako znam,ali probaj sve svoje emocije i ljubav usmjeriti na bebicu...šaljem zagrljaj

Najprije šaljem virtualni zagrljaj...

Ako je situacija stvarno loša, ako to nije samo do hormona, ako je muž i prije bio takav... ne vjerujem da će ga išta promijeniti, pa tako ni dijete. Možda griješim (i nadam se da je tako!), ali imam previše takvih primjera oko sebe.

Nisi sama! Za početak, dijete je s tobom... A javi se i nama koji put. :)

Stvarno mi je zao sta u ovako osjetljivom i ranjivom razdoblju dozivljavas takve stvari u kojem ti tiba sva paznja i ljubav ovog svita.Nista sta ti napisem ili kazem ti bas nece pomoc da se osjecas bolje.Jedini moj savjet je da sidnes sa svojim muzem i da mu iskreno kazes sta te muci jer neki ljudi jednostavno mozda ne vide da grijese dok im se ne ukaze na te greske.Zelin svu sricu tebi i tvojoj bebici...

Welly pomoci ne mogu. Ne znam savjet, a i da mi nest pada na um presutila bi. Vi imate svoj brak, svoju intimu i u to ne zelim ulaziti. Al gledaj, nama je duuugo trebalo da nam testic bude pozitivan. A mm je trebalo jedno 5-6mj da pocne dragati trbuh i to samo dok sam ja spavala i razgovarati o bebi, ne jer je bio nesretan nego jer je bio toliko zabrinut hoce sve ispasti kak treba. Nekak imam osjecaj da se nije htio vezati na pocetku da se me razocara da se nedaj Boze nest dogodi. Kak se blizi termin skroz je drugaciji, pogotovo odkad sam zavrsila u bolnici.kad dode mazi mi trbuh, ljubi, tepa..
Al odpocetka sam i ja misla kak je ruzno bit T jer nisam dobivala paznje koliko sam htjela.
Mozda je i on previse zabrinut, ili jednostavno ne zna pokazati osjecaje vezane uz tvoju trudnocu.
Imas svoju malu mazicu, grli ju, mazi ju, pricaj s njom. Lakse bude i tebi i njoj. Drzim vam fige da bu sve okej dok se tata zaljubi u svoju malenu ljubav

Ja bih ti savjetovala da krenes na trudnicki tecaj. Ne zato sto ces tamo cuti urnebesno pametne stvari, naprotiv - u vecini se bez svega toga moze. Nego zato sto ces tamo biti sa sebi slicnim trudnicama, mozda se s nekom sprijateljis, to ti je izlazak van iz kuce,razgovor,odmak od te tvoje tuzne situacije. Meni je s trudnickih tecaja najvise koristilo i godilo bas upoznavanje i brbljanje s drugim trudnicama (i mini tecaj dojenja LLL savjetnice). Pogotovo zato sto kazes da bas i nemas nekih prijatelja.
A drugo su ti cure sve rekle - nisi sama, imas privilegiju drustva 24 sata dnevno, kud ti tud i tvoje drustvo. Probaj uzivati u tome, ne desava nam se bas cesto da smo trudne. Javi nam se barem za tipkajuce plakanje i cuvaj se

Citiraj:

---

Welly prvotno napisa

Drage moje, tako sam nesretna i sama. Trebam pomoc.... U braku sam i ulazim u zadnje tromjesjecje. Beba je hvala bogu super ali ja sam daleko od toga. Muz ne brine ni za mene ni za dijete. Za mene nikad nije posebno i brinuo a svaki njegov ustupak prema meni nabio bi mi na nos.trudnoca mi je dosta teska od samog pocetka prva 4 mjeseca jake mucnine a sada bolovi , njega to nista ne zanima, u kuci mi nista ali bas nista ne pomaze, nijednom me nije pitao ni kako sam, bez imalo podrske i razumjevanja. I tako iz dana u dan. Kao da sam nitko i nista. Evo danas je ponedjeljak od cetvrtka ne razgovaramo, u meduvremenu sam imala napade placa i histerije, povracanje i proljev jer me srce boli. Nemogu to nikako prihvatit a on ni ne pita za mene. Nemam bas prijatelja nemam ni susjede nikoga, sama sam 24 sata dnevno i neznam kako dalje. Kako moze biti tako bescutan i bezobziran. Kad je meni najteze on me jos vise gazi. Neznam kad me zadnji put poljubio zagrlio ili rekao nesto lijepo a ja kad se njemu hocu priblizit kaze da je umoran. Neznam sta vise da radim. Tako sam sama i umorna od svega...

---

jedan mali savijet iz svog vlastitog iskustva... nemoj nista, ali doslovno nista odlucivati niti poduzimati sada do si trudna, kao niti prvih par mjeseci. Postoji dosta velika mogucnost da je sve to sto sada vidis i kako se osjecas, odraz tvojih hormona koji su u ovom periodu u kojem si sada, sasvim normalni.
pokusaj se smiriti i ne opterecivati uopce sa time sto partnera nema i sto ti se cini da ne sudjeluje. Pravi se kao da si vec sama..
Kada taj period prođe i kada beba bude imala par mjeseci ili godinu dana, ponovno sagledaj situaciju i onda odluci sta ti je ciniti. Ne kazem da nisi u pravu ( meni se isto to desilo i na kraju sam se rastala kada mi je sin imao samo 6 mjeseci )., vec samo kazem da dozvolis da postoji mogucnost da sve ipak nije potpuno tako kako ti to sada vidis.

Ja sam isto sada trudna i imam najdivnijeg muza na svijetu, pa se svejedno barem jednom mjesecno osjecam bas kao i ti i rastajem se od njega.. samo ovaj put sam nesto starija, pametnija i imam iskustvo svoje zadnje trudnoce., zakljucila sam da dok sam trudna nista nije onako kako se meni cini, tako da se suzdrzavam donosenja bilo kakvih odluka u tom periodu.

A to sto bi otisla od svog muza sada, ne znaci da bi ti bilo bolje i da bi bila sretnija.. bila bi sasvim sigurno jos vise sama.. tako da.. kako je tako je sada..

drzi se :)

drage moje predivne ste,vec se sad osjecam bolje kao da me netko razumije,ja sam ustvari jedna sasvim obicna nekomplicirana zena kojoj je ljubav dovoljna za sretan zivot,nista mi drugo netreba,nikakve materijalne stvari,samo paznja,inace sam takva osoba,mm i ja samo zajedno preko 6 godina na pocetku je to bila ljubav bez granica,imala sam sve....sve sto meni kao osobi treba,nisam napomenula na prvom postu da jos osim svega patim od napadaja panike,sto mi uveliko otezava milion svakodnevnih stvari pa sam itekako ovisna o njemu,nemogu ni u ducan sama,ostajat u kuci sama,prosetat gradom, i nekako sam si napravila "zivotni raspored" po kojem izbjegavam sve situacije koje me dovode do takvog stanja,samo sto on tu igra veliku ulogu i svugdje mora ici samnom,sto je po meni i jedan najveci razloga sto se on osjeca uguseno...to i razumijem,stalno je samnom,,kada ode na posao ja sam kod mame poslije me pokupi i idemo kuci,i tako vec 4 godine koliko zivimo zajedno.sad ce mozda netko reci pa sta njoj fali ,vidi uz nju e cijelo vrijeme...ali nije to tako...uz mene je,kako da kazem nasilu a ne zbog razumjevanja i zelje da meni bude bolje,inace uz sve to zajedno nisam depresivna osoba,cak sam neozbiljna volim se salit,smijat...nitko tko me poznaje a nezna za moj problem nikada nebi ni pomislio da ga imam,jucer smo razgovarali,sve sam mu rekla i objasnila,saslusao me ali me ne razumije,ne razumije da meni treba ljubav a ne da me poljubi za bozic,uskrs i rodendan,ne razumije da meni treba njegova pomoc ali da mi pomaze od srca a ne zato sto ima obavezu,a znam da to moze pruziti zato sto sam to nekad imala.jedva cekam da mi dode malac,vec sada nekako osjecam kao da cu biti uz bebaca spremna i zbog njega izvuc zadnji atom snage i da se dovedem u red,da on i ja osvojimo svijet :) tesko je sada ovako srociti 6 godina zivota u nekoliko recenica ima tu milion stvari koje su se dogadale ili nisu,neke od vas su mi napisale prekrasne poruke i puno mi to znaci,hvala vam od srca,uvije sam kroz zivot zamisljala da cu imat curicu,ispalo je da ce bit decko...neka bude decko...s obzirom da ni od oca nikad nisam imala paznju i ljubav,pa eto sad ni od muza(mozda mi je zato toliko stalo do ljubavi i njeznosti) sigurno cu imat od sina :) saljemo vam pusu nas dvoje :heart:

ana.m nije sve tako lako kao ako ti nije dobro-otidi,nije ni da placem stalno ni da sam depresivna osoba,nije sve crno-bijelo niti ja ocekujem da neko plazi po meni i oko mene non stop,samo dugo vec sutim,skupljam u sebi i nekako se sve slomilo sada u meni pa sam jednostavno to htjela podijelit i izjadat se,mozda se nekome cinim kao glupaca mozda kao jadnica ali na kraju krajeva ne poznajemo se niti znamo tko je sto prosao u zivotu,ja sam ovdje prvi put i trazila sam samo malo podrske...sony,rivendell,piplica,zekana,inda,yummy mummy,optimist,mayato,mishekica,taluli,beilana,tiz iana i samamama- HVALA!!!!

draga Welly zao mi je sto prolazis kroz tesko razdoblje, ali vjeruj mi i to ce brzo proci...mm je cesto na putu i ja sam znala biti dosta sama u T, ali nekako sam se fiksirala na svog decka :zaljubljen: i jedva cekala da dođe...od kako sam rodila nikada se vise nisam osjecala usamljeno i tuzno i znam da necu dok zivim :heart:...vidjet ces i sama kolika je to sreca i ljubav koju dijete donese u dom i nikada ti vise nista nece nedostajati :heart:...sretno do kraja, i slobodno nam se potuzi kad ti bude tesko :love2:

Citiraj:

---

piplica prvotno napisa

Welly, evo i od mene jedan zagrljaj :love2:
nadam se da će situacija u vašoj maloj obitelji krenuti na bolje.
I dobrodosla na Forum :-)

---

ja ti želim sve kao i piplica :)

Citiraj:

---

samamama prvotno napisa

jedan mali savijet iz svog vlastitog iskustva... nemoj nista, ali doslovno nista odlucivati niti poduzimati sada do si trudna, kao niti prvih par mjeseci. Postoji dosta velika mogucnost da je sve to sto sada vidis i kako se osjecas, odraz tvojih hormona koji su u ovom periodu u kojem si sada, sasvim normalni.
pokusaj se smiriti i ne opterecivati uopce sa time sto partnera nema i sto ti se cini da ne sudjeluje. Pravi se kao da si vec sama..
Kada taj period prođe i kada beba bude imala par mjeseci ili godinu dana, ponovno sagledaj situaciju i onda odluci sta ti je ciniti. Ne kazem da nisi u pravu ( meni se isto to desilo i na kraju sam se rastala kada mi je sin imao samo 6 mjeseci )., vec samo kazem da dozvolis da postoji mogucnost da sve ipak nije potpuno tako kako ti to sada vidis.

Ja sam isto sada trudna i imam najdivnijeg muza na svijetu, pa se svejedno barem jednom mjesecno osjecam bas kao i ti i rastajem se od njega.. samo ovaj put sam nesto starija, pametnija i imam iskustvo svoje zadnje trudnoce., zakljucila sam da dok sam trudna nista nije onako kako se meni cini, tako da se suzdrzavam donosenja bilo kakvih odluka u tom periodu.

A to sto bi otisla od svog muza sada, ne znaci da bi ti bilo bolje i da bi bila sretnija.. bila bi sasvim sigurno jos vise sama.. tako da.. kako je tako je sada..

drzi se :)

---

Samo sam ovo htjela naglasiti! Nemoj sada donositi nikakve odluke. Ja sam u trudnoći plakala barem 3 puta dnevno, osjećala sam se sama samcata, mislila kako me nitko ne voli, ostavljala dragog 100 puta, mrzila ga najviše na svijetu... Sve je nestalo kad sam rodila. Kad su mi govorili da su to hormoni nisam vjerovala, mislila sam da preuveličavaju, da me nitko ne razumije... Sad sam sretna što nisam kakvu glupost napravila u tom stanju.

Welly - došla sam te zagrliti jako jako
MM je uvijek bio velika podrška i iako nije neki super sladak tip koji me stalno grli ili ljubi, osjećam njegovu ljubav.
ALI kad su nam klinci bili jako mali, ja nisam bila ja. Bila sam neispavana, prestrašena i slaba. Karakterno nestabilna. Tad se on ponašao jako čudno i neuobičajeno, hladno. Bio je nježan samo prema dečkima, ne prema meni. Bio mi je šok.
Trebalo je proć godinu dana da shvatim da je on bio lud od brige i za mene i za klince - bojao se da se neću moć brinuti o djeci, da im neću zadovoljit sve potrebe, da se ne mogu brinuti sama za sebe, a kamoli još i za njih. Kad su me hormoni prestali prati i kad sam ponovo stala na svoje noge i njegov se stav promijenio. Sad smo opet tim, nerazdvojni i zaljubljeni.
Očekivala sam od njega ono što ti očekuješ od TM-a, a baš kao ti nisam dobivala.
Kad sam sebe svela na samostalnu i jaku osobu, i njegova se ljubav vratila.
Makar, ne mogu sa sigurnošću tvridti da je sve varka moje percepcije - da se on isto ponašao, ali sam ga ja osjećala drugačije.

Draga welly, znam iz vlastitog iskustva da je trudnoca jedno posebno stanje kada smo puno osjetljivije. Isto tako bih voljela napomenuti da smo mi zene od rodenja odgajane da budemo njezne, da je u redu da placemo, dok su osjecaji i suze kod muskaraca cesto znak slabosti i nedostatka muzevnosti, jer oni moraju biti snazni zastitnici i rijesavatelji problema. Vjerojatno ni tvoj suprug nije izbjegao takav odgoj i nametnutu mu ulogu. U trbuhu nosis njegovo djete-sina! To muskarcima jako puno znaci. Nije da ga opravdavam, ali ti pokusavam pomoci da pogledas situaciju iz njegovog kuta. Ti si imala mucnine, sad imas bolove. MOguce je da on sam umre od straha, a osjeca da treba biti cvrsta stijena za koju se mora primiti. Vjerujem da te voli, jer inace ne bi bio sa tobom u braku. I nije on los jer te ne razumije. Muskarci ne mogu razumijeti trudnocu. Priroda im nije to dodijelila. Ali im je zato ta ista priroda dodijelila da se financijski skrbe za zenu. POkusaj mu reci neku lijepu rijec kad napravi nesto za tebe. Nije bitno da li je to napravio radi obaveze koju osjeca prema tebi ili ljubavi. Bitno je da je to napravio i pohvala upucena njemu moze mu biti informacija da cijenis to sto radi i ohrabrenje za vise.
Jedna od korisnica je savjetovala da kontaktiras LLL grupu-odlicna ideja! Te zene su divna podrska i meni su hrpu puta dosle kao terapija. Toliko su otvorene i tople...
Nadam se da ce se situacija sa suprugom popraviti i da cete oboje uzivati u tvome ostatku trudnoce. Spomenula si da imas bolove, to je sve normalno. Zdijelica se siri, organi pomicu, misici se rastezu... Nista nije normalno u trudnoci, zato se i zove drugo stanje ;)

Citiraj:

---

Welly prvotno napisa

drage moje predivne ste,vec se sad osjecam bolje kao da me netko razumije,ja sam ustvari jedna sasvim obicna nekomplicirana zena kojoj je ljubav dovoljna za sretan zivot,nista mi drugo netreba,nikakve materijalne stvari,samo paznja,inace sam takva osoba,mm i ja samo zajedno preko 6 godina na pocetku je to bila ljubav bez granica,imala sam sve....sve sto meni kao osobi treba,nisam napomenula na prvom postu da jos osim svega patim od napadaja panike,sto mi uveliko otezava milion svakodnevnih stvari pa sam itekako ovisna o njemu,nemogu ni u ducan sama,ostajat u kuci sama,prosetat gradom, i nekako sam si napravila "zivotni raspored" po kojem izbjegavam sve situacije koje me dovode do takvog stanja,samo sto on tu igra veliku ulogu i svugdje mora ici samnom,sto je po meni i jedan najveci razloga sto se on osjeca uguseno...to i razumijem,stalno je samnom,,kada ode na posao ja sam kod mame poslije me pokupi i idemo kuci,i tako vec 4 godine koliko zivimo zajedno.sad ce mozda netko reci pa sta njoj fali ,vidi uz nju e cijelo vrijeme...ali nije to tako...uz mene je,kako da kazem nasilu a ne zbog razumjevanja i zelje da meni bude bolje,inace uz sve to zajedno nisam depresivna osoba,cak sam neozbiljna volim se salit,smijat...nitko tko me poznaje a nezna za moj problem nikada nebi ni pomislio da ga imam,jucer smo razgovarali,sve sam mu rekla i objasnila,saslusao me ali me ne razumije,ne razumije da meni treba ljubav a ne da me poljubi za bozic,uskrs i rodendan,ne razumije da meni treba njegova pomoc ali da mi pomaze od srca a ne zato sto ima obavezu,a znam da to moze pruziti zato sto sam to nekad imala.jedva cekam da mi dode malac,vec sada nekako osjecam kao da cu biti uz bebaca spremna i zbog njega izvuc zadnji atom snage i da se dovedem u red,da on i ja osvojimo svijet :) tesko je sada ovako srociti 6 godina zivota u nekoliko recenica ima tu milion stvari koje su se dogadale ili nisu,neke od vas su mi napisale prekrasne poruke i puno mi to znaci,hvala vam od srca,uvije sam kroz zivot zamisljala da cu imat curicu,ispalo je da ce bit decko...neka bude decko...s obzirom da ni od oca nikad nisam imala paznju i ljubav,pa eto sad ni od muza(mozda mi je zato toliko stalo do ljubavi i njeznosti) sigurno cu imat od sina :) saljemo vam pusu nas dvoje :heart:

---

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Welly - došla sam te zagrliti jako jako
MM je uvijek bio velika podrška i iako nije neki super sladak tip koji me stalno grli ili ljubi, osjećam njegovu ljubav.
ALI kad su nam klinci bili jako mali, ja nisam bila ja. Bila sam neispavana, prestrašena i slaba. Karakterno nestabilna. Tad se on ponašao jako čudno i neuobičajeno, hladno. Bio je nježan samo prema dečkima, ne prema meni. Bio mi je šok.
Trebalo je proć godinu dana da shvatim da je on bio lud od brige i za mene i za klince - bojao se da se neću moć brinuti o djeci, da im neću zadovoljit sve potrebe, da se ne mogu brinuti sama za sebe, a kamoli još i za njih. Kad su me hormoni prestali prati i kad sam ponovo stala na svoje noge i njegov se stav promijenio. Sad smo opet tim, nerazdvojni i zaljubljeni.
Očekivala sam od njega ono što ti očekuješ od TM-a, a baš kao ti nisam dobivala.
Kad sam sebe svela na samostalnu i jaku osobu, i njegova se ljubav vratila.
Makar, ne mogu sa sigurnošću tvridti da je sve varka moje percepcije - da se on isto ponašao, ali sam ga ja osjećala drugačije.

---

Ziva istina! Ja sam bila totalna panicarka kad nam se kcer rodila. Bila je tako sicusna da sam se plasila presvuci ju, jer sam se bojala da je slucajno ne ozlijedim. Muzu nisam dala da ode do ducana, jer sam se bojala ostati sama sa nom, u slucaju da pocne plakati, a da ja ne znam kako da joj pomognem. Kad je napokon poceo raditi, cijeli dan sam provela u krevetu dojeci ju ili sam ju samo drzala na prsima. Znala sam cekati po 8 sati da on dode sa posla, da ja odem na wc jer se nisam usudila ispustiti ju na 5 minuta. Mislim da je to bilo tesko razdoblje za MM. Sad se pitam, kaj mi je bilo? Hormoni...

Welly samo polako:-) bitno je to da si ti razgovarala i da razgovaraš s mužem, a on će te malo pomalo i razumjeti.
ma ne kuže oni to sve odmah, malo su blesavi i treba im vremena. i njima je trudnoća šok, koliko god sretni bili, treba im da se priviknu na novu situaciju.
a mi od početka osjećamo bebicu u sebi i preplavljene smo hormonima, pa nam nije jasno kako to da oni ne skaču od sreće i ne obasipaju nas nježnostima za koje su nam se sad potrebe udvostručile!
imala sam sličnu situaciju u trudnoći, osjećaj da ne dobivam dovoljno pažnje, da me ne voli, da ne znam šta, sve mi je smetalo, bila sam cendrava često!
plus što nemam više nikoga svoga blizu, a ni prijatelja u novom gradu.. pa sam htjela svu tu ljubav od njega nadoknaditi.
baš sam bila sva jadna..
sve se zapravo riješilo kada smo popričali napokon iskreno i prestali držati u sebi svoje misli sve što nas muči.. i na kraju je sve ispalo smiješno!:-)
dajte si vremena, razgovaraj s njim kad te nešto muči, objasni mu kako ti je, što ti treba, i neka se i on tebi požali.. ovo vam je sve novo oboma.
a nismo svi isti i ne prilagođavamo se svi istom brzinom..
čuvajte se :love2:

eh ovako posto sam nova na forumu, i ne znam gdje da napisem svoj komentar,pa sam ovako odgovorila na ovaj. kako sam zatrudnila muz se ponasa grozno, cak me i udario, pijem terapiju da sacuvam trudnocnu zbog silnog stresa mi se materica grci i odbacuje plod, usla sam u treci mjesec. nije uvijek muz bio zlatan, ali jos je gori sada kako sam trudna, i ocekuje od mene da stalno rintam po kuci kao njegova sluzavka, i kaze zasto sam te zenio ako mi neces raditi. trazi od mene da nosim tesko, ne da mi da se kupam u svom stanu, nego moram sici kod njegove mame da se okupam jer kod nje ima stalno vruce vode. a nije da nemamo, i on i ja radimo, a mama mu ima dvije penzije. sve je to jace pocelo odkako sam zatrudnila. dva dana pred vjencanje kad sam bila mjesec dana trudna izudarao me je po licu da sam se modra udala za njega, a ne znam i ne mogu mu reci NE, uvijek se nadam da ce se promijeniti.. kada nema te prenose divan je prema meni,, ali sve cesce ima te prenose, i bojim se za sebe i za bebu..sada sam kod roditelja, ali njima nije nista jasno..tako da sam odlucila da iznajmim stan, i bar dok sam trudna da zivim sama,kako ne bih dozivjavala vise stresove.. da li radim ispravno?

Udala si se za njega ,a prije toga te je namlatio ?

Ovo sto cu ti sada reci, znam da ce ti tesko pasti ali takav se nikad nece promjeniti, bit ce ti sve gore.Napusti ga sada dok su najmanje posljedice za tebe i bebu, sada ti treba mir, ako si u financijskoj mogucnosti iznajmi stan, ako ne budi kod svojih u svakom slucaju bit ce ti bolje.Kada rodis fino mu se sudski obrati za alimentaciju i uzivaj jer si najbolje napravila za sebe i dijete.Danas sutra ces nac nekoga ko ce prihvatit i tebe i dijete, i biti ce ti onako kako zasluzujes! Oprosti na iskrenosti, ali nepojmljivo mi je da se neko tako ponasa prema drugome a da drugi uporno oprasta, pogotovo u situaciji kada moras mirovat.Tako i ja sada lezim, muz mi neda nista radit, tetosi me, sve radi od ribanja, spremanja, brige oko male.Da je drugacije za mene nebi bilo prihvatljivo

Poslano sa mog SM-G925F koristeći Tapatalk

Dobru odluku si donesla, samo je se pridržavaj! Takav se nikad neće promjeniti, uvijek ce imat te ispade.