Beba i starije dijete-kako preživjeti prve dane

Boj bebač ima 6 dana, a starija curka 2,5 g. Jučer sam proplakala cijeli dan, valjda me krpa babyblues. Užasan je taj osječaj da je sve van tvoje kontrole. Cura je super prihvatila bracu, opčinjena je i njime i stalno bi ga dirala, mazila.. ali on je tako još sitan, pa me strah da ga nehotice ne ozljedi, pa se uhvatim kako samo govorim pazi, nemoj, pazi glavicu.. pa mi bude žao jer vidim da je to vrijeđa. Htjela bih joj posvetiti svu pažnju, ali naravno to je nemoguće, pa me hvata grižnja savjesti. Stalno mi govori da je ne ostavim i da ne idem više u bolnicu, mada je onako naizgled to bila prihvatila bez nekih problema, zapravo vidim da je to sve jako potreslo.Divno je prihvatila to što braco papa maminu ciku, mada je i sama dojila do prije 5 mj. Samo pita povremeno može li ona, pa stavi bradavicu usta i to je to, Potpuno je izgubila taj refleks sisanja.
Najgore mi je odlazak na spavanje, jer je navikla na uspavljivanje sa mnom, a to traaaje i uopće ne znam kako ću to sve kad mm počne sljedeći tjedan raditi. Treba uhvatiti trenutak kad maleni zaspe, da bi mogla nju uspavati, a njeno uspavljivanje traje po sat vremena i sad ako se on probudi u međuvremenu, onda ništa od cijele priče... A gdje je ručak i sve ostalo??
U sobi smo svi skupa, dva krevetića su sa svake strane. To zajedničko spavanje sa curom mi je bilo nešto najnormalnije i nisam ni pomislila na drugu opciju, ali sad cijelo vrijeme samo pazim nebi li preduhitrila malenog prije nego počne plakati, da ne probudi i nju, tako da i ono malo što bi mogla spavati, sam budna. Navikle smo i grliti se noću, a sad ako maleni cica ne možemo, pa bi se ona onda stisnula uz njega , a ja u mraku ne vidim hoće li mu slučajno na glavicu stati, a sa svjetlom ona ne može spavati.A o dnevno je spavanje nemoguća misija. Ajme cijela sam :neznam:
Baš sam odužila, zapravo sam se htjela malo izjadati i pitati kako preživjeti te prve dane sama sa dvoje malenih...

Jooj, samo malo podrške da ti pružim i da ti čestitam na bebici... :)
Nemam sad vremena pisati ali može se, kod mene je između 2. i 3. djeteta razlika samo 17 mjeseci; još sam i dojila njih dvoje u tandemu. Skuliraj se, još vam je svima sve friško (i curki rastanak od tebe, i tebi porod). Pusti da se priviknete jedni na druge, tj. na to da imate novog člana obitelji. Kad sve sjedne na svoje guštat ćete ;)

Ajme, totalno znam kak ti je. Jel imaš kakvu drugu osobu osim muža da ti uskoči?
Moj, srećom ili ne, ne radi, i moja mama je tu pa stalno rotiramo djecu. Međutim, i dalje sam većinom ja s njima. Malecka je većinom u slingu sa cicom u ustima pa tako napravim većinu kućanskih poslova.
Uspavljivanje ide jedan za drugim. Prvo malecka onda velikan. Iskreno, čekam da veliki klone jer ako uspavljivanje traje sat vremena onda pretpostavljam da nije ni umoran. Ako se mala probudi, velikog preuzima MM. Zna da mora pričekat dok seka ne zaspi. Zbog toga i zna leći oko 22, a mogao bi puno prije.
Po noći mala ne plače, ja imam obrnuti problem. Velikog muče noćne more pa probudi malu. Tu opet uskače MM i pokušava smirit velikog.
Preko dana nemam problema jer veliki ne spava već 1,5 god, a malecka sva spavanja odradi u slingu.
Što se tiče pažnje, trudim se da dok mala spava posvetim pažnju velikom i uključujem ga u sve poslove. Evo, danas, dok je ona spavala u slingu, nas dvoje smo skuhali ručak. Također, moram malu tokom dana uvalit nekome da se malo posvetim velikom.
I moj je htio vratit seku u trbuh i nek idem ja u bolnicu i vratim seku itd. Ali prestalo je s vremenom.
Znam da je u nekim trenucima za izludit. Tada se maknem iz sobe, udahnem i resetiram se.
Ti ćeš to sebi posložit, samo treba bit strpljiv :)

Meni je ljetos curka imala tri kad je dosla seka. Koristila sam svu pomoc koja mi se nudila, mama i svekrva su nam naizmjence kuhale rucak, a imala sam i pospremanje dvaput tjedno. Vidi sto mozes delegirati i tko vam moze sve pomoci. Naravno ako ti to ne smeta, meni nije smetalo, pasalo mi je da se mogu baviti samo djecom.

A s uspavljivanjem, isto drame. Ostala sam sama s njih dvije kad je beba imala 3 tjedna, i prvo bih uspavala bebu, pa stariju, i popodne, i navecer. Spavale smo sve tri skupa, tako mi je bilo najlakse. Isto je trajalooooo...nama se situacija jako popravila kad je starija izbacila dnevno spavanje, ali tvoja je jos za to premala cini mi se. Najlakse je ako muz navecer preuzme jedno dijete, a ti drugo. Nekad moze on i bebu staviti spavati, ti podojis i posvetis se starijem djetetu...

Naci cete vec svoj ritam, ne brini. U biti je najlakse kad je beba skroz mala i puno spava. Nije neka utjeha jel da :)

Zaboravila sam napisati...ja sam dozvoljavala starijoj da grli, ljubi, mazi seku, naravno pod mojim nadzorom i dok sam ja drzala bebu. Vazno je pokazati im kako da budu njezni. I meni je prvo doslo da kazem pazi, nemoj, ne, ali sam se pokusala suzdrzati i ipak joj dozvoliti. Malo bi ju pomazila i isla dalje za svojom igrom. Primjetila sam da bi posebno navaljivala na bebu ako bi dosli gosti pa se svi nesto uskomesali oko bebe, onda je ona odmah morala prva do malene. Ma sve je to normalno, i kako beba bude rasla bit ce te manje strah. Samo nikad ih ostavit bez nadzora same, naravno, za svaki slucaj...

Ne moje iskustvo, ali iskustvo bliskih prijateljica:
- ako imaš bilo kakvu pomoč prihvati
- nemoj se okrivljavati i "vagati" koliko se kome posvećuješ
- ako nema tko skuhati, pripremi na pola u nekom trenutku, npr. ako imaš negdje rupu od 5 minuta nareži povrće za drugi dan, ubaci sve u lonac, pa drugi dan samo upališ (ali odmah ujutro, prvom prilikom, radije neka stoji skuhano, nego da si u žurbi)
- s vremenom sve dođe na svoje
- muža uključi maksimalno

Mi smo imali istu razliku u godinama kad je došao braco.
Spavanje smo riješili tako da sam još u trudnoći uredila sobicu za starijeg, i izvrsno je prihvatio spavanje u njoj. Da nije, ne znam kako bih riješila zajedničko spavanje, iskreno. Nastojala sam uvijek prvo uspavati mlađeg. Starijem bi upalila crtić i dala smoki dok uspavam mlađeg (znaaaam, nije najsretnije rješenje, ali budući da mu je to rijetkost u prehrani, a obožava ga, time sam ga održavala tihog). Tako sam starijeg mogla uspavljivati koliko god treba, dok ovaj mlađi spava. U toj dobi izbacio je dnevno spavanje, tako je večernje uspavljivanje trajalo minutu - dvije.
Dopuštala sam mu da mazi, ljubaka i gnjavi bracu koliko god želi, samo sam sjedila uz njih i pazila. Čak sam ga znala posjesti na kauč i dati mu bebu u naručje (pomagala sam mu pridržavati bebu i pazila) i to sam mu prikazala kao da on čuva svog brata - to ga je činilo baš ponosnim i davalo mu je na važnosti. Nastojala sam ga uključiti u sve - kupanje, oblačenje, šetnje u kolicima, itd.
Od velike mi je pomoći bilo i to što je stariji išao u vrtić, imala sam neko olakšanje barem pola dana. Prihvati bilo kakvu i bilo čiju pomoć i nemoj brinuti, jako brzo ćeš skužiti sve trikove za preživljavanje :)

Citiraj:

---

Lotta prvotno napisa

Najgore mi je odlazak na spavanje, jer je navikla na uspavljivanje sa mnom, a to traaaje i uopće ne znam kako ću to sve kad mm počne sljedeći tjedan raditi. Treba uhvatiti trenutak kad maleni zaspe, da bi mogla nju uspavati, a njeno uspavljivanje traje po sat vremena i sad ako se on probudi u međuvremenu, onda ništa od cijele priče...

---

Pokušaj vidjeti može li cura izdržati dan bez dnevnog spavanja, i hoće li to skratiti večernje uspavljivanje. Nama su se znale događati ovakve situacije, pa bih rekla starijem da pričeka dok pronosam mlađeg da opet zaspe. Nastoj biti vrlo jasna oko uspavljivanja - kad se mala beba uspavljuje, starije dijete mora biti tiho i mora čekati ako se mlađe probudi. Ispočetka sam se brinula kako će to stariji prihvatiti, ali stvarno je prošlo bez trauma. Vrlo brzo je prihvatio da malena beba ima prednost u "kriznim" situacijama, da mora čekati kad bebu uhvati npr. večernja nervoza i kad pomaže samo beskrajno nosanje i dojenje, da mora sačekati u svojoj sobi ako se beba probudi usred uspavljivanja... Nastoj to kompenzirati tako da se u potpunosti posvetiš curi kad ostanete same, da ne bi imala osjećaj zapostavljenosti, odbačenosti, ili što već. Nekako sam uvijek imala stav da starije dijete treba naučiti da je i mlađe ravnopravan član obitelji, da me jednako treba, i da sam sada mama i toj bebici, ne samo njemu. Ako budeš nastojala pod svaku cijenu izbjeći ljubomoru i ostaviti stvari posložene kako su bile, bojim se da ćeš si stvoriti kaos i da ćeš se još više iscrpljivati.

Uh, dosla sam ti samo reći da znam kako ti je.
I zapamti, nemoj željeti i truditi se da bude sve kao prije, nikad više neće biti kao prije nikome.

Tvoje dijete dobilo je nekog tko će stalno biti tu i to je ogromna prekrasna promjena koja utječe na vaše živote samo se trebaš naučiti nositi sa njom u pozitivnom smislu, jer kD će dijete vidjeti da si ti smirena i ležerna(i kad nisi) to će joj biti najveća pomoć.

Ja sam prvo uspavljivala bebača uz pomoć nape,ma onda veliku stavila spavati...

stalno smo mijenjali sheme i da sam bila skuliranija bilo bi nam svima lakše.

više se ne sjećam kako je išlo s uspavljivanjem
i moj sin ( imao je točno 3 god kada se je E rodila ) je išao u vrtić i to mi je bilo super
kada bi došao iz vrtića bebu bi preuzeo tata pa sam ja bila samo njegova
kada se je P rodio najviše mi je pomogla susjeda :-)
veliki su cijele dane visili ispred zgrade a ona ih je nadgledala.Ali moji su tada već bili veliki ( sin skoro 8 i kćer skoro 5 )

:love2:
nije sve tako strasno. i sama si rekla da si vjerojatno pod hormonima, pa svijet izgleda malo drugaciji nego stvarno je.

savjete si dobila, a ima ih i na forumu jako jako puno.
ako imas ikakvu vrstu pomoci prihvati je objerucke.
srecom lijepo je vrijeme, pa cete vrlo brozo van, svi. seka u parkicu, a beba ce spavati na zraku, pa ces moci u parkicu se posvetiti samo starijoj.
uspavljivanje navecer, prvo joj daj da pomogne oko kupanja bebe, cime oni u svojoj glavi stvore sliku kako su sad oni veliki. stavi se rucnik tako da ti nije odmah pri ruci, a opet dovoljno blizu da mozes do njega, pa je zamoli da ti ga doda. zahvali joj se jer ti je jako pomogla. i sl. i sama ces vec smisliti kroz dane koji dolaze.
nakon kupanja bebe otusirajte i nju, daj joj nesto da bude samostalna, npr da se samo djelomicno nasapuna. i onda opet pohvale. pocni obracati paznju na njnu samostalnost i hvaliti je, jer tebi ce kasnije to sve pomoci.
probajte da otac pocne s uspavljivanjem starije. jer ti moras oko bebe. pa nek tata cita pricice i sl.

urednost kuce, kuhani ruckovi su cijenjeni ali ne toliko da se ti slomis.
i samo polako, kako tebi cijela situacija treba sjesti na mjesto, tako i starojoj kceri sve treba isto sjeti promjena. jer ipak je ona velika ma kako mi mislili da ih pripremamo na dolazak novog clana. drugacije je kad je clan zbilja tu.

i još nešto,ja sam bez beda ostavila bebu da plaće minutu dok velikima upalim crtić,dam im voća ili šta već trebaju u tom trenutku
ali smo i vježbali strpljenje ,npr kartati ćemo uno kad P zaspi a ti mi sada nešto nacrtaj...
i brzo su to prihvatili,uvijek sam najavila da idem uspavati bebu i pitala da li nešto trebaš prije a kada zaspi onda ćemo mi ...

bebe su zilave, ne brini se za dodirivanje, nece joj nista biti. moja srednja je prezivjela kad ju je stariji brat mlatio (imao je 22 mjeseca kad se ona rodila). za spavanje trebate naci svoj sistem, malo zeznuto na pocetku ali ici ce to. mi smo spavali tako da sam starijem okrenula ledja i primila bi ga za nogu (to je on htio) a maloj bi dala da sisa. spavali smo svi zajedno u krevetu, md je tada bio cesto odsutan na duze vrijeme. samo polako, mantraj si da ce proci i pokusaj da ne poludis :mrgreen: :heart:

jel smije starije dijete ici u vrtic prvi mjesec kad se rodi nova beba? Negdje sam cula nesto o tome, kao da se navikne na promjenu i da ovaj stariji ne donosi bolesti novorodencetu u prvih mjesec dana. Koliko u tome ima istine?

Citiraj:

---

S2000 prvotno napisa

jel smije starije dijete ici u vrtic prvi mjesec kad se rodi nova beba? Negdje sam cula nesto o tome, kao da se navikne na promjenu i da ovaj stariji ne donosi bolesti novorodencetu u prvih mjesec dana. Koliko u tome ima istine?

---

Nema nikakvog pravila, to ovisi samo osobno o vašem odabiru.
Da, bilo bi ljepše da se priviknete svi zajedno da ste svi doma, pa ako je dijete boležljivo bolje da je doma, ali ako dijete silno želi u vrtić i vama to odgovara, nema razloga da ne ide.

moj nije isao, jer je nije volio vrtic, pa mi je bilo lakse da je doma nego da slusam urlanje svako jutro. ali znam jako puno klinaca koji idu. tako da je to iskljzucivo odluka koja se po meni treba donjeti prema situaciji.

Citiraj:

---

Lotta prvotno napisa

Baš sam odužila, zapravo sam se htjela malo izjadati i pitati kako preživjeti te prve dane sama sa dvoje malenih...

---

Samo da ti kažem da nisi jedina, ma koliko čujem i vidim , ni jednoj mami nije lako u situaciji u kojoj si. Srećom, pa se to zaboravi. Ako ne zapišeš pa ostane kao podsjetnik.

Bilo je to davno kad sam došla s drugim djetetom iz rodilišta, ali onaj osjećaj da mi se 100struko povećao posao , ostao mi je čvrsto usađen u sjećanje. To nije dvostruki posao, to je balansiranje u svakoj minuti svakog od tih prvih dana i mjeseci između potreba starijeg i mlađeg, između svoga umora i pokušaja da nešto i pojedete, između stvaranja novih obiteljskih odnosa i novih osjećaja.

Ma, silno naporni dani. Možda i mjeseci. No, tješi se da će to uskoro postati normalan život, više niste ono što ste bili, troje, sad ste četvoro i bit će vam super tako kao je. Samo da se malo naviknete. U međuvremenu, prihvati svu pomoć koju imaš, ali pomoć oko kuće i kuhanja, a ne da ti čistiš, a netko drugi ljulja bebu. Ako pomoć nije po tvojoj želji, i neće biti neka vajda od nje.:-)

Moram dodati, kad sam došla sa trećom doma, nisam ništa od toga osjetila. Razlika sa 1 na 2 djece mi je bila neopisivo naporna. S 2 na 3 kao ništa.

Citiraj:

---

S2000 prvotno napisa

jel smije starije dijete ici u vrtic prvi mjesec kad se rodi nova beba? Negdje sam cula nesto o tome, kao da se navikne na promjenu i da ovaj stariji ne donosi bolesti novorodencetu u prvih mjesec dana. Koliko u tome ima istine?

---

kada mu se seka rodila moj stariji sin je želio ići u vrtić,volio ga je a doma mu je bilo dosadno
loša strana toga je bila što nam je doma vodene kozice pa ih je E prebolovala kada je imala dva mjeseca

kada se je rodio P veliki su bili doma jer je bilo ljeto i bili su na praznicima

inače ovo dvoje mlađih su otporniji na vrtićke bolštine
to pripisujem produženom dojenju i tome što su preko starijih bili i prije jaslica u doticaju sa vrtićkim beštijama (a možda sam i u zabludi )

Došla sam samo pružiti podršku i potvrditi da će sve to proći. Tin je već imao 4 godine kad je dobio brata, a opet mi je taj početak strašno teško pao, toliko da sam skroz osjetljiva na ovakve teme i, na žalost, stvar koja mi prva pada pri pomisli na početne mjesece Janovog života je kako sam nesretna i prestrašena bila. Jan je imao strašne grčeve svako popodne i naš suživot je bio muka u to doba. I nisam zaboravila, kako Beti3 kaže. Za razliku od poroda, ovaj osjećaj mi je baš živ. Ali stvarno, stvarno sve to prođe i uživat ćete za koji mjesec kao da ste oduvijek bili skupa.

A što se nekih praktičnih stvari tiče, mi smo u to doba jako, jako puno čitali, svako uspavljivanje, dojenje, načitali smo se priča i priča. Možda i ti možeš iskombinirati neko zajedničko uspavljivanje, legnete svi skupa, čitaš priču malenoj dok ne zaspi bebuško pa onda još pomaziš i nju.

I smanji kriterije - kuće, ručak, crtići, napravi sve što možeš da prvo sebe središ. Tek si rodila. Ja sam prvih mjesec dana plakala stalno, jer se ne brinem za velikog kako treba, jer izbjegavam malog pokušavajući se brinuti za velikog, jer plačem, a trebala bih biti sretna... ajme, kako sam se naplakala. Prođe.

Slažem se i ja da tata treba preuzeti što više ako može. Problem je što u praksi to često jednostavno ne ide. Beba često hoće samo mamu, znam da sam ga pokušavala dati tati na 10 minuta da odigram nešto s Tinom, a on bi urlao, ja bih se ljutila na muža, na bebu, na sebe i još malo plakala. To ne valja :mrgreen: Tako je i gotovo, treba to prihvatiti, proći će.

I možda je nepotrebno za pisati, možda to drugima dođe kao normalno, ali meni nije - kad se J.rodio, ja sam se tako bojala pred T. pokazati njemu ljubav, toliko sam bila ustrašena da će se T. osjećati odbačeno, nevoljeno da sam bježala, zaustavljala tepanje, maženje, ma baš sam bila loša. I onda mi je u nekom trenutku kliknulo da ne može Tin prihvatiti bebu kao svoju dok se ja ponašam kao da je on tu nešto sporedno i kad sam se pustila, sve je bilo bolje.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

I možda je nepotrebno za pisati, možda to drugima dođe kao normalno, ali meni nije - kad se J.rodio, ja sam se tako bojala pred T. pokazati njemu ljubav, toliko sam bila ustrašena da će se T. osjećati odbačeno, nevoljeno da sam bježala, zaustavljala tepanje, maženje, ma baš sam bila loša. I onda mi je u nekom trenutku kliknulo da ne može Tin prihvatiti bebu kao svoju dok se ja ponašam kao da je on tu nešto sporedno i kad sam se pustila, sve je bilo bolje.

---

Been there... To je ono što sam već napisala, djetetu treba pokazati svojim primjerom da je pridošlica ravnopravan član obitelji, a uz to ga treba naučiti i kako se odnositi prema maloj bebi (kad je kriza mala beba ima prednost, ti si već veliki/a, smirit ćemo bebu pa da se ja i ti možemo sami igrati i maziti, itd.). Brzo oni to skuže i prihvate. Imam osjećaj da je 90% problema nestalo kad sam zauzela takav stav. Ljubomoru skoro da nismo niti osjetili.

Sve potpisujem. Ja sam oci valjda isplakala. Cijelo sam se vrijeme osjecala strasno krivom. Grozno mi je bilo. Bili smo isto sami, muz mije bio stalno na putu. I nisam imala nikakvu pomoc sa strane. Znam da sam dva tri puta skoro stan zapalila. Od umora. Mala je imala grceve prva tri mjeseca. Ma kad se sjetim...
Ali prodje, prodje brzo i stvari postanu lijepe. Moji se sada toliko vole da vidim da se to sve isplatilo.
Samo si ponavljaj da ce proci...

:love2: puno, puno znači kad ti netko kaže da je to što osiječaš normalno i da će proći! Hvala vam!
Danas čak nisam ni plakala :mrgreen:, mada smo imali ludu noć. Cura se probudila u 2 ujutro i zaspala na tešku muku oko 6, tako da nismo ništa spavali. Problem je što je ona baš nespavać, tek je sa 2 godine počela spavati (svaki problem kod nje se odražava na spavanje). Maleni i ne plače, samo se počne malo oglašavati, a ona se probudi. Mislim da će biti najbolje da ja odem s njim u drugu sobu neko vrijeme, samo me muči to što se ona zna probuditi i tražiti da je zagrlim,a i ovako je sva isprepadana zbog mog odlaska.
Pomoći sa strane baš i nemam, mm je divan i stvarno se puno trudi pomoći oko svega, ali i on ima puno svoga posla. On i maleni se polako upoznaju, pa će biti lakše.. Sinoć i danas popodne je on ostao s malenim kad sam ga uspavala, pa smo cura i ja fino odspavale.

Lotta - došla sam te zagrliti :love2: Iskusne cure su te super savjetovale.

Htejla sam reći da znam (otprilike) kako ti je. Uvijek tvrdim da je teže ako imaš 2 djece s malom razlikom nego twinse.

Ja sam imala više sreće nego pameti kad se rodio drugi sin, ali to tada nisam znala ni previše cijenila.... Bio je uspavana beba (ranije rođen, da ne širim priču), trebalo ga je buditi za hranjenje, ali to je bila prava blagodat jer mi je ostavio sasvim pristojno vrijeme da se dobro uhodam sa starijim, koji je imao 15 mjeseci kad je dobio brata. Nekako smo se sredili i s dojenjem, a postalo mi je teže kad je mališa ojačao, počeo okolo plaziti, a stariji dobro prohodao... Tada sam imala plaćenu pomoć (čišćenje +uskakanje za čuvanje djece po potrebi) jer bih bez toga crkla. Teško je, ali ima i dosta prednosti... Mi smo se "iz cuga" rješavali i pelena i kahlica i gumenih plahti i snalazili se sa svime istovremeno. Kad je mlađi dogulio do treće godine, ja sam bila ko prebita mačka, ali djeca su došla u fazu da se mogu zajedno igrati pol sata. Mislila sam da sam ušla u raj... Zapravo, bilo je tih sretnih trenutaka i ranije (popodnevno spavanje), a mm je znao djecu na smjenu odvesti baki jednog po jednog na sat-dva svako drugo popodne.

Spavala sam kad i djeca, jeli smo što i djeca (pa je na stolu stajala hrpa začina jer nam je svima lešo riba izašla na uši, he he he) ali sad mi se čini da su to bila lijepa i mirna vremena i da su prebrzo prošla.

Uspavljivali smo se zajednički - pričica ili pjesmice od najranije dobi... Dok je mlađi sin bio mali, spavao je kao klada, ali to je nadoknadio kasnije - njemu je uvijek trebala dodatna priča. Budući da smo zbog posla morali rano ustajati i mm i ja, nekako su se djeca navikla na to da ustaju s nama i idu rano u krevet. To mi je i danas nakon 13 odnosno 12 godina spas - djeca se pokupe u svoju sobu, a ja imam još sat vremena budnog "voznog stanja" - neprocjenjivo. NIsam to sustavno smišljala, ali preporučila bih svakome tko se može tako organizirati. Rano spavanje za malu djecu i roditelje male djece je zlata vrijedno!

Naši dečki danas su vezani skoro kao blizanci, dobro se slažu, nema tuča i svađa (osim uobičajenih bratskih prepirki npr. koji je na redu za pranje kade, koji je zadnji odnio smeće itd.)

Lotta, sretno! Brzo će to proći! Kasnije ćeš se sjećati lijepih trenutaka, a umor i iscrpljenost ostat će iza tebe.

Cestitam na bebici :heart:
Moje cure su razlika 2 godine i 4 mjeseca.
Uspavljivale su se uglavnom skupa, jedna sisajuci, druga u zagrljaju samnom. Neka prica ili tako nesto.
Imala sam srece jer je mlađa bila super beba, bas nezahtjevna i dobra. Sisala je samo 4,5 puta dnevno plus noc. I debljala se :mrgreen:
Imala sam pomoc u kuci u vidu kuhanja i povremeno (ne nesto cesto) cuvanja uspavane mladje curke. Tad sam znala pobjeci negdje sa starijom. Pomoc u kuhanju mi je jako puno znacila. Mogla sam se poslije odmoriti kad djeca popodne zaspu. Citala sam puno i gledala tv :mrgreen:

No, mala mi je sve to vratila poslije. Nema besplatnog rucka, reklo bi se.

Otvarala sam teme kasnije zbog njih :mrgreen:

Bit će lakše... Moji 2.i 3. su razlike 13 mjeseci i prvi put kad je najmlađi imao 18 dana kad je mm otišao na 4 dana ja sam najozbiljnije treću noć razmatrala opciju da ponesem jastuk i pokrivač i legnem na balkon i zatvorim vrata bar na pola sata. Nisam, ali bilo je blizu. I onda je kako se uhodalo dojenje najmlađeg postalo lakše, s tim da je po meni apsolutno najgora faza kad mlađi prohoda i progovori. Tih par mjeseci ljeta, a mi iznajmljujemo, mi je bilo najteže razdoblje u životu. Al nekako prođe... I ako nemaš moj najtopliji savjet je nabavi maramu ili nekakvu nosiljku da možeš istodobno nosit bebu i sudjelovat "normalno" u životu curke. I rješavaj neke glupe stvari unaprijed .... tipa kako stavit curku piškit dok držiš bebu u rukama, ili kako kuhat a da ne kuhaš nego da se ručak sam kuha.... Naravno bilo bi idealno imat pomoć cijelo vrijeme ali kako to nije moguće, odustani od pretjerane higijene kuće, sebe i djece....

Noćas je bilo dobro, uspavala sa curu i odspavala s njom skoro tri sata. Kad se maleni probudio,mm me zvao i ja i maleni smo legli u drugu sobu, a on sa curom. Cura nije ni skužila da me nema, braco je nije budio sa svojim gugutanjem, a on je školski odrađivao papanje svaka tri sata. Možemo mi to! :-)

suosječam :heart: moja starija je 2,7 god, a mlađa sutra 2 mj.. teško je. ali preživimo nekako! Najviše mi nedostaje starija, jer stalno sam oko mlađe, pa doji, pa nosi, pa presvzci,, a kad zaspe jurim kuhat/spremat, starija je uvijek negdje sastrane :( meni ide u prilog što ona sama zaspe, i popodne i navečer! Samo kaže da ide odmorit i odee u sobu :) seku joj dam da drži, pjeva joj kad je u viperu, mazi ju... ne bojim se da će je ozljedit, jedino nam se seka budi na SVE!! :( a imamo mali stan, cca 40 kv, pa nema neke pomoći ni stavit ju u sobu, odmah je do dnevnog, a vrata nemamo (jer nam ne stane ormar, a i grijanje nam trebe u sobi preko zime-klima) pa smo maknuli..

Evo prošla su 3 tjedna od dolaska kući, a moj maleni još pita hoću li u bolnicu i hoću li se vratit :( plačem i sad ponekad, ali već sam skuliranija, jer mantram: proći će, pa mi bude lakše. MM uskače kad god može, a i bebica je preko dana super ( jede i spava), ali predvečer počinje nervoza, plač...noćas je urlala do 1h ...

Citiraj:

---

Smajlich prvotno napisa

Evo prošla su 3 tjedna od dolaska kući, a moj maleni još pita hoću li u bolnicu i hoću li se vratit :( plačem i sad ponekad, ali već sam skuliranija, jer mantram: proći će, pa mi bude lakše. MM uskače kad god može, a i bebica je preko dana super ( jede i spava), ali predvečer počinje nervoza, plač...noćas je urlala do 1h ...

---

Ovo smo i mi imali, oko 17 bi počelo i trajalo barem 2 sata... Ono što je konkretno Janu pomoglo bio je zvuk tuša, doslovno bih satima sjedila u kupatilu i puštala vodu u kadu na što bi prestao plakati. Nije pomoglo mom očaju i grižnji savjesti, ali Jan bi se umirio.
Sretno i pazi na sebe!

Hvala :love2: Ja pustim u lavabou, ponekad i u kadi, ali nekad ni to ne pali. Bit će bolje, tješim se.

Smajlich, draga, još ti je sve jako friško i hormoni još rade svoje.. Biti će bolje, budi sigurna.
Mi smo evo prešli 3 mj. Prvi sam mjesec baš bila u komi, ali po malo je sve došlo na svoje. Prala me grižnja savjesti naveliko, strašne me frustriralo to što se ni jednom od njih dvoje ne mogu posvetiti u potpunosti. Najveći mi je zapravo problem bilo uspavljivanje starije cure, jer je navikla na svoj poseban tretman, kakav samo prvorođenci imaju. Pa sam se ubijala da bi sve posložila da uspijem nju popodne uspavati, a to je značilo da maleni mora zaspati prije toga, pa da ona ruča i da ja legnem s njom i onda bi to uspavljivanje trajalo i trajalo, pa ako bi se maleni probudio, sve pada u vodu...uf bila sam luda. Pa bi vikala na nju od nervoze, zašto ne zaspe, pa bi plakale obje... Navećer bi je mm stavljao spavati, ali i to su bili procesi, prije ponoći nebi zaspala.
Onda sam jedan dan sjela sama sa sobom i zapitala se što da radim da nam olakšam i zaključila sam da je jedino riješenje da izbacim to dnevno spavanje. I od tad je sve krenulo na bolje. Preko dana mi više nije sve u luđačkom tempu, ako ručak i kasni, nema veze jer imamo vremena i cijelo popodne pred sobom, a što je najbitnije sad cura ode spavati u 9:00 i zaspe za 5 min. Tako da ostane vremena i za druge stvari. Maleni je divan, dobro spava, papa ciku i super napreduje u svakom smislu.

Ima ludih dana i sad i pretpostavljam da će kako rastu biti možda i teže, ali bitno je da u glavi posložiš sebi što, gdje i kako, pa onda pomalo...
Sretno vam!!

A ta večernja nervoza je i kod nas , ali se s vremenom nekako smanjuje, tj. kraće traje. Moj maleni voli nosanje u to vrijeme, na cici neće da se smiri. Prihvati je tek kad je miran i služi mu isključivo za hranjenje. Nije neki cicoovisnik ko što mu je sestra bila, nju si mogao smiriti sa cicom u bilo kojoj situaciji, posebno tih prvih mjeseci, ali dugoročno gledajući, bolje je ovako.

A to kod vas mi zvuči kao mogući grčići!?

Hvala Lotta :heart: Ma jesu grčevi, a već je sad s tim bolje nego prije tjedan dana...a i mali je bolji, on bez problema zaspi i popodne i navečer, više me ne zove i ne budi se preplašen da ću otići. Ali meni je krivo što se ne mogu posvetiti oboje kako treba, polako slažem u glavi da je to ne moguće :) Tješim se da će jako brzo sve "poteškoće" biti zaboravljene.

evo i mene! mali ima 3 tjedan a stariji uskoro 3 godine....i cijelo vrijeme mu govorim nemoj glavicu,pazi rukicu,možeš ga nježno,ne tako jako....i onda stariji počne plakati :( imam osjećaj da ga baš želi namjerno ozljediti, počeo ga štipati,gađati s igračkama-što da radim?
imam sreću da mlađi voli još uvijek puno spavati

To sam radila i ja, radim još ponekad, ali upozori ga što nježnije možeš i usput ga pohvali za nešto: npr. nemoj bebicu jako dirat po glavici, pomazi je/uhvati za ručicu/poljubi, a kad to učini, kaži bravo, kako beba voli kad ju maziš, trebaš je uvik tako paziti i sl. Ovaj moj procvjeta :)

Citiraj:

---

Smajlich prvotno napisa

To sam radila i ja, radim još ponekad, ali upozori ga što nježnije možeš i usput ga pohvali za nešto: npr. nemoj bebicu jako dirat po glavici, pomazi je/uhvati za ručicu/poljubi, a kad to učini, kaži bravo, kako beba voli kad ju maziš, trebaš je uvik tako paziti i sl. Ovaj moj procvjeta :)

---

hvala probat ću....samo imam osjećaj da nemogu pričati,jel to od umora,hormona ili što? jednostavno mi se ne da pričat,mogla bi h šutiti cijeli dan

Meni je isto tako bilo...ma hormoni...proći će, prisili se radi sinčića :love2: