Kaži kako dalje kad...

Pozdrav cure! Evo me opet s novim pitanjima i nedoumicama. Nadam se da ću kao i uvijek na ovom forumu pronaći pravi odgovor. Problem je sljedeći: 22 mjesečna djevojčica i 3 mjesečni dječak. Oboje mali, oboje sa svojim potrebama s kojima se više ne znam uspješno nositi. Curica je živa, jako živa. Voli izlaske u park, penjalice, djecu, akrobacije na toboganu, vrtuljku...Ujedno ne shvaća opasnost, ne reagira na moje NE, bježi mi na cestu ne obazirući se što je dozivam...Sve je to ok obzirom da je još mala i da neka duboka raspravljanja s njom još uvijek ne pale. S druge strane dječak, do nedavno nošen, naučen na ruke, na stalnu pažnju, na spavanje na rukama...Upozoravala sam na to dida, ali ni on se nije obazirao na moje riječi i uporno mu dozvoljavao da satima boravi isključivo na rukama. Nemam apsolutno ništa protiv nosanja beba jer smo i curicu stalno nosali obzirom da je imala jake grčeve i da je stalno plakala. Ali apsolutno sam protiv toga da dijete spava na rukama. Da sam sama i da nemam drugog djeteta vjerojatno bi mu i sama priuštila taj luksuz, ali ovako više ne znam kako dalje...Dido je počeo raditi, a tate nikada nema kod kuće i sada smo ostali sami, nas troje...U glavi mi je totalna zbrka, nervozna sam, čim ga ispustim iz ruku mali protestira njurganjem koje uskoro prerasta u vrištanje nakon čega više ni nošenje ne pomaže. I onda slijedi plakanje unedogled odnosno dok se toliko ne umori da na koncu zaspe. Da bi to izbjegla trudim se ipak nositi ga koliko god mogu, ali vidim da to neće funkcionirati. Pr. jučer se toliko uvrijedio jer sam ga ispustila na nekoliko minuta (koliko je bilo potrebno na maloj promjenim pelenu i da pojede jedan jogurt) i već je nastao kaos. Nakon toga sam odlučila izaći iz kuće jer mi je više žao male jer joj ne stignem posvetiti ni minut vremena, ali plakanje se nastavilo i u kolicima. Tada je i mala počela plakati, jer sam njega morala nositi pa nismo mogle u park, a usto sam je stalno morala upozoravati i vikati joj da mi ne bježi na cestu, da se ne penje po drveču i slične stvari jer ne znam kako bi i na nju pazila dok njega držim u rukama...Probali smo klokanicu ali nije mu sjela, jer i kad ga nosim stalno moram mjenjati poze i tražiti načine koji mladom gospodinu pašu...:yes:

Imate li kakvo rješenje ili ideju kako dijete ponovo naučiti na krevetić, na kolica, kako nošenje ograničiti barem na one dijelove dana kada je budan a ne i kad spava, bilo bi mi drago čuti vaša rješenja...

Mislim da prvo trebaš početi rješavati probleme s curicom, a dečka nastavi nositi. On je premalen da razumije i još mu je jako potrebna blizina odrasle osobe. Nađi neku nosiljku koja će mu odgovarati. Nemam pojma kako bi ga mogla odučiti od nošenja u ovoj dobi, a ne znam ni koliko mu je to sada potrebno. Sa curicom trebaš jasno odrediti pravila ponašanja oko onoga što ti je stvarno važno, i ne odstupati od toga. Pusti je neka isprobava, neka radi akrobacije. Što ti više govoriš NE, njoj će ono zabranjeno biti privlačnije. Jednom kad je pustiš da sama iskusi posljedicu (padne, udari se..), sama će postati opreznija u svojim akrobacijama. Ako možeš, stavi malu u kolica kada idete cestom, a malog nosi u nosiljci. Postoji li neka mogućnost da ju daš u vrtić barem na par sati, da imaš neko olakšanje ? Možda bi tada mogla s malenim isprobati igranje na podu, masaže i slične zanimacije koje će mu pokazati da mu može biti lijepo s tobom i kad nije na rukama. Pišem zbrda zdola, nemam pojma što bih ti konkretnije savjetovala, nadam se da će ti barem nešto od ovoga pomoći.

Kao prvo čestitam na dečkiću nisam znala da si postala po drugi put mama. U vezi tog nosanja, ne znam meni se čini jako dobra knjiga "Najsretnija beba u kvartu" koju upravo i sama čitam ako uhvatiš vremena preporučam je...a što se tiče male mislim kao i rehab da bi ti dobro došlo par sati odmora ako imaš nekog da ti pomogne jer vjerujem da si premorena a u tom stanju se ne možeš kvalitetno posvetiti niti jednom niti drugom djetetu.

Imati dvoje djece tako male razlike je vrlo naporno. Ponekad izluđujuće. I oni osjete da ti je teško, da si umorna i nervozna, pa su i oni još više nemogući.

Savjet da stariju staviš u kolica ili nabaviš kolica za oboje je jako dobra. I šetate. Pokušaj naći mjesta gdje će curica moći sigurno trčati.

Ustvari, morat ćeš prihvatiti situaciju kakva jest. I kakva će biti još bar dvije godine. I naučiti uživati u tome. Probajte se svi troje igrati na podu, na nekom prekrivaču, možda će malenom biti zanimljivo učestvovati u igri s vama samo gledajući. Možeš i starijoj promijeniti pelenu i nahraniti ju na podu, a ne moraš brinuti da će itko pasti.

I probaj sve kućne poslove svesti samo na higijenski minimum ako možeš.

Kad preživite prve dvije godine, bit će lakše, oni će se zajedno igrati :), pelene će imati samo jedno, jest će sami...Ali, nemoj gledati samo teške strane, u svakom danu treba neći nešto dobro, lijepo, veselo. Vrlo brzo ćeš sve ovo zaboraviti. Sigurna sam u to.

mislim da ti je rehab sve dobro rekla. ja osobno ne mislim da se djecu može naučiti na nošenje. njima je to prirodno jer si nosila 9 mj. u trbuhu. imam sličnu situaciju - beba 4,5 mj i dečko 3,5 god. živahan i kompliciran i mogu ti reći da je iz dana u dan sve bolje. ima dana kad naizmjence plaču. jedan jer ga spuštam, drugi jer ima neki drugi problem. ima dana kad su super. moj veći je doduše veći i malo razumniji pa ne istrčava na cestu, a malog nosam cijeli dan. i čekam da narastu. malo ti sredi veću curku, a malac će narasti pa će biti lakše

Kako te kužim! Makar kod mene je problem hendlat dvoje iste dobi, tvoja situacija mi zvuči još teže.
Mogu ti dat savijet za curu - idi u ograđeni park, gdje ona ne može istrčati na cestu. Ja sam našla jedan u mom gradu koji je uredan i ograđen, tamo ih pustim oboje i nemam straha da će pobijeći ili dovesti se u opasnost.
Mogu ti poslat na pp gdje se nalazi taj park.
Ideja o twin kolicima je isto OK, možda bi se malome braci svidjela vožnja sa sestricom.
Da li si probala maramu? Ili sling? U njima se mališani lijepo smjeste, udobdno im je i ti bi imala slobodne ruke.
Moja su djeca isto bila navikla na ruke, znala sam ih oboje istovremeno nosat po stanu i prestali su tražiti ruke kad su počeli puzati i malo se lakše kretati. Nisu se nikad (ni danas sa 16 mjeseci) odvikli od nosanja, ali su smanjili maksimalno.
Uspiješ li išta odspavati? Odmoriti?

Ima i puno aktivnosti koje ti i curica možete raditi skupa dok ti je maleni na rukama. Slaganje kockica, igre s tijestom, plastelinom, glinamolom, čitanje priča, crtanje, bojanje... Mi smo igrali i lovice po kući, ja sam trčala s bebom u rukama, a stariji bježi, i obratno. Pustiš cd i svi skupa plešete, itd. Odličan način da ste svi uključeni, curica dobiva tvoju pažnju i prisutnost, a bebač dobiva tvoje ruke i blizinu :)

Moji dečki su razlike 18 mjeseci, i ovo što pišeš je bio razlog zašto nisam izlazila sama s njima prvih pola godine.
Kad je mlađi počeo sjediti postalo je podnošljivo, a kad je prohodao opet nepodnošljivo.

Tek kad je navršio 2 godine mogu reći da sam bila opuštena sama vani s njima.

Ali zato su se vrlo rano upoznali s raznoraznim likovnim tehnikama.

Neki od savjeta će dobro doći dok su neki već iskušani ali definitivno ne pale. Mala nikada nije voljela kolica (ni kao beba), a sve više i mali počinje protestirati iako je u zimskim danima znao po 2-3 sata odspavat u njima i onda ovih problema nije ni bilo. Sada odkako je zatoplilo sve se nekako promjenilo pa smo iz navette prešli u jaje, ali definitivno ni to više ne pali. Ma ne znam, danas smo opet morali kući čim se probudio (a tek smo izašli) jer se nikako nisam uspjela snaći. Mala akrobatica bi vrat mogla slomiti dok ja umirujem bebu...a kad kažem da je živahna onda je to stvarno tako, barem naspram ostale djece u parku, a ima ih mnogo. Ima tu i drugih mama koje mi ponekad uskoće ali svaka od njih ima svoje malo dijete na koje treba paziti...Baš sam nekako razapeta, kao da su mi emocije razapete između njih dvoje, želje da im obojici ugodim i moje nemogučnosti da to ispunim. Nekako mi je najgore vrijeme ono kad izlazimo i vrijeme kad moram malu staviti na spavanje a malenog moram nosati i šetati po stanu. Dosad sam pokušavala njega prvog uspavati, riskirati ponovno buđenje spuštajući ga u kolica ili krevetić i brže bolje s njom u krevet. A sigurna sam da osjete svu moju napetost pa je u zadnje vrijeme i uspavljivanje malene postalo cjela procedura. I onda se on probudi i opet sve nanovo...Ako kojim slučajem stavim i njega u krevet dok uspavljujem malu onda se ona svim silama trudi probuditi ga svojim pusicama, potezanjima za rukice, nogice, štipanjem za lice...Ako joj kojim slučajem zabranim, tada još više posrne za tim. I tako...trenutno totalni kaos u kući i mojoj glavi...
Što se tiče jaslica upravo smo predali molbu za oboje pa bi u slučaju da ih uspijem upisati malu dala od 01.09. barem na 4 sata, a maleni bi krenuo sa godinu dana pa bismo imali vrijeme koje bi mogla posvetiti samo njemu, ali do tada je dalek put i cjelo je ljeto još pred nama...

Sada i ja pišem sve z brda z dola ali nadam se da sam ipak nešto smisleno napisala. Sada jurim završiti ručak dok dido nije otišao na posao...Hvala vam cure i slobodno pišite ako imate još koju ideju

Mali Mimi, hvala ti na čestitkama. Nakon 6-godišnje borbe za Tenu nisam mogla ni sanjati da ćemo tako skoro iskusiti ponovo sreću!

Šumskovoče (sugrađanko moja) hvala na ideji za parkić, ali ja ti živim u kadumima i još uvijek ne izlazim s njima sama u grad upravo iz gore navedenih razloga pa mi ograđeni park trenutno ne znači previše.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Moji dečki su razlike 18 mjeseci, i ovo što pišeš je bio razlog zašto nisam izlazila sama s njima prvih pola godine.
Kad je mlađi počeo sjediti postalo je podnošljivo, a kad je prohodao opet nepodnošljivo.

Tek kad je navršio 2 godine mogu reći da sam bila opuštena sama vani s njima.

Ali zato su se vrlo rano upoznali s raznoraznim likovnim tehnikama.

---

Puno njih sa bebama s tako malom razlikom su mi zapravo i rekli da kad maleni navrši cca 3 godine da će sve krenut na bolje i da će mi tada biti uživancija gledati ih kako se zajedno igraju. Strpljen-spašen...

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Kako te kužim! Makar kod mene je problem hendlat dvoje iste dobi, tvoja situacija mi zvuči još teže.
Mogu ti dat savijet za curu - idi u ograđeni park, gdje ona ne može istrčati na cestu. Ja sam našla jedan u mom gradu koji je uredan i ograđen, tamo ih pustim oboje i nemam straha da će pobijeći ili dovesti se u opasnost.
Mogu ti poslat na pp gdje se nalazi taj park.
Ideja o twin kolicima je isto OK, možda bi se malome braci svidjela vožnja sa sestricom.
Da li si probala maramu? Ili sling? U njima se mališani lijepo smjeste, udobdno im je i ti bi imala slobodne ruke.
Moja su djeca isto bila navikla na ruke, znala sam ih oboje istovremeno nosat po stanu i prestali su tražiti ruke kad su počeli puzati i malo se lakše kretati. Nisu se nikad (ni danas sa 16 mjeseci) odvikli od nosanja, ali su smanjili maksimalno.
Uspiješ li išta odspavati? Odmoriti?

---

Nisam probala ni maramu ni sling jer mi se to činilo komplicirano. Klokanica ne pali, a i nekako mi je još premalen za njega i djeluje neudobno.Što se tiče nosanja, nije meni problem u tome, nosila sam ja i malenu do samog poroda i nikada se nisam žalila. Kada ću ih nositi ako ne sada, ali jednostavno je preteško sve uskladiti. Vjerujem da razumiješ što ti želim reći obzirom da i ti imaš iskustva s blizancima. Ali barem ti nekako obojica prolaze iste faze pa mi se čini da je možda mrvicu lakše nositi se s njima, ali vjerojatno griješim...Vjerujem da ni tebi nije lako...

Citiraj:

---

GIZMOS prvotno napisa

Baš sam nekako razapeta, kao da su mi emocije razapete između njih dvoje, želje da im obojici ugodim i moje nemogučnosti da to ispunim.

---

Ja ću biti slobodna i napisati da mi se čini da ovdje leži srž problema. To možeš raditi kad imaš jedno dijete, ili više djece s veelikom pomoći uz sebe, ali kad si sama s njih dvoje to tako ne ide. Preusmjeri svoje misli, ne na želju da im obojici ugodiš, nego na želju da vas troje profunkcionirate. To znači da ćete se svo troje morati odreći barem dijela svojih želja. Najviše ti, djelomično curica, a mrvicu i beba. Ti ćeš morati shvatiti da si sad sama s njih dvoje i da ti ostaje vrlo malo vremena (skoro pa nimalo) za tvoje želje i potrebe i morat ćeš naučiti funkcionirati u skladu s tim. Curica će morati naučiti da je nova beba ravnopravni član obitelji koji u ovom trenutku ima prioritet, i morat će naučiti pravila ponašanja kada ideš uspavljivati bebu, kada je beba nervozna i plačljiva i želi samo tebe, kada beba spava, itd. Beba će morati otplakati taj minut vremena dok promijeniš curici pelenu. Nema druge. Dok god budeš nastojala svima ugoditi, ispunjavati želje i održati stari način funkcioniranja, svi će biti nezadovoljni. Kada uvedeš novi način funkcioniranja i shvatiš da nema šanse da su svima u svakom trenutku želje 100% ispunjene, situacija će se poboljšati, a svi troje ćete biti sretniji i zadovoljniji jer će to naprosto biti vaš stil života.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Ja ću biti slobodna i napisati da mi se čini da ovdje leži srž problema. To možeš raditi kad imaš jedno dijete, ili više djece s veelikom pomoći uz sebe, ali kad si sama s njih dvoje to tako ne ide. Preusmjeri svoje misli, ne na želju da im obojici ugodiš, nego na želju da vas troje profunkcionirate. To znači da ćete se svo troje morati odreći barem dijela svojih želja. Najviše ti, djelomično curica, a mrvicu i beba. Ti ćeš morati shvatiti da si sad sama s njih dvoje i da ti ostaje vrlo malo vremena (skoro pa nimalo) za tvoje želje i potrebe i morat ćeš naučiti funkcionirati u skladu s tim. Curica će morati naučiti da je nova beba ravnopravni član obitelji koji u ovom trenutku ima prioritet, i morat će naučiti pravila ponašanja kada ideš uspavljivati bebu, kada je beba nervozna i plačljiva i želi samo tebe, kada beba spava, itd. Beba će morati otplakati taj minut vremena dok promijeniš curici pelenu. Nema druge. Dok god budeš nastojala svima ugoditi, ispunjavati želje i održati stari način funkcioniranja, svi će biti nezadovoljni. Kada uvedeš novi način funkcioniranja i shvatiš da nema šanse da su svima u svakom trenutku želje 100% ispunjene, situacija će se poboljšati, a svi troje ćete biti sretniji i zadovoljniji jer će to naprosto biti vaš stil života.

---

potpisujem Rehab od riječi do riječi. kod mojih je razlika dve i pol godine pa je mrvicu lakše, ali je slično. starija je jednostavno morala naučiti (to je valjda prvi put u njenom životu da sam bila stroga :)) da kad bracu uspavljujem navečer ona mora biti tiho. evo, on ima 9 mj. i ona ako me nešto i zatreba uđe tiho u spavaću i šapče. mali je do sada shvatio da se preko dana ako hoće spavati mora naviknuti na buku i da će ako seka mora na wc on biti odložen u bilo kojem trenutku iako sam ga do tad nosila. malo se dere i to brzo prođe. slično je i sa hranjenjem, tko je gladniji ima prednost, a sad sam već uvela i simultano hranjenje u kojem oboje uživaju, a meni treba još jedna ruka :) kad idemo van nosim kišobran kolica u koja stane i starija i nosilicu i onda ovisno raspoloženju se mogu izmjenjivati. imam Baby Bjorn nosilicu i preporučam. ništa me ne boli nakon nošenja,svi se čude da me leđa ne bole, a on obožava. kad je prema naprijed onda uživa u gledanju, a ako mu se spava ga okrenem prema meni. tu ti puno ovisi o kvaliteti nosilice jer ako je kvalitetna bebama je i ugodnije nego da ih držimo u rukama. tako čak uspijeva i starija ponekad ići s biciklom pa njega nosim, a njen bicikl pridržavam drugom rukom :D

svaki mjesec je sve lakše, i zato jer rastu i zato jer ste bolje naučeni jedni na druge, imaj to na umu ;) s bebom od tri mjeseca ni ja nisam bila tako kul kao što sad zvučim :)

a da probaš s mei tai nosiljkom za bebe?ona nije komplicirana kao marama a čini mi se da bi ti dobro došle slobodne ruke!ovako ti beba lijepo spava a možeš se baviti i sa starijim djetetom.

drugo su ti cure već sve rekle.sad ti je najteže i biti će ti teško još neko vrijeme, no poslije će ti biti puno puno lakše. moji su dečki 2 godine razlike i apsolutno sve rade zajedno od malih nogu. eno ih sada u dječjoj sobi...ne spavaju svatko na svom krevetu već su se stisli u jedan.

samo hrabro!:-)

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Ja ću biti slobodna i napisati da mi se čini da ovdje leži srž problema. To možeš raditi kad imaš jedno dijete, ili više djece s veelikom pomoći uz sebe, ali kad si sama s njih dvoje to tako ne ide. Preusmjeri svoje misli, ne na želju da im obojici ugodiš, nego na želju da vas troje profunkcionirate. To znači da ćete se svo troje morati odreći barem dijela svojih želja. Najviše ti, djelomično curica, a mrvicu i beba. Ti ćeš morati shvatiti da si sad sama s njih dvoje i da ti ostaje vrlo malo vremena (skoro pa nimalo) za tvoje želje i potrebe i morat ćeš naučiti funkcionirati u skladu s tim. Curica će morati naučiti da je nova beba ravnopravni član obitelji koji u ovom trenutku ima prioritet, i morat će naučiti pravila ponašanja kada ideš uspavljivati bebu, kada je beba nervozna i plačljiva i želi samo tebe, kada beba spava, itd. Beba će morati otplakati taj minut vremena dok promijeniš curici pelenu. Nema druge. Dok god budeš nastojala svima ugoditi, ispunjavati želje i održati stari način funkcioniranja, svi će biti nezadovoljni. Kada uvedeš novi način funkcioniranja i shvatiš da nema šanse da su svima u svakom trenutku želje 100% ispunjene, situacija će se poboljšati, a svi troje ćete biti sretniji i zadovoljniji jer će to naprosto biti vaš stil života.

---

Kad malo razmislim, vjerujem da si u pravu i točno je tako kako ti kažeš! Ljuta sam na situaciju samu po sebi i osječam neku grižnju savjesti jer sam maloj uskratila mnoštvo stvari od kad se mali rodio ali sam o tome razmišljala na krivi način. Pokušat ću poraditi malo na tome... Jednostavno dani tako projure da čovjek ne stgne na trenutak stati, razmisliti, dokučiti stvari na pravi način. Hvala vam od srca na savjetima! :heart:

Citiraj:

---

lola3 prvotno napisa

potpisujem Rehab od riječi do riječi. kod mojih je razlika dve i pol godine pa je mrvicu lakše, ali je slično. starija je jednostavno morala naučiti (to je valjda prvi put u njenom životu da sam bila stroga :)) da kad bracu uspavljujem navečer ona mora biti tiho. evo, on ima 9 mj. i ona ako me nešto i zatreba uđe tiho u spavaću i šapče. mali je do sada shvatio da se preko dana ako hoće spavati mora naviknuti na buku i da će ako seka mora na wc on biti odložen u bilo kojem trenutku iako sam ga do tad nosila. malo se dere i to brzo prođe. slično je i sa hranjenjem, tko je gladniji ima prednost, a sad sam već uvela i simultano hranjenje u kojem oboje uživaju, a meni treba još jedna ruka :) kad idemo van nosim kišobran kolica u koja stane i starija i nosilicu i onda ovisno raspoloženju se mogu izmjenjivati. imam Baby Bjorn nosilicu i preporučam. ništa me ne boli nakon nošenja,svi se čude da me leđa ne bole, a on obožava. kad je prema naprijed onda uživa u gledanju, a ako mu se spava ga okrenem prema meni. tu ti puno ovisi o kvaliteti nosilice jer ako je kvalitetna bebama je i ugodnije nego da ih držimo u rukama. tako čak uspijeva i starija ponekad ići s biciklom pa njega nosim, a njen bicikl pridržavam drugom rukom :D

---

Imam i ja baby bjorn nosiljku ali ne onu klasičnu već neki noviji model sa dodatnim pojačanjem oko struka i ona se može koristiti od 6,5 do 14 kg. Upravo je zbog toga i malo masivnija i nezgrapna. Mom mužu je super odgovarala za malu jer je visok i nekako mu je bolje legla. Mislim da maleni još nema 6,50 kg, dosta je sitan pa mi nekako nestane u toj klokanici i ne djeluje mi da mu je udobna. Vidjet ću kad malo poraste...

Gizmos a jel mozes od nekog posudit maramu? Meni je ona bila super dok je bebica bila tako sitna.

Ja sam proslo ljeto imala situaciju nalik tvojoj i puno mi je psihicki pomoglo kad mi je mama rekla nesto slicno sto i rehab tebi. Cijela se obitelj mora priviknuti na novu situaciju i novog clana, pa tako i starija djeca, i ne treba im pokusavati sve ugadjati da im se kompenzira...ako roditelji prihvacaju situaciju kao nesto najnormalnije, i dijete ce lakse prihvatiti prinovu. Drzi se :heart:

Bilo kakva nosiljka je super ideja. Ja nemam dvoje djece, ali dok je moja kći bila beba isto je imala fazu kad je nisam mogla ni na sekundu odvojiti od sebe. Tome sam doskočila klokanicom (nisam znala tada da postoje i marame) i dobrih tri mjeseca sam ja nju u toj klokanici nosila praktički non stop. Tako sam imala slobodne ruke da mogu skuhati. Tako sam odlazila u dućan i sve ostalo,a malena je lijepo cijelo vrijeme bila uz mene mirna i spokojna. Kad bi joj se spavalo, samo je glavicu naslonila meni na prsa i zaspala. Preslatko.

baš sam i kasnije razmišljala o ovoj temi i zapravo je i meni kad sam sve ovo pročitala postalo lakše :) jer zapravo klinci koji nisu jedinci zbog tog manjka pažnje koji moramo poklanjati drugom djetetu svakako na kraju nisu zakinuti nego nauče dijeliti i biti nesebičniji. sjećam se kad sam imala samo jedno dijete, jako je bilo teško napraviti neku granicu i sve je bilo po njenom, a sad silom prilika moram smanjiti pažnju što je u početku naravno loše prihvaćala, a sad je zbog toga sve bolja. jednom mi je sestra rekla kad sam rodila drugo 'sve će ponovno doći na mjesto kad starija zaboravi kako joj je bilo dok je bila sama' :) i stvarno, nakon 9 mj. je sjećanje sve mutnije, a suživot seke i brace sve bolji

Citiraj:

---

lola3 prvotno napisa

baš sam i kasnije razmišljala o ovoj temi i zapravo je i meni kad sam sve ovo pročitala postalo lakše :) jer zapravo klinci koji nisu jedinci zbog tog manjka pažnje koji moramo poklanjati drugom djetetu svakako na kraju nisu zakinuti nego nauče dijeliti i biti nesebičniji. sjećam se kad sam imala samo jedno dijete, jako je bilo teško napraviti neku granicu i sve je bilo po njenom, a sad silom prilika moram smanjiti pažnju što je u početku naravno loše prihvaćala, a sad je zbog toga sve bolja. jednom mi je sestra rekla kad sam rodila drugo 'sve će ponovno doći na mjesto kad starija zaboravi kako joj je bilo dok je bila sama' :) i stvarno, nakon 9 mj. je sjećanje sve mutnije, a suživot seke i brace sve bolji

---

Upravo sam i ja ovo htjela napisati. To nije zakidanje djeteta, dapače. Dolazak novog djeteta prilika je starijem djetetu da postane strpljivije, nesebičnije, a da ne govorim o blagodatima bratsko - sestrinskog odnosa. Zato, baciti grižnju savjesti na stranu i hrabro krenuti naprijed :heart:

To je istina, i oduvijek mi je baš zbog tih razloga bila želja imati barem dvoje djece. I sama sam sretna i ponosna što imam stariju sestru! Možda previše razmišljam o svemu od straha da ne napravim neku grešku koja će trajno obilježiti prvo dijete. Sada znam da moramo poraditi na strpljenju. Prije svega JA na svom stpljenju, a nakon mene i malena. Zanima me još jedna stvar na koju će iskusnije mame možda imat koji pametan odgovor. Nakon rođenja drugog djeteta malena je počela pokazivati ljutnju, bijes (samo prema meni). Počela je udarati, vikati, ignorirati me...Tada sam već otvorila temu na rodi i dobila odgovore koje sam tražila. Nakon nekog vremena stvari su došle na svoje. Sada se to opet ponavlja pa ne znam je li to neka faza dvogodišnjeg djeteta ili je njena ljutnja neko vrijeme bila prikrivena. Ima već nekoliko dana da kod svake zabrane nečega počinje mlatarati rukama, u parkiću zna gurnuti djecu kad prođe pored njih i slično. Pričamo o tome ali ne shvača, već se još više stanje pogoršava...

možda te utešim - imam dva dečaka, stariji nepune 3.5god, mlađi nepunih 17 mes, a čekamo devojčicu u julu... :D opštenarodno veselje nas očekuje, u to ne sumnjam, ali znam da se stvari ipak uvek nameste i da na kraju sve bude dobro. ne možeš ugoditi svima i svakom detetu potpuno i stalno, to nije ni potrebno, ni normalno, ni moguće, a ni dobro za njih. ima perioda kad je najvažnije sačuvati zdrav razum i progurati dan od početka do kraja tako da svi budu (budemo) siti, čisti i čitavi :) neki dani su lakši i lepši, nekih dana, opet, misliš najcrnje, da crnje ne može... ali sve to jako brzo prođe. prilagođavaju se i deca, i mi... rastu oni, a rastemo i mi sa njima, učimo svi zajedno, pre svega, učimo da živimo zajedno i da nam bude svima dobro, što bolje. ja sam se od "svojih 5 minuta" oprostila odavno. samostalni odlasci u toalet, mirni obroci, prospavane noći i sl. su mi ravni SF filmu. malog i dalje dojim, tako da, vidim, ne gine mi tandem za 2 meseca, što nimalo neće olakšati stvari.
pokušaj da ne brineš previše. pokušaj da daš više poverenja malenoj - da neće polomiti vrat penjući se i trčeći po igralištu i sl, ali je čuvaj. trudi se da malom budeš tu, fizički, jer on to sad jedino i treba... marama, sling, bilo kakva nosiljka će biti od pomoći. i, možda nije lepo da ti to sad kažem, ali veruj mi - doći će i gori dani. kad on prohoda, kad malu uhvate talasi ljubomore... kako on bude rastao, rašće i menjaće se njegove potrebe, neće više tražiti samo sisu i maminu blizinu, nego mnogo više.... zato, stisni zube i guraj najbolje što možeš, i ne brini, nikom neće ostati nikakva trauma ako bude malo morao da pričeka (jer ti nemaš 5 ruku) i sl. jako brzo oni nauče da nisu više sami (stariji), a mali nauče da nisu jedini na svetu... i onda polako sve dođe na svoje mesto. i onda u jednom trenutku uhvatiš sebe kako s osmehom posmatraš svoju decu kako se igraju, kako nalaze zajednički jezik, kako se druže i vole.. i više i ne možeš da se setiš onih teških dana s početka :)

Citiraj:

---

GIZMOS prvotno napisa

To je istina, i oduvijek mi je baš zbog tih razloga bila želja imati barem dvoje djece. I sama sam sretna i ponosna što imam stariju sestru! Možda previše razmišljam o svemu od straha da ne napravim neku grešku koja će trajno obilježiti prvo dijete. Sada znam da moramo poraditi na strpljenju. Prije svega JA na svom stpljenju, a nakon mene i malena. Zanima me još jedna stvar na koju će iskusnije mame možda imat koji pametan odgovor. Nakon rođenja drugog djeteta malena je počela pokazivati ljutnju, bijes (samo prema meni). Počela je udarati, vikati, ignorirati me...Tada sam već otvorila temu na rodi i dobila odgovore koje sam tražila. Nakon nekog vremena stvari su došle na svoje. Sada se to opet ponavlja pa ne znam je li to neka faza dvogodišnjeg djeteta ili je njena ljutnja neko vrijeme bila prikrivena. Ima već nekoliko dana da kod svake zabrane nečega počinje mlatarati rukama, u parkiću zna gurnuti djecu kad prođe pored njih i slično. Pričamo o tome ali ne shvača, već se još više stanje pogoršava...

---

Meni je to sve normalno za tu dob. Trebaš joj jasno dati do znanja da može biti ljuta, protestirati, ali ne na taj način. Npr., kad bi moj vikao, ja bih mu rekla da ne čujem što govori, da ćemo razgovarati kad bude lijepo govorio. On bi se obično smirio i onda bi popričali o tome što se dogodilo, zašto mu je nešto zabranjeno, što može dobiti u zamjenu, itd. Kad bi počeo udarati, čvrsto bih mu uzela ruke i rekla NE. Na guranje i udaranje djece, odmah bih ga poslala u stranu na hlađenje. To su stvari kod kojih trebaš biti jasna i odrješita. Dakle, ljutnja može, ali treba je iskazati na primjeren način.

Ja ima razliku 13 mjeseci, tako da se meni ova tvoja čini veeeelikom. Teško je, ali i to toliko koliko sama sebi radiš probleme. Mislim da su izlasci u šetnju bez marame, slinga ili nekakve nosiljke jednostavno u startu osuđeni na propast. Kakvu god nosiljku imala po meni je najbitnije da li dok je maleni u njoj možeš istodobno podići i malenu u slučaju da treba piškit ili je pala. I jednostavno. kad prihvatiš da ti za sve treba mnogo više vremena bit će ti puno lakše.... Ja sam najmlađeg danima nosala u marami, i kući d amogu skuhat, pogledat zadaću starijem, pomest... i to me spasilo jer nisma mogla slušat plač. I meni je ovo dok je beba mala bilo najlakši dio, pa samo budi svjesna da možda ne slijedi poboljšanje.... Ne želim te ubit u pojam, ali meni bi bilo super da mi je netko rekao da dok je beba mala stvar je lakša nego kad mlađe dijete prohoda.... To je pakao i u tom trenutku predlažem mami lijekove za smirenje:predaja::predaja: