Kako se rodio Robi - prica o VBAC

Zadaca za Rodu me natjerala da ovo konacno napisem pa cu iskoristiti priliku i tu prikeljiti - mozda nekom bude interesantno :)

Kako se rodio Robi – prirodni porod nakon carskog

Moja trudnoća sa Robijem je tekla normalno i mogla bi se okarakterizirati kao nisko-rizičnom da nije postojala povijest koja ju je stavila u rizičnu kategoriju. Naime, tijekom moje prve trudnoće koja je također tekla normalno do 35. tjedna, dijagnosticirana sam sa predeklampsijom i rodila sa 36 tjedana djevojčicu Petru. Petra je rođena hitnim carskim rezom nakon neuspješne indukcije poroda koja je inicirana zbog pogoršanja mojeg stanja uvjetovanog predeklampsijom (znatno povišeni krvni tlak koji se teško skidao, enzimi u krvi i protein u mokraći). Iako rano rođena, Petra se rodila kao zdravo dijete, sa apgarima 8 i 9, nije zahtijevala intenzivnu njegu i bila je samnom od rođenja u 24-satnom rooming-inu do izlaska iz bolnice četiri dana nakon poroda.

Kada sam zatrudnila sa Robijem, moj obiteljski liječnik koji je ujedno i moj opstetričar i ja smo razgovarali o mogućnostima porođaja nakon carskog reza. Ja sam željela pokušati roditi prirodno, odnosno vaginalno, ukoliko bi to bilo moguće. Moj liječnik je rekao da je to vrlo moguće, ovisno o tome da li ću ponovo imati predeklampsiju, u kojem stupnju i kojoj fazi trudnoće. S time na umu odlučili smo da ćemo, kada za to dođe vrijeme, pokušati sa prirodnim porođajem, ukoliko će okolnosti to dozvoliti. Moj suprug i ja smo kontaktirali doulu uz čiju smo pomoć željeli učiniti porođaj što prirodnijim i ugodnijim.

Oko 37. tjedna moj krvni pritisak je počeo rasti. Pojavili su se i proteini u mokraći, kao i povišeni enzimi u krvi, međutim ne u rizičnim količinama. Situacija se iz dana u dan pogoršavala, ali ne u znatnim pomacima. Međutim, poučeni iskustvom iz prve trudnoće gdje je došlo do naglog i iznenadnog pogoršanja u predeklampsiji, taj tjedan sam provela u skoro svakodnevnim kontrolama u bolnici, svaki put sa dijagnozom malo pogoršanih rezultata testova ali ne dovoljno da bi zahtijevali intervenciju.

U 38. tjednu, nakon jedne od tih kontrola, uz pregled UZV-om kako bi se procijenilo stanje bebe i vaginalni pregled kako bi se procijenilo napredovanje u širenju i stanjivanju cerviksa, shvatili smo da ove učestale kontrole samo doprinose mojem stresu i pogoršavanju moje opće psihološko stanje te odlučili da induciramo porod. Meni je tada objašnjeno da postoji povećani rizik komplikacija kod induciranja poroda nakon carskog reza i zatraženo je da potpišem dokument u kojem prihvaćam taj rizik. Nakon toga odlučeno je da se slijedeće jutro u 7 sati vratim u bolnicu kako bismo započeli indukciju.

Vjerojatno uzrokovano vaginalnim pregledom tijekom te kontrole, počela sam osjećati prve trudove koji su bili prilično regularni iako ne bolni. Trajali su nekoliko sati i prestali. Te večeri, s namjerom da pospiješimo proces, a i malo se “zabavimo”, sa realizacijom da neko vrijeme nakon slijedećeg jutra takva zabava neće biti moguća,moj suprug i ja smo imali intimne odnose. Ubrzo nakon odnosa, moja plodna vreća je puknula i plodna voda počela otjecati. U rodilište smo stigli oko pola dvanaest, sa razmacima između trudova oko pet minuta i trajanju trudova oko jedne minute. Kako je noć tek počela, a očekujući da će porod potrajati, odlučili smo da ne pozovemo našu doulu odmah. Međutim, oko tri ujutro, kada su trudovi postali vrlo intenzivni i učestali (svake tri minute u trajanju od 90 sekundi) i cerviks proširio na 2-3 cm, odlučili smo ju nazvati. Stigla je u 3:40 taman kada su trudovi postali toliko bolni da sam počela razmišljati o zahtijevanju epiduralne anestezije.

Kao što smo se i dogovorili pri mojoj pripremi plana poroda, doula mi je ponudila alternativu, putem relaksacije ispod tuša. Međutim, prvom trudu pod tušem dobila sam snažan nagon za tiskanjem i nisam imala osjećaj da ga mogu potisnuti. Nakon nekoliko trudova, vratila sam se u krevet kako bi me porodiljna sestra pregledala – cerviks je bio raširen 7-8 cm. Porodiljna sestra je otišla nazvati mojeg liječnika i obavijestiti ga da je vrijeme da krene put rodilišta. Uz neopisivu pomoć i podršku mojeg supruga, doule i sestre uspijevam prodisati kroz nagon za tiskanje tijekom nekoliko slijedećih trudova, tijekom kojih osjećam kako se beba spušta.

U 4:22 sestra me je ponovno pregledala i zaključila da je cerviks skroz otvoren te mi dala zeleno svjetlo da počnem tiskati. Privukli su ogledalo ispred kreveta tako da mogu promatrati rođenje moje bebe. Skoro odmah nakon prvog tiska se vidjelo kako se perineum izbočio i glava je postala vidljiva. Ovo je slika puna neopisivih emocija koju ću zapamtiti do kraja života! Uz predivne poticaje i podršku mojeg supruga, doule i sestre, glava izlazi i ne možemo čekati više mojeg liječnika. Međutim, u trenutku dok je sestra zvala residenta, u rađaonu je ušao moj liječnik. Jedva je imao vremena da obuče rukavice i već je vodio nježno glavicu van.

U 4:40 Robi je stigao u naš svijet, vrlo plavi. Oko vrata mu je bila omotana pupčana vrpca međutim pri pregledu se potvrdilo da je zdrav i da nije došlo do nedostatka kisika. Pet minuta nakon rođenja nalazio se u mojim rukama i ubrzo nakon na dojci predivno upijajući svoj obrambeni štit – kolostrum.

Iako je moje iskustvo carskog reza u prvoj trudnoći bilo vrlo pozitivno – bez komplikacija i uz vrlo brzi oporavak, ono je bez ikakve sumnje neusporedivo sa iskustvom prirodnog porođaja. Emotivna nabijenost svakog trenutka dolaska moje bebe na svijet popraćena pozitivnom podrškom, ohrabrivanjem i poticajem od strane mojeg supruga, doule i sestre je neopisiva i beskrajno sam zahvalna da sam mala priliku to iskusiti. Naravno, za samo iskustvo poroda najviše su zaslužne te tri osobe međutim ono ne bi bilo moguće da medicinsko osoblje – moj liječnik i specijalisti u rodilištu – nije prihvatilo i poštivalo moju želju da, ukoliko to okolnosti dozvoljavaju, rodim prirodno.

(Kingston, Kanada)

Prekrasno :)

Uh, kako ti zavidim na douli, a i na onom ogledalu :lol:

moram priznati da nikad jos nisam cula za ovu foru s ogledalom, ali mi se ideja strasno svida. mora da je predivno gledati rodenje svoje bebe i da pri takvom pogledu dobijes dodatnu snagu.

i (sva sreca) puno manje uzbudljiva i neizvjesnija prica nego ona s petrinog poroda ;)

ancice, strasno ti zavidim na podrsci supruga i doula u ovim teskim i radosnim i ranjivim trenucima kao sto je porod......
super prica :)

ancice, prekrasna prica :D
doula i ogledalo, mmmmm :D :D
zamolila bih te za par detalja:
pretpostavljam da nije bilo klistira, brijanja, epija? jesi li popucala? u kojem si polozaju radjala? kada su prerezali pupkovinu?

Felix, ja ti za klistir prije poroda nisam cula prije nego sto sam cula za Rodu i njenu peticiju, i to je bilo nakon sto su se i Petra i Robi rodili. Ovdje (u Kanadi) nitko nikad nije spominjao klistir.

Za brijanje znam jer su moju mamu brijali kad je nas radala. Nisam imala pojma, dok nisam cula za peticiju, da se to jos uvijek negdje prakticira. Ja nisam brijana niti znam za ijednu mamu ovdje koja je.

Epiziotomiju nisam imala jer se u principu ona ovdje ne radi rutinski. Ja sam u svom planu poroda i napisala da ne zelim ako nije potrebna, i nisam ju imala (niti je itko predlozio). Znam da se nekad mora, kao recimo kod moje frendice Sudanke koja je (nazalost) "zasivena" kad je bila djevojcica u Sudanu, ali stvarno rijetko cujes da je netko "rezan".

Pucala jesam, imala sam dva sava, jedan je bio malo komliciraniji od drugog i, nazalost, puknuo tjedan dana nakon poroda pa sam morala ponovno na sivanje (al to je vjerojatno zato sto sam bila "herojka" nakon poroda - nisam bas nesto mirovala). U principu zarastanje nije bilo problematicno osim te posjete hitnoj.

Kroz trudove sam prolazila vecinom u sjedecem polozaju, ljuljajuci se naprijed-nazad, i spresetavajuci se kroz radaonsku sobu (kod nas ima po jedna rodilja u radaonskoj sobi), i naravno u tusu. Kada je doslo vrijeme za tiskanje, tiskala sam na boku - taj polozaj mi je bio najugodniji. Izgon je prosao u polusjedecem polozaju.

Za pupkovinu je plan bio da ju Paul prereze medutim kako je izgon bio malo upitan zbog jako nategnute pupcane vrpce oko vrata i Robijeve plavo-ljubicaste boje, lijecnik ju je prerezao i to odmah nakon poroda kako bi mogli provjeriti da je sve u redu sa Robijem (osim sto njega pregledaju, odrezu komadic pupkovine i testiraju da li ima u njoj molekula kisika - ako da onda to znaci da nije doslo do prekida u dotoku kisika bebi tijekom poroda).

Ima jos pitanja? :) Lijepo mi ovo dode - prisjeca me na taj predivan dozivljaj :)

Zaboravila sam reci da je ogledalo fakat super - stvarno ti da force :)

A i kad se prisjetim kako smo svo cetvero, nakon sto je onako zguzvano tjeme provirilo kroz perineum, raspravljali

jel to glava ili nije,

pa da kak tak brzo,

ma nemre to biti glava,

ma je to je glava,

ma nemre bit,

ma je,

fakat je! :D:D:D

meni je isto najupecatljivije to tvoje ogledalo :D

i zao mi je sto se na drugom bar porodu nisam sjetila pruziti ruku i opipati glavicu kad je izlazila van... to mi je ful zao... al cu se potrudit da slijedeci put ne zaboravim :D:D:D

mislim da je to naprosto nevjerojatan osjecaj - vidjeti/opipati dijete dok je jos dio mene a za tren vise nece biti .................

overwhelmed...........................

ancica-hvala :)

flo, :)

Znate kaj? Ja se sad tak cudno osjecam. Mislim, nakon Felixinih pitanja sam si mislila da kak mi nije uopce palo na pamet da napisem da nisam klistirana, brijana, rezana, da nisam bila u boksu, da nisam bila na ledima, sa nogama u "lopaticama" itd. I isprva sam se osjecala kao tuka, da kako sam mogla to zaboraviti napisati.

I sad mi je konacno sinulo da mozda ipak nisam tuka. Da to jednostavno nisam napisala jer nije bilo dio moje realnosti - nisam napisala da nisam klistirana i da nisam brijana jer mi je u trenutku poroda, pa i prije, tijekom trudnoce, to bio sci-fi - skoro pa nikad cula za to (osim iz prica moje mame iz njenog doba). Pa ta cinjenica uopce nije dio mojeg dozivljaja poroda...

Da su me rezali to bih vjerojatno napisala jer bi mi bilo nesto sto nisam ocekivala - ovako valjda kako nisam rezana to je bilo skroz normalno i ne vrijedno spomena...

Da sam se kretala tijekom poroda, rodila u polozaju koji je bio meni najugodniji - to mi je isto bilo nesto sto sam ocekivala od poroda i valjda zato nista posebno sto bi bilo vrijedno spomena...

Da sam CTG vidjela mozda jednom-dvaput tijekom cijelog boravka u rodilistu, svaki put u trajanju 15-20 minuta - to isto nisam spomenula jer mi je to bilo sasvim normalno...

I sad mi je laknulo. I presretna sam sad u stvari u saznanju da eto u mojoj prici u stvari i nisam pisala o nebrijanju i neklistiru i neepiziotomiji i neprivezanoscu za krevet, na ledima, nepomicna, a sve zbog te cinjenice da u mojoj svijesti i podsvijesti ti pojmovi nisu vezani za porod - prirodni porod, bez potrebe za intervencijama, porod koji tece onako kako ga je majka priroda oslikala.

I u ovom trenutku osjecam ogromnu srecu - ne samo zbog ponovnog naviranja predivnih osjecaja u sjecanju na to neopisivo iskustvo rodenja mojeg Robija, nego i zato sto sam imala tu srecu roditi na takvom mjestu, u takvim okolnostima, okruzena takvim osobama, a posebno u takvoj osobnoj psiholoskoj svijesti gdje su takvi invazivni postupci kao sto su klistir, brijanje, epiziotomija, besprekidni CTG i vezanost za krevet pri normalnom porodu van svih okvira razmisljanja.

Felix, hvala ti :)

ancice, hvala tebi na prekrasnoj prici :D
i dokazu da je to sve moguce :D
iako ne vjerujem da ce za par godina situacija u hr biti (nazalost) imalo slicna, iako se polako mijenja na bolje, za tako nesto nije dovoljno promijeniti samo svijest medicinara i rodilja, nego i podsvijest, sto je puno teze... :? jer previse je jos zena, koliko vidim, rezignirano sto se tice poroda i naprosto se prepusti sudbini i ponavlja mantru 'samo da bude sve u redu sa bebom, izdrzat cu ovih nekoliko dana, prezivjet cu ponizavajuci odnos osoblja, rezanje i bol, sve cu to potisnuti u podsvijest, samo da se vratim doma i onda ce biti sve ok' :( zasto bi bilo tako??? zasto? zasto dopustiti da mi otmu tako vazan dio zivota, i mojeg i bebinog i ocevog??? samo jednom ce postojati trenutak dok se dijete radja. samo jednom ce doci do prvog dodira, pogleda, smjeska, podoja.... zasto bih se odrekla tako dragocjenih stvari? zato sto je nekom drugom tako lakse? zasto bih cijeli zivot imala ozilljak ako nije potrebno? opet, zato sto je nekom tako lakse? zasto bih... ma... :twisted: :twisted: :twisted: uh, sad sam se opet izivcirala :roll:

nemam vise pitanja, zaboravila sam te pitati za ctg, ali sama si odgovorila. nisam ni sumnjala da ga nije bilo :D
uh, kad se sjetim kako nasi doktori ne mogu pojmiti porod bez konstantnog ctg-a :evil: :evil:
btw, sjecam se da sam procitala sam pricu s poroda Petre na starom forumu, predlazem da i nju ponovno stavis, jer isto je divna prica, usprkos svim problemima...

ancica, moram priznati da me prica fascinirala, narocito ono ogledalo, a da i ne pricam o tome kako nisi klistirana, brijana...

moram ti se jos jednom ovako javno zahvaliti za prekrasnu pricu, mozda ce ponukati nase lijecnike da malo vise porod tretiraju kao nesto prirodno, a ne kao bolest :lol:
hvala! :wink:

Ancice hvala na prici. Super je "cuti" iz prve ruke kako je to u nekim drugim drzavama. To je takodjer dobar argument pri razgovoru s doktorima. Npr. prosli tjedan sam cuo od jednog doktora da je brijanje jako vazno zbog bakterija, jer je to "zona operacije". I pri tom naravno nije ostavio niti milimetra prostora sumnji u njegove rijeci. Tada je definitivno (nama nedoktorima) najlakse odgovoriti: "Mozda ja i ne znam dovoljno o higijeni u zoni operacije, ali posto se to ne radi niti u Kanadi, niti u Engleskoj ne mogu vjerovat da njihovi doktori ne znaju. Stoga mi se ipak cini upitna nuznost brijanja."
A u vezi klizme imam pitanje. Argument doktora za istu je da ako su crijeva puna, tad je neminovno da beba pri izlazu istisne i sadrzaj debelog crijeva (sto mi zvuci prilicno logicno). Ak se to u Kanadi ne radi onda bi trebale kod onih zena koje se ne isprazne (a sigurno se to dogadja) pri porodu zajedno s djetetom izaci i fekalije. Jel znas nesto o tome? Ili gornji argument nije istinit?

Felix, MZ i ja apsolutno dijelimo tvoje misljenje da je uzasno nepotrebno, besmisleno, a i frustrirajuce, pri porodu trpjeti razne stvari za koji si uvjeren da nisu nuzne. I zatim u slucaju izrazavanja zelje da to ne bude tako, biti "poklopljen" ili doci u situaciju da se netko dere na tebe i (jos puno gore) na tvoju zenu dok radja. I to je bio jedan od vaznijih razloga zasto smo mi odlucili ici na porod u RI. I prilicno sam siguran da necemo dozivjeti scenarij koji si opisala. Doduse niti u RI nije bas sve bajno, a cini mi se da bi i na Svetom Duhu bilo moguce izbjeci takvo nesto (izmedju ostalog i zahvaljuci Maji koja je dozivjela takav scenarij, al se nije dala). Ono sto mi se cini da je bitno je slijedece:
1. Izabrati rodiliste gdje je atmosfera otvorenija.
2. Unutar rodilista izabrati doktora/icu koji nije "najpametniji", naginje manjoj upotrebi intervencija te dozvoljava zeni izbor. Otici kod njega na pregled te se dogovoriti o tijeku poroda (sastaviti pismeni plan poroda koji ce on odobriti). Po mogucnosti uzeti i broj njegovog mobitela i dogovoriti se za pomoc u slucaju da kad dodjes rodit naletis na nekog tko ima suprotan stav i radi probleme.
3. Prije poroda razgovarati s primaljom, objasniti joj svoje zelje i dogovor s doktorom.
Ponekad mozda ni gore opisano nece pomoci, ali tada bi trebalo sve to skupa definitivno napisati na forumu i cak na portalu (tipa: Usprkos obecanja doktora, nisu postivane zelje rodilje), a ako je moguce i sire. Naime, koliko sam shvatio rodilistima je prilicno u interesu doci u javnosti na dobar glas i pri tome misljenje Roda ima dosta veliku tezinu.
I da jos kazem, da sam cuo i nekoliko sasvim OK doktora, koji razumno objasnjavaju neke mogucnosti ili nemogucnosti rodilista te da sam siguran da je ipak, bar nekima od njih, stalo do toga da uvjeti i postupci u rodilištima budu takvi da osiguravaju zadovoljne rodilje i ugodne porode.
A pri tom je vazno da i nase rodilje (a bome i muzevi) ne budu ko "guske u magli" (no hard feelings) i tu je velik prostor za djelovanje Roda.

Quote:

---

Originally Posted by Domagoj

A u vezi klizme imam pitanje. Argument doktora za istu je da ako su crijeva puna, tad je neminovno da beba pri izlazu istisne i sadrzaj debelog crijeva (sto mi zvuci prilicno logicno). Ak se to u Kanadi ne radi onda bi trebale kod onih zena koje se ne isprazne (a sigurno se to dogadja) pri porodu zajedno s djetetom izaci i fekalije. Jel znas nesto o tome? Ili gornji argument nije istinit?

---

Tjek poroda je takav da se zena sama prirodno "iscisti" kad je vrijeme za to. A sto se tice izlaska fekalija zajedno s bebom, klistir ne moze zenu 100% iscistiti - svejedno neke fekalije izadju zajedno s bebom bez obzira na klistiranje. I koja je onda poanta klistira? :roll:

prica o petrinom rodjenju danas je na portalu:

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=145&Show=1095

sto se klistira tice, ako je porod krenuo prirodno, i kao takav tece, zena u prvim satovima poroda ima prirodan nagon i nesto rjedju stolicu, priroda je to lijepo zamislila. nakon nekoliko odlazaka na wc i sama zena osjeti da se "ocistila" i da klizma nema smisla.
moje je iskustvo, a vjerujem da nisam jedina, prvi porod, klizma, unatoc prirodnom ciscenju i prilikom izgona je izaslo nesto malo stolice (osjetila sam kad me babica pobrisala), drugi porod klizma nula bodova i apsolutno nista nije izaslo tijekom tiskanja. tako da mi se cini da klizma bas razrijedi sadrzaj u crijevima i cesto i potencira izlazak bar malo stolice tijekom izgona.

i napomena, ako zeni das drip da joj induciras porod pa je jos zavezes za stol na ctg naravno da ces joj prije dati klizmu jer od prirodnog ciscenja nista. i tako nam je jos jedna intervencija usla pod "neophodno" :(

Maja odlicno si to rekla! upravo tako i ja mislim samo nisam imala rijeci za opisat :) mislim da je bolje bez klizme pa da je 'kompaktnije', nego klizma i sve nesto curka pomalo van :shock: jer, ne mozes 100% ocistit, to je valjda i doktorima jasno.
ocito, i brijanje, i klizma, i drip, i ctg, i epi, sve je medjusobno povezano...

Ancice, ipak imam jos jedno pitanje :D
jesu li ti dali infuziju? ili barem onu iglu u ruku ako bude trebala? koliko sam shvatila rodiljama kod nas odmah napiknu iglu u ruku 'neka stoji za svaki slucaj, za drip, infuziju, bla bla'. ili sam u krivu?

Evo što Svjetska zdravstvena kaže o tome:

http://www.who.int/reproductive-heal...apter6.en.html

6.2 Practices which are Clearly Harmful or Ineffective and Should be Eliminated

1. Routine use of enema (2.2).
2. Routine use of pubic shaving (2.2).
3. Routine intravenous infusion in labour (2.3).
4. Routine prophylactic insertion of intravenous cannula (2.3).
5. Routine use of the supine position during labour (3.2, 4.6)
6. Rectal examination (3.3).
7. Use of X-ray pelvimetry (3.4).
8. Administration of oxytocics at any time before delivery in such a way that their effect cannot be controlled (3.5).
9. Routine use of lithotomy position with or without stirrups during labour (4.6).
10. Sustained, directed bearing down efforts (Valsalva manoeuvre) during the second stage of labour (4.4).
11. Massaging and stretching the perineum during the second stage of labour (4.7)
12. Use of oral tablets of ergometrine in the third stage of labour to prevent or control haemorrhage (5.2, 5.4).
13. Routine use of parenteral ergometrine in the third stage of labour (5.2).
14. Routine lavage of the uterus after delivery (5.7).
15. Routine revision (manual exploration) of the uterus after delivery (5.7).

Domagoje, tocno kak su cure gore rekle - tijelo se samo isprazni tijekom poroda, prije tiskanja. Puno zena u stvari prepozna pocetak poroda po snaznom i iznenadnom porivu da potrce na WC gdje se dobro "isprazne". Ja sam valjda tijekom poroda sa Robijem svako malo isla na WC. Pri izgonu ako nesto malo iscuri nije problem babici lagano pobrisati - u stvari ako i razmislis, anus je obicno ispod vagine pa gravitacija i onako vuce ono sto izlazi, to malo, ako i ista, prema dole, a ne prema bebi. A nisam nikad cula da se netko stvarno "zaprljao" pri porodu.

Mozda bi bilo dobro napomenuti da niti kada se Petra radala (prica na portalu), gdje sam prakticki bila vezana za krevet, nisam dobila klizmu. Kada sam trebala na zahod, sestra bi dosla, pomogla mi do zahoda i nazad, skup s vrecicom mokrace i svim onim cijevima sto su izlazile iz moje ruke (magnezij sulfat, solna otopina).

Brijanje ja stvarno neznam cemu sluzi. Ne vidim uopce logike u tome da je higijenskije - naime, sto je to "nehigijensko" kod obicnih stidnih dlacica? Kakve to "zivotinje" zive u njima, a koje ne zive na kozi oko njih? Vise mi je nehigijensko kada se pri brijanju porezes pa si pod rizikom da poberes neku infekciju preko te rane.

Osim toga, o kakvoj on "zoni operacije" govori? Ako operiras, operiras kroz trbuh, na carski rez. Brijanje ima smisla kada radis pravu operaciju, gdje je bitno da ti dlacice/dlake (na glavi recimo) ne ometaju vidik i smetaju pri rezu kojeg moras napraviti - nema to nikakve veze sa higijenom. Prirodni porod kroz rodni kanal nema nikakve veze sa "operacijom", osim ako si u biznisu da sve cega se dotaknes pretvoris u "operaciju".

Mozda bi bilo dobro da tu napomenem i da pri hitnom carskom kada se Petra rodila nisam brijana, i iako je rez tik do vrha dijela stidnih dlacica, ako ne i preko, nije bio nikakav problem prerezati, izvaditi Petru i ponovo zasiti, bez ikakve britve.

Brijanje prije poroda po meni nema nikakvu svrhu, a rezultat je skoro uvijek nelagoda, a nekad moze biti i ozbiljna infekcija. Cesto citam na pricama da je mama dobila klizmu i da su ju obrijali, i "to nije bilo tak strasno". Poanta je u tome da nema veze sto nije strasno, nego da uopce nije potrebno i da mamu uopce ne bi trebalo podvrgavati tom tretmanu. Bolje bi bilo da se to vrijeme i paznja provedu u razgovoru sa mamom, psiholoskoj podrsci, informiranju, odgovaranju na pitanja. Umjesto troska na britvicu i na klizmu, bolje bi bilo kupiti sladoled i dati ga mami tijekom poroda da ju osvjezi pa da nakon sto beba se rodi, ona u sjecanju ima lijepi okus vocnog sladoleda, a ne klizmu i brijanje, koliko god one "ne bile strasne".

Ono sto mene bas boli je to kad citam da mama primi klizmu i brijanje bez be i kme. Nikako mi nije jasno da zasto se jednostavno mama ne osjeca dovoljno sigurna u sebe i svoje znanje da cvrsto i jednostavno kaze "ne" klizmi i brijanju. Konacno, ne mogu ju prisiliti da popije tabletu ili joj uguraju nesto o anus (kako god vec rade klizmu) niti ju ne mogu prisilno obrijati. Znaci da mama dobrovoljno podlijeze tom tretmanu, po meni totalno omalozavajucem.

Meni je najupecatljivije pri Robijevom rodenju bio taj osjecaj da nisam izgubila kontrolu. Zato sam i presretna sto sam imala doulu koja je pratila moje zelje da ako podlijegnem boli i zatrazim epiduralnu, da mi pomogne vratiti kontrolu nad mojim tijelom i boli koju osjecam. Da sam dobila klizmu, da sam brijana, to bi sve doprinijelo osjecaju gubitka kontrole nad mojim tijelom i prirodnim procesom kroz kojeg ono prolazi.

Felix, na tvoje pitanje o igli u ruci, iskreno da ti kazem, ne sjecam se :(

Moguce je da sam ju imala (zbog mogucnosti naglog porasta tlaka pa da me mogu brzo nakljukat lijekovima) ali uopce se ne sjecam, pa je lako moguce i da ju nisam imala.

Nesto sto znam je da se relativno rutinski (al mozda sam u krivu) daje oksitocin nakon poroda kako bi se pospjesilo stezanje maternice i smanjilo krvarenje. Meni su to zaboravili dati (bila je velika guzva kada sam radala, mislim da nas je sest radalo u isto vrijeme) i to smo skuzili tek kada sam malo previse krvarila nakon poroda, i onda dobila dozu kako bi se krvarenje smanjilo u normalu.

Quote:

---

Originally Posted by Ancica

Felix, na tvoje pitanje o igli u ruci, iskreno da ti kazem, ne sjecam se :(

---

ancica, imala si je, ja se sjecam :lol: kad si radala petru :lol:
pitas se kako znam? 8)
ima slika na portalu :lol:

joj, glupa sam, to ti je bio carski. 8)

Jos cu se malo zadrzati na klizmi (iako to i nije najvaznija stvar pri porodu, ali cisto kao primjer). Uopce ne sumnjam u ono sto ste rekli. Ali koji je onda razlog da je ona kod nas rutina? Da li da bi rizik da ipak tijekom trudova nesto spricne (uh, bas sam se primio prave teme) smanjili na najmanju mjeru? Hm. Al kad bolje razmislim, u principu ste rekli da klizma bas i ne smanjuje rizik. Pa sto onda? Neki razlog sigurno postoji. Ne mogu vjerovat da bi razlog mogao biti nepoznavanje procesa poroda.

ne znam kako je klizma usla u modu.

ancica, sto se tice brijanja i "zone operacije", lako je moguce da pod operacijom smatraju epiziotomiju jer je i to po definiciji operativni zahvat.

I meni se tada cinilo da je zona operacije bila zbog epiziotomije. Tim vise sto je isti doktor rekao da se u pravilu radi epiziotomija (a i jos dosta stvari s kojima se nisam nikako slagao; da ga sad ne ogovaram, jer ionako nije bitan).

Klizma se, kao i brijanje, kod nas rutinski radi kao priprema za hitni carski ukoliko se ukaže potreba za njim. Glupo, bez veze. Ionako rade more drugih hitnih ginekoloških operacija bez klizme (a ipak obriju).

Quote:

---

Originally Posted by Maja

ancica, sto se tice brijanja i "zone operacije", lako je moguce da pod operacijom smatraju epiziotomiju jer je i to po definiciji operativni zahvat.

---

A-ha. To mi nije palo na pamet. Al svejedno, zasto ovdje ne briju kada rezu za carski?

Naime, ako se netko potrudi pogledati "izmedu nogu" (ajmo po ogledalo i u istrazivanje :)), vidjeti ce da stidne dlacice ne rastu iz dijelova koji se rezu pri epiziotomiji. Dakle, ako lijepo sve rasiris kad rezes (a ionako je sve vec ispupceno i prosireno donekle), dlacice ti ne bi trebale smetati.

Posto sam svojim ocima vidjela kako to izgleda kad moja beba izlazi iz mojeg rodnog kanala, mogu ozbiljno potvrditi da dlacice nisu na putu :)

eto nam jos jednog argumenta u borbi za humanizaciju poroda :D

E, da. Nisam sigurna koliko bi klizma pomogla pri carskom rezu jer ono sto je moguci problem kod carskog reza je da dode do povracanja ukoliko ima hrane u zelucu i na taj nacin gusenja. To je u stvari glavni razlog zasto se rodiljama ne daje hrana tijekom porodaja (iako tu WHO kaze da studije pokazuju da niti to ogranicavanje nije neophodno, samo umjerenost), da u slucaju da zavrse na hitnom carskom ne dode do komplikacija zbog punog zeluca.

Nema tu nikakve veze da li su crijeva puna ili ne. A klizma ne pomaze u ciscenju zeluca (ili sam tu u krivu?) nego u prociscavanju crijeva.

Navodno su mogući zapetljaji crijeva (idućih dana nakon operacije), osim toga, dok operiraju valjda im smetaju puna crijeva. Ja mislim da to ima smisla za carski, ali nema smisla da svaku ženu gledaju kao potencijalnu "caricu".

Majo :lol: :lol: :lol:

nestao mi post :shock:
rekoh da jedino ako ti se klizma toliko zgadi da se izrigas :lol: :lol:

Iz WHO dokumenta o njezi pri normalnom porodaju (vidi Care in Normal Birth)

Quote:

---

Enemas are still widely used because they supposedly stimulate uterine contractions and because an empty bowel allows the head to descend. They are also believed to reduce contamination and thereby infection of mother and child. However, they are uncomfortable and carry a certain risk of damage to the bowel. Even though some women ask for an enema, many women find them an embarrassment. Two randomized controlled trials (Romney and Gordon 1981, Drayton and Rees 1984) found that, with use of an enema, the rate of faecal soiling is unaffected during the first stage of labour, but reduced during delivery. Without an enema soiling is mainly slight, and easier to remove than soiling after an enema. No effects on the duration of labour or on neonatal infection or perineal wound infection were detected.

Pubic shaving (Johnston and Sidall 1922, Kantor et al 1965) is presumed to reduce infection and facilitate suturing but there is no evidence to support this. Women experience discomfort as the hair grows back and the risk of infection is not reduced. The routine use could even increase the risk of infection by the HIV and hepatitis virus, either to the care provider or the woman.

...enemas and pubic shaving, have long been considered unnecessary and should not be done except at the woman's request. There is no documentation on the above mentioned routine procedures in the case of home birth, let alone research. Neither is there evidence that at home the need for them is different from the need in hospital.

---

Ne mogu nigdje naci informaciju da "puna" crijeva povecavaju rizik komplikacija tijekom carskog reza.

Quote:

---

Originally Posted by Maja

rekoh da jedino ako ti se klizma toliko zgadi da se izrigas :lol: :lol:

---

:D:D:D

Ma Domagoj, ako ti ne postaneš Rodman ( ne košarkaš nego član Rode :P ) , onda ne znam tko će...

Na temu klistiranja, mogu reći da sam ga na 1. porodu dobila i nije mi ostao u nimalo ugodnom sjećanju, naprotiv kao nešto nasilno.
Drugi put sam ga , izgleda pukom srećom, izbjegla. Pukom srećom, jer sam poslije čula da je za porod u vodi kod nas obavezan. A ja iz auta praktički u kadu... :D
Ali ipak su me malo "dotjerali" što se brijanja tiče, za to se našlo vremena :? . To sam im dozvolila, (drugi put ne bi :P ) jer sam si mislila kad sam krenem zahtijevat no drip, no epi, no..., ajd bar da im to pustim, to me nije tolko briga, da ne postanemo odmah neprijatelji.
Da se vratim na to 2. neklistiranje. Nisam primijetila nikakve nečistoće po vodi, sve je bilo savršeno OK i bez klistira i to u vodi.
Sestra koja živi u Londonu mi kaže da oni tamo po bolnicama uopće ne briju niti klistiraju, oni uopće tokom trudnoće ne idu ginekologu, nego tzv. general practitioneru , a giniću idu samo ako postoje problemi, infekcije, itd., naravno, nema ni vaginalnih pregleda :shock: . Ko ovaj smajlić je meni bila faca kad mi je to sestra rekla. ali to nešto isto govori- da su neke stvari stvarno samo stvar rutine i tradicije, jer da su univerzalno dobre, valjda bi ih i ovi na zapadu prakticirali.
bdw, ultrazvuk u skandinavskim zemljama i americi za nerizične trudnice sad preporučuju max 3 puta ...
tak da su sve ove priče naših docova jaaako relativne.

Ančice, oprosti, nisam rekla kako je inspirativna tvoja priča s poroda, pogotovo za mame koje misle da je "jednom carski - uvijek carski".
Ovakve priče poput tvoje pokazuju kako to ne mora biti tako :wink: .
A ovo s ogledalom je zanimljivo... 8)

A ja upravo pročitala tvoju priču o rođenju Petre, ta mi je jako bliska jer sam prošla slično sa Josipom (samo sreća nisam imala te proteine u mokraći). Sa mnom je u sobi bila žena koja je također prvo dijete rodila na carski a drugo vaginalno.

Nisam ti ni zahvalila što si me "natjerala" da razmislim i da odjurim u Petrovu što prije. Sad koristim priliku :D

(mjesto radnje split :? ) ja sam se doma sama obrijala...samo da izbjegnem to u bolnici...kod dolaska u rodiliste- (pukao mi vodenjak i poslali me da radjam ,a ja nemam trudova... :shock: )- moj 1. porod, niko ti nista ne govori...usla u predradjaonu i kazu na stol...ja mislila da me pregledaju,a sestra mi je samo uvalila klistir...i to jedno litru i po....dakle ancice ni ne stignas reagirati...
tako to rade hrvati koji zele vise djece,a u bolnicama je sve podredjeno doktorima i sestrama...da njima bude lakse... :shock: ....
domagoj...svaka cast...vidim kako te sve zanima i kako ces zeni biti i vec sigurno jesi velika pomoc i oslonac... :P

margita, tak mi je zao to cuti, tvoje iskustvo.

a jel se moze da odmah na vrata dodes sa papirom na kojem pise da odbijas brijanje, klizmu i epi, skup s tvojim potpisom i prijetnjom da ako ne prate tvoje zelje da ces ih tuziti?

jer mi se nekako cini da se to ocito mora dati do znanja prije nego te se uspiju dohvatit, posto nitko nis ne pita :(