Printable View
Već dugo hoću to pitati, sad kad sam blizu poroda me baš zanima.
Cure koje su rodile prirodno spominju pojam tranzicije u porodu.
Možete mi malo objasniti na što se to točno odnosi?
Ja u svom naglom, induciranom, zdripanom porođaju uopće nisam zamijetila neke faze, sve je bilo brzo i intenzivno. Nadam se drugom prirodnijem porodu...
u oba poroda je ta faza ostala u najjasnijem sjećanju ;)
Meni je specifično to što sam imala užasan poriv za tiskanjem a još je bilo prerano, i to mi je oba puta bilo najteže.
S time da je duljina trajanja bila bitno različita, prvi put cca pola sata a drugi put cca par minuta :)
Blagodati drugog poroda :)
Tranzicijom (a ja dugo nisam znala da se to zove tranzicija) ili prijelaznom fazom se smatra zadnji period prvog porodjajnog doba, do momenta izgona, odnosno pocetka drugog porodjajnog doba. Bas razmisljam ovih dana kako imamo ruznu rijec za rodjenje djeteta-izgon!
Tranzicija je otprilike doba otvaranja od 7 do 10 cm. To je ono najzahtjevnije, ali i najkrace razdoblje.
Niš mi nije jasno. :lol:
To je meni bilo ono razdoblje kad sam u mukama naredjivala MM-u: Idi van po njih, trazi ih, nek odmah dodju...ja vise ne mogu....
Ja ću tiskaaaati..baš me brigaaaa...e baš tako... :lol:
Fidji, jel ti zelis o tjelesnim manifesacijama ili onim psihickim?
Fizicki, to je ono sto dijanam kaze. A sto se osjecaja tice...
Mene je u sva tri poroda tranzicija (iliti "sat ocaja") opako dernilo. Doduse u ovom trecem najslabije, odnosno, bila sam negdje u nekom zabacenom kutku mozga donekle svjesna da sam u tranziciji... Uglavnom mijesali su mi se osjecaji nemoci, klonulosti, zelje da se sve zavrsi kako god bilo. To ti je onaj trenutak kad i rodilja koja zeli prirodni porodjaj razmislja o epiduralnoj (makar je naravno prekasno), drozgama svih vrsta i podvrsta, samoubojstvu, ubojstvu drugih... ok, karikiram, uglavnom se osjecas da vise jednostavno ne mozes.
Ja sam sad zadnji put izjavila, ja cu sad malo plakati nad svojom sudbinom... Ali srecom MM je bio pripremljen i spreman na to. Zapravo najbolje je kad te netko jednostano podsjeti na to da ce beba uskoro van.
meni nije bilo tako strašno.
trajalo je nekih 40 min, najgore je bilo što sam jaaako htjela tiskati a nisam smjela. više naporno nego izvanzemaljski bolno. psihički mi nije bilo baš teško, samo se ne sjećam najbolje tog dijela, onako izmaglica... ali se sjećam da sam mm-u za neke trudove govorila, ovaj je baš bolio - dakle imala sam snage njemu objasniti da sam ok i držim konce u rukama. :namig:
i strašno me živciralo što sam se držala za rukohvat stola na nekom spoju a krčmar mi pomicao ruku niže da me ne žulja... hebemu pusti me na miru! :mrgreen:
Ja se sjećam osjećaja da ne mogu više, onako totalna nemoć, očaj, plakala sam.
...ako je to ona faza na koju mislim da je..onda pretpostavljam da je bilo onda kad sam si izgrizla usta, a med.sestra i MM su mi stavili mokru gazicu na usta koju sam bijesno zafikarila nekamo (mislim čak i na hodnik ispred boksa)...i dok sa skidala baš sve zvijezde s neba doktoru koji mi nije htio pomoći...i dok je MM ispričavajuće se uvjeravao curke iz predrađaone (zatvarajući vrata da me ne slušaju) da valjda neću još tako dugo...
...mislim da me je bolilo.... :roll:
isto, baš isto ovakoCitiraj:
ivonna prvotno napisa
Sad mi je sve jasno. :)
kaj da velim, kada prođe - onda je cerek. to su onda vojničke priče :lol:
ali tada :shock: - pain!
bitno je vraćati se na fokus - došla sam roditi svoje dijete, uskoro ću cmakati bebača! :*
sto su mi porodi kraci, ta mi je tranzicija sve intenzivnija. kraca ali intenzivnija :(
sest mjeseci nakon zadnjeg poroda nisam mogla ni pomisliti na jos jedan porod a da ne padnem u depresiju :cry:
totalna nemoc, intenzivne i dugacke kontrakcije, ma opci raspad sistema... sreca da sam citala o tome prije poroda u searsovoj the birth book a tamo je bas dobro opisana, to me drzalo na povrsini...
kad je leo napunio sest mjeseci, ocaj je poceo jenjavati. ali me jos nije do kraja napustio...
Evo malo ohrabrenja prvorotkama ;)
Ja se ne sjecam da je moja faza tranzicije bila takva. Bila je bolna i trazila je izdrzljivosti, ali se ne sjecam da sam se gubila ili da sam ijednom pomislila "ja ne mogu vise" ili ista blizu toga. Nije bilo tako strasno.
dijanam, jesi bila na dripu? ja ne znam kako bi bilo bez dripa, pretpostavljam dulje ali... više ili manje bolno?
Upravo tako, ubacila sam ja i koje tiskanje u cijeloj toj muci. Znam samo da sam Dr. kad je dosla pitala: Jel ovo najjace sto ce me bolit, hoce li jace bolit?...Citiraj:
Shiny prvotno napisa
A zapravo sad kad gledam unatrag - imala sam stvarno lagan porod - na stol legla oko 18 mislim - rodila u 19.34
Ja se čudim ženama koje imaju snage vrištat, psovat, udarat... :lol: ja sam u toj fazi bila u takvoj komi da nisam mogla reći ni a, kaže MM da sam bila blijeda ko krpa. Nisam bila svjesna da je to najteža faza, već sam mislila da sam na pola puta i da neću izdržati tiskanje... Tada sam i ja poželjela epiduralnu jer sam pomislila da su mi prirodan porod ionako pokvarili bušenjem vodenjaka i vezanjem za stol.
Da mi je bar netko tada rekao da prolazim kroz "najžešću" fazu.
U toj su mi fazi valjda šibnuli drip. Sjećam se samo da su mi se trbušni mišići sami od sebe stezali a ja se, bez svoje volje, savijala i tiskala (makar nisam smjela). Također spadam u šutljive rodilje jer nemam energije za reći a. Interesantno kako se više sjećam nekih detalja stanja svoga uma, nego same boli. Npr. znam da je ispred mene na zidu bio ooogroman sat, a ja nisam znala očitati s njega koliko je sati.... Također, sjećam se vlastita fokusiranja na uzorak svoje spavaćice - rombovi, sami rombovi... :lol: Izgrizla sam mužu ruke, sad si mislim što da mu ponesemo na drugi porod da se to ne dogodi.:lol:
klia, meni je tako bilo i bez dripa... bas tako - sve se odvija bez mene a ja sam totalno nemocna...
jedino sto ti je bilo bolje su - rombovi! ja sam sva tri puta imala istu spavacicu - s pcelama (vise lice na ogromne muhe zunzare - fuuuuujjjjj)
marta, hvala ti što si me prosvjetlila. Mene je bilo UŽASNO sram što sam nekih pola sata prije nego što sam rodila k'o zadnja bijednica išla žicati doktora epiduralnu i nikako si to nisam mogla oprostiti. Sad vidim da je to normalna reakcija - srećom, stvarno je bilo prekasno.Citiraj:
marta prvotno napisa
Ono što je mene u tom periodu tranzicije ubilo u pojam jest da mi je samo pola sata prije doktor rekao da sam na 5 prstiju i da će mi trebati još minimalno 5 sati. Da mi je rekao (a nije mogao znati da ću se preostalih 5 cm otvoriti u ekspresnih sat vremena) da ću roditi za jedan sat mislim da ne bih bilo toliko neizdrživo, ali mene je u stvari satrla pomisao na to da me čeka još minimalno 5 takvih sati i da ću izgubiti svu potrebnu snagu za izgon.
Nakon što sam ovo pročitala možda ću si (jednog dana) lakše oprostiti što u toj fazi uopće nisam mislila na Kalebovu dobrobit, nego bih (da sam mogla - na sreću, bilo je prekasno) uzela bilo što protiv bolova. Nimalo se ne ponosim time, no tako je bilo i sad mi je jasnije i zašto.
LR mislim da ti tu doista nema nista za oprastanje il neoprastanje. fora je u tome da, pod jedan, doktori previse pricaju gluposti, a pod dva, taj osjecaj u tranziciji je normalan samo u nasem porodiljstvu (jel se to tako kaze) potpuno neprepoznat.
Felix editirala neprimjerenu rijec
Prvi put sam dobila drip i bilo je baš teško za izdržati jer sam imala osjećaj da su kontrakcije spojene i nisam se imala vremena odmoriti, a drugi put sam bila bez dripa do zadnjih 5 minuta i nemam pojma zašto su mi ga i onda šibnuli.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Bez dripa je bilo super - kontrolirala sam se odlično, uspjevala sam prodisati svaki trud i točno sam osjećala kako se bebica spušta.
Luna, nemoj si nikako predbacivat osjecaj krivnje za trazenje epiduralne u tom kriticnom trenutku. Time sto rijecima trazimo epiduralnu u stvari ne trazimo epiduralnu nego da damo do znanja da smo u krizi i da nam je potrebna pomoc i podrska.
Ja sam na mom (drugom) porodu imala doulu i s njom dogovor da ne odbijam epiduralnu apriori ali da ako je zatrazim da me pokusa usmjeriti na druge nacine. naravno, kada smo o tome razgovarali mjesecima prije poroda to je bila cista apstrakcija. Al kad je doslo vrijeme i mene lupila "bespomocna minuta", moja doula je tocno po dogovoru, k'o vurica, rekla "a da probas prvo pod tus pa da onda vidimo kako je?" i tako smo skrenuli temu s epiduralne i ubrzo skuzili da sam u tranziciji i da je to to.
Nije "moment slabosti" nista cega se trebamo sramiti, on je prirodan dio poroda. Ono cega se kao drustvo trebamo sramiti je da najcesce nemamo podrsku koja nam je potrebna u tim trenutcima da prebrodimo taj najtezi dio.
svi osjećaji nemoći, prejakog bola i svi porivi u tranziciji su normalni.
samo nije normalno od žene očekivati da u tim trenucima obavezno šuti, kao fol "štedi energiju" :roll: , jer ako joj je lakše da viče, nek viče.
mislim, to da bi se zbog toga trebale sramit mi je stvarno ono :x .
i sve što ti tad treba je da te netko uvjeri da si blizu finisha, da se porod bliži kraju i da treba izdržati još skroz malo i beba je tu i nema više boli :) .
evo pisala kad i Ančica, potpisujem.
Ne znam, nikad nisam okusila drip. Ali, evo litala spominje da je njoj bilo tako i bez dripa, tako da ja to ne bi vezala iskljucivo za drip, ali vjerujem da je ipak malo teze s njim.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
ovo potpisujem, stvarno sam dobro morala proći svoj porod u glavi da se sjetim točno kako je bilo, a eto dijanam opisa.Citiraj:
dijanam prvotno napisa
Hvala vam, cure. :heart:
Istina je, samo mi je trebalo da mi netko kaže da sam blizu - onih 5 cm koji su mi bili u glavi u potpunosti su me demoralizirali. Eh, da sam znala da sam pola sata od finiša, mislim da bih propjevala te zadnje trudove... :lol:
ah to je jedan od razloga sto mene ljute doktori. cemu prognoze rodit cete sad, za tri sata, za pet dana...ko da oni to uopce znaju. bilo bi puno logicnije i ljudskije da ako vec moraju komentirati kazu nesto ohrabrujuce.
[quote="Luna Rocco"]Ja mislim da si ti Luna prestroga prema sebi! Kolko znam, ti si imala indukciju + veliku bebu i ja ti se divim da si to izdržala! Ja sam također htjela prirodan porod i borila se za njega koliko sam god mogla, ali mislim da bih u tvom slučaju pristala na carski... Mislim da ti možeš biti samo ponosna na svoju izdržljivost! :love:Citiraj:
marta prvotno napisa
Potpisujem u potpunosti!Citiraj:
marta prvotno napisa
Luna, :lol: (kao što si u priči napisala - par minuta prije izgona: "nemam više snage za hopsanje i odlučujem mirno umrijeti. ")
ja se dobro sjecam tranzicije. ta faza stvarno nije dugo trajala ali je bila dosta dramaticna. imala sam strahovit nagon za tiskanjem, tj. pritisak na debelo crijevo, potpuno me obuzeo osjecaj panike, malo sam cak kao izgubila svijest od boli, dva puta sam cak rekla "ne mogu, ne mogu" na sto mi je babica hladno rekla "je, gospodjo pa ak vi ne mozete, ja ne znam tko ce" :x eto inace po knjigama pise da faza tranzicije upravo tako treba izgledati, i da je to sve normalno, ta navala adrenalina i osjecaj panike, pa cak i povracanje i sl. ali valjda je moja babica propustila to predavanje :mrgreen: pa mi je jos na kraju maltene pa trebalo biti neugodno sto sam se eto malo izgubila. sva sreca da je mm bio sa mnom...
mislim stvarno da su totalno bezobrazni :xCitiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
otkud njemu m.da da daje takve pausalne ocjene koliko ce kojoj zeni trebat da se otvori. bas mi dignu zivac...
inace, meni je ovaj zadnji put bilo najteze. al sam u 705 pogledala na sat i znala da je kraj blizu. da nece trajat duze od pola sata, maksimalno 45minuta, sat vremena...
i trajalo je nepunih 25 minuta. bilo je pakleno, al da sam mislila da ce trajat satima, mislim da bih se i ja prepustila da umrem ;)
vrlo slican slucaj kod mene. od kad su me prikopcali na drip do tranzicije me uopce nitko nije pregledao, nego je sestra samo ulazila i trgala one papirice od ctg-a, nosila bi ih doktoru, a u daljini se culo "ova je prvorotka, ta nece do jutra", tako da je meni isto to najteze palo jer sam mislila da ce ta bol trajati satima. da mi je netko rekao da je to tranzicija i da cu za 15 minuta roditi, sasvim bih drugacije to podnjela, sigurna sam.Citiraj:
litala prvotno napisa
Evo vidim, sve pišete koliko je tranzicija otprilike trajala, a meni se čini da je bila puno duža od 25 minuta! :?
to je valjda skroz individualno, od poroda do poroda.
meni je recimo na prvom porodu pod dripom i u ležanju trajala oko cca 20min-pola sata.
na drugom je to bila doslovno minuta-dvije. mislim da je meni voda jako olakšavale te najteže trenutke.
Luna, ja mislim da doktori bez veze daju te procjene i valjda prema tome kako ocjene zenu ili dodaju ili oduzmu, vec prema tome sta misle da ce je bolje motivirati.
Inace, potpisujem Martu.
Kod mene je procjena trajanja poroda ovisila o trajanju rukometne utakmice :x čim je utakmica završila, gle, nekim čudom su zaključili da je vrijeme za finiš!