sibice

Zbilja mi nije jasno. Da li sam ja pogriješila ili kaj. Morala sam danas najstarije dijete odvesti doktoru, i srednje zamoli da ostane doma jer mu se ne obilazi doktore, i kažem ok. Nije prvi put, ima 11 godina,dobro. I odemo mi doktoru, u ljekarnu, najmlađe šestogodišnje sam uzela sa sobom. I sada mi se vratimo i komentar nakon ulaska u san.Ovdje smrdi po paljevini, pogledam na ormar, sibice su pomaknute,pomirisim ih i osjeti se da su svježe korištene. Pitam dijete, laže da nije diralao. Na podu izgorena šibica. Zna da ih nesmije dirati, izvikala sam se, poslije sam razgovarala, ali ne razumijem. Šta napraviti, kako utuviti u glavu opasnost postupka.

Ja se sjećam što je nama tata napravio kad smo dirale šibice. Posjeo je nas dvije, dao nam tri paketa šibica i rekao, sad palite kolko hoćete, i mi smo zapalile svaka 2 -3 i rekle da nam je dosta i stvarno nam više nikad nije palo napamet palit šibice. Ja mislim da je njima zanimljivo upravo to da je to zabranjeno. Tak sam i ja svojim klincima dala da pale šibice dok sam ja uz njih i objasnila im zašto je to opasno. I nikad ne skrivam šibice, a njima nije palo napamet ih dirat. Kad im se pale pitaju me mama mi bi malo palili šibice. Zapale svaki 2-3 i dosta.

Ovo je super savijet.
Nevjerojatno kako nekad upravo tate znaju napravit pravu stvar. Vjerujem da je to zbog toga jer su mame jednostavno preopterečene, uglavnom je ipak većina oko djece i većina oko kućanstva na ženama/mama. Zato mi je stvarno super kad očevi tako ulete sa jednostavnim, a efikasnim rješenjima, skroz smireno i cool. To vidim ponekad i kod svog, kad vidi da sam pred pucanjemi, samo kaže, čekaj, budem ja.