za sve specijane i posebne mame
moja mater je uvik govorila: " moje dite je hendikepirano al sam zato
sigurna i sritna jer medu takvom djecom i kad i odrastu nema ni lopova,ni drogasa,ni lazova,ni prevaranata,ni probisvjeta ni lincina i slicno .
i ima u tome puno istine tim materinim ricima.
jedna mlada majka djevojcice josefine (13 god) iz moje skole je jednom rekla recenicu koje se uvijek i rado sjetim i koju zelim i vamapokloniti :
" nisam ni znala da sam nesto posebno kad je Bog bas mene izabrao da imam drugacije djete.al eto izgleda da jesam kad je izabrao mene jer za posebno djete treba netko poseban, jak ,zilav,izdrzljiv i sa puno ljubavi"
zato virujem da mora da si i ti nesto posebno ako si bas ti izabrana da imas posebno djete. kad malo bolje razmislim..i moja stara je bas posebna i rjetke su zene koje bi izdrzale sve ono kroz sta je ona sa osmjehom prosla. virujem da je i iva-zrinkina mater,i mazina i mnoge druge da su bas ono nesto posebno.
a sad jedna kratka prica iz koje isto mozes izvuc zakljucak koji ce ti bar malo dat snage i ojacat te u toj situaciji u kojoj si sad:
NAPUKNUTI KRCAG
vodonosa u indiji posjedovao je 2 velika krcaga koje je nosio objesene o motku o vratu. jedan krcag je bio napukao a drugi je bio savrsen. dok je savrseni krcag uvijek donosio punu mjeru vode nakon dugog hoda od potoka do kuce napukli krcag donio bi samo polovicu.
pune dvije godine ovo se dnevno pojavljivalo i vodonosa je donosio mjeru i pol vode do gospodareve kuce.
naravno,savrseni krcag je bio ponosan na svoj doprinos,savrsen za svrhu kojoj je bio namjenjen. jadni,napukli krcag sramio se svojeg nedostatka i osjecao se jadno doprinoseci samo polovicu onog sta je trebao.
po isteku druge godine,shvativsi svoj gorki neuspjeh,jednog dana rece vodonosi pri potoku:-"sramim se sebe i zelio bih ti se ispricati."
"zasto" upita vodonosa. "zasto se sramis?"
krcag nastavi:-"kroz protekle dvi godine bio sam u stanju donositi samo pola svog tereta jer je druga polovica iscurila kroz napuklinu putem do gospodarove kuce. zbog moje mane ti radis vise a ne dobivas naknadu za svoj napor"
vodonosa se sazalio nad starim napuklim krcagom i suosjecajuci rece:-" kad se budemo vracali zelio bih da obratis paznju na prekrasno cvijece uz stazu"
stvarno,kad su se penjali uzbrdo stari napukli krcag opazio je s jedne strane divno cvijece obasjano suncem i to ga je malo oraspolozilo.ali kad su stigli do kraja opet ga obuzme tuga i jos jednom se isprica vodonosi za svoj neuspjeh.
vodonosa mu rece: "dali si opazio da je cvijece samo sa tvoje strane staze a na strani savrsenog ga nema??? to je zato jer sam ja oduvijek znao za tvoj nedostatak pa sam ga iskoristio. na tvojoj sam strani posadio sjemenke cvijeca i svaki dan dok smo prolazili ti si ih zaljevao. vec dvije godine berem ovo divno cvijece i njime ukrasavam gospodarev stol. bez tebe ova ljepota nikada nebi krasila njegov stol."
i na kraju jos jedan mali zakljucak: svatko od nas ima svoje vlastite nedostatke. svi smo mi napukli krcagi ali upravo te pukotine i nedostatci cine nas suzivot zanimljivim i zahvalnim pa zato trebamo prihvatit drugu osobu onakvom kakva je i naci dobro u njoj.
