sedmogodišnjak plače u vrtiću

Što da radim s djetetom koje će za tjedan dana imati 7 godina i plače u vrtiću? I doma, prije vrtića, poslije vrtića. Plače zato jer će mu prijatelj otići u kolovozu, plače jer ne zna koje će tete doći, jer ne zna hoće li naći druge prijatelje, jer misli da će mu biti ružno, jer misli da ga teta neće pustiti kod brata u drugu grupu (i ne pušta ga više jer rasplače cijelu grupu), plače jer se sjetio kako je jučer plakao i jer misli da će plakati kasnije. Dobit ću slom živaca od njega, nije mi ostalo zrno empatije, kako je počelo dežurstvo on svako jutro hoda za mnom po stanu i plače i svaku večer plače zbog idućeg jutra. Izgleda kao crvena panda, tetama je dosta, plače sad i Jan koji nikad nije plakao za vrtić. Tješili smo, pričali, objašnjavali, obećavali, ništa ne pomaže. Teta kaže da manipulira, možda je u pravu, ali vrhunski je onda ili sam ja vrhunska ovca, tako se trudi ne plakati i biti hrabar, ali plače, rida, guši se. Rekla sam mu jučer da mu ja ne mogu više pomoći i da ne želim više razgovarati o tom plakanju i ako je izabrao biti tužan i nesretan, to je njegova stvar. Inače voli vrtić, dežurstva prethodnih godina nisu nikad bila problem, ali ove godine se svašta posložilo tako će biti više nego ikad u dežurstvu, mene to užasno grize i pretpostavljam da je pokupio neku vibru od mene (i inače je vrlo emotivno, komplicirano (i divno!) dijete) i da zato ove godine to dežurstvo doživljava kao problem. Nemamo izbora, nemamo opcija, mogu se jednom tjedno dogovoriti da ga uzme deda, ali čini mi se da to ispadne čak i gore. Luda sam od ovakvih jutara, ne mogu ga više gledati ni slušati, od 5 i pol ujutro hoda za mnom i plače, jedva čekam da odem na posao. Što da radim? I nemojte mi samo napisati da se moram ja smiriti i pomiriti, napravila sam tu najbolje što mogu, nije da je puno :roll:

Kod nas ista stvar samo sa manjim djetetom, jako mu smetaju te promjene teta, kod nas miješaju djecu, veliki sa malima itd...
Moj povremeno ide samo da ne zaboravi do jeseni.
Iako puuno razgovaramo i otkrijem pokoji problem i razlog negodovanja.
Netko ga je cijelo vrijeme štipao, bacaju hranu jedni drugima u tanjure itd....nije jeo doručak pa je bio plačljiv do ručka itd....
Puno smo razgovarali o tajnama, lošim i dobrim tajnama, objašnjavala mu zašto je važno da sa mamom sve podijeli...

Pokušaj na lijep i miran način kroz nekoliko dana možda otkriti da li je problem u nečem trećem? Pokušaj postići to da on shvati da ga razumiješ, mazi ga i daj mu puno ljubavi, ali također mu objasni na kraju da nemaš drugog izlaza.
Moja sedmogodišnjakinja je u stanju razumijeti takve stvari, ali ako odbija onda znam da je problem sasvim nešto deseto.

To mi jedino pada na pamet.

Uf...nemam ništa pametno za reći, sestra ima sličnu ako ne i istu situaciju sa svoja dva dečka (tj starijim), međutim ima sreće pa je oba izvukla iz vrtića 7 i 8 mjesec, dok su dežurstva. A on (stariji) od 9.mj kreće u školu.

Možda da mu probaš ponuditi neku nagradu za popodne) Tipa, ''znam da ti je ljepše s nama doma,i mami je, ali mama i tata rade i dječica idu u vrtić - ali popodne idemo na more/u knjižnicu/onaj parkić koji ti se sviđa....''
pa da se onda ima čemu veseliti u danu. Ne znam da li to pali kod veće dječice, moja mala ima tri i pol i to mi nekad pomogne....

Oka, 95% sam sigurna da nije problem u nečemu drugom. Ovo mu nije prvo dežurstvo, bio je i prijašnjih godina i nije bilo problema, baš mu je bilo fora, našao bi nove prijatelje i uvijek je bio zadovoljan. Sigurna sam da sam problem kreirala ja jer je čuo kad sam teti rekla da će ove godine ići u dežurstvo više nego ikad i da nismo uspjeli ništa organizirati i svo njegovo cendranje počinje oko toga, kako on mora biti u vrtiću više nego prije i kako će imati malo godišnjeg.

Stvarno sam se trudila biti puna ljubavi, razumijevanja, tješiti i dragati, ali čini mi se to totalno kontraproduktivno. Na momente imam dojam da se on trudi plakati, tete se ustrče oko njega, svi o tome pričamo, svi ga tješimo... On je dijete uvijek gladno pažnje, usisat će sve što može dobiti i tražiti još. Dok se Jan nije rodio mislila sam da je to normalno, da su sva djeca takva, tek sam kasnije shvatila neke stvari o kojima su mi tete pričale, ali on je jednostavno takav, tko ima takvo dijete zna o čemu pričam.

Ne čini mi se da bi obećavanja "nagrada" pomogla, njemu u osnovi nije ružno u vrtiću, kad mu dođe najbolji prijatelj super se igraju, našao je i druge prijatelje, za jednu od trenutnih teta kaže da je divna, ali plače jer će mu možda biti ružno u vrtiću. Primjera radi, on isto tako plače kad ide kod doktora jer će mu možda vaditi krv (u 7 godina su mu tri puta vadili krv, ako ne računamo doba kad je bio beba).

moj je plakal u ponedjeljak, zato jer svaki tjedan mjenjaju sobe, i mali više ne zna gdi je. Pa su bili vani, pa su klinci koji su sad u njegovoj prošlo tjednoj sobi išli ranije jest, i zatvorili vrata, a on izbezumljen stajal i plakal, tak da ni ručak nije htio jest, tek se smirio kad je zaspo. Inače moj se zna dosta smiriti ak je grozan ak mu kažem da će muž doći po njega, istina došo je samo koji put, ali onda je jako sretan

inače kaj se tiče doktora mi jučer bili na pregledu u bolnici i mali sam zasjeo na stolicu, sam otvarao usta i svašta.

Balarosa da li je u dezurstvu i neki njegov prijatelj. ali bas prijatelj s kojim se igra cijelu godinu?

kod nas je samo to pomagalo. i naravno obavezno bar jedna njegova teta.

i ako cete utjesiti u skoli iako je u boravku, di niti u razredu niti u boravku nije nikog znao sem jedne djevojcice se super uklopio. bas se skroz promijenio. iako je mene bilo strah kako ce sad u skroz novoj sredini.
tako da te tvoje price se sjecam, ali moram priznati da sam to potisla duboko u sebi i uzivam vec godinu dana.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Oka, 95% sam sigurna da nije problem u nečemu drugom. Ovo mu nije prvo dežurstvo, bio je i prijašnjih godina i nije bilo problema, baš mu je bilo fora, našao bi nove prijatelje i uvijek je bio zadovoljan. Sigurna sam da sam problem kreirala ja jer je čuo kad sam teti rekla da će ove godine ići u dežurstvo više nego ikad i da nismo uspjeli ništa organizirati i svo njegovo cendranje počinje oko toga, kako on mora biti u vrtiću više nego prije i kako će imati malo godišnjeg.

Stvarno sam se trudila biti puna ljubavi, razumijevanja, tješiti i dragati, ali čini mi se to totalno kontraproduktivno. Na momente imam dojam da se on trudi plakati, tete se ustrče oko njega, svi o tome pričamo, svi ga tješimo... On je dijete uvijek gladno pažnje, usisat će sve što može dobiti i tražiti još. Dok se Jan nije rodio mislila sam da je to normalno, da su sva djeca takva, tek sam kasnije shvatila neke stvari o kojima su mi tete pričale, ali on je jednostavno takav, tko ima takvo dijete zna o čemu pričam.

Ne čini mi se da bi obećavanja "nagrada" pomogla, njemu u osnovi nije ružno u vrtiću, kad mu dođe najbolji prijatelj super se igraju, našao je i druge prijatelje, za jednu od trenutnih teta kaže da je divna, ali plače jer će mu možda biti ružno u vrtiću. Primjera radi, on isto tako plače kad ide kod doktora jer će mu možda vaditi krv (u 7 godina su mu tri puta vadili krv, ako ne računamo doba kad je bio beba).

---

Pa ne bih rekla da si ti izazavala problem.... Problem je u tome što u dežurstvu imaš tete koje ne poznaju njegove "fore" pa misle da ima stvarni problem, a ne prepoznaju skretanje pažnje. Možda da porazgovaraš s tetama da ga puste na miru. Kad prestane dobivati očekivanu koliičnu pažnje, možda prestane i s problematičnim ponašanjem. Ako ti misliš da mu u osnovi nije ružno, onda je rođeni glumac... A s druge strane točno je ovo što spajalica kaže - to su vjerojatno zadnji trenuci bebastog ponašanja prije polaska u školu.

Da je to moje dijete (mlađe) onda bi nepopularna metoda mrkve i batine dala rezultat - ja bih rekla da ćemo za vikend ići štajaznam na Jarun ili neki izlet, ali SAMO ako u vrtiću ni jedan dan teta ne kaže da je plakao. To pali ako se radi o drami, tj. ako dijete nije stvarno nesretno zbog ovog i onog razloga. Ako je - onda razlog treba pronaći i razriješiti. Kako god bilo - sretno! Neće to još dugo potrajati...

Ajme, spajalice, kako se nadam da si u pravu, to me još najviše muči - na što će sve skupa u školi ličiti jer selimo i nikoga poznatoga neće imati.

Sad je s njim najbolji prijatelj, ali samo do 1.8. Valjda ne može onda biti gore nego što je sad. Teta nije njegova (obje njegove su u drugoj sobi, tako bih voljela da mi jednom netko objasni princip organizacije teta u dežurstvo jer moj je dojam da se vode po načelu "zbuniti djecu maksimalno"), ali pozna sve tete i, opet, prijašnjih ljeta to nije bio problem. Budu u istoj sobi čitavo dežurstvo, u svom je vrtiću, nije zbunjen takvim stvarima.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Ajme, spajalice, kako se nadam da si u pravu, to me još najviše muči - na što će sve skupa u školi ličiti jer selimo i nikoga poznatoga neće imati.

Sad je s njim najbolji prijatelj, ali samo do 1.8. Valjda ne može onda biti gore nego što je sad. Teta nije njegova (obje njegove su u drugoj sobi, tako bih voljela da mi jednom netko objasni princip organizacije teta u dežurstvo jer moj je dojam da se vode po načelu "zbuniti djecu maksimalno"), ali pozna sve tete i, opet, prijašnjih ljeta to nije bio problem. Budu u istoj sobi čitavo dežurstvo, u svom je vrtiću, nije zbunjen takvim stvarima.

---

Reci djetetu da će sad u školi imati priliku upoznati nekoga tko će mu biti prijatelj dugo godina, a da će stare prijatelje moći štajaznam zvati na rođendan.

S druge strane, ovaj osmi mjesec ti je odlična priprema za ono što vas čeka na jesen, kao i mjesto gdje će dijete ispucati sve svoje frustracije, pa na jesen neće imati potrebe.

Dobro ti spajalica kaže - u školi to izgleda drugačije jer u školi je većina u sličnom položaju, ako neki ipak imaju poznate od ranije, VEĆINA djece sretne se prvi put i u istom su loncu, pa se veze i klanovi mogu graditi nanovo. Ali sad će tvoj sin ispeći zanat da cendranje ne daje rezultate i odbija potencijalne prijatelje, pa će na jesen biti pametniji i u prilici da se pokaže u sasvim drugačijem svjetlu. Ne ide to svjesno, ali ide... Djeca se nađu - po sklonostima i karakterima. Moj stariji (jako pažljivo bira prijatelje) tek je u školi uspio sklopiti trajnija prijateljstva od kojih vidim da će dvije osobe biti u kontaktu s njim i nakon završetka osnovne škole. Ostali - dobar je s njima ali mu ne fale ako ih nema.

Ja imam isto jedno takvo cendravo dijete, ima 5g 9mj. ali čim joj manje toleriram cendranje tim brže to prestaje. Ako ju netko previše tješi onda ju to potiče da još više radi drame. Ako postoji stvarni problem, onda mora reći o čemu se radi, ako se cendra bezveze, to joj baš ne dam. Mora se spremiti i gotovo. Na kraju ispadne da joj je u vrtiću bilo super.

Možda se varam, ali čini mi se da dečko plače jer se boji nepoznate situacije, pogotovo ako je naviknut na neku rutinu.U vrtiću kroz godinu svaki dan je više-manje jednak, u dežurstvu dijete nikad ne zna što će biti taj dan, koja teta će biti itd. U normalnoj grupi se osjeća sigurnije, tete više organiziraju aktivnosti, a u dežurstvu je cijelo vrijeme samo igra bez uplitanja teta.
A možda se zapravo boji škole a nema neki osjećaj za vrijeme kad će točno to početi, samo zna da će biti uskoro i da su mu ovo zadnji dani u vrtiću.

Hvala vam, cure, najviše na tome što mi još nitko nije napisao kako mogu biti tako bezosjećajna :mrgreen: Ne znam, možda probam stvarno s ovim od Peterlin, iako ne volim takve ucjene i uvijek zapravo mislim kako mi nije cilj da se on pravi sretan nego da stvarno prestane biti nesretan. A on je baš ovako kako Sirius piše, cendrav i pažnja to hrani. Možda je kombinacija svega, nadam se samo da ste u pravu sa školom.

mališa je plakao lani, u vrtiću, od siječnja do kraja svibnja (onda sam ga ispisala i preporodio se) svaki dan prije polaska u vrtić, te od 15h dok nije netko došao po njega.
razlog nikad nisam saznala. nabrajao je slično kao i Tin. hoće li mu prijatelj doći, hoće li biti omiljena teta, hoće li mu hrana biti po guštu, hoće li se igrati kako bi on želio, hoće li ići van, hoću li doći po njega na vrijeme, hoće li biti gužva na cesti pa ću zakasniti 5minuta, hoće li koji prijatelj otići prije njega, hoće li koji prijatelj ostati poslije njega...
i tako u beskonačnost
tete su izludile, uključili smo pedagogicu, isprobala sam sistem mrkve i batine, samo mrkve, samo batine, ignoriranje, plakanje s njim... bez rezultata
kad je krenuo u školu, cmizdrio je još neka 2-3 tjedna i onda je prestalo

htjela sam reći da nemam pametan savjet, samo da znaš da ima još i gorih cendravaca

dojadio im vrtić :mrgreen:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

dojadio im vrtić :mrgreen:

---

Bome si u pravu! Bez zafrkancije!

da crvena panda :lol:

nama su na roditeljskom u vrtiću rekli da "školarci", odnosno djeca starosti za polazak u školu naglo postanu preosjetljiva i plačljiva. da se ne iznenadimo ako odjednom plaču za svaku sitnicu.
moja m. je bogme postala takva. na kraju mi je dojadilo njeno revanje u vrtiću za svaku sitnicu i opraštanje po pola sata pa sam ju ispisala.
sreća pa sam još doma na porodiljnom inače bi još uvijek išla, nema druge.
ništa joj se nije zamjerilo, voli svoje prijateljice iz vrtića, voli tete, voli jelo, sve voli, ali neće ići.
bilo je više takvih primjera u grupi.

Mi smo imali identičan slučaj prošle godine, a i moj ima 4 godine mlađeg brata. Isto je počelo pred kraj zadnje vrtićke godine, plakanje kad bi došao u vrtić i drama. Mi nismo prema njemu pokazivali u tim situacijama previše pažnje, ali nije pomagalo. Ja sam bila dosta zabrinuta, pa smo se naručili u psihološki centar Sever i odlučili na radionice jer sam mislila da će škola na jesen zbog takvog njegovog ponašanja loše krenuti.
Ali zaključak nakon svega je da je on već tada bio prestar i prezasićen vrtićem, a školska godina je prošla super.

Citiraj:

---

magriz prvotno napisa

kad je krenuo u školu, cmizdrio je još neka 2-3 tjedna i onda je prestalo

htjela sam reći da nemam pametan savjet, samo da znaš da ima još i gorih cendravaca

---

Cmizdrio je i u školi ili samo tebi doma?

Zadovoljna sam što vas je toliko cmizdravih, odmah mi je lakše :mrgreen: Možda se stvarno radi o tome da mu je već dosta svega, da je umoran od vrtića, možda, možda nije baš sve moja osobna krivnja :drama: Pomirit ćemo se s tim nekako još mjesec dana i nadati se da se neće vratiti u školi.

joj, opisala si nasu zadnju godinu u starom vrticu. zadnja godina kad je trebala ici u skolu. sto je najbolje nije bilo dezurstvo u pitanju imala je svoje tete i cijelu ekipu. i onda je oko NG pocelo. ja sam ispalila na zivce.
i onda smo joj odgodili skolu, na jesen ju upisali u novi vrtic (sve, sve novo) i ona je bila odusevljena.
na kraju sam saznala da joj je tamo bilo predosadno. tete su se fokusirale na predskolarce kojima treba pomoc i oni su bili prepusteni sebi- scranju i crticima. i s vremenom joj je to dojadilo.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Zadovoljna sam što vas je toliko cmizdravih, odmah mi je lakše :mrgreen: Možda se stvarno radi o tome da mu je već dosta svega, da je umoran od vrtića, možda, možda nije baš sve moja osobna krivnja :drama: Pomirit ćemo se s tim nekako još mjesec dana i nadati se da se neće vratiti u školi.

---

Pa pitaj dijete što bi htio raditi u vrtiću... Moji su u vrtić vukli društvene igre, knjige i slikovnice, razne dozvoljene igračke (mislim da je bilo ograničenje na 1 kom i to samo petkom, da se ne stvara kaos), filmove za gledanje dok maleni spavaju i slično.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Cmizdrio je i u školi ili samo tebi doma?

---

cmizdrio je u školi pred odlazak doma. i kad bi mene vidio. ali bi prestalo isti čas. i kratko je trajalo

ajde da te ja jos malo utjesim...ne radi se o mom djetetu nego meni...ja sam kao mala isto dosta cendrala ali ne tako kao tvoj sin za negativne stvari nego lijepe...
npr. sjecam se da sam nakon prve pricesti plakala na kraju dana jer mi je bilo tako lijepo i onda sam plakala sto je taj dan zavrsio....:lol::facepalm:

ali,odrasla ja i vise srecom ne cmizdrim....:-D pa ce i tvoj prestat kad-tad....:-)

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

ali,odrasla ja i vise srecom ne cmizdrim....:-D pa ce i tvoj prestat kad-tad....:-)

---

Ne znam, ja i dalje cmizdrim :mrgreen:

Peterlin, ma nije njemu dosadno. Njega staviš kraj dva kamena i imaš igrokaz od sat vremena. Ali "možda će mu biti dosadno" i "možda se neće nitko igrati s njim" i možda svašta nešto. Ali čini mi se da je malo bolje. Ili sam samo oguglala, svejedno, odbrojavamo i ja i on.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Ne znam, ja i dalje cmizdrim :mrgreen:

Peterlin, ma nije njemu dosadno. Njega staviš kraj dva kamena i imaš igrokaz od sat vremena. Ali "možda će mu biti dosadno" i "možda se neće nitko igrati s njim" i možda svašta nešto. Ali čini mi se da je malo bolje. Ili sam samo oguglala, svejedno, odbrojavamo i ja i on.

---

Nadam se da će vam vrijeme brzo proći...

(Offt. - kak ima različite djece: moji su jedne godine TRAŽILI da ih ostavim nekoliko dana u dežurstvu jer su bili u drugom objektu (njihov se preuređivao) pa sam zbog tih par dana njihove zabave morala platiti cijeli mjesec, he he he... Sad tek vidim koliko je nama bilo dobro s našom djecom. Nisam to znala cijeniti u ono vrijeme.)

Prošlo ljeto je i on uživao u dežurstvu, baš mu se složila neka dobra ekipa i super mu je bilo. Ne do te mjere da bi pitao ostati, ali stvarno se provodio.

Meni je puno pomogao tekst na Rodinom portalu koji me je uvjerio da zapravo doma imam manipulatora, a ne tužno, jadno dijete, a pomoglo mi je i kad su me odgajateljice pozvale da ga skrivena promatram u vrtiću. Dijete koje je doma ronilo suze jer mora ići u vrtić, u vrtiću je veselo skakalo, plesalo, igralo se s društvom, i slično. Isto mi je pomoglo i to što su odgajateljice uočile da je mom sinu dosadno u njegovoj grupi. On je dosta rano počeo super pričati, poznavao je boje, životinje, crtao je, itd. i naprosto mu je bilo dosadno s djecom koja su tek počela sklapati prve rečenice i učila prve boje. Otkad su ga prebacile u stariju grupu, dijete je procvjetalo u vrtiću. Najsmješnije mi je kada mi doma počne oduševljeno pričati što je sve radio u vrtiću, pjevati pjesmice koje je naučio, prepričavati s kim se sve igrao,a onda mu ja kažem : "aha, znači ipak ti je bilo lijepo u vrtiću?",a on skuži da se zaboravio i u trenu složi tužnu facu : "neee, ja ću sutra ostati doma" :mrgreen:. Porazgovaraj s odgajateljicama, neka se one potrude riješiti sve ono što mogu riješiti (problem dosade, prejednostavnog programa-ono o čemu je pisala Leonisa ili nešto drugo), a ti mu doma nastoj objasniti da je to nešto što se mora, da ga netko mora čuvati dok si ti na poslu, i nadoknadi mu to kad dodjete doma. Naravno, pod uvjetom da si 100% sigurna da se radi o manipulaciji, ne o stvarnom osjećaju tuge.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

dojadio im vrtić :mrgreen:

---

I ovo je živa istina! Naš sin je u toj dobi doslovce "prolupao" i od djeteta koje je do tad voljelo vrtić i sve tete i njihov režim i smjene postao je slično djetetu iz uvodnog posta. Uzrok je bio to što mu je većina frendova napuštala vrtić i odlazila na jesen u školu. Dovodio bi me do ludila kad ujutro nije htio pred vrtićem iz auta izići (a meni se žuri). Par puta sam ga vodila čak sa sobom na posao...
Uglavnom, sretna sam jer moje curke vole vrtić i ove smjene s dežurstvima im ne padaju teško (fala Bogu), čak vole i to kaj su skupa iako idu u različite grupe.

Kod nas je malo bolje, par dana nije plakao zbog drugih uzbuđenja, jutros opet isto, ali je sve skupa bolje.

Rehab, kod nas nije slučaj da plače samo doma, on stvarno provede hrpu vremena plačući. Razgovor s odgajateljicom i nema puno smisla jer se jako puno mijenjaju, ali je sad otišla jedna na koju sumnjam da je kamen smutnje :mrgreen: pa je možda i zato bolje. On nevjerojatno reagira na tete, jako je važno da si kliknu.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Kod nas je malo bolje, par dana nije plakao zbog drugih uzbuđenja, jutros opet isto, ali je sve skupa bolje.

Rehab, kod nas nije slučaj da plače samo doma, on stvarno provede hrpu vremena plačući. Razgovor s odgajateljicom i nema puno smisla jer se jako puno mijenjaju, ali je sad otišla jedna na koju sumnjam da je kamen smutnje :mrgreen: pa je možda i zato bolje. On nevjerojatno reagira na tete, jako je važno da si kliknu.

---

Ma zaboravi vrtić, to je još zanemarivo kratko.... Držim fige da će si kliknuti s učiteljicom/učiteljem jer to je još važnije. Sretno!

Hvala, Peterlin, u pravu si, zapravo već mjesecima brinem zbog toga koliko god neproduktivno bilo i ne mogu dočekati školu da konačno to razriješimo.

Uzmi u obzir i da je on možda jednostavno katastrofičar i da se sad ta karakterna crta jače vidi. Moja starija ima pripreme za neke stvari, i često moramo prolaziti "što ako" scenarije (srećom sve manje cvili i nariče).
Vidjela sam na njoj i dosta lokalne djece da se zadnju godinu u vrtiću, tamo negdje od polovice zime, počnu dosađivati, naročito ako su mješovite grupe. Baš nekako odskoče, promijene se i do jeseni su to neka "ozbiljnija" djeca.

Znam kako je, nama je tako bilo 5., 6. i 7. mjesec prije škole. Svako jutro bi me teta zaustavljala i govorila kako je plakao - te radi toga što se bojao da neće za njega biti parmezana, te zato što je bio zadnji u redu i još koješta (sve sam duboko potisnula). Kulminiralo je u 7. mjesecu jer su dobar dio vrtićanaca već ispisali iz škole, već me panika hvatala kad bih vidjela da mi teta želi nešto reći (meni je bila panika jer tog ljeta nisam imala godišnji) pa smo ga na kraju ispisali i bio je mjesec dana kod mojih.
Hvatala me jeza što će tek onda biti u školi kad u poznatom okruženju je takova drama, no izgleda da mu je stvarno bio dojadio vrtić i da ga je prerastao jer je u školi bilo super (bila je tu i tamo koja suzica u početku, ali poslije je bilo super).

Citiraj:

---

Storma prvotno napisa

Uzmi u obzir i da je on možda jednostavno katastrofičar i da se sad ta karakterna crta jače vidi. Moja starija ima pripreme za neke stvari, i često moramo prolaziti "što ako" scenarije (srećom sve manje cvili i nariče).

---

Storma, odlično si ga prepoznala!
MalaSirena, nadam se da će i kod nas biti isto.
Tinu je danas, uz puno kemijanja i kombiniranja, zadnji dan. Sad imam novu brigu - kako se nositi s vlastitom grižnjom savjesti što će mlađi ići još 10 dana u jaslice.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Storma, odlično si ga prepoznala!
MalaSirena, nadam se da će i kod nas biti isto.
Tinu je danas, uz puno kemijanja i kombiniranja, zadnji dan. Sad imam novu brigu - kako se nositi s vlastitom grižnjom savjesti što će mlađi ići još 10 dana u jaslice.

---

Ma kakva grižnja savjesti... pa to je samo deset dana. Proći će prije nego se okreneš, a ionako znaš da si napravila najbolje što si mogla.

Zaboravih napisati - ako ti je dulji period izbivanja iz jaslica, teža bi mu bila adaptacija kasnije na početku iduće pedagoške godine. Nisi pogriješila što si ga ostavila tamo.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ma kakva grižnja savjesti... pa to je samo deset dana. Proći će prije nego se okreneš, a ionako znaš da si napravila najbolje što si mogla.

Zaboravih napisati - ako ti je dulji period izbivanja iz jaslica, teža bi mu bila adaptacija kasnije na početku iduće pedagoške godine. Nisi pogriješila što si ga ostavila tamo.

---

Hvala :-* Nije da imam izbora, on je previše za moje roditelje. Tješim se da je njemu stvarno lijepo tamo, nikad ne njurga, ali opet, pitat će sigurno gdje je Tin.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Hvala :-* Nije da imam izbora, on je previše za moje roditelje. Tješim se da je njemu stvarno lijepo tamo, nikad ne njurga, ali opet, pitat će sigurno gdje je Tin.

---

Reci djetetu istinu - Tin se mora pripremati za školu!

A. ne ide u vrtić već 2 tjedna, Z. još ide (oni su u istoj, mješovitoj grupi). Njoj sam objasnila da se predškolci polako ispisuju (to vidi i sama, da se osipaju) i da će A. biti kod bake. Njoj nije to nikakav problem (ostavila bih i nju s bakom, ali baka je 15 km od nas pa mi je daleko za svakodnevno vozikanje, a Z. još ne želi ostati tamo na spavanju).