Printable View
curica od 3,5 godina, ide u vrtić...
kada god je upitam "zašto...npr... hoćeš ovo a ne ono"
odgovara: "zato", a kad je upitam "zašto zato", kaže "zato jer nisam pazila".
bez obzira što je upitam, uvijek ovakav odgovor dobijem, tako da ovo postaje... u najmanju ruku jako čudno. djeluje kao da je istraumatizirana.
pitanja jesu uvijek drugačija, ali počinju uvijek isto: "zašto...ovo...ono", ali odgovor je uvijek isti.
netko sličnu stvar primijetio kod svojeg djeteta?
Tko ti čuva dijete?
Moja je jedno vrijeme voljela "šprance" pa je uvijek isto odgovarala npr.svaki dan kad ju pitam kako je bilo u vrtiću, ona odgovara "igrala sam se s djecom, papala i spavala". U neko doba ju je prošlo.
Trenutno je u fazi "tužna sam" pa milijun puta dnevno viče da je tužna, bez nekog razloga i objašnjenja.
Ima 3,9 godina.
Ne možeš očekivati da će ti dijete od tri i pol godine znati super obrazložiti nešto i super racionalno odgovarati na pitanje - zašto ? I još nekakvim punim rečenicama i bogzna kakvim objašnjenjima.
A da ti malo manje postavljaš to pitanje zašto je izabrala ovo ili ono?
Ko da ona to zna, a i kad zna, ne zna objasniti.
Moji nisu znali, a pametna su djeca.
Ovaj ponavljajući odgovor je možda samo da te otkanta, sumnjam da ne bi skužio da je ona nešto istraumatizirana, previše si sitničav da bi ti to promaknulo.:mrgreen:
Ha , ha , ha da ga otkanta.
ja sam mislila da ju možda netko čuva tko joj govori stalno da mora paziti ( npr. Bake to vole ) , pa dijete ponavlja gradivo.
ma može i to bitiCitiraj:
sirius prvotno napisa
točno, to sam i ja mislio. naime, rastavljeni smo pa i ne znam što se događa s one strane. od mene nije ništa poteklo. a ja se čudim ko pura dreku... ma opet, ne očekujem ja sada elaborat zašto ovo a ne baš ono ili ono koje je slično ovome, ali ne toliko da bi bilo to, nego... ma ne znam. to je samo dio rafala pitanja koja imam pa sam izdvojio ovo jer sam pomislio da ću dobiti neki odgovor možda za sve primjenjiv, univerzalan.
Kad bi dobivala takve šprancane odgovore oni bi uvijek bili fotokopija ili tete iz vrtića ili neke djece iz vrtića koja su ih posebno impresionirala.
Vremenom sam točno znala šta koja teta govori :mrgreen:
A djecu sam raspoznavala možda dvoje-troje.
Meni je za ovu rečenicu sasvim izgkedan sljedeći dijalig:
X: Y, zašto si udario/bacio/prolio?
Y: zato.
X: zašto zato?
Y: zato što nisam pazio.
Djeca svašta nauče u vrtiću, a kako sam primjetila naročito vole pospugati ono što netko drugi radi/govori u škakljivoj situaciji.
Imam curicu od 4g koja ne voli odgovarati na pitanja. Najbolje sto mogu izvuci je neki spranca odgovor - a isprica sve kad se njoj hoce. Nekako ne bih od njih u toj dobi ocekivala da znaju objasniti svaki svoj izbor...
Meni se cini da ona ponavlja sto je cula, a ako vidi da se ti oko tog odgovora uzbudjujes jos ce ti ga cesce servirati :) Moja npr. baki i dedi vec mjesec dana govori kad ju pitaju bilo sto o vrticu, mene u vrticu nitko ne voli. Laze ko pas ali baka i deda svaki put odreagiraju komplimentima na njen racun pa joj se dopalo.
Najbolje da popricas s mamom, ali ne bih rekla po ovom sto si napisao da je neka trauma...
Moj na skoro sve odgovara sa Ne znam. Zašto si to bacio? Zašto plačeš? ( kad plače bezveze ) na sve je ne znam. Jedino kad ga pitam: Pa dobro koliko puta ti moram (nešto) ponovit? on kaže: 5 puta :roll:
Ima 3,7 godina i izrazito dobro priča, kad se njemu priča. Večeras me nešta bio pitao, ja ga nisam od prve čula, na to mi je rekao: Pa dobro, pitam te 10 puta a ti ništa... 8-)
XCitiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
I moj ima "da te otkantam" odgovor.
Ako mu se ne objašnjava, odgovor je uvijek svašta, svašta,...
Što ste radili? Svašta, svašta,...
Što si jeo? Svašta, svašta,...
i moj to radi da me otkanta.
šta si jeo u vrtiću: meso i krumpir
zašto si to napravio: jer sam bio zločest
uvijek kad mu se ne da objašnjavati.
Moje su neko vrijeme imala nastavak "jer sam glupa". Onda sam nošalantnim CSI ispitivanjem saznala čija je to omiljena poštapalica :kez:, imala nekoliko informativnih razgovora( sa odraslima o komentarima upućenim djeci) i "ispiranja mozga" curama(nisi glupa nego...) i nakon toga je sve bilo ok.
I moja ga je u toj dobi imala.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Odem po nju, zeljna njenog drustva i razgovora, a ona na sve sto pitam, "Reci cu ti kasnije, sad mi se ne da.". :mrgreen:
S vremenom :mrgreen: sam naucila da u to doba jednostavno nije bila raspolozena za razgovor (oni u vrticu nisu spavali).
Kasnije bi mi sama od sebe svasta toga napricala. :lool:
umirilo me. inače, odustao sam od prakse da malu vodim za rukicu do vrtića (kojih 300 m) pa je sporo nosim u vrtić tako da me može u oči gledati dok razgovaramo, a razgovaramo. nastojat ću da ona mene ispituje zašto ovo, zašto ono... ne očekujem pametarenje, nego eto... da vidi da nije sve "zato što nisam bio dobar".
Ja sam sa svojom krenula (dok se vozimo iz vrtića doma) razgovarati tako da bih ja krenula pričati što sam danas radila na poslu, kako mi je bilo itd. To bi nju puno više puta potaknula da me čak i prekine i krene sa time što je ONA radila u vrtiću. Do tada sam dobivala sličan tretman kao što cure mahom opisuju pa sam okrenula ploču i iznenadila se!
moja od treće pa sad do šeste godine svaki dan ima istu šprancu :)
kako je bilo u vrtiću
dobro
šta ste imali za ručak
šrek juhu i drugo jelo
šta opet šrek juha
aha
a šta je bilo za drugo jelo
zaboravila sam
i ja uporno svaki dan pitam ... i zna da znam šta je ručala, jer piše na vratima i to ujutro zajedno pročitamo...i svejedno već tri godine isti odgovor :)
i smije se dok izgovara, i svejedno izgovara baš to!
Ja znam neke psihoterapeute koji, kad ih pitaš zašto ovo ono, odgovaraju "ne odgovaram na pitanja koja počinju sa zašto".
Kažu da pitanja koja počinju sa zašto zvuče kao optužbe. "zašto si to napravila?", "zašto to nisi napravio?", "zašto si to obukla?", imaju stvarno neki prizvuk kao "nisi to trebao/la", i onda se u odgovorima često ni krivi ni dužni opravdavamo.
Možda zato dolaze odgovori tipa "zato što nisam pazio", "zato što sam glupa".
Inače mislim da je njihov najiskreniji odgovor u tim situacijama "ne znam", bar se meni čini da moj često ne zna zašto je točno nešto napravio, a ako zna onda mi kaže i prije nego pitam.
ovako i moj, vjerojatno misli kako postavljam najdosadnija pitanja, baš je njemu najzanimljivije u 8 sati provedenih s prijateljima - šta je jeo. Uopće ne znam zašto uvijek zaglavim na tim pitanjima, pa ima meni na stranici od vrtića :)Citiraj:
ninik prvotno napisa
ako pitam jesu li bili u dvorištu i s kim se igrao, to već odgovori.
ne znam o čemu je riječ, ali moji starci (a malo sam već i poodmakao iz ove dobne skupine) me već dekadama pitaju svaki, ali svaki (bogovetni) dan: što si jeo u vrtiću, pa u školi, pa na poslu, pa što ti je skuhala...
predajem se, ne znam u čemu je fora!
Znam ja!
Starci su opsjednuti s hranom i kao da su u vječnom strahu da ne budu gladni.
nespretna je i za sve što sruši kaže joj se "pazi malo", a uz to ide obavezno "zašto si to npravila".Citiraj:
Charlie prvotno napisa
za ove s tvari tipa "mene nitko ne voli" me strah. da nešto nenamjerno joj postane poštapalica i ne uvuče joj se...
a možda da stvarno probaš zaobić taj zašto u pitanjima?
Da, to je bitno rijesiti.Citiraj:
Andro-gen prvotno napisa
Ovo ostalo je (IMHO) faza, i proci ce.
Moja (od one "otkantaljke") sad ima 9+ god. i SVE isprica sama od sebe cim sidje sa sk.busa. To su nevolje druge vrste. :lool:
Pitanje ZAŠTO? nije dobro za djecu predškolske dobi jer oni obično ne znaju odgovoriti na njega. Tako postavljeno pitanje implicitno okrivljuje, izaziva otpor i obranu, te šutnju. Pitanje treba formulirati drugačije, odn. bolje je pitati što? ili kako?
Isto tako kad dijete dolazi iz vrtića nemojte ga odmah bombardirati pitanjima. Dijete je često umorno, ali veseli se vašem dolasku i to je emocija koju treba podržati. Pitanja mu često smetaju. Pustite ih da smai krenu pričati. Ali ako ste strpljivi, pred kraj dana, dobiti ćete sve potrebne odgovore.
Kod mene je skroz druga situacija, cura 3 i pol. Ona mene sto puta dnevno pita zašto???, za sve što kažem, pita zašto. Kad ja nju pitam zašto?, a obično ne pitam, nego kako to?, iako ovo nisam znala gore spomenuto, nekad dobijem nekad ne odgovor. Primjetila sam da ne voli niti pričati događaje iz vrtića, a niti da je se previše ispituje. Nije neka pričalica, ali ju je zato puna kuća. Ne pitajte kako :-)))
Kod nas isto uvijek isti odgovor: 'Zato sto ja tako zelim.' I kad ima smisla i kad nema.
A ja kao papagaj odgovaram ' Super da znas sto zelis, ali ne mozes bas svaki put dobiti sve sto zelis.'
I na to svaki put dobijem odgovor ' A zasto?'
I tu obicno zakazem.
Pa se sad klonim tih 'zasto' pitanja, vec se trudim kroz pricu doci do nekog obrazlozenja. Obicno zapocinjem sa 'Sta ti mislis' ili 'Hmmm, kako je moguce da...' pa zajedno iznosimo moguca rijesenja.
To traje. Manje pricamo kad sam nervozna. :-)
Ma, "zašto" su bezveze pitanja, naročito za djecu. Neobavezan razgovor uvijek pali.