Zakon o djeci sa pp

Zadnjih dana po novinama se puno govori o ovom zakonu i koliko je nepravedan, a ako ste još i obrtnik i sami se brinete za svoju egzistenciju, onda za državu stvarno ne postojite!Ovdje se zapravo radi o mojoj mami koja je imala svoju radnju kada se 1996 g. rodila moja sestra. Rođena je sa trisomijom 13. kromosoma (to je najrjeđi i najteži oblik kromopatije, poznat kao Patau sy.). Do treće godine koristila je redovan porodni dopust, a kada je po isteku istog zatražila bolovanje do 7 godine djeteta sa pp, rekli su joj da kao vlasnica obrta na to nema pravo :shock: . Prepisali su radnju na tatu, mama je dobila pravo na bolovanje i neko vrijeme je to bilo u redu, ali onda su rekli da NITKO iz obitelji ne smije biti vlasnik obrta, pa su radnju morali iznajmiti, a novi vlasnik je prijavio mamu kao radnicu da bi mogla dobivati naknadu.
Kada je sestra napunila 6 godina skupili su potrebne papire i podnijeli zahtjev za pola radnog vremena. Stajalo je to tako kod gospođe u socijalnom, zahtjev nije riješen i nakon sedmog rođendana mama se morala vratiti na posao PUNO radno vrijeme. Rekli su neka radi, neka sama uplaćuje doprinose a kada se zahtjev pozitivno riješi država će joj vratiti što je preplatila (u međuvremnu su opet mogli obrt prepisati na oca, ali još uvijek ne na mamu).
Godinu i pol kasnije odobrena su joj ona četiri sata, dakle radila je pola radnog vremena, ali novac ne može dobiti natrag. Velika sreća u svemu tome je što je radnja u kući pa mama može biti i doma i na poslu istovremeno. Da je slučaj drugačiji i radnja nije u kući morala bi staviti ključ u bravu i na biro! Jer da je morala birati između posla i nemoćnog djeteta kod kuće ne bi ni razmišljala o povratku na posao.
Danas naša mala Marta ima deset godina, 100% je invalid, ne hoda, ne sjedi, ne govori, potrebna joj je briga 24 sata na dan. Svi pomažemo jer ju volimo najviše na svijetu i nikada nam nije palo napamet dati ju u neku instituciju!
Što mi nikako nije jasno ovdje, zašto čovijek koji je samozaposlen, nije državi na trošku, kada ima dijete sa posebnim potrebama, ne ostvaruje nikakva prava!

Dobro pročitaj ovu Odluku Ustavnog suda.

Nek proba tužiti državu za neisplaćeni iznos.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE


477

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi*ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hra*njski, Petar Klarić, Mario Kos, Jurica Malčić, Ivan Matija, Jasna Omejec, Že*ljko Potoč*njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u postupku ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom drugog propisa, na sjednici održanoj dana 20. ve*ljače 2002. godine, donio je

ODLUKU
I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i Zakonom odredaba članka 3. stavka 1. Pravilnika o stjeca*nju prava na dopust do sedme godine djetetova života i rad s polovicom punog radnog vremena zbog *nje*ge djeteta s težim smet*njama u razvoju (»Narodne novine«, broj 47/96), te se u navedenom članku ukida dio stavka 1. koji glasi:

»pod uvjetom da su oba rodite*lja«.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazlože*nje
1. Jelena Pasarić iz Zagreba, zastupana od Eduarda Gebera i Tomislava Pasarića, odvjetnika u Zagrebu, predložila je pokreta*nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i Zakonom članka 3. stavka 1. Pravilnika o stjeca*nju prava na dopust do sedme godine djetetova života i rad s polovicom punog radnog vremena zbog *nje*ge djeteta s težim smet*njama u razvoju (»Narodne novine«, broj 47/96, u nastavku teksta: Pravilnik).

Predmetni Pravilnik donio je ministar rada i socijalne skrbi uz suglasnost ministra zdravstva, a na teme*lju ovlasti iz odredbe članka 66. stavka 6. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01).

Osporena odredba glasi:

Članak 3. stavak 1.

»Pravo na dopust do sedme godine djetetova života ili pravo na rad s polovicom punog radnog vremena može ostvariti samo jedan od rodite*lja pod uvjetom da su oba rodite*lja u radnom odnosu s punim radnim vremenom, te rodite*lj koji sam brine i *nje*guje teže hendikepirano dijete.«

2. U svom prijedlogu za pokreta*nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom podnosite*ljica navodi da je propisani uvjet iz osporene odredbe Pravilnika prema kojemu pravo na dopust do sedme godine života radi *nje*ge djeteta s težim smet*njama u razvoju, može ostvariti jedan od rodite*lja koji je zaposlen s punim radnim vremenom, ako je i drugi rodite*lj u radnom odnosu s punim radnim vremenom, u suprotnosti s razlogom i svrhom utvrđiva*nja predmetnog prava. Prema miš*lje*nju podno*site*ljice, bit ustanov*ljava*nja prava na dopust do sedme godine života djeteta je *nje*ga djeteta ako je utvrđeno postoja*nje težih smet*nji u razvoju, odnosno hendikepiranosti.

Prema miš*lje*nju predlagate*ljice, a s obzirom na osobne karakteristike hendikepiranog djeteta, ono nije u mogućnosti samostalno, neovisno i bez pojačane *nje*ge obav*ljati aktivnosti od kojih ovisi *nje*gov život i razvoj. Pojačana potreba za *nje*gom podrazumijeva i poveća*nje vremena koje je potrebno provoditi s djetetom koje ima teže smet*nje u razvoju, a što nisu u mogućnosti pružati rodite*lji koji obav*ljaju samostalno bilo koji rad koji zahtijeva puno radno vrijeme.

Nada*lje, predlagate*ljica ističe kako uskraćiva*nje prava na posebnu *nje*gu djeci čiji rodite*lji obav*ljaju profesionalnu aktivnost samostalnim radom različitim od radnog odnosa u smislu odredaba Zakona o radu, često i s radnim vremenom dužim od onoga koje*ga propisuje taj Zakon, stav*lja tu djecu u vrlo težak položaj u kojemu nisu u mogućnosti primiti potrebnu *nje*gu. Prema podnosite*ljici, izostanak potrebne *nje*ge od bitnog je utjecaja na dalj*nji psihofizički razvoj hendikepirane djece, kao i na mogućnost obav*lja*nja *njihovih svakodnevnih životnih aktivnosti.

Predlagate*ljica ističe kako Ustav Republike Hrvatske posebno štiti obitelj, materinstvo, djecu i nemoćne osobe. Također, prema Ustavu tjelesno i duševno oštećena djeca imaju pravo na osobitu *nje*gu i skrb. Ustavom utvrđena posebna skrb i briga ne može se ostvariti ukoliko se podzakonskim aktima sužava krug osoba koje imaju pravo na dopust, a radi pruža*nja potrebne *nje*ge i skrbi.

Predlagate*ljica cijeni da je osporena odredba, u dijelu u kojem se *njome isk*ljučuje mogućnost stjeca*nja prava na dopust iz razloga što drugi rodite*lj nije u radnom odnosu u smislu odredaba Zakona o radu, u nesuglasju s odredbama članka 14., članka 16. stav*ka 1., članka 56. stavka 2., članka 57. stavka 2., članka 61. stavka 1., članka 62., članka 63. stavka 3., te članka 64. stavka 1. Ustava, kao i s odredbama članka 2. i članka 66. stavka 1. Zakona o radu.

3. Pred ovim sudom u tijeku je i ustavnosudski postupak pokrenut po ustavnoj tužbi predlagate*ljice koji se vodi pod po*slov*nim brojem: U-III-1458/2001. U navedenoj ustavnoj tužbi podnosite*ljica je, na teme*lju ovlašte*nja iz odredbe članka 59. stav*ka 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), predložila pokreta*nje ustavno*sud*skog postupka i prije iscrp*ljiva*nja dopuštenog pravnog puta, a protiv prvostupa*njskog rješe*nja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Ureda Centar, klasa: UP/I-555-05-02/01-09, urbroj: 381-114-04/01-03 od 17. svib*nja 2001. godine. Navedenim rješe*njem odbijen je u cijelosti kao neosnovan zahtjev za priznava*nje prava podnosite*ljice na dopust do sedme godine djetetovog života, a radi *nje*ge Đure Pasarića, *njenog djeteta s utvrđenim težim smet*njama u razvoju.

Uz svoju ustavnu tužbu predlagate*ljica je priložila i očitova*nje Uprave za tržište rada, radne odnose i zaštitu na radu Ministarstva rada i socijalne skrbi od 24. svib*nja 2001. godine, a u svezi s primjenom osporenog Pravilnika. Iz navedenog očitova*nja proizlazi da je tijekom primjene osporene odredbe postala razvid*na potreba za *njezinom izmjenom. Sporne odredbe Pravilnika zahtijevaju osigurava*nje proračunskih sredstava koja u proračunu za tekuću godinu nisu predviđena, istaknuto je u tom očitova*nju.

Na teme*lju članka 40. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, tijekom ustavnosudskog postupka dopisom od 28. studenoga 2001. godine, prijedlog predlagate*ljice dostav*ljen je na odgovor Ministarstvu rada i socijalne skrbi. Zatraženi odgovor do donoše*nja ove odluke nije zaprim*ljen.

4. Zak*ljučno, podnosite*ljica predlaže pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom članka 3. stavka 1. Pravilnika, u dijelu u kojem je propisan uvjet da je za stjeca*nje prava na dopust jednog rodite*lja potrebno da oba rodite*lja budu u radnom odnosu s punim radnim vremenom, te tu odredbu u osporenom dijelu poništiti.

Prijedlog je osnovan.

5. Ustavna osnova zakonskog uređe*nja obite*ljskih odnosa sadržana je u člancima 61., 62., 63. i 64. Ustava, koji glase:

Članak 61. stavak 1.

»Obite*lj je pod osobitom zaštitom države.«

Članak 62.

»Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvariva*nje prava na dostojan život.«

Članak 63.

»Rodite*lji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.

Rodite*lji su odgovorni osigurati pravo djetetu potpun i skladan razvoj nje*gove osobnosti.

Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu *nje*gu, obrazova*nje i skrb.«

Članak 64. stavak 1.

»Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.«

6. Iz sadržaja navedenih odredaba, a koje ovaj Sud cijeni neposredno mjerodavnim za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporene odredbe Pravilnika, proizlazi opća ustavna dužnost države osobito skrbiti za djecu i mladež. Ovu svoju obvezu država izvršava posredno stvarajući socijalne, kulturne, odgojne i materijalne uvjete u kojima rodite*lji mogu izvršavati svoju ustavnu obvezu iz članka 63. stavka 1. Ustava. U ostvariva*nje uvjeta za provođe*nje osobite brige i skrbi potrebne djeci s tjelesnim ili duševnim ošteće*njima, poglavito spada unutar obite*lji ostvariti mogućnost jednom od rodite*lja imati dovo*ljno vremena za pruža*nje potrebne posebne brige i skrbi.

7. Razrađujući Ustavom utvrđenu obvezu države osobito skrbiti za život i razvoj djece s težim smet*njama u razvoju, Zakon o radu u članku 66. stavku 1. propisuje:

Članak 66. stavak 1.

»Jedan od rodite*lja djeteta s težim smet*njama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim i mentalnim ošteće*njem) ima pravo na dopust za *nje*gu djeteta ili pravo raditi polovicu punog radnog vremena do navršene sedme godine djetetova života.«

Ta odredba Zakona o radu bez ikakvih ograniče*nja kao nosite*lja prava na dopust određuje jednog od rodite*lja, a ujedno ovlašćuje jednog od rodite*lja zahtijevati pravo na dopust. To pravo nije ustanov*ljeno u *nje*govu korist, ne*go je pravo djeteta s težim stup*njem smet*nji u razvoju.

Pravo je djeteta, u slučaju *nje*gove teže hendikepiranosti, dobiti potrebnu *nje*gu kojom se osigurava *nje*gov nesmetani život i razvoj. Na teme*lju navedene odredbe na strani rodite*lja nastaje pravo od nadležnih tijela zahtijevati ostvariva*nje potrebnih uvjeta za posebnu brigu i skrb za teže hendikepirano dijete, a na način i pod uvjetima utvrđenim zakonom.

Smisao ove odredbe je ostvariva*nje osobite skrbi utvrđiva*njem prava na dopust jednog rodite*lja, kada unutar obite*lji zbog profesionalnih obveza ili inih nemogućnosti drugog rodite*lja pružiti odgovarajuću *nje*gu, nema drugog načina da bi se potrebna skrb neposredno pružila.

8. Utvrđujući pravo na dopust rodite*lja djeteta s težim smet*njama u razvoju, Zakon o radu u članku 66. posebno ne propisuje uvjete i postupak utvrđiva*nja postoja*nja pretpostavki za ostva*ri*va**nje tog prava, već u svom stavku 6. daje ovlašte*nje nad*ležnom ministru urediti predmetnu materiju.

Članak 66. stavak 6. Zakona o radu glasi:

Članak 66. stavak 6.

»Ministar nadležan za socijalnu skrb, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za stjeca*nje prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka te način obračunava*nja i isplate naknade plaće.«

Iz dava*nja širokog zakonskog ovlašte*nja nadležnim ministrima na utvrđiva*nje uvjeta za stjeca*nje određenog prava, ne proizlazi ovlašte*nje tog tijela utvrditi potrebne uvjete na način koji bi bili suprotni svrsi radi koje je određeno pravo zakonom ustanov*ljeno. Zakonska svrha, a koja proizlazi iz razrade ustavnih načela uslijed kojih se na strani određenih osoba ustanov*ljava pojedino pravo, mora prilikom donoše*nja takvog podzakonskog akta biti poštivana. Prema ocjeni Suda, navedenom odredbom dano je ovlašte*nje ministru propisati postupak za stjeca*nje prava na dopust, te utvrditi težinu tjelesnog ili mentalnog ošteće*nja djeteta radi stjeca*nja prava na posebnu brigu i skrb. Tom odredbom nad*ležno tijelo nije ovlašteno propisati i koji od rodite*lja hendikepiranog djeteta ima pravo podnoše*nja zahtjeva za stjeca*nje prava na dopust. Ovdje je pravo izbora prepušteno rodite*ljima.

9. Odredbom članka 2. stavka 2. osporenog Pravilnika utvr*đen je stupa*nj, odnosno težina smet*nji u razvoju djeteta, uslijed koje postoji opravdani razlog za stjeca*nje prava na dopust jednog rodite*lja. Prema navedenoj odredbi težim hendikepom smatraju se psihička ili fizička ošteće*nja funkcija organa ili organskih sustava takvog stup*nja zbog koje*g dijete ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene kronološkoj dobi, već je ovisno od pomoći druge osobe u obav*lja*nju svakodnevnih životnih potreba. Posebno se navode kao teži hendikepi poremećaji u obav*lja*nju svakodnevnih funkcija, kao što su oblače*nje i svlače*nje, obav*lja*nje osnovnih životnih potreba (hra*nje*nje, kontrola mokre*nja i stolice), pokreta*nje tijela (kada to nije mnoguće ni uz pomoć ortopedskih pomagala), korište*nje tehničke opreme ili lijekova o kojima ovisi održava*nje života, korište*nje specijalne dijete koju, s obzirom na dob i pokret*ljivost, moraju pripremati ili davati rodite*lji i druge aktivnosti koje dijete ne može obav*ljati bez nečije pomoći.

Iz navedene odredbe Pravilnika razvidno je kako sudjelova*nje jednog od rodite*lja u svakodnevnim životnim aktivnostima hendikepiranog djeteta, kao što su svlače*nje i oblače*nje, prehrana, osobna higijena i pomoć u motorici, zahtijeva *nje*govu prisutnost u puno većoj mjeri ne*go što je to potrebno u odgoju i obrazova*nju djece bez poremećaja u razvoju.

10. Međutim, utvrđujući uvjete pod kojima jedan rodite*lj može steći pravo na dopust, u članku 3. Pravilnika, nadležni ministar je propisao, između ostaloga, da to pravo može steći samo jedan rodite*lj pod uvjetom da su oba rodite*lja u radnom odnosu s punim radnim vremenom.

Upotreb*ljavajući izraze radni odnos i puno radno vrijeme, nadležni ministar je nedvojbeno uputio na tumače*nje *njihovog sadržaja prema odredbama Zakona o radu. Iz navedenoga pak proizlazi kako bi pravo na dopust u smislu Pravilnika mogao ostvariti jedan od rodite*lja samo u slučaju da su oba rodite*lja zaposlenici, odnosno fizičke osobe koje u radnom odnosu obav*ljaju određene poslove za poslodavca unutar punog radnog vremena, a kako to propisuju odredbe članka 4. i članka 30. Zakona o radu.

Ovakvim uređe*njem iz kruga osoba koje imaju pravo zahtijevati dopust teme*ljem Pravilnika, su isk*ljučeni rodite*lji koji svoje profesionalne aktivnosti obav*ljaju samostalnim radom iz*van radnog odnosa.

11. Opisanim utvrđiva*njem uvjeta za stjeca*nje prava na dopust jednog od rodite*lja hendikepiranog djeteta, nadležni ministar je suzio krug osoba koje bi to pravo mogle ostvariti, a suprotno zakonskoj svrsi članka 66. stavka 1. Zakona o radu, odnosno suprotno ustavnim načelima sadržanim u članku 61. stavku 1., članku 62., te članku 63. stavku 3. Ustava. Postupajući na taj način nadležni ministar prekoračio je i dana ovlašte*nja na teme*lju članka 17. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, broj 75/93, 48/99 i 15/2000). Prema navedenoj odredbi ministri donose pravilnike za provedbu zakona kada su na to izrijekom ovlašteni, u granicama date ovlasti.

Sukladno Ustavu država je dužna osigurati osobitu *nje*gu i skrb djeci s tjelesnim i duševnim ošteće*njima kada ta ošteće*nja u visokom stup*nju hendikepiranu djecu čine ovisnom o pomoći i *njezi drugih osoba. Prvenstveno obveza pruža*nja potrebne *nje*ge pada na teret rodite*lja hendikepiranog djeteta, međutim država je dužna osigurati sve potrebne uvjete za ispu*nje*nje te obveze, u koje nedvojbeno spada i osigura*nje vremena u kojem se potrebna *nje*ga i skrb pruža.

Iz prava djeteta na posebnu skrb i *nje*gu proizlazi i pravo jednog rodite*lja zahtijevati pravo na dopust, ukoliko je posebna skrb i *nje*ga povezana s potrebom povećane prisutnosti rodite*lja u svakodnevnom životu djeteta. Kod procjene uvjeta za ostvariva*nje prava na dopust, prema ocjeni ovog Suda, ne može se kao jedini kriterij utvrditi postoja*nje radnog odnosa s punim radnim vremenom kod oba rodite*lja. Pri utvrđiva*nju uvjeta za ostvariva*nje prava na dopust mora se uvažavati i či*njenica da oba rodite*lja uslijed svojih radnih obveza, koje ne moraju isk*ljučivo proizlaziti iz radnog odnosa, nisu u mogućnosti posvetiti dovo*ljno skrbi i *nje*ge osobama u čiju korist je predmetno pravo ustanov*ljeno.

Radni odnos s punim radnim vremenom ne može biti osnov*ni i jedini uvjet za ostvariva*nje prava na dopust u slučajevima kada oba rodite*lja samostalnim radom pridonose ekonomskoj snazi obite*lji u kojoj živi hendikepirano dijete, jer je posebna skrb i *nje*ga povezana i s potrebom osigura*nja odgovarajuće materijalne osnove obite*lji. Nadležna tijela prilikom utvrđiva*nja uvjeta za ustanov*ljava*nje prava jednog rodite*lja na dopust dužna su ocijeniti i či*njenicu da uslijed obav*lja*nja profesionalne aktivnosti oba rodite*lja, nisu u mogućnosti u dovo*ljnoj mjeri pružiti *nje*gu i skrb djetetu kod koje*g je potreba za osobitom skrbi na zakonom određeni način utvrđena.

12. Prema članku 90. stavku 2. Ustava u zakonu čija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti *njihovi izvori. Kada je u pita*nju pruža*nje Ustavom utvrđene osobite skrbi, *nje*ge i zaštite određene grupe *ljudi, gospodarska snaga države ne smije biti od utjecaja na ostvariva*nje Ustavom zajamčenih prava.

13. Slijedom sve*ga iznijetoga, a utvrdivši da odredba članka 3. stavka 1. Pravilnika o stjeca*nju prava na dopust do sedme godine djetetova života i rad s polovicom punog radnog vremana zbog *nje*ge djeteta s težim smet*njama u razvoju, u ukinutom dijelu, nije u suglasnosti s odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o radu, te nije u suglasnosti s odredbama sadržanim u članku 61. stavku 1., članku 62. i članku 63. stavku 3. Ustava, na teme*lju članka 54. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub*like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u točki I. izreke.

Utvrdivši nesuglasnost osporene odredbe u *njezinom ukinutom dijelu s navedenim odredbama Ustava i Zakona o radu, Sud nije ulazio u ocjenu suglasnosti te odredbe s drugim odredbama Ustava na koje je predlagate*ljica u svom prijedlogu upućivala.

Odluka iz točke II. izreke uteme*ljena je na odredbi članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-II-1993/2001
Zagreb, 20. ve*ljače 2002.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Smi*ljko Sokol, v. r.

Pa da, ima tu nešto. A kome da se javi? U ured za socijalnu skrb ili odvjetniku pa na sud?

Nek proba u ured udruge PUŽ najprije potražiti pravni savjet.
Ovo je prilično teško utjerati, ali svi centri CZSS su ovu Odluku Ustavnog suda dobili i sramota je da se toga ne pridržavaju ma šta nadređeni o tome mislili! Sramota, užasno sam ljuta na ovu državu-fuj!

Ma da joj i ne vrate novac, već samo da priznaju da ima prava kao i svi drugi roditelji takve djece!!! Strašno mi je gledati kako radi nekad samo da pokrije troškove za doprinose. Nadam se da će biti nešto i od onog vladinog obećanja da će se majkama dati status njegovateljice (što i jesu), jer mi je licemjerno da, neka mi nitko ne zamjeri, supruge branitelja imaju taj status, a majke ove dječice ne.