Bježe li vai šestogodišnjaci od vas na cesti kad se naljute na vas???

Danas sam čuvala osim svoje dvoje idjevojčicu iz moj obitelji staru 6 i po godina koja mi je pobjegla nakon što sam ljubazno i smireno odbila kupit što je poželjela. Krenula je sama kući, bržim tempom od mene i kad sam ju zvala bi me bijesno pogledala i nastavila dalje još brže... Meni se ovo čini strašnim.... ono baš strašnim... U redu mi je da se naljutila, pa ii da je zaplakala i da se bacila na pod, ali da je pobjegla i da ju je netko mogao pogazit... Imam i sama dijete od 12 godina, i kolikogod zvuči klišeizirano mom to "naljutio sam se pa ću otić" nije palo nikad napamet od kako je napunio 3 godine.. Jesam li stroga, rade li to i vaša djeca?

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Danas sam čuvala osim svoje dvoje idjevojčicu iz moj obitelji staru 6 i po godina koja mi je pobjegla nakon što sam ljubazno i smireno odbila kupit što je poželjela. Krenula je sama kući, bržim tempom od mene i kad sam ju zvala bi me bijesno pogledala i nastavila dalje još brže... Meni se ovo čini strašnim.... ono baš strašnim... U redu mi je da se naljutila, pa ii da je zaplakala i da se bacila na pod, ali da je pobjegla i da ju je netko mogao pogazit... Imam i sama dijete od 12 godina, i kolikogod zvuči klišeizirano mom to "naljutio sam se pa ću otić" nije palo nikad napamet od kako je napunio 3 godine.. Jesam li stroga, rade li to i vaša djeca?

---

Šta je tebi, kakva strogoća?

Te su stvari nedopustive, istrgavanje iz ruke na cesti je u rangu ugroženosti života, isto kao guranje prsta u utičnicu, diranja boca s kemikalijama, penjanja na balkonsku ogradu, naginjanja kroz prozor i sl.

Ona od 6 i po godina vjerojatno ne bi istrčala baš pod auto, ali nikad ne znaš.
Nema tu strog ili ne, neke stvari ne mogu biti ni predmet pregovaranja s djecom ni tema za kompromis.

A kako joj je to uopće palo na pamet??? Ono, pada li to na pamet i drugoj djeci? Nisu li djeca u toj dobi već svjesna da možeš bit zločest pa plakat ili bacit se na pod kad ne dobiješ što želiš, ali da pobjeć jednostavno ne možeš? Još sam u šoku...

Moji su znali "pobjeći".
Ali isto tako su znali da ne smiju sami preko ceste pa bi se tamo zaustavili.

Možda je curica naviknuta sama ići po/preko ceste?

O svašta, pa to su mi par puta probali napraviti u dobi između 2. i 3 godine, 6,5 godišnjaci bi trebali puno 'bolje' podnositi frustraciju i kad nije sve po njihovom.

Meni to liči kao djetinjasti pokušaj manipulacije, nikako na pravu ljutnju.

Svakako bi ili raščistila to s njom da se nikad više ne ponovi ili je ne bi više čuvala.
Doduše, da su moji vjerovatno bi se uputila u suprotnom pravcu :mrgreen:

moje srecom nisu imale te faze...
ali od kolegice mali (5god)..bjezi iz kuce,pa iz dvorista,jednom uzo noz stavi pi vrat jer se ljuti i jos puno toga...
stalno s njim razgovara i bas NISTA ne pomaze...

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

O svašta, pa to su mi par puta probali napraviti u dobi između 2. i 3 godine, 6,5 godišnjaci bi trebali puno 'bolje' podnositi frustraciju i kad nije sve po njihovom.

Meni to liči kao djetinjasti pokušaj manipulacije, nikako na pravu ljutnju.

Svakako bi ili raščistila to s njom da se nikad više ne ponovi ili je ne bi više čuvala.
Doduše, da su moji vjerovatno bi se uputila u suprotnom pravcu :mrgreen:

---

potpisujem sve

osim sto bi ja jos dogovorila s njenom mamom prije cuvanja da joj ona malo objasni da to sa mnom ne smije raditi

moja necakinja ima iste fore:roll:

Ne, ni kad je imala puno manje godina

Citiraj:

---

lidać2 prvotno napisa

moje srecom nisu imale te faze...
ali od kolegice mali (5god)..bjezi iz kuce,pa iz dvorista,jednom uzo noz stavi pi vrat jer se ljuti i jos puno toga...
stalno s njim razgovara i bas NISTA ne pomaze...

---

Ovo mi je grozno. I ne vjerujem da nista ne pomaže, mali mi se čini kao opako razmažen

Mlađi je pokušao jednom, u dobi ispod 3 godine. Nikad više mu nije palo na pamet. Stariji nije ni pokušavao.

casa, mislim da bi bilo korisno popričati s roditeljima tog djeteta. Bez obzira na sav dječji bijes (neopravdan za predškolsku dob) i logiku "možda ovo prođe kod nove osobe" dijete te dobi ne bi se smjelo tako ponašati i dovoditi sebe u opasnost, a tebe u krajnje neugodnu situaciju.

Ja sam se načuvala djece u svojoj mladosti i s većinom nije bilo problema, ali znalo se dogoditi da probaju "hvatati krivine" što smo relativno brzo razriješili. AKo nije išlo s djetetom odmah, išlo je s roditeljima malo kasnije. Sretno, kako god bilo!

Citiraj:

---

LolaMo prvotno napisa

Ovo mi je grozno. I ne vjerujem da nista ne pomaže, mali mi se čini kao opako razmažen

---

neznam...mojima to nikada nije palo na pamet a ni ista slicno...
mali se hrpu puta dovede u opasnost...

iako ne prakticiram "po guzi" ali nedaj boze da moje tako nesto pokusaju...dobile bi svoje (manje opasnije nego da si zivot ugrozavaju)...pa im vise nilada tako nesto nebi palo na pamet...

meni je čudno da te iznenadjuje to ponasanje
ne mislim reci da je normalno, daleko od toga, ali to dijete mora tebe jako dobro poznavati, a samim tim i ti njega, kad si dopušta tako nesto
mojoj bi zvizdarije (takva ne, ali imala je ona, i jos ima, svojih svijetlih trenutaka) pale na pamet samo s nama i babom, s drugima je milo dijete
djeca, u pravilu, rade gluposti samo pred jako dobro poznatima

Smirila sam se i sad hladne glave tvrdim da je to meni u najmanju ruku čudno... odnosno da je to meni jednako kao da je bila ljuta i odlučila hodat po prozoru. Ja stvarno ne mogu biti odgovorna za život tuđeg djeteta i ne mislim se više dovoditi u takvu situaciju. Sad sam se sjetila da je moj najstariji jednom s 5 i po godina na moru odlučio nakon što mi je to najavio sam otići kupiti krumpiriće i da je tad dobio po guzi i da sam bila strašno bijesna. Danas sam stvarno zamalo udarila djevojčicu, i da to moje dijete napravi, gotovo sam sigurna da bih udarila, pa vikala, pa kaznila, ma što Juul mislio o tome. Jedino mi je iskreno žao da ovom odlukom o nečuvanju kažnjavam i svoju djecu i tu djevojčicu za bliske odnose u obitelji, jer moje uvjerenje je da dijete takve stvari netko treba naučiti...Hvala svima na odgovorima...i onima s kojim se ne slažem..

moja je to jednom napravila, baš negdje oko 6 godina. otišla bijesno po mraku iz parka i sakrila se tako da je nas par roditelja tražilo nju pobješnjelu.
kad smo ju (ubrzo) našli jedva sam se iskontrolirala da ju ne nalemam pred svima. rekla sam joj da to više nikad ne smije napraviti, da sam užasno ljuta i da ne mogu sad razgovarati.
razgovarali smo doma kad sam se ja ohladila, nije to više ponovila, ali je radila druge stvari koje me izbacuju iz cipela.
jako se loše nosi s frustracijom, radimo na tome.

Napravila je i moja s oko 4-5 godina, ne na prometnoj ulici ali među mnoštvom ljudi, kako smo bili s društvom krenuo je mm za njom ali ju je trebao malo energičnije zaustaviti, kako je on to rješavao na lijepo kasnije smo se dosta tražili :roll:
Nakon toga sam vrlo efektno izrazila koliko sam ljuta :aparatic: pa mislim da je tu lekciju naučila
premda ponekad kad smo doma pa se naljuti prijeti da će otići u šumu, ali ne ode za zbilja (još malo pa će biti dovoljno velika i da je pustim :) )

nisam je udarila, i ne mislim da bi to pomoglo
u slučaju case, dodatni je problem da se uz to dijete treba brinuti za još dvoje (ako sam dobro shvatila), ali ako je mala inače ok dijete, pristala bih je opet čuvati ako mislim da je shvatila da to više nikad i nizašto ne smije učiniti
ako je i inače problematična, ne bih se zafrkavala

Ako vam je čuvanje za obostranu dobrobit djece, objasnila bih djetetu zašto to ne smije napraviti, molila mamu da joj objasni i u krajnjem slučaju dok je kod vas, ne idite u trgovinu.:mrgreen:

Ali meni nešto nije jasno, jel vi mislite da bi tako veliko dijete stvarno dovelo sebe u opasnost? Pravu, realnu opasnost? Jer, iskreno, meni se ne čini strašno opasno da 6godišnjak sam hoda po pločniku.

Mi smo imali svu silu pokušaja manipulacije, od bježanja iz kuće (ne zaboravi jaknu, hladno je) preko skakanja kroz prozor (skoči, ali meni se čini visoko) do bježanja na cesti (tad je bio manji pa sam i drugačije reagirala).

Čini mi se da su sve to samo varijante onog bacanja u dućanu i samo je pitanje kako će odrasli reagirati.

Ili su moji ekstra razumni ili možda nekad potcijenimo djecu i njihove reakcije.

Ovo sve skupa nema veze s ljutnjom, bijesom, nošenjem s frustracijom. Itekako dobro znaju stati kad vide da će sebi nanijeti (fizičku) štetu.

Baš tako i ja mislim.
Zato sam i pitala prelazi li curica i inače sama preko ceste.
U tom slučaju, njeno ponašanje bi bilo "samo" nepristojno, ne i opasno.

Citiraj:

---

Maruška prvotno napisa

Baš tako i ja mislim.
Zato sam i pitala prelazi li curica i inače sama preko ceste.
U tom slučaju, njeno ponašanje bi bilo "samo" nepristojno, ne i opasno.

---

pa naravno da joj najvjerojatnije neće ništa biti
ali opet to je tuđe dijete pa si pod većim pritiskom
može od ljutnje zaboraviti pogledati prije nego krene na cestu
a može ti se izgubiti pa da to objašnjavaš roditeljima
onda ti još svašta iz crne kronike padne na pamet i tako

ja bih je odvela doma i oprala pred roditeljima, mislim da bi to trebalo biti dovoljno da se ne ponovi.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

ja bih je odvela doma i oprala pred roditeljima, mislim da bi to trebalo biti dovoljno da se ne ponovi.

---

I ja isto.

Nisam ono gore pisala da opravdam djevojčicu već da (možda) pojasnim situaciju.

(Svakodnevno se susrećem sa začuđenim pogledima. Moja djeca rijetko kada šetaju uz mene. Krenemo skupa, on požure i čekaju prije ceste. Skupa pređemo, oni požure, čekaju na slijedećem prijelazu. Najčešće oboje na biciklama. Nama je to uobičajen način ponašanja i, vjerujem, gotovo jednako siguran kao da ih vodim za ruku.)

jedno je kad je dijete naviklo hodati samo, prelaziti cestu i sve, dok je smireno.
ali kad ovako ljuto juri ajd ti znaj jel dobro vidi. i da, netko je pitao, ja mislim da postoje djeca koja će se namjerno dovesti u opasnost. znam jednu takvu. i od tad ju više ne čuvam.
takvo ljuto jurenje pored ceste nebi dozvolila nikome.

nisam htjela pametovati, moje je iskustvo da će djeca zicati samo nekog dobro poznatog
inače to trčanje djeteta prema cesti, ne iz ljutnje, već igre, mene je koštalo živaca i vjerujem kojeg dana života
i tog malog od tada želim vidjeti samo na slici
jos danas, godinama poslije toga, dobijem tahikardiju kad se sjetim toga

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

nisam htjela pametovati, moje je iskustvo da će djeca zicati samo nekog dobro poznatog
inače to trčanje djeteta prema cesti, ne iz ljutnje, već igre, mene je koštalo živaca i vjerujem kojeg dana života
i tog malog od tada želim vidjeti samo na slici
jos danas, godinama poslije toga, dobijem tahikardiju kad se sjetim toga

---

Potpuno si u pravu! I moje iskustvo tete čuvalice je slično... Većina djece je ok, a tu i tamo se nađe poneko koje ti naplati živaca za 10 godina.

Jedno je kad su ti u pitanju vlasitta djeca (pa je čovjek puno slobodniji i slažem se s curama koje puštaju SVOJU djecu da slobodno vrludaju ako su sigurne da su naučili opasnosti ceste) a drugo kad čuvaš tuđe dijete, iz usluge ili za novac - ne znam što je gore. Odgovornost za tuđe dijete je jedan par rukava, a odgoj vlastitog drugi. I teško je uopće to usporediti.

I kod tuđeg djeteta kojeg čuvaš prvi put jako je teško procijeniti što je stvarna opasnost, a što prkos. Tako da casa nije bez razloga otvorila topic. Uffff... ne bih joj rado bila u koži taj put, a kad bih i bila - bojim se da bi i ta klinka i njena mama svašta od mene čule.

Dakle, uz svog trogodišnjaka i dvogodišnjaka ne pada mi na pamet ikoga čuvati za novac... Djevojčica je 1. rodica mojim sinovima i zbog niza razloga ukoliko ja ne čuvam svo četvero( imam još jednog svog velikog od 12 koji taj dan nije bio s nama) djeca će se imat prilike družit samo na rođendanima a živimo par kilometara razlike, pa meni žao da se tako rijetko vide. Ona nije navikla sama ići igdje, ona zapravo rijetko ide na mjesta gdje ima prometa i gužve... Mislim da ne bih otvarala temu da se nije dovodila u opasnost. Hodala je na samom rubu kolnika, na moje pozivanje je reagirala ubrzanjem u suprotnom smjeru od mene, ja sam digla dvogodišnjaka i trogodišnjak primila za ruku i trčala u pokušaju da ju ulovim. Moja djeca su ona koja se s plaže vraćaju bosa. koja smiju lizat kamenje na plaži, koja smiju sama u dućan... Ne prepadnem se ja tako lako tako jako... i da naravno odgovornos mi je puuuuno veća kad dijete nije moje. Ne mogu odlučit da ću ja sad odgojno postupit i stat kad vidim da jedan auto ide prema njoj... Ne mogu. Vjerojatno ona neće potrčat na sredinu ceste, ali hoda po kolniku....

Ona je hodala po kolniku?!

Povlačim sve što sam rekla o kompetentnim mališanima, evo mi se ruke tresu dok pišem zamišljajući tu scenu :brrr:

Ja se sasvim sigurno ne bi više usudila čuvati takvo dijete osim ako nismo 1 na 1,

pa cuj, ja vjerujem da si ti i vec prije znala da ta curica ima malo drugaciji odgoj od tvoga i da su problemi moguci

ti nju ne mozes postrojiti sad u 5 minuta po svom, a ako ne zelis prekinuti kontakt s tom obitelji osim na te rijetke svetke onda moras unaprijed planirati situacije i rjesenja, zajedno s mamom i tatom od curice, i da sve bude u nekim kontroliranim uvjetima.

velim, i ja imam slicnu situaciju, glupo mi je da se moj sin ne druzi sa sestricnom jer se dobro slazu i ona je ok curica samo ima te neke svoje povremene ispade i neodgovornija je od mog sina iako je starija godinu i pol.

mislim da i ja moram povući rečeno (o mogućem ponovnom čuvanju) obzirom na kolnik i dob drugo dvoje djece :/
eventualno u nekoj drugoj situaciji, ne znam, samo kod kuće