Svađe s prabakom

Iako cura ima 5g i 9 mj. čini mi se bliže ovoj grupi pa temu otvaram ovdje.

Radi se o mojoj baki, maminoj mami, koja ima 81 g. i njih dvije su ko pas i mačka. To izgleda ovako:

Cura - hipersenzibilna, cendrava, nježna, emotivna, odmah skuži tko je kakav i takav stav ima prema ljudima. Ne želi shvatit da bi trebalo imati poštovanja prema ljudima zato jer su stariji. Inače, doma mi je dobra, u vrtiću ju sve tete hvale. Teta iz njene grupe je rekla da je najbolja curica po ponašanju. Neki dan sam je uzela sa sobom kad sam išla s frendicom na kavu i bila je super, uzela si je olovku i pisanku da vježba pisanje slova da joj ne bude dosadno. Prema nepoznatima je pristojna, oprezna i sramežljiva. Doma je opuštena i samnom nema cenzure. Imamo izrazito otvoren i turbo emotivan odnos, iako se znamo posvađati i svašta reći. Sličan odnos ima s mojom mamom i nju obožava. Rekla je da jednog dana kad bude baka bit će tako dobra baka kao njena.

Prabaka - ima 81 g., žena sa sela, koja je odrasla u vrijeme kad djeca nisu sjedila za istim stolom s odraslima i kad se nisu usudili progovoriti kad ih nitko ništa ne pita. Smatra da bi curica od skoro 6 god. trebala biti mila, dobra, tiha i poslušna, i neprestano ju opominje. Najgore je da uopće dijete ne doživljava ko osobu, a s druge strane njene riječi doživljava ozbiljno i jako se uvrijedi.

Srećom ,ne živimo s bakama ali smo često tamo jer smo mi u stanu a starci imaju veliko dvorište i cure uživaju na selu. Idu mi već na živce te redovite svađe s bakom. Prabaki smeta što ona nikad nije mirna, nego stalno skače i vozi se na biciklu, uvijek traži neku akciju. P. poludi kad ju prabaka opominje za neke stvari koje joj ja i baka dozvolimo i onda počne galamiti: "Kaj to tebe briga? Nisi ti meni glavna. " Problem je da ona prabaku oduvijek zna kao osobu koja uvijek opominje (ne samo nju nego sve po redu) za razliku od bake koja joj dozvoli i previše i onda prema njoj ima neki obrambeni stav čim ju vidi. I onda se baka uvrijedi, pa se pokupi u kuću. I prabaka misli da bi svako dijete trebalo biti apsolutno poslušno za baš sve što mu se kaže, tj. da uopće ne provodi svoju volju. Pa nije dijete dresirani pas. Danas mi je održala prodike kak mi je dijete nekulturno i da bi ju ja trebala naučiti da ima poštovanja prema starijima.

Kako da ju naučim, kad ona ima poštovanja prema ljudima koji njoj odgovaraju a nevezano uz godine? I kad pred njom ta ista baka mene tretira ko da isto imam 6 godina i govori mi da zašutim kad se obraćam svom djetetu. Nije joj jasno kak druga djeca nju vole i dobri su s njom a moja cura prema njoj osjeća takvu netrpeljivost.

Baki nije jasno da sam joj ja plazila jezik iza leđa kad sam bila mala jer se nisam usudila u facu i to je jedina razlika. To je privid poštovanja, a zapravo je strah od reakcije, i to mi je stoput gore.

Curi smo rekli da joj baka ne mora bit draga, ali prema njoj mora biti pristojna. Sve joj je to jasno do nove situacije kad se ne može suzdržati da baki ne uzvrati.

Ne znam kak to riješiti. Da nema te situacije s prabakom, izgledalo bi sve kao da je dobro i kulturno dijete, u javnosti se ponaša savršeno. S jedne strane mi je drago da nije tiha i pokorna kao što baka očekuje, ali ne bih htjela da vrijeme s bakom provede u svađi.

Prabaka ima izljeve ljubomore mi se čini :) I moje cure kad su na čuvanju kod bake imaju sličnu situaciju i stalno ih je stara baka (žena koja je "na čuvanju" kod moje svekrve) ih je stalno opominjala. Mi smo to tak riješili da smo cure aktivirali malo više oko te bake- znači one je zovu na doručak, ručak itd.. one joj daju ruku pa je vode do stola, dodaju joj štap kad joj padne, nose joj deku kad joj je hladno i tako. Uglavnom nije to uvijek, već kad cure to žele, a pošto ih učim takoreći od rođenja da treba svima pomagati nije im to problem i ta ženica ih sad čak i brani i zagovara, a u početku je bilo doslovno ratno stanje u kući

Kada sam ja bila mala provodila sam dosta vremena sa svojom bakom.
Ona je imala prijateljicu koja je tvrdila "da se djecu smije vidjeti, ali ne i čuti" i "Da djeca govore kada ih se nešto pita".:mrgreen:
Ova vaša prabaka je puno mlađa po godini rođenja, ali brije isto.
Ja bi probala porazgovarati sa prabakom, možda polako prihvati djetetovo ponašanje.........

Ja bih rekla prabaki da, ako zeli postovanje, mora ga i zasluziti, i uzvratiti postovanjem prema tvojoj curici (a i tebi).

Mislim, nisu jedini razlog zasto se nekoga postuje njegove godine. Postoji vise razloga zasto nekoga postujemo 'instant', akod nekoga se moramo prisiljavati da bi ispostovali norme lijepog ponasanja.

Tvoja curica je pristojna i dobra, i to kazes svi kazu - osim prabake. Jasno je onda da je problem prabaka, a ne ona. Porazgovaraj s njom o tome, ali probaj porazgovarati i sa prabakom.

Ja bi pričala s djetetom, ne s prabakom.
Vi zbilja mislite da će žena od 81 godine prihvatiti sugestije i revidirati svoj stav prema djeci? Još nisam takvu vidjela, ali super ako hoće.

Djetetu bi rekla da mora biti pristojna, bez grubih riječi i bez grubog tona, ali da obavezno mora reći što ju smeta.
Pa nek se prabaka nosi s tim, ima izbor ili ostati ili ići u kuću.

Ali ne znam zašto imam osjećaj da se svi pomali bojite te prabake :mrgreen:

Kod nas slično, sličan profil prabake :)

Ima 80, živi blizu moje mame i svaki dan navrati do nje dok čuva našu klinku. Stalno gnjavi malu, a kad ova ne uzvrati kako ona misli da treba, onda joj kaže da je zločesta i sl. Moja mama (njena kći) je postala alergična na njene dolaske jer upozorenja ne pomažu, a klinka je ne može podnijeti. Nekad zaplače kad ju vidi, nekad je samo šalje doma, a neki dan smo gledale fotke i kad je došla do one na kojoj su prabaka, jedna unuka i ona kao praunuka, počela je tući prabaku na slici.

Znam da se prabaka ne može promijeniti (pogotovo ne ovaj naš zmaj, haha) pa mislim da je za sada bolje da se što manje viđaju. Ima još dvije prabake (83 i 86 god.), ali s njima se rjeđe viđa i nisu toliko invanzivne, baš su super, no svejedno joj nisu baš željeno društvo. Valjda klinci imaju neki issue s jako starim ljudima...

moj ima prabaku od 94 i puno mu je draga. Danas joj je pola sata donosio konce iz neke kutije da mu kaze koje su boje.

Al mu je zato dida profila prabake iz uvodnog posta. Djeca moraju bit tiha i neprimjetna. Danas mu je (dida malome) za ruckom zaprijetio da ce ga istuc, ako se ne smiri (sto mu ja ne bi nikad dopustila, al mali nije nista shvatio sto se ovaj ljuti pa sam presla preko tih rijeci).

Inace, potpis na Trampolinu. Uci malu da na pristojan nacin kaze prabaki sto joj steta. Plus, kad cujes da prabaka napada malu, stani i ti u njenu obranu, ako to vec ne radis. Mozda maloj fali da osjeti podrsku u tim sukobima.

SIrius Black, dijete ti ima radar za licemjerje i nanjuši tu vrstu ponašanja na kilometar...

Ništa ne radiš krivo. Slažem se 100% - dijete treba poučiti da prema prabaki treba biti pristojna, ali da joj SMIJE I TREBA reći sve što je smeta, samo na pristojan način.

S druge strane - stari ljudi su kao i mala djeca, uzaludan ti je posao tu nešto dokazivati, ništa se promijeniti neće. Ono što pali je prorijediti dolaske, ali i objasniti razlog. Kod nas je to uvijek palilo i bez previše ponavljanja :mrgreen:.

I ja bih potpisala Trampolinu (iako se slazem s Elly). Ne vjerujem da se prabaka samo tako moze promijeniti u tim godinama, to je uzaludan posao. Ako se vec vidjaju, lakse ce dijete prihvatiti ako mu ispricate da nisu svi ljudi isti, ne odgajaju djecu svi jednako, druga su vremena bila... Ne mora ju postovati ali treba biti pristojna. Tako bih barem ja to uredila.

Inace Zuska ne mora biti da djeca imaju issue sa starijima, moji baka i djed su prema svojim praunukama jako mekani i njezni, kakvi nisu bili ni sa mnom ni sa svojom djecom ;) Moje cure ih vole jer se super zabavljaju. Iako, kladim se da i oni generalno misle da djeca trebaju bit da ne zna za njih :)

Citiraj:

---

Charlie prvotno napisa

I ja bih potpisala Trampolinu (iako se slazem s Elly). Ne vjerujem da se prabaka samo tako moze promijeniti u tim godinama, to je uzaludan posao. Ako se vec vidjaju, lakse ce dijete prihvatiti ako mu ispricate da nisu svi ljudi isti, ne odgajaju djecu svi jednako, druga su vremena bila... Ne mora ju postovati ali treba biti pristojna. Tako bih barem ja to uredila.

---

Da.
Iako i dalje mislim da je, cisto radi osjecaja da je nesto napravila po tom pitanju, bitno da poprica i sa prabakom. Ne vjerujem da ce nesto promijeniti, ali barem ce imati osjecaj da je "istresla" ono sto ju kod prabakinog ponasanja muci (onako kao sto je to rekla nama). To bi moglo donijeti barem mali osjecaj olaksanja u odnosima.

Citiraj:

---

Elly prvotno napisa

To bi moglo donijeti barem mali osjecaj olaksanja u odnosima.

---

... u smislu da je osobno poduzela sve sto je u njenoj moci da se odnos popravi.

Strašno je kako neki stari ljudi sa godina postaju tako kruti i netolerantni , i čini se da ih svaka intenzivna životna energija počinje zivcirati. Osobno , mislim da tu nema pomoći . Bas šteta jer bi bilo dobro imati kraj sebe nekoga punog mudrosti , a pozitivnog stava .

[QUOTE=krescenija;2457914]Prabaka ima izljeve ljubomore mi se čini :) I moje cure kad su na čuvanju kod bake imaju sličnu situaciju i stalno ih je stara baka (žena koja je "na čuvanju" kod moje svekrve) ih je stalno opominjala. Mi smo to tak riješili da smo cure aktivirali malo više oko te bake- znači one je zovu na doručak, ručak itd.. one joj daju ruku pa je vode do stola, dodaju joj štap kad joj padne, nose joj deku kad joj je hladno i tako. Uglavnom nije to uvijek, već kad cure to žele, a pošto ih učim takoreći od rođenja da treba svima pomagati nije im to problem i ta ženica ih sad čak i brani i zagovara, a u početku je bilo doslovno ratno stanje TE]
ovo mi se čini dobrom taktikom. Jako stari ljudi koji više ne mogu doprinijeti aktivno često patr od tih kompleksa da su nevažni, da ih nitko ne šljivi, da sve što su znali cijeli život sad više ne vrijedi i onda se neki nameću. Imali smo sličan slučaj u obitelji iako smo se rijetko viđali, stari deda je znao biti jako neugodan, baš onako da bi svima bilo neugodno i da bi se mi jednostavno pokupili. Onda smo počeli svjesno više obraćati pažnju na neke njegove pričanije "kako se kalio čelik", poticati djecu da ga pitaju kako se nešto radilo kad je on bio mali i on se počeo topiti. Naslušali smo se stvarno zgodnih pričica, neke su dosadne, neke malo začudne, ali uz malo parade kod dolaska i odlaska i stavljanja njega na prvo mjesto kod serviranja ili takvih kerefeka vidi se velika razlika. Ali i dalje kad zabrije neko psovanje politike ili urlanje jer je netko prolio vodu dignemo se i odemo, samo sad je dovoljno da prošetamo pesa i vratimo se.

Zanimljivo, moji svi imaju neki problem sa starim ljudima, 70+ bez obzira jesu li im bliski ili ne. Nikad nisam shvatila razlog.

I još nešto, ukoliko netko na moju djecu viče, psuje ih, prijeti udarcima-ne šutim. Kažem sve što treba, na pristojan način. Ne vrijeđam, ne objašnjavam, ne dokazujem, samo obavijestim.
Time djeci dajem do znanja da uvijek stojim iza njih i učim ih kako da danas sutra reagiraju.

Možda nije politički korektno, ali ja tolerancije imam samo za svoju djecu, nipošto za ove koji smatraju da su se s godinama dokopali moći.

I u stvari se slažem s elly, treba reći i odraslom, čisto da si u miru sam sa sobom da si napravio sve.

Bojim se da to nije moć , samo frustracije zbog usamljenosti koje postaju paranoje i nedostatak tolerancija.
:(

Ja se sjecam svojih prabaka. Jednu smo rijetko vidjali ali vanjgla puna krafni ivsad mi mirise kad je se sjetim.
Drugu sam cesto vidjala. Zvala me benom, jer sam bila jako zivo djete, za razliku od starije sestre. Iako je vikala na mene dopustala mi je da joj sjedim u krilu u njenoj stolici, koja jos uvijek postoji u kuci. Dok sam sjedila mogla sam joj kozu na ruci navlaciti a ona mi je objasnjavala kako joj koza vise nije elasticna.
Iako jila jako stroga prema meni to sto sam smjela sjediti u njenoj stolici meni je brisalo sve ono drugo sto nisam voljela. Umrla je sa 90 i nesto.
Mozda da probate naci nesto sto bi mogle jjih dvije imati zajednicko.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

Mozda da probate naci nesto sto bi mogle jjih dvije imati zajednicko.

---

Jedino kad se ne svađaju kad su njih dvije same na dvorištu ili u kući. Onda je i baka pažljivija i mala ima više samo kontrole jer je baka jedina odrasla osoba pa joj se neće zamjeriti.

Inače znaju biti baš blesave situacije. Npr. tipičan primjer situacije je da sjedimo zajedno cura, ja, moja mama, i baka i onda mala veli da bi se vozila na biciklu i moli baku da joj dopela biciklić. Baka joj stalno ispunjava želje jer pokušava kompenzirati neke stvari koje ja ne mogu napraviti i zato ju mala obožava. I onda se ubaci prabaka koja stalno glumi odvjetnika i počne: "kaj sad ti opet zmišljaš? vidiš da je baka umorna i da si je tek sjela. stalno ju gnjaviš." I onda ova pukne i rasplače se jer nije mislila ništ loše i nije tražila od bake ništ kaj baka inače ne bi napravila. Onda baka počne meni da sam ja kriva kaj je tak odgojena da se stalno dere i da će me takvo dijete negdje osramotiti. Onda se mala još više dere, začepi si uši i govori baki: neću te slušati.

Baka nije najboljeg zdravlja ali je daleko od bespomoćne bakice. Radi na vrtu, kuha svaki dan (mama radi), hrani kokoši, peče kolače. Ima stav "kaj bute vi dok mene ne bu" i očekuje poštovanje. Govorim djeci da je baka dobra, da nam daje jaja, da se igramo kod nje, da ispeče njima posebno štrukle sa sirom kad za ostale napravi s jabukama jer one takve ne vole. I da moraju biti pristojne prema njoj. S druge strane ono kaj starija cura najviše doživljava su otrovni komentari. S bakom nema smisla razgovarati, mislim da jedino moramo poraditi na samokontroli i pristojnosti.

Stvarno ti nije lako, ja bi ekspolodirala da se radi o mom djetetu, užasno sam osjetljiva na takve situacije i nedam nikome da kaže jednu riječ. Svima sam već od prvog dana očitala bukvice i rekla, vi ste svoje odradili, odgojili i podigli, sad je na nama red, osim se igrati, nemate pravo glasa i točka. Svaka ti čast na tolikom strpljenju, ali kad su moja djeca u pitanju ja ne poznajem kompromise.Čim samo osjetim da bi moglo krenuti nešto u tom pravcu, odrežem. Moje dijete, prije svega moja i obaveza i odgovornost, ničija druga.

Ali možda je meni lako govoriti iz moje perspektive jer nama nitko ne pomaže niti nam je pomagao u ničemu. Niti financijski, niti ikako drugačije. Obje i trudnoće i prve mjesece smo odradili muž i ja sami, nikad je nitko nije ni pričuvao, a neče niti mlađeg. Tu je vjerojatno velika razlika. Ali i kad se vidimo, bez obzira na to, nevjerojatno, ali bi si dopustili, još kako, ali zato i režem.