Klub mama nespavalica, ali ono baš nespavalica...

Mame djece koja dulje vrijeme (godinu, dvije, tri) ne spavaju..ajmo se družiti!

Koliko nas ima na forumu? Kako ste prošle ili prolazite kroz pakao dugotrajnog buđenja, lošeg spavanja, teškog uspavljivanja..?
Ovo je mjesto za potporu, utjehu, razmjenu iskustva, humor...bilo što što pomaže.

----

Naše nespavanje može se podijeliti u tri faze. Prva tri pol mjeseca nisam je smatrala nespavalicom, bilo je neprospavanih noći, ali uglavnom se budila 2-3 puta i to sam smatrala normalnim i čak vrlo dobrim.

Onda je počelo, s tri pol mjeseci.
Pet, deset, dvadeset..bilo je i razdoblja s 30-40 buđenja na noć. I tako do jedno 15 mjeseci. S 14 smo prestali dojiti.
Dnevno spavanje isto koma, buđenje svakih pola sata, ako i toliko.

Treća faza počinje s 15 mjeseci, noćna buđenja su se malo smanjila. Zna se dogoditi noć s hrpom buđenja. Zna se dogoditi noć sa samo 3 buđenja. Ali najčešće je negdje između.
Srećom, sad spava samo jednom dnevno pa mi se dan više ne sastoji od uspavljivanja i hodanja na prstima. Ali i dalje to dnevno spavanje ne prespava bez buđenja, jednog, dva ili tri. Često spava sat i pol. Rjeđe po dva, nekoliko puta se zalomilo i 3.

Sad ima točno 20 i pol mjeseci. Ne nazire se razdoblje spavanja.

Plus, ima jedna kvaka. Ne mogu spavanju danju. Nikad nisam, kad pokušam ne mogu. Jednom sam u ovih 20 i pol mjeseci zaspala po danu i probudila se u još gorem stanju. Tako da zapravo već 2 godine ne spavam. Jer sam se i zadnje mjesece trudnoće budila nekoliko puta na noć.

...

Kad nespavalice počnu spavati?

Kad odrastu, mi smo sad sa sedam pretpostavili možebitni problem, noćno vraćanje kiseline, spava već godinama u polusjedećem položaju u protivnom su buđenja.
Kad je bila mala beba jedva je spavala tri puta po pola sata po danu, cijelu noć na cici...
Ponekad sam imala dojam na ju peče u grlu, ali nikad me nitko nije saslušao...uglavnom, kad ne spava onda je to zbog tih zdrastvenih problema, ali vjerujem da je taj isti razlog bio dok je bila beba, a onda ne znaš drugo nego cicu dati, ali ne rješava problem, možda čak sa određenim mjesecima pokušati smanjivati noćno cicanje, ne znam.

Kad te čitam, čini mi se da ja zapravo sasvim solidno spavam.
:unsure:

Smjehuljica je prva tri mjeseca spavala isključivo na nama, ako preskočim dane u rodilištu i par dana nakon toga, tad je spavala uz mene/nas. Koliko često se tad budila zbilja ne znam, znam samo da na slikama iz tog vremena oboje izgledamo kao zombiji. Zapravo, više pamtim dugačke periode nespavanja i plakanja, koje smo rješavali čvrstim umatanjem, šuškanjem i ljuljanjem. A od tad nikad nije prespavala noć u komadu... bilo je noći sa dva ili tri buđenja, ali nikad s jednim ili nijednim.

Sad, na godišnjem koji je upravo prošao, spavala je puno bolje, to su ti trenuci s dva ili tri buđenja... a prije toga je bio period vrlo učestalog buđenja, svaki sat cca, koliko mogu procijeniti.

Dodam li tome moje ustajanje u pet, kuhanje i pospremanje ujutro,jurnjavu na posao i s posla... nedostatak željeza... dođe mi da si pucam u koljeno što nismo imali dijete pred 10 godina kad je bila puno bolja ekonomska situacija, pa bi tad mirne duše uzela neplaćeni dopsut do 3. godine. A ovako... moram šljakati.

Do djetovog 6 mjeseca zivota uzimala sam pod normalno dva budjenja tokom noci i uspavljivanje po sat vremena.Od tada nadalje,kao nozem prerezano...budjenje svakih cca sat i pol do dva sata nocu.Ponekad trazi uspavljivanje i ljuljanje,ponekad(u zadnje vrijeme) samo zove da popije vodu i legne ponovo u vodoravan polozaj.Uglavnom su kombinacije.U pocetku smo mislili da je to povezano sa dohranom,pa s time sto smo ga sa 6 mjeseci preselili u njegovu sobu gdje sam spava...Inace,nemirno spava,valja se,okrece,tamo gdje su mu jedan cas noge za cas je glava,udara nogicama o resetke kindaca pa ga i to budi...zna se u snu sjest pa se samo prebaci prema naprijed.Ne umiruje ga ni spavanje s nama u bracnom krevetu,nije navikao, osim pred jutro( kad se najsladje spava) onda ponekad zaspi jer ga obicno muz(ja se dizem cijelu noc)stavi izmedju nas.

ja imam PTSP od nespavanja, 2 puta po 5 godina,
obje totalni nespavači, mlađa je toliko i dojila,
starija nešto kraće,

milijon buđenja po noći, isto ne spavam po danu,
već sam negdje pričala da mene mala djeca asociraju na nespavanje

i jedini razlog zašto nemam još djece je što ne bi mogla još jednom to proći