alimentacija-stipendija punoljetnom studentu

Poštovani;

Lijepo molim Vaše mišljenje slijedećim povodom:

Rastavljen sam 18 g. Nisam u radnom odnosu. Bivša supruga radi sve vrijeme u državnoj instituciji. U vanbračnoj je vezi.
Tijekom proteklih desetljeća redovito plaćam alimentaciju za dijete na majčin izdvojeni bankovni račun u iznosu 1100 kn.

Kćer, koja će uskoro navršiti 19 g., upravo počinje redovni studij psihologije.

Želim joj osigurati stalni prihod za školovanje, ali i dati priliku da nauči samostalno manipulirati svojim financijama.

"Stipendija" koju bih mjesečno izdvajao iznosi rečenih 1100 kn.+ 900 = 2000 kn.

Predložio sam bivšoj supruzi otvorenje tekućeg računa na ime punoljetne kćeri, na koga bismo, svaki za sebe, uplaćivali novac za školovanje.

Inicijativa je odbijena.

Ona zahtjeva da se 1100 kn. i dalje uplaćuje na stari račun, a dodatnih 900 kn. neka dajem "na ruke" kćeri i time zadovoljim svoju zamisao o "školarini" i "samostalnosti".

Zatečen sam čudnom logikom.

Radije se odbija dodatni iznos na alimentaciju, nego li da se zdravoj djevojci, -odličnoj učenici, -sada "brucošici", -dade nova životna prilika.

Sama kćer kaže da se ne želi mješati u roditeljske odnose i prihvatit će svaku opciju.

Obzirom da je moje dijete punoljetno, a obveza alimentacije sve se vrijeme odnosi na njega, namjeravam provesti namjeravani postupak mimo stava bivše supruge.

Griješim li ? Imam li pravno pokriće?

Zahvaljujem na svakom dobronamjernom savjetu.

Ne razumijem, ako bi dao sav novac kćeri na raspolaganje čime bi majka raspolagala u svakodnevnim troškovima za hranu i stanovanje ? Majka se kao skrbnik dužna pobrinuti za to , tome i sluzi alimentacija obzirom da dijete živi sa njom.

To bi funkcioniralo ukoliko kćer počinje studij u drugom gradu, što ne vidim iz prvog posta.

Sirius,
uz dužno poštovanje niste me dobro razumjeli:

-Dijete 19 g. Punoljetno. Odlazi u Novi život. Studij u Velikom gradu.

Spreman sam tom prilikom odvajati za školovanje i život 1100 + 900 = 2000 kn./mj.
Nije li sada i majka dužna postupiti na sličan način, naravno u skladu sa svojim mogućnostima ?

Možda ja doista griješim, ali dopustite da upitam: -Da li je majka i do sada potrebe djeteta rješavala samo iz alimentacije?

Ona bi možda sada doista morala dijelom direktnije izdvajati iz vlastitih sredstava. (Uostalom, nitko ne kani osporiti pravo majci i kćeri da reguliraju uzajamne odnose.)

Svrha moje namjere nije nanošenje štete bilo kome. Želja je dati šansu punoljetnoj djevojci da sama osmisli svoj život, uz pomoć oba roditelja.

Zato i dalje ne razumijem stav da je prihvatljiviji iznos 1100 kn./mj. na starom računu, nego li 2000 kn./mj. na tekućem računu studentice.

Razmišljam li protuprirodno?

Niste u prvom postu napisali da odlazi studirati u drugi grad, pa sam podrazumjevala da ostaje živjeti sa majkom.
obzirom da odlazi živjeti u vlastito kucanstvo nije nelogicno da se novac isplaćuje na njezin račun , i tako će se nekakav novac morati uplacivati obzirom na troškove stanovanja i hrane.
Iako se meni čini da vi pomalo ucjenjujete majku ( i kcer ) sa visinom iznosa obzirom da uvjetujete visinu uplate računom na koji uplacujete. Ili mislite da majka novac koji uplacujete za alimentaciju ne koristi u korist kćeri ? Ili mislite da neće koristiti obzirom da se mjenja mjesto stanovanja kćeri ?
U svakom slučaju pohvalio je to sto vidite da će kcer imati veće troškove sad u drugom gradu pa želite vise sudjelovati .
mislim da nitko ovako na pamet ne moze reci kakvi su vaši obiteljski odnosi i sto se dogodilo da majci vise ne vjerujete , a u kcer polazete puno povjerenje da će dobro se znati nositi sa novim obavezama.
uglavnom , ono sto sam ja shvatila ( ovako između redaka ) je to da želite da i majka uplacuje određeni iznos na kćerkom račun i osjeti kako je to davati novac nekom drugom ( a ne raspolagati sa njim). Ok , možda grijesim , ali imam dojam da bi ovo trebala biti edukacija za majku . (Iako , ta moja pretpostavka nema veze, vas plan je logičan .)

No hajde, kad smo krenuli ovim tijekom rasprave, pokušajmo čisto retorički, ali i pravno pojasniti temu. (Sasvim je svejedno kakvi su međuljudski odnosi ili subjektivne frustracije.):

Činjenice: - alimentacija se plaća za dijete, na osnovu sudske presude. (Bivša supruga nije obuhvaćena, ali je bila staratelj);
- troškove uzdržavanja djeteta dužni su proporcionalno-podjednako snositi oba roditelja, ukoliko su sličnog socijalnog statusa (=ravnopravnost?!);
- DIJETE JE PUNOLJETNO; Nije mu više nužan staratelj;
- punoljetno dijete nastavlja školovanje; Svejedno gdje;
- punoljetna osoba može donositi pravno valjane odluke;
- valjana odluka je kad otvori XY bankovni račun;
- pošto je alimentacija izričito namjenjena za njezino uzdržavanje, uplate izvršene na XY račun su legalne;

Sasvim je irelevantno živi li punoljetna mlada osoba i dalje s majkom ili ne. One samostalno profiliraju uzajamne odnose, s napomenom da su tek u tom statusu doista ravnopravne. (Uplatitelj alimentacije je u ovom kontekstu sasvim sporedna osoba i ne može odlučivati kako će one podijeliti novac.)

Što od ovoga deklarativno ili paragrafima možete osporiti?


Što se tiče sumnje "na moje moguće suspektno diskretno ucjenjivanje majke i kćeri", postavio bih protupitanje:
-Što je tu "ucjena": -Da li ponuda uspostave tekućeg računa za studij, uz povećano osobno odricanje, kako bih djetetu pomogao izgraditi samopouzdanje za samostalan život i odgovoran odnos prema novcu, -ili je "ucjena"), da sve mora ostati "po starom", pa i uz odbijanje/uvjetovanje stimulirajuće ponude?

U konačnici, dobronamjeran će iščitati: -Cilj moje inicijative nije zlo i nepravda. Nego pokušaj da i ja kao otac imam barem minimalan utjecaj na osamostaljenje mlade osobe koja u 19. godini života još nema definirane osnovne životne stavove niti je ikad odlučivala samostalno.

Oprostite, uspaničio sam se misleći da sam izgubio tekst.

Pošto nisam vičan ovakvoj komunikaciji, pritiskao sam razne "gumbe", pa je moguće da sam Vam poslao hrpu nepotrebnih kopija.

Nadam se da ćete stornirati moje greške.

S poštovanjem :)

Citiraj:

---

nabukodonosor prvotno napisa

No hajde, kad smo krenuli ovim tijekom rasprave, pokušajmo čisto retorički, ali i pravno pojasniti temu. (Sasvim je svejedno kakvi su međuljudski odnosi ili subjektivne frustracije.):

Činjenice: - alimentacija se plaća za dijete, na osnovu sudske presude. (Bivša supruga nije obuhvaćena, ali je bila staratelj);
- troškove uzdržavanja djeteta dužni su proporcionalno-podjednako snositi oba roditelja, ukoliko su sličnog socijalnog statusa (=ravnopravnost?!);
- DIJETE JE PUNOLJETNO; Nije mu više nužan staratelj;
- punoljetno dijete nastavlja školovanje; Svejedno gdje;
- punoljetna osoba može donositi pravno valjane odluke;
- valjana odluka je kad otvori XY bankovni račun;
- pošto je alimentacija izričito namjenjena za njezino uzdržavanje, uplate izvršene na XY račun su legalne;

Sasvim je irelevantno živi li punoljetna mlada osoba i dalje s majkom ili ne. One samostalno profiliraju uzajamne odnose, s napomenom da su tek u tom statusu doista ravnopravne. (Uplatitelj alimentacije je u ovom kontekstu sasvim sporedna osoba i ne može odlučivati kako će one podijeliti novac.)

Što od ovoga deklarativno ili paragrafima možete osporiti?


Što se tiče sumnje "na moje moguće suspektno diskretno ucjenjivanje majke i kćeri", postavio bih protupitanje:
-Što je tu "ucjena": -Da li ponuda uspostave tekućeg računa za studij, uz povećano osobno odricanje, kako bih djetetu pomogao izgraditi samopouzdanje za samostalan život i odgovoran odnos prema novcu, -ili je "ucjena"), da sve mora ostati "po starom", pa i uz odbijanje/uvjetovanje stimulirajuće ponude?

U konačnici, dobronamjeran će iščitati: -Cilj moje inicijative nije zlo i nepravda. Nego pokušaj da i ja kao otac imam barem minimalan utjecaj na osamostaljenje mlade osobe koja u 19. godini života još nema definirane osnovne životne stavove niti je ikad odlučivala samostalno.

---

Mislim da to nije tako . Trebalo bi pogledati obiteljski zakon . Ali ako je roditelj dužan skrbiti o dijetetu za vrijeme redovitog školovanja ( bez obzira sto je punoljetno) tada on ima obaveze skrbiti o njegovim financijama . Oni su u jednakom odnosu koji sami ureduju tek onda kada dijete postane neovisno u financijama , tj. kad se zaposli .
Ne želim ulaziti u obiteljske odnose , to me ne zanima. Koliko čitam vaša kcer ne pati previše zbog toga sto nema sposobnost upravljanja imovinom niti samostalnost koju vi prizeljkujete da ima. Da ju silno muči ta nesamostalnost vjerojatno bi nešto rekla , ozbiljan je fakultet upisala pa je pretpostavljam dovoljno zrele za stav . Osim toga ona ima stav ( koliko sam pročitala ), samo ne onakav kakav vi prizeljkujete .

[QUOTE=nabukodonosor;2463612]Poštovani;


Predložio sam bivšoj supruzi otvorenje tekućeg računa na ime punoljetne kćeri, na koga bismo, svaki za sebe, uplaćivali novac za školovanje.

Inicijativa je odbijena.

Ona zahtjeva da se 1100 kn. i dalje uplaćuje na stari račun, a dodatnih 900 kn. neka dajem "na ruke" kćeri i time zadovoljim svoju zamisao o "školarini" i "samostalnosti".

Zatečen sam čudnom logikom.


QUOTE]

Neznam da li imate pravno pokriće za ovo što tražite, a što se logike tiće, meni predloženo nije logično, niti pravedno prema kćeri i majci.

Naime, što se tiće ovog boldanog, u tom slučaju bi i majka trebala preračunati troškove koje ona ima budući da kćer živi sa njom:
stan, hrana, režije i mnogo drugih troškova koje roditelj koji svakodnevno živi sa svojim djetetom ima, pa da se to odbije od cifre koju bi ona morala uplaćivati na zajednički račun.

Ne mislite li da time majci i kćeri, koje zajedno žive oduvijek namećete odnos najmodavca- najmoprimca i sl., tj.odnos opterećen novcem.
Zar da se dogovaraju koja će kupiti čokoladu koju će zajedno pojesti, ili da dijete daje mami novac za aspirin koji će joj ova kupiti.
Iako ona punoljetna bila, vjerujem da je treba poštedjeti situacije stalnog razračunavanja i to u vlastitom domu.
Mislim da je život djece rastavljenih roditelja već dovoljno opterećen ciframa i ona su toga svjesna od malih nogu (iz odgovora vaše kćeri se vidi da ne želi o tome razmišljati)
A i neznam koliko je fer roditelja koji je stalno uz dijete stavljati u taj odnos.

Uostalom tih 1100 kn koje ste do sada uplaćivali, uz današnje troškove života, nije neka ogromna cifra oko koje bi trebali sumnjati "kuda ide", ako vas to muči.

Ne znam ima li pravne osnove, ali Vaša inicijativa je sasvim razumna i korektna. Šteta što nema razumijevanja s druge strane...

krojachica, dijete više ne živi s majkom, odnosno, odlazi na studij.
Majka će vjerojatno imati i dalje troškove povezane s njenim studiranjem, ali meni se čini ok ovaj prijedlog koji je iznio nabukodonosar - uz ogradu da nemam iskustvo razvoda nego samo studiranja :) a ni zakone ne poznam dobro nego se vodim čistom logikom

dakle, ako se novac uplaćuje na stari račun, majka ga treba podizati i uplaćivati djetetu koje živi u drugom gradu, odnosno, ona je posrednik u prijenosu novaca - a ne vidim razlog tome

može biti da se protivi naumu oca jer sama nema mogućnosti uplaćivati jednaku svotu - ali po mom mišljenju može otvoreno reći kćeri zašto je tako i koliko će joj davati, ako ima manja primanja mogu se dogovoriti da uplaćuje manji iznos
čak bi se trebalo obratiti pažnja da tog novca na računu ne bude previše (nisam sigurna koliko danas košta život studenta) pa bi se eventualni višak mogao uplaćivati na neku stambenu štednju za kasnije

ne ulazeći u pravne okvire i obiteljske odnose,
meni ovaj prijedlog izgleda i logično i pravedno

jedino što ostaje za raspraviti je koliko točno studentu treba novaca - ovisi hoće li živjeti u domu ili podstanarstvu, hraniti se u menzi; ali ako bi se spomenuta svota (2000 kn) pomnožila s 2, meni to izgleda malo previše, pa bih možda na mjestu majke osjećala zabrinutost što mi dijete raspolaže s tolikom svotom dok se kao tinejđerica privikava na samostalan život i na studentske obaveze; a istovremeno bih se osjećala prinuđena davati bar približno istu svotu kako ne bih bila prozvana da ne doprinosim njenom studiranju

ali kako sam spomenula, stambena štednja ili neki oročen račun za izvanredne situacije mi se čini kao ok ideja.

Citiraj:

---

nabukodonosor prvotno napisa

Sasvim je irelevantno živi li punoljetna mlada osoba i dalje s majkom ili ne. One samostalno profiliraju uzajamne odnose, s napomenom da su tek u tom statusu doista ravnopravne (Uplatitelj alimentacije je u ovom kontekstu sasvim sporedna osoba i ne može odlučivati kako će one podijeliti novac.)

Što od ovoga deklarativno ili paragrafima možete osporiti?

U konačnici, dobronamjeran će iščitati: -Cilj moje inicijative nije zlo i nepravda. Nego pokušaj da i ja kao otac imam barem minimalan utjecaj na osamostaljenje mlade osobe koja u 19. godini života još nema definirane osnovne životne stavove niti je ikad odlučivala samostalno.

---

Ovo što kažete zvuči kao da govorite o nekom poslovnom odnosu, a ne o odnosu majke i kćeri, koji se valjda izgrađuje cijeli život i nebi trebao imati veze
sa trenutnim prihodima jedne ili druge.
Prerano imanje novca na raspolaganju, a kojeg mladi čovjek nije svojim trudom zaradio može negativno utjecati na njegov odnos prema novcu i ljudima oko sebe.
Vaša kćer je punoljetna, ali ona se ne može tretirati kao samostalna osoba jer ne zarađuje samostalno. Ako dobiva novac od vas i supruge, treba za njega i odgovrati vama i supruzi.
Tako će naučiti samostalnosti i odgovornosti.

A što se tiće, vašeg utjecaja na, kako kažete, definiranje osnovnih životnih stavova i učenja samostalnog odlučivanja kod vaše kćeri, navedeno se postiže kroz dugotrajan proces
koji se zove odgoj i traje od prvog trenutka života, kroz djetinjstvo, i dalje, i to ne strogo do 18. rođendana, kada smo službeno punoljetni.

meni se to isto čini previše novaca za 19godišnjakinju. (pogotovo pomnoženo s 2). trebalo bi izračunati konkretne mjesečne troškove stanovanja i hrane + džeparac i onda to podijeliti na oca i majku...

Citiraj:

---

andiko prvotno napisa

meni se to isto čini previše novaca za 19godišnjakinju. (pogotovo pomnoženo s 2). trebalo bi izračunati konkretne mjesečne troškove stanovanja i hrane + džeparac i onda to podijeliti na oca i majku...

---

Kao brucošica s 18 dobivala sam na sličan način novac iz istog razloga: moji su željeli da naučim raspolagati s novcem. Greška u trošenju mi se dogodila samo jednom i dobro sam je zapamtila. Danas sam im zahvalna na tome što su imali povjerenja u mene i na taj način me "prisilili" da naučim tu vještinu.
Ne vidim razloga zašto se za punoljetnu osobu alimentacija (koja tako i tako pokriva potrebe djeteta, a ne majke) ne bi uplaćivala na posebni račun. Na taj način otac može biti siguran da će novac doći do djeteta kojem je i namijenjen, a dijete može naučiti kako njime raspolagati. Suma mi se uopće ne čini previsoka imajući u vidu cijene stanova, režije i općenito potrebe mlade djevojke. Majka može davati novac na drugačiji način, ali ne može uvjetovati ocu da ne provede svoju zamisao u djelo jer je spreman uplaćivati i više od sume iz presude samo na drugačiji način. Također-otac majci ne može određivati na koji način će dati novac djetetu. Neka svatko to radi na onaj način koji mu se čini ispravan jer je ipak riječ o punoljetnoj osobi koja više neće živjeti s majkom. Zašto bi onda trebao postojati posrednik u isplati alimentacije?

Meni se ideja čini odličnom; djevojka će naučiti samostalno raspolagati sredstvima i cijeniti iznos koji ima na raspolaganju. Znači, naučiti od iznosa kojim raspolaže odvojiti dio za stan, režije, hranu, odjeću i ostala zadovoljstva. Pa čak ako i jedan mjesec pogriješi, drugi će znati u čemu je griješila.
Puno bolja ideja od toga da stan i režije plaćaju drugi, a ona ima novac samo za svoje osobne potrebe.
Sviđa mi se.

Pozdrav od majke brucoša koji također odlazi u Veliki Grad :)

Ima pravne osnove, kad je dijete punoljetno alimentacija se može uplaćivati direktno djetetu na račun, ruke, kakogod. Majka joj više nije zakonska zastupnica.