Žene drage,
evo razmišljam nekoliko dana da li i kako vam reći svoju najnoviju dijagnozu.
Smišljala sam od kud da počnem i kako da počnem, ali mi ništa zanimljivo ne pada na pamet pa ću onako "iz neba pa u rebra" reći da dijagnoza glasi upravo kako piše i u naslovu-tumor granuloza stanica.
Navodno je granično maligni, koliko vidim pretražujući informacije o njemu da ima dobre prognoze.
Operacija mi je zakazana za kraj ovog mjeseca, nakon što mi završi menga.
Ne mogu vam opisati osjećaj koji me je obuzeo kad sam vidjela dijagnozu na nalazu i to na nalazu kojeg sam potpuno smetnula s uma da ga trebam taj dan podići jer sam se s doktorom dogovorila da taj dan idem na prvu folikulometriju u prvom prirodnom ciklusu nakon one operacije u veljači. Mogu reći da mi je par puta prozujalo kroz glavu da bi taj nalaz mogao biti loš jer mi je bilo čudno što su sa SD slali uzorke tkiva jajnika patologu u Petrovu, ali sam naivno mislila da njihovog patologa možda trenutno nema. Čak su mi i neki doktorovi postupci bili čudni, ali mi je muž rekao da sam paranoidna. Eto na kraju nisam paranoidna i usput sam naivno optimistična.
Razlog zbog kojeg vam ovo pišem je što smatram da vas trebam upozoriti još jednom po ne znam koji puta da pazite koliko često idete u stimulacije, jer postoji određena vjerojatnost da je ovo stanje kod mene moglo biti isprovocirano stimulacijama. Ja ih nisam imala previše, samo tri, ali sam burno reagirala u dva navrata hiperstimulacijama. Moj doktor je čak uvijek pazio da razmak između stimulacije ne bude kraći od 6 mjeseci-on sam me je upozoravao da svaka češća stimulacija od 6 mjeseci može imati negativne posljedice.
Činjenica je da me i sama moja dijagnoza svrstava u rizičnu skupinu žena kod kojih se ovo može dogoditi taman i da nikad nisam stimulirana (PCOS + prisutnost tvorbe za koju su svi doktori pretpostavljali da je endometriom-koji to ipak na kraju nije bio).
Bilo kako bilo, evo mislim da sam dobro napravila što sam ovo podijelila s vama.
Ja sam sasvim dobro, malo mi je zbrka u glavi jer nisam sigurna što mi sve misle odstraniti i zbog toga što sam nedavno bila na operaciji pa mi je to velika gnjavaža ponovo.
Sad sam se po prvi puta od kad znam za svoje reproduktivne probleme, na jedan grubi način suočila s činjenicom da možda stvarno nikad neću roditi i to mi nekako najteže pada. U stimulaciju se više ne usudim ići, a moji prirodni ciklusi nisu obećavajući.
No valjda ću se s vremenom naučiti nositi i s tom istinom kao što sam i sa svim drugim stvarima u životu.
Meni nekako jako dobro leže ove metode vlastite kože he-he :P .
