Škrtost šestogodišnjaka

Moj sin će za tri mjeseca napuniti 6 godina i ja sam šokirana njegovom škrtosti isključivo svojih igračaka. Naime, kad nam netko dođe u posjetu sa klincima i djeca naravno prvo izimaju igračke u ruke, on počne histerično plakati, govori neka idu doma, da mu trugau igračke (što nije istina i nikad se prije to nije dogodilo). Stalno pita da li će netko od klinaca doći k nama....
U vrić ide i sve je ok, kad ga pitam kako dijeli igračke u vrtiću, kaže pa to nisu moje, to su iz vrtića. Nikada se nije dogodilo da mu je netko potrgao neku igračku.
Bio je na moru sa bakom i dedom i govore mi kako na plažu smišljeno neće nositi svoje igračke kako mu netko ne bi dirao.
Pričala sam s njim puno, tumačila kako nije lijepo, kako se mora dijeliti, da će mu se vratiti igračke nakon igre kao što i on čini kad smo negdje, ali jednostavno me ili neće ili ne želi razumjeti. Razumljivo mi je bilo u dobi od 2,5-3 godine ali sad :-o.
Imate li sličnih iskustava ili prijedlog na koji način da mu to izbijem iz glave....????

Svaki savjet mi je dobrodošao.

Hvala puno unaprijed

Nisam pametna.
Ne znam u kojem periodu kasnije oni budu škrti.

Moji puste da im se drugi igraju s igračkama. Ali dobro je i da brinu o svojim stvarima. Ni ja ne želim da mi netko kopa po nekim mojim stvarima

Ne znam jesi popratila možda doma, dal postoji situacija u kojoj je mogao nešto takvo naučiti? Kod mene u obitelji je bila situacija da su nečije tenesice ili loptica ili nešto znale biti na hodniku, ja sam poletjela prema njima a mama ili tata na mene da neka to pustim, da to nije moje.. Pa sam onda stvorila moje, kad već ne smijem dirati sve.. Primjećujem u zgradama sa stanovima, roditelji idu s malom djecom pa ona uhvate kvaku ili zvono od drugog stana pa im oni kažu rečenicu - to nije tvoje! Možda tata doma izgovara rečenicu- nemoj koristit moj šampon.. Možda mama izgovori- zašto si popio moju kavu? .. to su svakodnevne stvari koje su nama potpuno normalne, ali djeca kroz njih uče stav - "moje i tvoje" , pa se boje da ne izgube svoje.. Možda je tvom malome netko u vrtiću ili u parku ukrao ili strgao igračku pa mu je sad to obrambeni stav.. Ima tu puno možebitnih zašto koji su doveli do zato, samo nastavi pričati s njim kao i do sada i pokušaj mu doma biti primjer kako ništa nije tvoje, nego vaše :)

Ni moji nisu voljeli dijeliti igračke, stariji izrazito, mlađi samo omiljene (ali imali su puno primjera oko sebe - nije im nedostajalo uzora). Isto je i s njihovim novcem - ne mogu se odlučiti da li da budem ponosna na tu njihovu osobinu ili da naberem nos, ker kad ih pogledam - vidim sebe i ostale članove obitelji, he he he...

Najgore mi je bilo kad nisu dali da se stare igračke daruju ili stara odjeća pošalje dalje, ali sad smo to ipak dobrim dijelom prerasli. Otkad su krenuli u školu, postalo je lakše.

U pravu ste u potpunosti, ali nigdje se nisam nasla u svemu tome. Ne zivimo u zgradi.... Upravo mu uredjujemo sobicu i jako se veseli i sretan je, ali stalno spominje i pita da li ce netko doci od djece da sakrije svoje igracke....ja pricam, tumacim.....nadam se da ce proci. Usputu, dobit ce brata za tri mjeseca i govorim mu kako ce s bratom sve dijeliti....na to nema komentara.......

drugi puta kad idete u dućan izaberi 2-3 igračke i reci mu da nije za njega, nego da imate doma za drugu djecu kad se dođu igrati
prati reakciju i vidi kako će to prihvatiti
dakle igračke koje će biti u njegovoj sobi, on se igra s njima, ali kada dođu gosti daje ih i njima na igranje

Citiraj:

---

rahela prvotno napisa

drugi puta kad idete u dućan izaberi 2-3 igračke i reci mu da nije za njega, nego da imate doma za drugu djecu kad se dođu igrati
prati reakciju i vidi kako će to prihvatiti
dakle igračke koje će biti u njegovoj sobi, on se igra s njima, ali kada dođu gosti daje ih i njima na igranje

---

Bas cu to napraviti. Hvala na ideji:heart: