mali lopovi :D

jeste li vi, dakle, vi osobno, u djetinjstvu - krali? :mrgreen:
ne mislim da ste orobili banku :mrgreen:, al, ono, sa štanda po ljeti, iz dućana nešto- u principu, nešto što vam uopće ne treba, ali radi onog nekog uzbuđenja, jer je to kul, ili nije kul, jer ostali to rade ili radi neke druge motivacije.
ja se sjećam da je to bilo, kako da kažem, trend, u višim razredima osnovne škole. svi su nešto krali iz dućana. sjećam se da sam jednom, jer su tako svi :roll:, iz nekog dućana blizu škole, gdje smo svi kupovali marendu, neku čokoladicu strpala u džep. i toliko mi je srce lupalo, i toliko sam se uplašila, da mi to nikad više nije palo na pamet.
jel se sjećate vi tih epizoda? ne mora biti osobno. jel su djeca u vašem okruženju - krala? il sam to ja išla u neku huligansku školu.

U Zagrebu je jako popularno bilo krasti na Velesajmu. Tako sam i ja jednom ukrala neki mali novčaničić, a onda sam pokušala još i neku kutijicu pa me prodavačica (Kineskinja) vidjela i izgrdila i to me izliječilo od kleptomanstva zauvijek. Valjda radi grižnje savjesti od tada uvijek provjeravam račune, stvari i novce i upozorim prodavače ako se zeznu u moju korist. Jedno ljeto su u našem dućanu na moru Cedevitu rodavali po cijeni Cedevita bombona sve dok ih ja nisam upozorila, pa me cijelo selo mrzilo. A inače, znam ljude koji su stvarno jako zaozbiljno krali i nisu bili nikakvi huligani, nego dapače djeca iz jako finih familija.

O, da.... Ne u dućanu, to mi se smatralo krađom i bilo mi je neprihvatljivo, ali voće iz susjedovih vrtova.... Kad se samo sjetim.... Čovjek nas je gađao sačmaricom nabijenom solju i ljutom paprikom, ali svejedno smo mu krali (ili baš zato) grođže, višnje, jabuke...kaj se dalo.

S druge strane, kad su nam ljudi otvorena srca dali da beremo, onda smo im obrali marelice pažljivo, da se mogu prodati na placu, i sa najviših grana koje vlasnici nisu mogli dohvatiti. Uzeli bi samo koliko stane u trbuh (ni to nije bilo malo). Ali ako bi nas netko naganjao, bio nam je poseban gušt drpiti nešto.

Inače, što se dućana tiče - jednom su me pretražili (imala sam neku zgužvanu maramicu u džepu pa je valjda izgledalo kao da sam nešto ukrala) i bila sam tako ljuta da bih najradije nešto ukrala... Nisam ukrala, ali sam čuvala stražu dok su drugi krali (čokoladne tortice). Da nije bilo tog nemilog događaja kad su me pretražili i nisu se ispričali, vjerojatno ne bih pristala, a ovako sam smatrala da je pravedno da im netko nešto zbilja ukrade.

Gledam svoju djecu - njima valjda na pamet ne bi palo ni jedno ni drugo...

Sjećam se, u dobi od 8 godina družila sam se s jednom djevojčicom koja je imala takvih, khm, kleptomanskih sklonosti, pa je organizirala krađe u dućanu. Nagovarala me da pitam nešto prodavačicu, a ona će za to vrijeme ukrasti (ne znam više što, žvake, bombone, lizalicu, takve gluposti).
Meni je to bilo tako užasna ideja da sam pobjegla doma i od tada sam je počela izbjegavati.
Kasnije, na izletima, i to u višim razredima (11-12 g.) su djeca znala krasti sitne suvenire sa štandova (zviždaljke i sl.), nudili su mi da i meni nešto ukradu, i opet mi je to bilo užasno odbojno.
A nije bila nikakva huliganska škola u pitanju - obična djeca iz običnih obitelji.

Jednom u dućanu čokoladicu, onu malu plavu kraševu (mogla sam i bolje :mrgreen:), ali me toliko pekla savjest da sam je kriomice vratila.

Interesantno, branje voćki putem s plaže nikad nisam smatrala krađom, a znalo se nać podosta toga-smokve, šipak, grožđe, višnje, kupine...

Istovremeno, pustošenje nečijeg povrtnjaka mi je nezamislivo, a nema u biti neke razlike.

U studentskim danima ukrala sam nehotice knjigu iz gradske knjižnice (zaboravila vratiti prije ljetnih praznika, pa sam se preselila, pa zametnula, pa neznamšto, pa se ta knjižnica zatvorila). Prošlo je nekoliko godina, a kad sam je donijela vratiti, ispalo je da je knjiga u međuvremenu otpisana. I tako je ispalo da sam je zapravo ukrala. Možda su mi i slali obavijest koju nisam dobila zbog promjene adrese.

Inače, meni poznata osoba imala je u mladosti maniju krađe knjiga (iz knjižnica, iz škole, sa štandova...) s opravdanjem da te knjige ionako stoje bezveze i nikom drugom ne trebaju, a meni je to nekak uvijek bilo fuj... Iako knjige ne pripadaju osobi nego nekoj ustanovi, opet mi nije sjedalo. S druge strane, imam doma nekih knjiga koje sam posudila od nekoga i zaboravila čije su. A da kozmička pravda bude zadovoljena, puno mojih knjiga završilo je na isti način, nikad mi se nisu vratile jer sam zaboravila kome sam ih posudila, a te osobe isto zaboravile da su knjige moje. Neko vrijeme sam pokušavala ažurirati popis kome je što posuđeno i kada, ali sad znam da je to bezveze - knjige trebaju cirkulirati i nije bitno da mi se vrate. Često im gubim trag, ali baš da bih ukrala nešto - pa i ne bih. Ne znam što bi to moralo biti da me motivira na krađu. Ima na Hreliću svačega za sitne pare, čemu da se čovjek sramoti???

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Jednom u dućanu čokoladicu, onu malu plavu kraševu (mogla sam i bolje :mrgreen:), ali me toliko pekla savjest da sam je kriomice vratila.

Interesantno, branje voćki putem s plaže nikad nisam smatrala krađom, a znalo se nać podosta toga-smokve, šipak, grožđe, višnje, kupine...

Istovremeno, pustošenje nečijeg povrtnjaka mi je nezamislivo, a nema u biti neke razlike.

---

Isto ovako - krali smo samo voće, a povrće ne. Ima li razlike? Pa i ne... U mom djetinjem mozgu bilo je to ovako: voće raste samo, a o povrću se brineš i to traži puno više truda. (Nije posve točno, ali tak mi je izgledalo.)

krali smo voce, ovako kao peterlin,
a u ducanu sam jednom pojela sladoled, snjeguljicu, jer mi nismo "krali" samo smo konzumirali u ducanu. valjda smo se tjesili da je to pristojniji oblik kradje :lol:

tzv. taraš ili krađa voća za osobne potrebe nam je bio omiljena ljetno-noćna aktivnost, ali to nekako ne doživljavam kao ozbiljnu krađu. valjda kad vidiš sve one smokve po podu, onih 5 koje pojedeš ne čine s eneka šteta. ali sumnjam da sam kao dijete baš o tome razmišljala

u 3. srednje sam ukrala neki film za fotoaparat u dućanu i bilo me užasno strah, nisam tamo više išla mjesecima, iako me nitko nije vidio.
prijateljica je u 8. razredu ukrala neku špangu na pijaci i žena ju je vidjela i održala joj predavanje. poslije smo ful dugo išle u grad drugom stranom ceste.

na velesajmu, tj na interliberu sam za vrijeme faksa par puta nešto "ukrala". fino bih došla do prodavača i pitala s najljepšim osmjehom "smijem li ja ukrasti ovu knjigu?". obično bih dobila dozvolu. ako bi mi rekli da ne smijem, niasam inzistirala.

joj, imala sam i ja u OŠ jednu epizodu, ne volim je se ni sjetiti jer nije dobro završila :škartoc:
nikad više!

a i ti si pristojno krala :LOL:

mislim na rossu, u medjuvremenu uletila Angie

Nisam krala nikad, nikad nikad...sama pomisao kaj bi bilo da moji doma saznaju da sam bilo kaj ukrala bila je dovoljna da mi ni ne padne na pamet. :mrgreen:

Jednom sam se cca 17-18 godina bila na kupanju s frendicom i neko mi je maznuo sic s novog bicikla. Spremala se oluja, imala sam 5 km do doma, nisam imala otkud nazvati doma i skinula sam ja s nekog ponija (a moj je bio mountain bike) i dojurila doma. Ako me mama onda nije ubila, ne bu me nikad. Dala mi je 100 kuna da si kupim novi, a ovog je bacila da stari ne vidi.

vidiš da ipak jesi

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Nisam krala nikad, nikad nikad...sama pomisao kaj bi bilo da moji doma saznaju da sam bilo kaj ukrala bila je dovoljna da mi ni ne padne na pamet. :mrgreen:

Jednom sam se cca 17-18 godina bila na kupanju s frendicom i neko mi je maznuo sic s novog bicikla. Spremala se oluja, imala sam 5 km do doma, nisam imala otkud nazvati doma i skinula sam ja s nekog ponija (a moj je bio mountain bike) i dojurila doma. Ako me mama onda nije ubila, ne bu me nikad. Dala mi je 100 kuna da si kupim novi, a ovog je bacila da stari ne vidi.

---

Nikad osim jednom :-) Mislila sam nikad u toj dječjoj dobi, ovo je bilo u 4. srednje

jesam :oops:
imali smo neko društvo u kvartu koje je stalno kralo po dućanima sladolede.. pa sam se htjela ukopiti i pridružila se sladolednoj bandi.
cijelo ljeto smo jeli sladolede za badava dok nas teta u dućanu nije uhvatila :mrgreen:
eto, silom prilika ta gangsterska fora me držala samo to ljeto. tko zna, da nije bilo tete di bi mi kraj bio. možda bi sad sjedila u saboru

jednom, negdje u 4. razredu, Efekta žvake
i isto kao i ti (cvijeta) izašla sam iz dućana, a srce mi je bilo u petama, lice mi je bilo čas vrelo, čas ledeno, mislila sam da ću povratiti
užas, nikad više poslije toga nije mi palo na pamet
a i tad nemam pojma što mi bi, nije da je bilo zbog društva, bila sam sama, nikome to nisam tada ni priznala, a žvake mislim da sam bacila, valjda bi se udavila s njima da sam ih išla žvakati :lool:

Ušla u dućan, jednu čokoladnu torticu uzela u ruku, drugu u džep. Platila jednu i izašla van nastaviti igrati "na laštik". Dok nisam skakala, nego držala laštik, pojela čokoladicu iz ruke, pa nakon toga i ovu iz džepa... ni sanjala nisam da me prodavačice gledaju, šefica dućana je izašla van i dobro oprala. :) I naravno sve ispričala mami.

To me nije spriječilo u "spašavanju" knjiga u srednjoj školi. No... neću ulaziti u offtopic. :mrgreen: Pričamo o malim lopovima. ;)

E da... krala sam i kuruzu. :)

Mislim da dječja krađa voća i povrća po stablama i njivama ne ulazi u lopovluk, to se od djece i očekuje i gleda se blagonaklono, barem ja to tako pamtim :)

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Mislim da dječja krađa voća i povrća po stablama i njivama ne ulazi u lopovluk, to se od djece i očekuje i gleda se blagonaklono, barem ja to tako pamtim :)

---

i ja ovo mislim
tamo di sam ja išla u kukuruze nitko nije imao pušku :mrgreen:

i ja potpisujem zusku, zato te "nestašluke" nisam ni spominjala
nekako mi se "podrazumijevaju" :mrgreen:
a od njih nisam imala ni reakcije kao od onih glupih žvaka iz dućana

Kad razmislim o tim krađama i svom postupku, to je definitivno jedna od (rijetkih) stvari u kojoj sam se u potpunosti povela za društvom, i to napravila radi pritiska prijateljica - jer je krađa na Velesajmu bila nešto što se podrazumijevalo i cure su nakon obilaska uvijek pokazivale što su si kupile, a sa posebnim ponosom što su ukrale. Ja sam definitivno znala da je to krivo i loše, da bi mi se mama užasno, neoprostivo, naljutila da sazna - a ipak sam to napravila. U mojoj su obitelji takve stvari bile stavljane na stup srama (sjećam se kad je mali bratić jednom nešto uzeo iz naše kuće). A obzirom da poznajem jedne sestru i brata koji su bili pravi profesionalni lopovi u djetinjstvu pitam se što je tome uzrok. Oni su uvijek dobivali jako jako male džeparce od roditelja, iz pedagoških razloga (znali su i vidjeli da bi mogli dobiti više), pa se pitam da li ih je to tjeralo da kradu ili je u pitanju bio čisti adrenalin.

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Ušla u dućan, jednu čokoladnu torticu uzela u ruku, drugu u džep. Platila jednu i izašla van nastaviti igrati "na laštik". Dok nisam skakala, nego držala laštik, pojela čokoladicu iz ruke, pa nakon toga i ovu iz džepa... ni sanjala nisam da me prodavačice gledaju, šefica dućana je izašla van i dobro oprala. :) I naravno sve ispričala mami.

To me nije spriječilo u "spašavanju" knjiga u srednjoj školi. No... neću ulaziti u offtopic. :mrgreen: Pričamo o malim lopovima. ;)

---

imam prijatelja koji se vodi devizom "ukrasti knjigu nije grijeh" - naravno uz pretpostavku da je poslije i pročitaš

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

imam prijatelja koji se vodi devizom "ukrasti knjigu nije grijeh" - naravno uz pretpostavku da je poslije i pročitaš

---

Zašto bi knjigu bilo ok "ukrasti", a nešto drugo ne?
Iskreno, pun mi je kufer takvih koji posuđuju knjige i "zaborave" ih vratiti. Kao i onih koji ne vraćaju knjige u knjižnicu mjesecima :oklagija:


(sad sam se sjetila jednog antologijskog grafita: "Bliži se smak svijeta. Pokajte se i vratite knjige u knjižnicu" :mrgreen:)

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

imam prijatelja koji se vodi devizom "ukrasti knjigu nije grijeh" - naravno uz pretpostavku da je poslije i pročitaš

---

nadam se da prijatelj neće doći k meni na posao :mrgeen:

tanja, ovaj tvoj antologijski grafit mi ide drito na fejs :lool:

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Zašto bi knjigu bilo ok "ukrasti", a nešto drugo ne?
Iskreno, pun mi je kufer takvih koji posuđuju knjige i "zaborave" ih vratiti. Kao i onih koji ne vraćaju knjige u knjižnicu mjesecima :oklagija:


(sad sam se sjetila jednog antologijskog grafita: "Bliži se smak svijeta. Pokajte se i vratite knjige u knjižnicu" :mrgreen:)

---

nikad ih nije krao od osoba, već iz knjižara. "zašto?" moraš pitati njega. ja sam već objavila svoj princip krađe knjiga na interliberu :)

što se tiče ovih koji posuđuju knjige i nikad ih ne vrate, ja imam crnu knjižicu - bilježim sve što sam ja nekom posudila i što sam posudila od drugih.
ako mi do neke knjige nije stalo, poklonim je. ove koje želim natrag zabilježim

Ovaj buraz lopov kojeg sam znala kad smo bili djeca je krao knjige po narudžbi.

Ja se sad iskreno sramim za svaku knjigu kaju sam ukrala. I kad sad samo pomislim na to dok sam u knjižari počnem se tresti.

ako se krađa voća izuzme, nikad nisam ništa ukrala, uvijek mi je to bilo nepojmljivo.
sa par knjiga sam imala epizodu da ne znam čija je, pa sada olovkom zabilježim, barem, inicijale.
isto tako je par mojih knjigica dobilo nove vlasnike.

E, sjetih se još nečega što kradem od djetinjstva i dan danas - pelcere za biljke (obično pelargonije, ali i druge). Ali gledam da ne napravim neku vidljivu štetu. Nekak mi je manje zlo ukrasti jedan pelcer s bujne čuvarkuće koja divljački raste sama ispred susjedove klijeti nego teglu s istim koju je netko kupio, platio, napunio zemljom i potrudio se oko nje. To nikad nisam ni pomislila. Ali grančicu ružmarina ili lovora na moru iz nečije živice - obavezno.

Još da se vratim na početno pitanje - u mom djetinjstvu neka djeca iz ulice krala su lizaljke i tortice uglavnom iz obijesti i zato jer je to bilo fora, nije to bila sirotinja. Koliko se sjećam, ni u školi baš nije bilo problema s krađom. Znalo se dogoditi da nešto zagubiš (tenisice, papuče) pa misliš da su ti ukrali i tada je znala biti premetačina.

Danas mi se čini gore - ali to baš ovisi o mikrosredini. Mom starijem u razredu nikad ništa nije nestalo, a kod mlađega se kralo svašta, od bojica do mobitela.

nisam nikad nista ukrala. ali poznajem preko nekoliko ljudi koji smatraju da je ok da ukradu kišobran kad vani pada kiša- pod izgovorom da su i njima nekad ukrali. isuse kako me to živcira. : osoba koja voli lijepe kisobrane koje joj stalno kradu:

Niste mi ni do cicka. U jednom periodu u sedmom ili osmom razredu krala sam sve redom. To je trajalo 4-5 mjeseci i prestalo kao sto je i pocelo. Mogla sam izac id ducana s cokoladom od 300g i andjeoskim izrazom lica bez trunke grizodusja.

moja rodica, sestra i ja (udruzene u grupu prikladnog imena "pravi pioniri") smo nasle jednom babino skroviste za crne dane i iz njega izvadile 500 dinara, otisle u butigu, nakupovale se svega mogucega, to je bilo par vrecica slatkisa
pale smo na dobroti
odlucile babi kupiti od tih para nesto
bar deset deka kave, ipak nas je ona pocastila

dakle, baba nam lijepo zahvalila, suza u oku, a onda nas pitala kojim povodom, otkud nam pare
pa smo nesto smuljale
pa se nismo snasle bas
pa nismo izdrzale
pa priznale

razocarenje i babino i mamino i tetkino, to je bila najveca kazna za nas
jer mama nam je cijeli zivot ponavljala jednu jedinu zivotnu lekciju
nemojte krasti, nemojte nikad u crkvu ili partiju i nemojte probusiti usi
sve ostalo smo mogle i pale na tom jednom



bile su i dvije situacije kasnije
jedna jos u srednjoj skoli, na ljetovanju kad je vise nas poslo na pice i sladoled barkom u jedan gradic, ekipa se u nekom trenutku dogovorila da ne platimo, da odjednom svi ustanemo, potrcimo u barku i da nas nitko nece nikad uhvatiti
ja sam im rekla da ja to ne mogu, ma mozes, ne mogu, ma mozes, ne mogu, necu, ma ajmo, jendvatri i oni svi potrcali (cijeli kafic gleda), a ja ostala sjedeci za stolom, suze krenule (cijeli kafic gleda) jer nemam dovoljno dinara za platiti racun
nista, vratili se oni LOL, mrzili me, treba li reci


druga je bila kasnije, pocetak mojih dvadesetih, bila je to neka svojevrsna inicijacija, trebala sam ukrasti nesto iz jedne butige, bili su to prvi mjeseci rata, butiga skroz prazna, jedna prodavacica na cijeli kat robne kuce, na policama ostalo jos ukupno valjda 100 stvari, i to samo elektricni aparati jer nije bilo struje, a ja trebam izaci s jednom. ukrala sam neki drzac za wc papir.
jos i sad imam fizicku reakciju kad se toga sjetim i rado bi da mogu reci da nisam nista u zivotu ukrala, ali jesam
ne zato jer su me nagovorili (trebala sam i sebi dokazati da nisam ono skroz piiiiiii) nego zato jer ne mogu reci da nisam nikad nista ukrala

Krala sam i ja :mrgreen:, sama bez ikakvog utjecaja društva, Cedevita bombone (one po 10 pločica u papiru, bili su mi najdraži slatkiš), trajalo je valjda cijelu šk.god., 3. ili 4.r.
Nije bilo potrebe za tim - istina, nisam imala džeparac - ali tu siću bih sigurno užicala od svojih. Samo mi je bilo napeto hoću li uspjeti. Da su me ulovili...ne znam, propala bih do Australije, a tata bi me se odrekao preko novina :lol:.

Danas mi je hobi ponekad po supermarketima gledati kako ljudi kradu, kad imam vremena totalno se ufuram u promatranje. Počelo je kad sam jednom zapanjena snimila jadnog penziće kako trpa u džep voćku ili sl., pa sam počela primjećivati klasičare koji utrpaju kakvu narezanu salamu pod kaput, a sad su mi najzanimljiviji odličnoizgledajući ljudi srednjih godina koji razvijaju smiješno jednostavne načine kako zatajiti poneki proizvod u kolicima (mislim da ovi zadnji kradu upravo zbog tog adrenalina - ne treba im, ali ih uzbuđuje, a u konačnici tu je i zadovoljstvo nečeg besplatno dobivenog).

:sherlock:

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

E da... krala sam i kuruzu. :)

---

Ima nas još. :mrgreen: :škartoc: :lool:

Po ducanima -nikad :trtarosica:
po tudim kucama - nikad :postena:
tresnje kod susjeda-uvijek :gladna i avanturisticki raspolozena:

jesam, prekonkeoliko puta, srednja škola, ratno doba
i uvijek sam se osjećala ko govno

samo se jednom nisam osjećala ko govno
kad sam prijateljici koja je bila sva jadna i nesigurna išla pomoći u makeoveru
pa sam joj izdepilirala brkove, ošišala je na paž sa šiškama i skužila da se na tu frizuru mora ofarbati u boju čokolade
a nigdje pare za farbu
pa sam je ukrala
poslje toga nikad više

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

. Da su me ulovili...ne znam, propala bih do Australije, a tata bi me se odrekao preko novina :lol:.

:

---

e, sad slijedi drugo pitanje - što da ulovite svoju djecu?

odnosno, kako se postiže taj učinak, da djeca misle da ćemo ih se odreći preko novina? :lool:

a nekako i sama znaš da više-manje svi to u nekoj fazi rade.

marta :lol: