Muke sa trogodisnjakinjom
Imam curicu od nepune 3 godine (2.8 mj) koja je postala nemoguca u posljednje vrijeme.
Jako je napredna u razvoju, brzo reagira i najvise se voli igrati sa starijom djecom. Vrsnjake nikako ne voli. Imam osjecaj da su joj oni nezanimljivi potpuno.
Problem je sto za svu drugu djecu govori: on/ona je glupa, ja nju ne volim, ne volim baku, ne volim N,T (rodice). A kada je pitamo koga volis, odgovara samo moju mamu u moga tatu. Al obavezno mora reci moja mama i moj tata.
To sve mozda ne izgleda nesto strasno kada ja ovako opisujem, ali je nezgodno kada sretnemo neke poznanike sa djecom a ona samo bez pauze:necu pricati sa curicom, ona je glupa... :-o
Nekako je cijelo njeno ponasanje u fazama: danas je med i mlijeko, sve se moze sa njom dogovoriti, sve super; a sutra kao drugo dijete - nece nista slusati, sta god ja kazem kao da zidu govorim... Nije nikada umiljata kao sve druge curice, ona je britka na jeziku (sve prica, kao da joj je 5 god), svakome odgovara... izludi me nekada kako meni odgovara kada joj nesto branim... kao da je vec u pubertetu. Uhvatila sam se u zadnje vrijeme da reagiram na svaku nepodopstinu i imam osjecaj da moje NE gubi na znacenju kod nje. ne znam kako cu dalje.
ne ide u vrtic, cuva je baka (nju i jos dvije curice koje su tocno godinu dana starije od nje). Ali baka je 40 godina radila kao teta u vrticu i dosta je stroga.
Moja dilema je da li je ovo neko privremeno ponasanje trogodinjaka ili cijena toga sto ne id eu vrtic i nije sa drugom djecom?
