Izostanak prvog kontakta majke i djeteta...

Drage majke,
Mom gospodinu bebaču će za koji dan biti punih 17 mjeseci. Divno je dijete, jako veseo, vedar, društven, nimalo sramežljiv... Ali ono što mene uporno kopka ovih mjeseci je taj 'prvi kontakt'. Naime, gospodin bebač se rodio punih 4 tjedna prije termina. Unatoč prijevremenom porodu, rodio se s 3.200kg i 50cm. Da ne duljim o dugom i teškom porodu, kad se rodio, stavili su mi ga u krilo svega 3 sekunde. Majci je i vječnost premalo, a pogotovo 3 sekunde. Cijelu trudnoću sam čitala i slušala o ovomu i onomu, a jedna od najvažnijih stvari je bio taj prvi kontakt... Znanstvena istraživanja sve glasnije navode važnost neodvajanja majke i bebe odmah nakon porođaja, naime, prvi sat djetetova života stručnjaci nazivaju zlatnim satom. U to vrijeme dijete može značajno profitirati od fizičkog kontakta s majkom, prvoga sisanja te povezivanja s majkom i ocem.
Gospodin bebač je bio 10 dana u inkubatoru, a prvih tjedan dana ga nisam mogla ni dojiti, već sam se izdajala da bi mu sestre davale na bočicu (da bih poslije saznala da mu uopće nisu davale moje mlijeko, nego adaptirano), tek poslije 7 dana sam ga prvi put podojila... Njemu je sada 17mj i još uvijek doji. S nekih pola godine je došao u tu fazu da kad bi se unervozio, samo bi ga cica umirila. Mene muči da razlog tomu nije to što je taj naš 'zlatni sat' izostao. Od prvih tjedana i dan danas on nije prespavao noć, svako malo se budi, tj bude u nekom polusnu, nekad cendra, nekad vrišti iz petnih žila i ne smiri se dok ne dobije cicu i tek tada nastavi spavati. Najprije sam to shvaćala kao fazu nicanja zubića... Sad više ne znam što misliti. Ali i dalje me muči da sve to nije radi tog izostanka prvog druženja.
Što vi mislite?

Nije radi tog prvog sata. Njemu je trebala pomoć koju medicina može pružiti. Možda bi imao trajne posljedice zbog preranog rođenja da nije odmah išao u unkubator. Imaš zdravo dijete, ne opterećuj se prvim satom.

Dojenje nadoknađuje taj prvi sat. Samo doji kad god traži... Ako možeš u skin to skin kontaktu.

i ja mislim da nije problem u tome. zapravo, ni ne vidim problem, sva dojena djeca se u pravilu najlakše smire na cici. budi sretna što je tako, meni su to posebni trenuci koje samo mama može pružiti, vrijeme samo za nas.

za primjer ću navesti svoju djecu, mali je dojio odmah po porodu, proveli smo vrijeme mazeći se (doduše, tek nakon kupanja i vaganja, ali jesmo) i on je bio jako nervozna beba, i danas je zahtjevan a ima 4 godine. mala pak, ona je kao i tvoja beba, završila u inkubatoru i dojila tek treći dan... i čista je suprotnost svom bratu. mirna, relativno dobro spava.... u svakom slučaju lakše mi je nego je bilo s njim.

Ana&Tomi, i moj je veoma slican tvom (dojenje, neprospavane noci), a odma su mi ga dali u ruke, i uopce se nismo odvajali u rodilistu. Zapravo, mislim da je puno djece takvo (skicni temu o neprospavanim nocima i zahtjevnoj djeci).

Beti ti dobro kaze, u trenutku kad se rodio, doktori su se pobrinuli za ono najvaznije, njegov zivot. Ne grizi se zbog toga!

Briga i ljubav nadoknaduje i prvi sat , i nedojenje.
Prvi sat je ideal kojem treba teziti . Kontakt koza na kozu je ideal kojem treba teziti kad god je moguce .
Dojenje je ideal kojem treba teziti kad god je moguce.
ali i kad sve to nije moguce , vjerujem da djeca osjete nasu blizinu i ljubav , bez obzira na sve .
i kad se iz bolnice izade sve se moze nadoknaditi . Djeci se moze nadoknaditi , ali nama ostaje rupa i nama fali . Na tome treba poraditi , na tome da se ne grizes zbog manje idealnih okolnosti i toga sto nisi djetetu mogla pruziti idealno kao sto si zeljela .

Anaitomi
Znam kako se osjećaš i to je normalno.
Nakon sedam godina još uvjek mi je loše kad se sjetim te prve odvojenosti ali trudim se odmah zaboraviti jer jednostavno nema smisla.
Moraš se pomirit s time i ići dalje radi dobrobiti tvog djeteta jer sve te nedoumice i nezadovoljstvo tvoje dijete osjeti zato te i traži toliko.
:heart:

gle, moja je isto 17 mj. i imale smo kontakt koža na kožu odmah po rođenju
a nije nikad prespavala noć-i isto po noći i cendra i traži sisu
mislim da nije razlog vaš nekontakt

Ja isto mislim da je tih prvih par dana nebitno u ovoj prici. Prvo su se pobrinuli za fizicko zdravlje djeteta, a nakon toga je dobio svu paznju i ljubav koju je trebao i ne moras nista brinuti zbog toga.

Moje oboje sam rodila na cr, stariju u opcoj a a mladjeg u spinalnoj, njega sam prije dobila na podoj nego nju no nikakva kasnija ponasanja ili karakterne osobine nisam pripisivala nacinu radjanja i prvim danima zivota (sa ili bez rooming ina, tri ili sedam dana u bolnici itd) a pogotovo 17 mjeseci nakon rodjenja. Beba ti je takva, takva je bila i moja starija, treba se izboriti za sebe jer tako malo dijete s jakim i zahtjevnim karakterom nema "milosti" pa ti postavi svoje granice. Ja sam s 16 mjeseci ukinula to nocno nacicavanje, islo je puno brze nego sam mislila da ce ici, i bogme jedna od boljih odluka u zivotu...

Bas lijep post od sirius :)

Ana_ne brini toliko , cure su sve super rekle. Nije toliko bitan taj sat ako ga nadoknadjuses.svojom ljubavlju i paznjom. Neka djeca jednostavno trebaju vise

Sent from my HTC Desire using Tapatalk 2

i moja starija je zavrsila u inkubatoru i iako je proslo evo skoro 4 godine kad se toga sjetim samo mi suze dodju. ne znam odgovor da li se to njima moze nadoknaditi, ali znam da ce meni to ostati zalost za cijeli zivot, jer nije moralo biti tako...(nisu spasavali zivot, nego se sestri na neonatologiji spavalo, pa joj se nije dalo vaditi bebu bezveze iz inkubatora eto samo da je mama malo drzi)

Pa ne bude beba u inkubatoru da joj spašavaju život. Ili sigurno ne samo zbog toga. Nego da kroz život ide zdrava. I sestre na neonatologiji NE spavaju.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Pa ne bude beba u inkubatoru da joj spašavaju život. Ili sigurno ne samo zbog toga. Nego da kroz život ide zdrava. I sestre na neonatologiji NE spavaju.

---

Nije bas tako. Nekad djecu smjeste na neonatologiju zbog ne bas prijeke potrebe i jos ogranice dojenje na jednom ili dva puta dnevno po pola sata. Nazalost , to bude stvarnost u nekim velikim rodilistima.

OK, vjerujem da ima i takvih rodilišta. Ali, reći da sestra spava na neonatologiji! To ne mogu vjerovati. To je neostvarivo.

ova moja je spavala, ili bar kunjala jer je neonatologija bila prazna. :)To nije tema, ali eto da se zna...

Hvala vam puno :heart: :heart: :heart: :heart:

Ne brini. Cure su ti sve lijepo rekle. Kakav sat iza vas, koliko će biti onih ispred vas.
Nismo imali viđenje ni prvih 6 sati (CR uz komplikacije za mene). A ni dva sljedeća dana nismo se baš družili. Brinuli su o meni, reparirali oštećeno. Imao je tremor ruku zbog neodstatka kontakta. Onda je nestao. Ljubav prema mojim cicama nikad nije zaživjela i svejedno lijepo i disciplinirano spava i veliki je priljepak. Tako da pravila nema. To je idealno sve, a život nije idealan, stvari se kompliciraju i treba gledati vedriju stranu priče.

ima nas još koji nismo imali to prvo druženje, cure sam vidjela tek drugi dan, a od 4. dana sam ih dojila, na pola sata, 4 puta dnevno, i danas cicaju, uz bočicu i ne vidim da im išta fali, ne sekiraj se za ono što nisi mogla promjeniti, gledaj samo naprijed

I mi smo bile odvojene 2 dana i prvih 11mj. je L. bila grozna...grcevi, nespavanje, vjecno nanasanje..... Onda smo sredili spavanje i od tada sve super. Bez brige:-)

ja dvoje od svoje troje djece nisam uopće uzela u ruke poslije poroda.
nisu bili posebno cendravi kasnije.
najcendravija je bila m. koja je odmah po porodu išla na sisu.
ne bih ja to dvoje povezivala, bar se u mom slučaju tako pokazalo.

Ne mogu a da ne komentiram..iako bi voljela da mogu. Ma koje vas gluposti opterecuju,umijesto da uzivate u zdravom dijetetu.nakon toliko vremena razbijat glavu sta bi bilo kad bi bilo,de te se malo ostavite kompa i neta i nemojte si punit glavu. I jos nebuloza komentirat kaj je sestra kunjala jer nije bilo bebaca,a kaj bi trebala sjedit kraj praznog inkubatora.vjerujte,da je bila ijole potrebna bila bi budna. Lijepa je briga za dijete,ali malo malo sve ovo ode u krajnost,pa se pocinjem pitat za kaj sam tu?!

Citiraj:

---

Ana&Tomi prvotno napisa

Drage majke,
Mom gospodinu bebaču će za koji dan biti punih 17 mjeseci. Divno je dijete, jako veseo, vedar, društven, nimalo sramežljiv... Ali ono što mene uporno kopka ovih mjeseci je taj 'prvi kontakt'. Naime, gospodin bebač se rodio punih 4 tjedna prije termina. Unatoč prijevremenom porodu, rodio se s 3.200kg i 50cm. Da ne duljim o dugom i teškom porodu, kad se rodio, stavili su mi ga u krilo svega 3 sekunde. Majci je i vječnost premalo, a pogotovo 3 sekunde. Cijelu trudnoću sam čitala i slušala o ovomu i onomu, a jedna od najvažnijih stvari je bio taj prvi kontakt... Znanstvena istraživanja sve glasnije navode važnost neodvajanja majke i bebe odmah nakon porođaja, naime, prvi sat djetetova života stručnjaci nazivaju zlatnim satom. U to vrijeme dijete može značajno profitirati od fizičkog kontakta s majkom, prvoga sisanja te povezivanja s majkom i ocem.
Gospodin bebač je bio 10 dana u inkubatoru, a prvih tjedan dana ga nisam mogla ni dojiti, već sam se izdajala da bi mu sestre davale na bočicu (da bih poslije saznala da mu uopće nisu davale moje mlijeko, nego adaptirano), tek poslije 7 dana sam ga prvi put podojila... Njemu je sada 17mj i još uvijek doji. S nekih pola godine je došao u tu fazu da kad bi se unervozio, samo bi ga cica umirila. Mene muči da razlog tomu nije to što je taj naš 'zlatni sat' izostao. Od prvih tjedana i dan danas on nije prespavao noć, svako malo se budi, tj bude u nekom polusnu, nekad cendra, nekad vrišti iz petnih žila i ne smiri se dok ne dobije cicu i tek tada nastavi spavati. Najprije sam to shvaćala kao fazu nicanja zubića... Sad više ne znam što misliti. Ali i dalje me muči da sve to nije radi tog izostanka prvog druženja.
Što vi mislite?

---

Pročitala sam samo prvi post.
Mogu potpisati skoro sve, slično je bilo s mojom starijom curicom. Isto nije dugo prespavala noć, negdje do 2 godine, nisam to povezivala s razdvojenošću. Sada ima skoro 7 godina, divno je dijete, topla, emotivna, jako smo povezane. Nadoknadile smo razdvojenost tisuću puta. Ne brini :)
A mlađa se nije odvajala od mene, pa se isto budi noću i cendra za cikom s 25 mjeseci ;)

Draga Su1, jednostavno nekad kad vise ne znas koji je razlog za nesto sto se dogadja, svastavpocnevpadati navpamet pa bude donekle utjesujuce cuti misljenja drugih, pogotovo ako su imali ista ili slicna iskustva...

Draga klara, hvala <3 nekako sam i ja zamislila da ce neprospavane noci prestati oko druge godine :) bumo vidjeli :)