Strahovi petogodišnjaka

Pozdrav,

Zamolila bi vas savjet na koji način postupiti u situacijama koje se događaju; naime naš sin ima 5,5 godina i već neko vrijeme pokazuje veliku zabrinutost sa promjenom/izgledom i nestajenjem stavri.
Boji se da neka stvar ne nestane, promjeni svoje jjesto, slika mob sve stvari u stanu i ne dozvoljava da se pomaknu (od pokrivača, deka, igračaka,...), vani po cesti skuplja kamenčiće i grančice i panično ih drži u šakama i doma ih sprema na sigurno mjesto.
Sjeti se nekih starih stvari (televizije, kauča) i pita gdje su i plače.
Ostake od hrane ne smijemo baciti, plače za njima.
Pokušali smo mu pojasniti da stavri ne nestaju, da se stvari recikliraju i ponovno pretvaraju u nove koje opet možemo koristiti, ali vidim da to baš ne ide neko zadovoljstvo i samo dalje potiče niz drugih pitanja.
Danas u vrtiću kada sam došla, dočekao me je punih šaka kamnčica i ostalih sitnih stvari i molio da čim priej idemo doma.
Ništa nije prethodilo takvom ponašanju, barem ja ne znam prepoznati, on ne navodi išta da mu se dogodilo, samo kaže da je sretan kada su stavri tako posložene.
Čak se brine da li sam zapamtila kako je deka izgledala kada sam ga pokrila.
U vrtiću ne znam kako rješeva iste situacije, a od teta ne vjerujem da možemo dobiti neki pametan odgovor.

Hvala

Zašto ne bi obavila razgovor sa tetama? Ipak je tvoje dijete dio dana pod njihovim nadzorom, svakodnevno. Svakako ne bi škodilo pitati tete kako se tvoje dijete ponaša u vrtiću u određenim situacijama.

Citiraj:

---

anabeg prvotno napisa

Zašto ne bi obavila razgovor sa tetama? Ipak je tvoje dijete dio dana pod njihovim nadzorom, svakodnevno. Svakako ne bi škodilo pitati tete kako se tvoje dijete ponaša u vrtiću u određenim situacijama.

---

Pitala sam jutros,ali kazu da nisu primjetile nista neobicno.Mozda je ipak vise izrazeno doma,jutros je pobrao sve sto je nasao na cesti do vrtica.nisam pametna sto napraviti.

ja bih na tvom mjestu pitala pedijatra
možda je samo faza, a možda bi bilo dobro otići dječjem psihologu i porazgovarati

Moja će skoro 5. Nema kod nje neke panike, ali voli po cesti skupljati kamenčiće i grančice i nositi ih doma 'jer su lijepi'. Neko vrijeme nije htjela jesti određene komadiće kruha ili krumpiriće isto 'jer su lijepi'. Nekad bi je ta ljepota toliko ganula da bi plakala. Ne smijemo ništa bacati u smeće jer njoj sve treba- kutije, računi iz dućana, svašta. Kad zaboravi na to, a zaboravi čim se zaigra s nečim drugim, nikad više ne pita. Valjda nekakva faza, ali različito izražena kod različite djece. Ako te brine, razgovaraj s nekim.

Citiraj:

---

Mimah prvotno napisa

Moja će skoro 5. Nema kod nje neke panike, ali voli po cesti skupljati kamenčiće i grančice i nositi ih doma 'jer su lijepi'. Neko vrijeme nije htjela jesti određene komadiće kruha ili krumpiriće isto 'jer su lijepi'. Nekad bi je ta ljepota toliko ganula da bi plakala. Ne smijemo ništa bacati u smeće jer njoj sve treba- kutije, računi iz dućana, svašta. Kad zaboravi na to, a zaboravi čim se zaigra s nečim drugim, nikad više ne pita. Valjda nekakva faza, ali različito izražena kod različite djece. Ako te brine, razgovaraj s nekim.

---

Moja ima.4,5 godine, ali tako je i.kod nas. Nista ne bacamo, sve joj treba. Ne istice strah ili se brine o nekom pretjeranom redu, ali joj je sve zao baciti. Ja sam u to uspjesno uvela pricu o reciklazi, pa je ok iako mi stvarno zna icina zivce. :-)
Jedan dan j plakala kad je zagrizla nektarinu(najljepsu je sama odabrala i kao ce jesti, a inac ne jede pa sam ju nagovarala) i nije.joj bila fina pa je.morala baciti iz usta. Poslije pola sata nije mogla doci k.sebi.koliko joj je zao "bebe voca" i smisljala je sta je drugo mogla napraviti da ne pljune (pojesti nije bila opcija jer smo u ratu s vecinom voca vec dugo).

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

ja bih na tvom mjestu pitala pedijatra
možda je samo faza, a možda bi bilo dobro otići dječjem psihologu i porazgovarati

---

a ja na tvom mjestu - ne bih.
meni je to stvarno pretjerivanje, kod situacija kod djeteta, koje radi njih, nikakvih problema nema.
meni je odličan pokazatelj taj da u vrtiću sve štima.
da ga to sve zajedno toliko brine, izludio bi tete.

što napraviti?
pa za početak, prestati se brinuti.
nek pobire po cesti. što ima veze što pobire?
a u situacijama kad vam to njegovo ponašanje remeti i ometa normalne aktivnosti, postaviti se prema tome kao prema bilo kakvom postavljanu granica.
ono, e sad si ga prećero. pomaknuti ću taj pokrivač pa makar se svijet srušio. a neće, vidjeti ćeš da neće :mrgreen:

mislim, svako dijete više manje ima neke svoje mušice, opsesije, strahove. koji kad ih promatraš iz perspektive odraslih, izgledaju kao dijagnoza. OKP :mrgreen:. ili panični strah. moja se boji vuka, npr. koji vreba iz parka.

Potpis na Cvijetu.

I ja prijavljujem dvojicu kojima sve treba i ništa ne daju baciti.

Eh, što se tiče vraćanja stvari na mjesto, moj stariji je bio (i ostao) takav i danas je uredan, a mlađi sin je katastrofalno neuredan, pa često poželim da ima više smisla za red.

tanjama, prati dalje kako će se situacija razvijati. Meni ovo izgleda kao tipičan "rujanski sindrom" - dijete koje na jesen ponovno krene u vrtić nakon ljeta često ima tikove i razna neobična ponašanja dok se ponovno ne navikne na vrtić. Nas je to pratilo godinama.

kod nas je isto kao kod Mimah.. Ništa se ne smije baciti, sve se čuva: otvoreni omoti od bombona, stare kutije, celofani, komadići selotejpa, smeće, smeće, smeće..

Bojali smo se da je budući Trokut :roll:

Počelo je sa 4,5 g i sad sa 5,5 polako prolazi

Evo upravo na ovo mi sliči njegovo ponašanje. Skupljamo sve i svašta, ne smeta mi toliko, ali kada se toliko rasplače da povraća od tuge i trese se od straha da li se deka na njemu pomakla ili ne, teško mi je ignorirati.
Ili kada utrpa u sebe hranu, a ne može više, samo iz razloga da se ne baci, ne reciklira ili pokvari.
U svakom slučaju ćemo daje pratiti i drago mi je da nismo jedini :)

Danas je ipak eskaliralo u vrticu u setnji kada je opet svasta skupljao,a djeca mu govorila da to baci,morale su tete reci da ga puste na miru.
Doma je skupljao svaku mrvicu s poda i govorio kako ne moze prestati i kako zbog toga nema vremena se igrati.kasnije je plakao i zbog trosenja wc papira,jer ce se reciklirati i nikada vise nece znati koji je nas.
Prestrasno,zatrazila sam razgovor s tetama,ali ne polazem u njih nade da ce mi znati pomoci da i ja znam njemu pomoci,..

ja se ovaj put neću složiti s cvijetom
jer mi ovo ponašanje koje tanjama opisuje prelazi neku tipično dječju karakteristiku
ni moje ništa ne daju baciti, ali nije to to
ako dijete povraća od tuge ili se trese od straha da li se deka na njemu pomaknula, očito je vrlo opterećeno i potpuno razumijem zabrinutost i strah njegove mame, i ja bih se brinula na njenom mjestu

tanjama, postupi kako osjećaš da je ispravno, mi ti samo možemo dati savjet što bi mi učinili u takvoj situaciji, a odluka je, naravno, samo tvoja

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

ja se ovaj put neću složiti s cvijetom
jer mi ovo ponašanje koje tanjama opisuje prelazi neku tipično dječju karakteristiku
ni moje ništa ne daju baciti, ali nije to to
ako dijete povraća od tuge ili se trese od straha da li se deka na njemu pomaknula, očito je vrlo opterećeno i potpuno razumijem zabrinutost i strah njegove mame, i ja bih se brinula na njenom mjestu

tanjama, postupi kako osjećaš da je ispravno, mi ti samo možemo dati savjet što bi mi učinili u takvoj situaciji, a odluka je, naravno, samo tvoja

---

X

Razgovarala sam sa tetom u vrtiću, danas će doći pedagogica pa će vidjeti što mogu od njega dobiti.Individulani sastanak tek za cca tjedan dana, a što do onda? :( Pokušat ću neku privatnu psihologicu naći, jer ovo je neizdrživo, danas je jedva ostao u vrtiću.
Stvarno ne znam povezati s ničime takvo ponašanje, niti se dogodila neka velika promjena, osim što je krenuo u vrtić ponovno.

Citiraj:

---

tanjama prvotno napisa

Razgovarala sam sa tetom u vrtiću, danas će doći pedagogica pa će vidjeti što mogu od njega dobiti.Individulani sastanak tek za cca tjedan dana, a što do onda? :( Pokušat ću neku privatnu psihologicu naći, jer ovo je neizdrživo, danas je jedva ostao u vrtiću.
Stvarno ne znam povezati s ničime takvo ponašanje, niti se dogodila neka velika promjena, osim što je krenuo u vrtić ponovno.

---

Pitaj djetetovog pedijatra - poznaje dijete, a vjerojatno ima i iskustva.

tanjama, sretno, ~~~~~~~~ da sve bude dobro :love2:

Hvala, sutra idem na razgovor kod psihologice u vrtić, zaista bi željela znati kako se postaviti prema ovome problemu, jer vidim da jako pati.

Citiraj:

---

tanjama prvotno napisa

jer vidim da jako pati.

---

OVO je moment kada bi se i ja zabrinula i krenula tražiti pomoć psihologa, za sebe i njega. Sretno sutra! Nadam se da će brzo biti bolje!

Citiraj:

---

tanjama prvotno napisa

Razgovarala sam sa tetom u vrtiću, danas će doći pedagogica pa će vidjeti što mogu od njega dobiti.Individulani sastanak tek za cca tjedan dana, a što do onda? :( Pokušat ću neku privatnu psihologicu naći, jer ovo je neizdrživo, danas je jedva ostao u vrtiću.
Stvarno ne znam povezati s ničime takvo ponašanje, niti se dogodila neka velika promjena, osim što je krenuo u vrtić ponovno.

---

Najprije sam potpisala cvijetu, a onda vidjela tvoje postove o psihosomatskim reakcijama na stres (trese se, povraća, tužan...) pa sam se složila s grace

Možda kroz kontrolu stvari koje vidi hoće uzet pod kontrolu bar neki segment života (jer ne može birati hoće li u vrtić ili ne).

Sad, uzmi ove tvrdnje koje sam napisala kao moje tapkanje u mraku jer zaista malo znam o svemu...al to mi pada na um iz ovih nekoliko postova.

Svakako, čvrsto vjerujem da će ti stručna služba biti od mnogo veće koristi.

Za našu forumsku razinu i benigne svakodnevne situacije mislim da je cvijetin savjet na mjestu.

P.S. boldala sam tvoju reč- čini se da je djetetu ove godine vrtić teško pao. Počni od toga. Nadam se da će to bit njegov jedini problem i da ćete i njega brzo brzo riješiti :hug:

Jutros sam obavila razgovor sa vrtićkom psihologicom; u jednom dijelu sam zadovoljna, u drugom baš i ne. Ona smatra da on ima tu karakternu crtu da voli čuvati stvari i slažem se, uvijek je bio takav, ali ne u ovoj mjeri, ali se ne slažem što se ne ide u smjeru otkriti zašto to radi.
Ja sam 99% sigurna da je problem u vrtiću, tj.ponovnom odlasku u vrtić što je sada i pogoršano od kada mu djeca bacaju njegove stvari i govore da je to obično smeće. Njega to vrijeđa i više se ne igra u vrtiću, već samo traži mrvice po podu.
Njena preporuka je da se on i ja dogovorimo da sam odabere 10 stvari koje će skupljati i to smije raditi u neograničenim količinama i ista stvar vrijedi i za vrtić (tj.tamo će isto imati svoju kutiju u koju će spremati stvari i to mu nitko ne smije dirati).
Želi da sve stvari budu iste kao što su i bile, raspored bojica u pernici, ma baš sve, to se toliko proširilo na svaki dio njegove svakodnevice,...
Vidjet ćemo danas ako budem uspjela postići dogovor oko tih 10 stvari, ali naglašavam nije mi to rješenje problema jer još uvijek ne rješava pitanje zašto to radi i zašto se prestao igrati s djecom u vrtiću.

Ne znam, mene bi isto ta fiksacija brinula obzirom da je jako intenzivna, i ometa ga u socijalnim kontaktima i svakodnevnom zivotu. Vjerojatno njemu taj red i cuvanje stvari daje osjecaj kontrole i sigurnosti , u kaosu kolektiva , ali ipak bi me brinulo jer ga ta potreba ( tj. provodenje potrebe za sigurnoscu u praksi ) izrazito ometa i uznemiruje.
ako ste iz zagreba , i imate mogucnosti otici privatnom psihologu , preporucam psiholoski centar medvescak ( oni ce sigurno shvatiti sto se skriva iza te potrebe i kako da se dijete nosi sa tim).

Citiraj:

---

tanjama prvotno napisa

Želi da sve stvari budu iste kao što su i bile, raspored bojica u pernici, ma baš sve, to se toliko proširilo na svaki dio njegove svakodnevice,...

---

Mene je ovo jako podsjetilo na onaj sindrom, kompulzivni poremećaj, tako nešto, ima još jedna riječ ispred ali je se ne sjećam, kao i djeca i ljudi koji moraju stalno prati ruke i slično.

Ja mrzim psihologe, psihijatre, mrzim ćeprkanje po mozgu, pogotovo djetetovom, mrzim općenito bijele kute, ali ovdje bi se ipak i ja malo zabrinula, pa ipak radnije potražila savijet stručne osobe.
Stres od vrtića, pa ne znam koliko može uzrokvati baš ovako nešto, makar tko će ga znat, nisam od struke, drugim riječima pojma nemam, vodim se nekom zdravom majčinskom logikom, a ona ne mora uvijek biti ispravna, ali ja bi ovdje ipak provjerila kod struke van vrtića. Sretno!

tanjama, pucam bezveze, ali da li se možda susreo s nekom težom traumom nedavno?
Meni npr. pada na pamet smrtni slučaj u obitelji ili kod nekoga bliskog, pa da on pokušava zaustaviti "starenje/promjenu".

Opsesija, bilo mi je vrhu jezika, ali se nisammogla sjetiti, opsesivno kompulzivni poremećaj se to zove, na to me ovo što navodiš podsjetilo. Makar uzmi me sa rezervom, to je samo moja asocijacija na to.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Ja mrzim psihologe, psihijatre, mrzim ćeprkanje po mozgu, pogotovo djetetovom, mrzim općenito bijele kute, ali ovdje bi se ipak i ja malo zabrinula, pa ipak radnije potražila savijet stručne osobe.

---

Ali psiholozi, a ni psihijatri, ne čeprkaju po mozgu, a ne nose ni bijele kute :mrgreen:
Zbog ovakvih (u društvu vrlo čestih) stavova mnogi oklijevaju potražiti pomoć kad im je zaista potrebna :|

Zaboravila sam bijele kute staviti pod " ", mislila sam općenito mrzim bolnice i kad trebam općenito medicinsku pomoć, ali kad mi zdrav razum govori da nešto ipak ne štima, nisam baš toliko bedasta da bi to ignorirala, pogotovo kad mi se radi o djetetu, kao što sam uostalom gore jasno to i naglasila.

Makar ima i mnogo onih koji za svaku sitnicu trče kod doktora, ne bi baš ocijenila stanje u našem društvu takvim da baš zazire od doktora, makar s obzirom na stvari koja se događaju upraksi, nekad i ne čudi takav stav ponekad kod ljudi. Ali ja sam ti već godinama vani i nije to razlog, ne kod mene, možda i ja imam neki poremećaj, ali oduvijek imam problem otići kod običnog doktora. Šta da radim. Ali mi razum za sada još kolko tolko funkcionira, kuc kuc, pa ipak poslušam njega :mrgreen:

(Ja bi se sad znaš malo sa tobom našalila :mrgreen:, ali neću ovdje jer je tema ipak ozbiljna)

tanjama, "zašto" je u biti vjerojatno vrlo logičan, pokušava kontrolirati sve i sačuvati se od promjene, jer promjene su neizvjesnost i one su nam svima stresne. Ako se to posebno pojačalo ponovnim kretanjem u vrtić ili nekim drugim događajem, možda ga je to malo gurnulo iz cipela, a možda je ovako kao što je rekla psihologinja kod koje ste bili, da jednostavno je to njegova karakterna crta, da se teže od većine nosi s tim promjenama, više ga uznemiruju...
hoću reći, važnije od zašto mi se čini pitanje "što možete učiniti da se to svede u okvire da je lakše i njemu i vama?", da se on nauči nositi s promjenama i da vidi da to može podnijeti.
ja bih otišla i privatno dječjem psihologu ili nekom drugom terapeutu, ovisno o djetetu tko mu odgovara.
ne znam šta znači čačkati po mozgu, zamišljam elektrode :) ali koliko znam ljudi obično razgovaraju sa djecom i roditeljima, igraju se, crtaju i slične strašne stvari

Nije se dogodila nikakva trauma, barem ne ona koju bi ja kao takvu protumačila, možda je njemu bilo nešto traumatično, ali ne vjerujem da je time toliko promijenio svoje ponašanje do te mjere.
Baka koja ga je dugo čuvala mu je operirana, ali ništa strašno, niti je on to shvatio ozbiljnom situacijom (barem koliko se meni čini).

Psiholozi ne rade nuzno u bolnicama.
Ne ustekavaju nikakve elektrode , to rade neurolozi ili kardiolozi ovosno gdje zelite da vam elektrode ustekaju.
psiholozi nisu lijecnici , i bave se zdravom populacijom. Mentalnim bolestima i poremecajima se bave -psihijatri.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

ne znam šta znači čačkati po mozgu, zamišljam elektrode :) ali koliko znam ljudi obično razgovaraju sa djecom i roditeljima, igraju se, crtaju i slične strašne stvari

---

Ok, ok,evo da pojasnim što sam pod tim mislila, iako sam sigurna da ste me baš vas dvije jako dobro razumjele :-)

Tražiti problem, tamo gdje ga nema i naći ga iako on u biti ne postoji.

Mislim da je ovdje kombinacija karakterne crte + stres od ponovnog polaska u vrtić.
Čekamo termin za psihologicu, što niej lako dobiti budući su u štrajku, ali napomenula sam a je hitno, pa se nadam da će imati razumijevanja, ako ne ići ćemo privatno.
I nama seu rekli da oni to rješavaju kroz igru i crtanje i različite testove, nemam dojam da je neki strašni tretman, jer na to nebi pristala.

Fiksacija se pojavljuje kod sve djece u nekoj mjeri ,ali u ovom slučaju kad ometa svakodnevno funkcioniranje vrlo je važno što prije potražiti savjet psihologa da se dijete što manje uči takvim obrascima ponašanja.U međuvremenu nastojte se ne brinuti i olakšajte mu koliko je moguće...našem vršnjaku jedna velika :-*

Tvoja prica me podsjetila na situaciju koju sam prije par godina imala sa svojim sinom. Da ne idem u detalje, stvar je bila u kontroli nad svim..nama, zivotom..takodjer nije bas bio fan vrtica, ali nije imalo direktne veze s njegovim tadasnjim ponasanjem. Oduvijek je volio kontrolirati stvari, imati rituale...ali kad je eskaliralo, pomogla nam je Tanja Sever a i mi smo si priustili vikend van grada samo za nas, za njega...i, priznajem, osobno mi je to njegovo ponasanje tako tesko padalo da je suprug preuzeo glavnu ulogu i posvetio se vise njemu...i nakon mjesec dana, sve se sredilo. Posebno mi je bilo strasno sto je on bio svjestan, kao i tvoj sin, svog ponasanja i ispitivao bi me " mama, kada ce ovo prestati" a istodobno je to radio. Zelim vam da cim prije nadjete rijesenje. Javi se!

Shiny, baš sam se vas sjetila, kad je ova tema otvorena. Drago mi je da ste dobro.:love2:

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Shiny, baš sam se vas sjetila, kad je ova tema otvorena. Drago mi je da ste dobro.:love2:

---

Anemona hvala:heart:
sad smo u frajerskoj fazi i sve iz predškolske dobi je kao rukom odnešeno (ok ima nekih sitnica ali zanemarivo)

Tanjama znam kak se osjećaš, ja sam sa svojom curkom prošla dosta 'faza' od njene 2 godine, a i ovo sa tvojim sinom mislim da je faza....doduše jako intenzivna. Ono što me zasmetalo je što tete u vašem vrtiću nisu od koristi. Kod nas je bilo obrnuto, moja E. je imala probleme i one su to odmah prijavile vrtićkoj psihologici koja je svaki dan pratila njeno ponašanje i nakon tjedan dana me pozvala da se dogovorimo za razgovor. Moram reći da sam bila iznenađena, pa onda ljuta,(kao kaj oni znaju moje dijete bolje od mene), pa prestrašena (kao kaj ak ja neću uspjet pomoć mojem djetetu da prebrodi to što ju muči) i na kraju sam radila sa njom onako kako me savjetovala psihologica,a i po svojoj intuiciji i mi polako rješavamo stvari iako se uvijek neš novo pojavi. Želim vam da se što prije rješite 'malog skupljača'.:love2: