sve što želim je biti majke
danas sam doživjela psihički slom..i sad želim dušu još jednom izjadati, jer kažu da je bolje razg sa strancima nego svojima, i na k... mi ide ona rečenica; bit će bolje, smiri se, nisi jedina.
29.god ću napuniti za 3.mj. no to i nije toliko bitno koliko je bitna činjenica da nikada neću moći imati dijete barem jedno, da nikad neću osjetiti trudnoći....i danas nakon god. dana uzastopnog pokušaja shvatila sam da ću imati problema iako sam ih već i prije znala al sam ih ignorirala jer mi nije bilo važno tada...danas kad sam dobila mng cijeli svijet mi se srušio, od plača sam se tresla, a suza sam isplakala da više ne mogu, možda će biti čudno ali imala sam osjećaj kao da sam izgubila dijete, kao da sam imala spontani pobačaj...ali mislim da me nitko neće razumijeti, da se smirim teško je, da ne razm o tome još teže...svi su mi govorili da je to još rano za razm o neplodnosti, da i neki zdravi parovi pokušavaju 2-3god. ali ne tješi me ta činjenica...toliko žena uzimaju trudnoću zdravo za gotovo, toliko žena nema pojma kakav je osjećaj biti neplodan...ne mogu više gledati reklame gdje su djeca, danas jedine misli su mi; pa što me to drži na životu, nemam sreće ni u poslu, a sada još jedna moja želja neće biti ostvarena....i jedini razlog je moj muž, kojeg volim, ali nije dovoljno da me ispuni...osjećam se prazno, usamljeno...nisam se pomakla ni cm. sve što želim je imati svoje dijete, dijete koje ću voljeti više od sebe, dijete koje će me ispuniti, ispuniti moju prazninu i posao...zar je to tako previše za tražiti????!!! želim imati svoju obitelj, fala bogu Bog mi je podario divnog čovjeka kojeg cijenim i poštujem, a i on mene, što prije nisam imala....no sad nakon 7god uživanja sa njime osjećam da nešto fali, nedostaje...naše dijete! ne tražim da bude ni cura ni dečko, svejedno mi je, imam oba imena već spremna...dok pišem vam, suze mi lice kvasi, želim samo da je živo i zdravo, čak me nije briga koliko će porod boljeti, a znam da će biti jako, samo želim čuti riječi; da trudni ste, čestitam i otkucaje srca...ne želim da mi dajete savjete, niti sažaljenje, niti bilo što drugo, ovo sam napisala zbog sebe, jer želim dušu isprazniti do kraja...
nitko ne zna kako mi je i što prolazim...koliko sam teško i bolno djetinjstvo imala, koliko malo ljubavi i pažnje i sada kada želim imati nešto svoje, kada znam što je ljubav...ne mogu! jedina opcija mi preostaje, jer mi se više nedam boriti se ubiti, riješiti se svih muka, da znam da je to najlakšiji izbor, svjesna sam,ali opet ne mogu, ne mogu jer znam da moj muž neće moći bez mene, da ću i njegov život upropastiti, jer ako ću povući nekog, onda ću povući sebe.
