Printable View
Kako i naslov kaže, imam problem s nošenjem naše bebe, i to kad to rade drugi...imamo bebu od 3 mjeseca i već od prije primjećujem da se osjećam dosta nervozno kad netko drugi nosi bebu...sveki, moji tata i mama, još ajde, nekako to mama odhendla na način da se osjećam sigurnije. Odnedavno su se zaredale posjete i redovno se pojavljuje netko tko bi nosio bebu, a meni u tom trenutku dođe da kažem Ne dam :-o . Da li imate iste osjećaje?
ja ne, nikad nisam imala.
Samo sa prvim , kratko dok je bio mali . Sindrom prvog djeteta.
sa drugim i svakim slijedecim nudis , ali nitko nece nositi.:mrgreen:
mi smo presretni da nam netko hoće ponositi malenu. ruke nam otpadaju. :mrgreen:
xCitiraj:
sirius prvotno napisa
Ja svoju samo predam. U početku sam se osjećala kao glavna nemajka
Istina!Citiraj:
sirius prvotno napisa
i ja potpisujemCitiraj:
sirius prvotno napisa
Dakle, imam SPD (sindrom prvog djeteta) :lol: . Koliko je kod vas to trajalo? Imate neke ideje kako na lijepo otkantati nadobudnu ekipu koja bi nosala moju bebu dok SPD ne popusti?
Ma kakav spd, ja nisam nikog dala sigurno prvih 6 mjeseci! Odnosno, najrađe ne bi ali sam svjesna da je to dobri u za mene i za bebu.
Pa dok beba ne bi zagrintala nekako bi pregrmila to.
Je li te strah da će im ispasti ili ti jednostavno ide na živce da je itko nosi? Ako je ovo prvo, bi li se osjećala sigurnije da je "nosaju" samo sjedeći?
A mi tako puta dvaCitiraj:
Ayan prvotno napisa
Dosta me dugo to držalo. Samo su smjeli deda i baka. Kao bumerang, cijelu godinu je bio samo na rukama ili u nosiljci. A sada ostali nemaju kondiciju da ga nose više od 5 min.
Popustit će. Sve je to za mame.
Joj pa ja sam totalna nemajka.jedva sam cekala da ih neko preuzma da ja sjednem na miru na sekundu.ali mi nismo bas imali puno posjeta pa su to uglavnom bile bake i dede.cak sam i najmladeg bez beda davala teti u vrticu moje kceri dok ju ja na miru obucem.od kada je imao cca 3 mj
Poslano sa mog GT-I8190N koristeći Tapatalk 4
meni isto lagano smeta, a čak i kod sveki (ona tako čudno hoda, a još nosi potpetice, a bole je koljena...), ne samo kod nepoznatih ljudi. tj. sad je i prestalo smetati, jer je on ipak veliki pa češće sam negdje bubne nego što je mogućnost da će ga netko ispustit.
ali taj problem sam rješavala tako da odem u drugu sobu. što ne znaš, to ne boli.
btw jedna frendica čak ni tati bebaća nije htjela dati :-DDDD
lolCitiraj:
mona prvotno napisa
Korina je bila sa mjesec dana na Rokovoj priredbi u vrtiću i nosali su je svi roditelji i tete (i pipali svi klinci iz Rokove grupe)
ja je nisam ni vidjela od početka do kraja priredbe :mrgreen:
I jedno i drugo.Citiraj:
Argente prvotno napisa
Sad više nije tako mala i drži glavu, ali svejedno zna napraviti pokoji nagli pokret pa nemam povjerenja u ove koji su prešli 60-tu da će im refleksi proraditi i da će je uloviti na vrijeme.
Onda, kužim da bi mi to što netko drugi nosi i zabavlja dijete trebalo donijeti malo mira i odmora, ali to se ne dogodi, ja sam samo napetija jer kao orao pratim što se s djetetom događa. Pa se dodatno naživciram jer se ne mogu opustiti.
Sjedenje - neće ići jer M. ako ćeš ju nositi, to znači da ćeš i hodati i đuskati :) . Sad već ima oko 5 i pol kila i nije ju lako nositi. Naravno, ekipa ju želi nositi i krenu sjesti, ja im kažem da im to neće dugo potrajati, odgovor je: 'Ma bit će ona kod mene dobro, ma vidi kako je slatka, guuuuguuuu' i naravno da M. počne plakati, ako ne isti čas, onda u sljedećih par minuta. I onda ona klasika: 'Aaaaaa, dijete bi kod mame' :evil:. Ne bi dijete kod mame jer plače i kod mene kad sjedim. Sva se naživciram jer su dobili mirno i sasvim zadovoljno dijete kojeg su oneraspoložili samo zato jer su htjeli zadovoljiti svoju potrebu za nošenjem, ali ne onako kako beba hoće, nego kako njima paše.
I još, jednostavno mi ide na živce što žele nositi dijete. Mislim, zašto? Kužim za bake i djedove, ali neka šira rodbina i ostali...
Pa još kad zabrijem da su možda donijeli tko zna koje bakterije, viruse, parazite...sa sobom pa sad pušu u nju i drže je...ima super ljudi koji uključe mozak i odmah odu oprati ruke, onih koji se prehlade pa jave da neće doći i onih koji provale da zašto bi prali ruke kad su ih oprali doma i od onda nisu ništa dirali?!?! ili npr. moj svekar koji je nazvao i rekao da će doći malo do nas da bi ga mm pitao šta nije jučer rekao da je prehlađen. Pa, kao, je :-o . Naravno da ga je mm otkantao, ali da ti misliti i o tome...
Ok, nakon svega napisanog, kužim da sam komplicirana do boli :lol: .
Što bi rekla onima koji bi došli sa šprehom: 'ooo, kako sam slatka, ćeš doći malo kod mene?' i pružaju ruke prema djetetu?Citiraj:
palčica prvotno napisa
ma gle, prilično je normalno što tako osjećaš
pitanje je što ćeš napraviti ubuduće
možeš se kao "našaliti" na svoj račun i govoriti ljudima koji pruže ruke nešto tipa "ova mama je malo posesivna, pa ne da još drugima da nosaju njenu bebu" uz blesavi smiješak i zaljubljeni pogled u bebu
ili iskreno reći kako osjećaš - to onima koji će shvatiti te osjećaje, odnosno onima koji su to vjerojatno i sami prošli
Mene isto samo s prvom, s drugim ne gajim takve osjećaje, e da mi je netko da ga ponosa:mrgreen:
Ali joj zaboravih, znaš šta je kod nas bila fora, mala je htjela svima, a ja nesretna, a mali neće nikom, a ja opet nesretna, ježi ga :mrgreen:
Da, hm - NE, nisi komplicirana jer ne želiš da ti ekipa dolazi bolesna i razdražuje dijete pa prepušta tebi da je smiriš.
Kad je meni prehlađeni rođak došao vidjeti dvotjednu bebu, poludila sam- za par minuta sam se povukla u sobu dojiti (iako je mali bio netom nahranjen) i nisam se vratila dok nije otišao.
Okrivi malu. Reci da je nošenje razjari i ako je uzmu da nema sjedanja sljedećih sat i pol; probaj ih poplašiti time da radi nagle trzaje; 'ajooj nemojte molim vas, tek sam je smirila, ima grčeve, plakala je dosad tri i pol sata'; ako ti nije bed, možeš smisliti razlog zašto je pedijatrica zabranila nošenje...i konačno, uvijek ti ostaje 'it's not you, it's me' - ja sam luda stara majka, znate kako je :mrgreen:
Meni su najjači oni koji nagovaraju neodlučne da nose djecu: osoba1 se osjeća nesigurno i nelagodno i ne želi nositi tako malu bebu da je ne polomi, a osoba2 'daj,daj,ajde, pa šta se bojiš, nisu oni tako krhki, ajde daaaj - samo da vidimo kako ti stoji!' :lool:
Jaooo, pa ja još nisam ni rodila a već vidim da ću biti komplicirana. Razumijem te, mislim da ću i ja kao i ti, a ja sam i inače malo posesivna pa na znam na šta će to sličit sve skupa.
Inače moja je prijateljica to riješila na način da nikome nije dozvolila da nosi bebu, uz objašnjenje da ne želi da se beba nauči na ruke, jer ona sama ostaje poslije. Ali to je napravila u startu, bilo je i podrške i dignutih nosića, ali uglavnom je bilo po njezinu. To poštujem.
Iako je moje mišljenje tada bilo da su samo jednom tako mali i da jako brzo odrastaju, pa da joj to i nije neki argument, sad vidim da je tu bilo još ponešto i živo me zanima kako ću ja.
Čini mi se dosta konkretan savjet ovaj od Argente, probaj reć da malena vrišti kod drugih, i da si je sad jedva smirila, ali i mene zanima šta u situaciji kad netko navaljuje, a ima i takvih?
ja isto tako, never in my life nisam imala takve osjećaje.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Nikad mi nije palo na pamet, zapravo čak kod drugih u gostima se mislim da se mama ne uvrijedi što joj malo na pomognemo tako da pridržimo bebu....:lol:dobro da nisam dobial u glavu. više se ne nudim ni ne pitam. A ja sam baš voljela kad mi se netko ponudi da mi pridrži bebu i malo je nosa.
ajme odsad ću to drugačije gledat.
ja nikad nisam imala pretjeranu želju držati tuđu djecu sama od sebe. em kaj me beba ne pozna, em kaj ko zna kakav je mamin stav o tome da bilo tko primi bebu.
tako da mi je ovo došlo ko hladan tuš - jer ne želim da se bilo tko baca na moju bebu i pokušava ju nosati okolo. još k tome beba dolazi baš sad kad kreću prehlade i gripa.
već je ispao lagani problemčić jer baš ne želim ni posjete sveopćeg puka prvih mjesec dana nakon poroda jer da kako pa da teta/stric/bla bla neće vidjeti bebu mjesec dana... :cekam:
no ja doduše ne dragam niti tuđe pese (iako ih obožavam) ni tuđe trbuhe 8-)
Meni su sva mala djeca slatka. Volim bebe . Obzirom da se druzim sa majkama koje imaju vise komada , nisam primjetila da je nekoj od njih smetalo da ih drzim. :D
Sjecam se da sam se ja trudila vecinom potisnuti te posesive osjecaje sa prvim , pa sam davala u ruke dijete prijateljima i clanovima obitelji.
Sa drugim koje je bilo hospitalizirano dva mjeseca sam jos bila " gora" , nju sam gurala u ruke svima koji su dosli u posjetu u bolnicu . Obzirom da nije dolazilo puno ljudi i da su svi bili potpuno zdravi jer je to bilo vazno , svidao mi se osjecaj da ju drzanjem na rukama upoznaju i pozdrave clanovi obitelji i moje prijateljice. Bas mi je bilo drago da joj svojom blizinom i energijom prenesu dobre zelje za oporavak i zivot.
Rekla bi da je to normalno, i sama sam to prosla s prvim djetetom. Sa sljedeca dva sam se cudila sto mi je bilo, nitko ih nije htio nosati. :)
Spd prolazi s vremenom. Pricekaj dok beba ne zagrinta pa ju uzmi, moj savjet. A dotad se probaj smiriti, pokusaj razumjeti da je ostali nose jer je malo, slatko, mirisno bice.
Mene to definitivno ne drži, naravno da ne želim da ga nosaju ljudi koji su bolesni ili baš bilo tko ali oni koji nam dolaze u posjete su naši prijatelji ili rodbina, on voli biti na rukama i sigurno mu je ugodnije nego u kinderbetu tu se probudi za 5 min ako tanko spava...eto meni osobno to paše i ne bih se bunila ako je on zadovoljan
ej, ali možda će i beba prestati cendrati kad se sjedi, kad kroz koji mjesec postane malo svjesnija da i ljudi mogu biti zanimljivi za igru. od 3 mj. naravno da joj je dosadno da sjedi, pa zato i krene plakati, oće gledati okolo.
a što se tiče trzanja, ja uvijek sebi kažem kako je moj sletio s kauča i nije mu ništa - valjda mu neće ni od trzaja u nečijim rukama..
Ja imamo troje i sa svo troje me to stanje da ne želim da ekipa okolo, bilokakva i bilokoja ( a u ekipi nisam ja, mm i moja djeca- stariji je imao 8 odnosno 9 godina kad su rođena braća, nosi moje mladunče do nekih 5, 6 mjeseci. To sam rješavala jednostavno, beba je po doma kad je bila budna i često kad bi zaspala bila u marami na meni, pa je jednostavno teško i komplicirano vadit bebu da bi se drugi malo nanosali. Isto tako, nikad ne pitam da dižem tuđu djecu, iako ću vrlo raaado ako me netko zamoli. Ali mi je nekako nepristojno pitat...
I svjesna sam vlastite bolesti te se nadam da ću do četvrtog djeteta razriješit taj spd...
S prvom me smetalo da je drugi nose a sad s trecom jedva cekam da netko dode al nazalost rijetko nam se tko nudi. Valjda misle posto je trece da ne trebam pomoc:-( zato cure iskoristite svaku priliku sa se malo odmorite!
a kako nose male bebe, kako im date? jel baš svi drže glavicu? meni se dogodilo da sam morala dreknut kad sam vidjela da je neko podiže, a glavica ostala klimatat
Mene je to držalo sa svih troje. Lijepo sam rekla da ne dam jer je još mali/mala. Najviše me izludila patronažna sa prvim, stalno ga je nosala i još ga je htjela prvi puta okupati :-o
Sa drugim i trečim djetetom ju nisam ni zvala, baš zbog toga.
Nedavno smo baš imali situaciju s nošenjem. Nisam protiv toga da bilo tko nosi moje dijete, ali primjećujem kod sebe da mi smetaju dvije stvari:
1. ako je osoba bolesna ili znam da zanemaruje higijenu, a pogotovo što se tiče ruku
2. ako je prenaporna i preuporna
E ovu drugu situaciju smo nedavno imali. Rođakinja dođe u posjete i pita može li nositi bebu. Pita, a u isto vrijeme mi ju čupa iz ruku. E, ali onda joj nosanja nikad dosta i kao u šali govori da mi ju neće dati, a njeno vlastito dijete toliko divlja okolo da sam sva u panici bila na oprezu da ju neće lupit po glavici. Onda mi je dodijalo i otišla sam s malenom u sobu. Ona tamo ostane spavati, ja se vratim. Nakon nekog vremena čujem da plače, a rođakinja se diže ispred mene i trči u MOJU spavaću sobu i viče:"Ja ću! Ja ću!" Njeno dijete isto za njom trči u tu sobu. Ja sva u nevjerici da sam uopće dovedena u situaciju da se moram boriti da dođem do vlastitog djeteta. Onda sam rekla da joj sad moram dati sisati pa su izašli iz sobe, a nas dvije se više nismo pojavljivale dok oni nisu otišli.
Mislim, ok, bebe su slatke i sve to stoji, ali NIKAD ne bih ni pitala sama da uzmem nečije dijete. Ako mi ponude, ok, kratko ga držim, ako ne, ništa. A biti ovako naporna, mislim da je to već neodgojenost. Eto, moje mišljenje.
Kad ovo čitam zaključujem da definitivno bolujem od SPD-a. Nadam se da me neće proći ni kad budem rodila slijedeće dijete. Moja sad ima 2 godine I još uvijek ne volim da je s bilo kime drugime osim samnom, MM-om I mojim roditeljima. Baš sam posesivna!
A kad je bila mala osjećala sam se baš kao ti phiphy. Kad ju je netko od gostiju htjeo uzeti I nosati jednostavno sam rekla da nedam, jer će se tako naviknuti na ruke, pa ću ju ja poslije morati stalno nosati. A čim bi gosti otišli, curu bih nosala po cijeli dan u slingu.
Ja moram priznati da nikad nisam razumjela ljudsku potrebu nanasanja tudje djece. Dodjem, vidim, uzmem, spustim i mir. Dugo sam mislila da i ja bolujem od SPD-a, ali sam sad svjesna da nije tako. Isprva sam se grcila i onda sam odlucila da se necu ispricavati drugima sto nedam da mi se dijete nanasa.
Joj sad kad čitam stvarno sam se zamislila. Možda se netko i na mene tako ljutio kad sam htjela nositi bebu a moja je namjera bila samo da pomognem mami da se malo odmori:-(
phiphy, ovo nisam vidjela do sada i pitam se jesam li je ikad uzela u ruke?! A jos vise se pitam da li ti iz istog razloga ne nosis moju buhtlu od 8 kg a ja bi voljela na miru popit kavu!!!
Ja znam da nisam...utjerala mi ova tema strah u kosti...a možda joj je to bila i namjena :mrgreen:
Meni cim neko dođe u goste čekam s djetetom da im je dam u ruke :uteg: al zato sam osjetljiva na neke druge stvari, tipa uspavljivanje i umirivanje to ipak još uvjek zelim samo ja XD