Tata na terenu!

Imamo problem.. Tata je otišao na teren, a moja L je sve zločestija! Jako joj nedostaje,, kako joj "pomoć"? Plače bzvz, vrišti, namjerno trga stvari... ne želi spavat sama, plače noću i traži tati! Jutros mi se čak pokakala u pelenu (koju ima samo noću još) i skinula ju u sobi... Namjerno, nije željela na wc tražit! Večeras je tražila da priča s njim, i plakala da če mu reći da se vrati doma,,, da ju je ostavio i sl! :( Ne znam kako joj objasnit! Probala sam sve! I zna da tata radi, da može kupiti njoj puno ljepih stvari, i da če brzo doći (oko Božića)! Ali nju to ne zanima.. čak je i povratila danas od plača!! :(

kako vaša dječica prihvačaju terene!? kako kad tata odlazi?! ona je jako vezana za njega, plakala je i kad je išao...!:(

e da,, L je 3 godine uskoro!

A da li ste je nekako pripremali na odlazak? Da li se mozete cuti i vidjeti sa tatom preko skype-a ili facetime-e?

jesmo, sve smo joj objasnili, pričali, skupa ga pakirali... ali eto.. otišao u nedjelju, a ona sve gora! ne vidimo ga još, jer nema net, kupit če ovaj vikend,..

pričat na mob neče, jer kaže da je ljuta jer ju je ostavio
i što ja više pričam da nije, da radi, bla,bla, ona više plače!

tj, traži da pričaju, a onda kad ga čuje više neče...jer je "ljuta"

Probaj joj skrenuti misli na ono što će raditi kad tata dođe. To kod mojih pali. Tj. kod starijeg, mlađi još ne pita toliko. Recimo ići će u kino, pa će na povratku svratit i kupiti Lego. I onda od tog izlaska napravimo cijelu priču sa milijun sitnih detalja šta će se još događati. Pa se dijete počne veseliti tome i stalno priča o tome s tatom i uvijek je osmijeh na licu.
Probaj, nemaš šta izgubiti. Iako, mislim da ćeš joj morati dati još koji dan da se "odljuti".

Ja ne spominjem kupovine jer ne zelim tatu pretvoriti u deda mraza.
Zadnji put su odabrali jednu stvar koju ce im kupiti (dinosaure).
Budenja po noci, plac, deranje, neposluh, mucanje, stenjanje.....
Jako su vezani za njega. Bio je i na roditeljskom s njima.
Uglavnom, za sad smo odustali od duzih terena. A obzirom kako se sad ponasaju, mislim i od kracih ako ce mm moci naci takav posao.
Ujutro dok se sprema za posao oni ko pacici hodaju za njim.
Stalno pitaju za njega, di je, kad ce se vratiti. Nesigurni su i kad do ducana ide.

I moja kcer (4 g) se jako ljutila. Sinovi su uvijek za kompom kad treba s tatom pricati, ona ne. Duri se i place. Pa se malo glupira pa opet isto.
Ja sam im svima rekla da je ok da placu i da je normalno da su tuzni. Da smo i tata i ja tuzni, ali nemamo izbora.

Podržavam ideju prebacivanja teme na nešto drugo, ko što kaže koksy.

Sad sam se sjetila da je prijatelj došao kući s broda nakon 3 mjeseca i mala ga nije htjela ni pogledati, okretala glavu. I tako 2 dana. Nije mu da la da joj se približi. A imala je niti godinu. Srce mu se kidalo. Al ju je morao "čekat". I skajpali su se prije, al je trebalo dva dana da prođe i da se navikne na njega,, da ga prihvati, da se odljuti...

Ja bih samo bila mnogo uz dijete, ako bih mogla, odložila bih druge poslove i odvajanja tipa vrtić i bila što više 1 na 1

ja sam doma s njom, ne ide ni u vrtić ni nigdje... Max sam posvečena njoj! Objašnjavam, pričam,.. jutros ista stvar! plakanje u 6h ujutro, i probudila se, nema više spavanja. Di je tata? jedno među prvim pitanjima! :( Na odgovor da radi, je rekla sva sretna kako če brzo doći!! I sad se veseli i več mi je spomenula da če doći brzo, sutra i sl..

Mm zna i po mjesec dana biti u Nigeriji,
klinci su bili stari 3g odnosno 1,5g (treće još nismo imali kad je počel s tim mjesečnim odsustvom)...
Od početka sam ih malo više vodila van, u parkić, nekakva druženja s drugom djecom.. Zapravo bilo što, samo da nismo doma i da nema onog "praznog hoda", primjetili jesu da tate nema ali nije bilo previše problema...
Izbjegavali smo razgovore telefonom /skype-om, jer bi nakon toga usljedile suze.....

Nama je isto pomagala aktivnost od jutra do mraka. Ali je i mm dolazio doma jednom tjedno na sat-dva, interesantno je kako su različito reagirali, E. se veselio tome a H. bi bio u još većoj tuzi nakon tih posjeta.

MM je srećom blzu, pa je 10 dana na terenu a 4 doma, tako da nemamo neih problema, osim što sin ne voli skype. Radije se čuju telefonom. Na proljeće navodno ide malo dalje, vidjet ćemo kak bu.

MM nije na terenu, ali sad je na putu (7 dana). U zadnje vrijeme nije išao na takvo duža putovanja, nego cca 2 dana.
Ovaj put je djetetu izuzetno teško pao.
20 puta dnevno mi govori kako mu fali tata, kad će doči,...

evo za sad je ok.. kod bake je, malo smo bile vani, lijepop je vrijeme! Kad se mlađa probudi i ručamo, opet ćemo van.. možda i navečer brže zaspe, bez problema.. nadam se! On je 3 mj na terenu, pa tjedan doma.. evo sad za Božić će biti više zbog praznika.

Citiraj:

---

zvrkica_2010 prvotno napisa

evo za sad je ok.. kod bake je, malo smo bile vani, lijepop je vrijeme! Kad se mlađa probudi i ručamo, opet ćemo van.. možda i navečer brže zaspe, bez problema.. nadam se! On je 3 mj na terenu, pa tjedan doma.. evo sad za Božić će biti više zbog praznika.

---

Drži se :heart:

Nas tata je na terenu godinama. Kad se m rodio dosli smo doma iz bolnice,a on za dva dana na put... I tako kad je m imao 9mj, a ja ostala trudna sa L takodjer otisao i dan danas je na terenu. Sa l nije ni stigao na porod,vec drugi dan. U medjuvremenu mi smo odselili k njemu.tj.kad se l rodio,ali takodjer relativno cesto putujemo za hrv.pa ta odvojenost opet bude tjednima! Kako je sad m 3 god.slicno se dogada. Svaki dan razogavaraju skajpom,i kao kod koksy... Sad je kupio legice,pa mu on isprica pa ja u detalje..evo jucer place i place za tatom,onda smo krenuli sa dogovorom kad ce tata doci,sto ce donijeti,ajmo ga sad nazvati da ti pokaze legice...
Tocno znam kako ti je,nema tu nekog recepta nazalost.pokusajte puno pricati ali bez drame,budi vesela... Vrijeme ce uciniti svoje,a samim time princezu ce ljutnja popustiti :love2:

Suosjećam sa svima.
Mi trebamo izdržati još "samo" 5 dana, a meni več dosta.
Ovo mi je potpuno novi moment, prije kad je MM išao na putovanja dijete nije ni trepnulo, jer je bio potpuno usmjeren na mene, a sad je koma.
Cijeli dan se zabavljamo, odnosno dan je potpuno strukturiran i opet barem 20 puta pita za koliko dolazi tata, fali mu,...
A jučer prije spavanja šou, plakanje sat i pol u nekoliko rundi, jer mu jako fali tata.
Zvali smo tatu nekoliko puta, razgovarao je, veseli se kad s njim razgovara i sve se dogovori, sve mu je jasno i za 10 minuta opet plač.

Najteže mu je prije spavanja, jer mu je to inače vrijeme s tatom 1 na 1.