Što predškolci rade u predškoli?

Evo baš me zanima kako je u drugim grupama.
Sad je već prošlo više od mjesec dana kako su krenuli u vrtić/predškolu. Imali smo na samom početku roditeljski na kojem se pričalo kako će se tijekom cijele godine raditi na njihovoj pripremi za školu, samostalnosti, odgovornosti, koncentraciji, raditi će radne listove itd. Trebali su donjeti pernice sa priborom da svako dijete ima svoje za rad i da o tome vodi računa.
Svaki dan razgovaram sa svojom kćerkom i vidim da još svoje pernice i radne materijale nisu ni taknuli, a o nekim novim aktivnostima nema ni spomena. Dijete mi kaže da cijele dane ili crta sama ili se igra sa curama. Na oglasnoj ploči pišu tjedne aktivnosti ali ništa posebno i mislim da je to slučaj kada papir svašta podnosi, a u praksi ništa. Inače svaki dan dolazim u drugo vrijeme s njom i po nju a vidim uvijek isto - djeca bauljaju po svuda, po garderobi, hodnicima, igraju se u manjim grupama a teta nešto radi sama ili sa samo par djece, nekontrolirano. Sve više stječem dojam da djeca imaju previše slobodnog vremena bezveze utrošenog, ono, dok starci ne pokupe djecu.

Pa se sve pitam kakva je razlika između vrtića i predškole i kakva je to priprema i kakva je to svakodnevica u toj grupi?

Naravno mi kao roditelji radimo sa svojom djecom i na nama je prvenstveno da pripremimo i odgajamo našu djecu, ali mi se čini da ona tamo bezveze ulupa vrijeme a mogla bi i trebala raditi nešto korisno, primjereno, svrhovito. I naravno da trebaju imati slobodnu igru, ali velim, kad got dođem tamo nikad ne vidim da išta konkretno rade, tako da i ako rade dok ja baš nisam tamo, onda je to nešto vrlo malo, nekih pol sata-sat, što je ništa naspram 8-10 sati koliko djeca budu tamo svaki dan...

Kako je kod vas, zanima me, prije no što odem na jedan razgovor sa tetom.

I kod nas je jednako. Prošle godine su radili nešto s tetama maksimalno 1,5 sat dnevno, ali onda su bili mješovita grupa. Predškolci su popodne radili te radne listiće i pisali i crtali u crtančice, a mlađi se uglavnom igrali. Sad se promijenila jedna teta i došla je puno bolja i zainteresiranija, a i mislim da su u ovoj grupi svi predškolci.

Naručili smo radne listove, još nisu stigli. Rečeno je da će raditi svaki dan poslije doručka i ručka. Mislim da su prošle godine radili samo popodne i to tek nakon nove godine, ali nisam sigurna. Nemaju kaj to rješavati cijelu godinu. Rečeno je da donesu pernice da svaki nauči voditi brigu o svom priboru. Znam da moja mala crta jer to voli i da koristi svoju pernicu.

Jedina promjena kod nas u odnosu na prošlu godinu je da imaju malo više organiziranih aktivnosti u odnosu na prošlu godinu, ali to je samo zahvaljujući promjeni jedne odgajateljice koja se puno više uključuje u rad s djecom. Moje dijete ide u vrtić isključivo zbog socijalizacije. Puno više nauči sa mnom doma i puno smo više radile doma nego se radi u vrtiću. Ono što puno uče su razne pjesmice i vidim da stvarno zna jako puno pjesmica napamet.

moja je ove godine predskolac.
kupili smo radne listice, sami, zbog fiskalizacije. rok nam je do mislim sredine ovog mjeseca.
morali smo dati crtancice.
preskolarci ne spavaju, osim ako ne dolaze jako rano, dakle ako neki roditelj zahtjeva da mus e djete ipak odmori.
rade trenutno na grafomotorici, dakle one kose, vijugave i ranve crte. vidjela sam jer mi je moja ponosno dala da vidim crtancicu. dakle klincima je dostupna i moze se vidjeti ukoliko roditelj zeli.
crtali su sat, svi u grupi i povjesali su ih na konop, po vremenskoj skali. tako uce koliko je sati. moja jos to ne zna, ali vidi se da je spoznala veliku i malu kazaljku.
eto to je pocetak ove godine. sta ce dalje raditi vidjet cemo.
a da zaboravih teta im procita pricu, pa moraju prepricati sto su culi.

Znam da su u našem vrtiću klinci u predškoli isto morali nositi ruksak sa pernicom, bilježnicom (crtančica) i imali su radne listove iste kakve su ostala djeca rješavala u redovnom vrtiću. Čak su povremeno imali i za zadaću nešto doma obojiti.

Čitali su slikovnice, išli u posjet knjižnici (u susjedstvu) i kaširali. Drugo ne znam jer moja djeca su bila u redovnom programu, a ovo sam samo doznala usput.

U vrtiću moje djece tete izvrsno rade s predškolcima (puno godina smo tamo, pa imamo dobar uvid).
Rad počinje u listopadu, i radi se oko sat vremena na dan, možda sat i po, poslije ručka, dok spavači spavaju.

Kod nas su šiljili olovke.

A jel postoji negdje propisano koliko sati, kako i kad se radi s predškolarcima?
Vidim da se svako javi s drukčijim iskustvom.
Kod nas jedna teta digne predškolarce nakon što ispriča priču pred spavanje, a drugi se hvali okolo kako njoj sva djeca spavaju. Ne znam onda kad će ona raditi s njima na predškolskom programu...

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Kod nas su šiljili olovke.

---

:lol:

Ovo se i meni činilo prošle godine.

A onda sam slučajno banula par puta kroz jutro oko 9-10 sati i vidjela sasvim drugačiju sliku. Rad, tišina.

Možda i kod vas nakon ručka kreće vrijeme za slobodnu igru, a jutra su strukturirana?

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ovo se i meni činilo prošle godine.

A onda sam slučajno banula par puta kroz jutro oko 9-10 sati i vidjela sasvim drugačiju sliku. Rad, tišina.

Možda i kod vas nakon ručka kreće vrijeme za slobodnu igru, a jutra su strukturirana?

---

Da, to ide otprilike ovako (našla neki raspored na netu - prvi na koji sam naletjela): http://dv-svetog-vinka.hr/raspored/

ALI ekoi je pitala za program predškole. To bude dnevno 2-3 sata, za djecu koja nisu u pisana u redovni desetsatni program. Nemaju oni lufta za previše jurnjave, bar ne bi trebali imati. Druga je stvar ako se tako nešto događa u prvih nekoilko dana, dok se djeca ne naviknu (iako je po mom mišljenju to loše, trebali bi odmah krenuti s nečim korisnim, taman to bila socijalizacija u maniri "reci nam nešto o sebi"). Ne znam... :-/

ekoi, da li pitaš za predškolce u predškoli kako govori naslov, ili za djecu predškolskog uzrasta koja pohađaju redovni vrtić?
To su dvije različite stvari.
Moje dijete je predškolac u predškoli, imaju 2 puta tjedno.
Rade slijedeće:
- tjelovježba
- igra
- radni listovi
- trenutno su na vježbanju grafomotorike
- crtanje
- donjeli smo i kolaž, škare, ljepilo, vodene boje, plastelin,... s tim će uskoro početi.

Kod nas rade svaki dan od 9-11 predškolski program. Imamo i individualne informacije i pokažu nam sve što su radili, bilježnice, radne listove, crteže.. sva. Jako samo zadovoljni!

ekoi:

Citiraj:

---

Pa se sve pitam kakva je razlika između vrtića i predškole i kakva je to priprema i kakva je to svakodnevica u toj grupi?

---

Izgleda da ipak ne pitaš za predškolu, nego vrtić.
Kod nas nema razlike. Dijete je u toj dobi strarija vrtićka grupa. U ove dane kad predškola ima predškolski program, u vrijeme rješavanja radnih listova i učenja spoje stariju vrtićku grupu s predškolom i tada zajedno rješavaju.

Jedna dobra logopedica kaže:
Bolje da puno rade finu motoriku (tijesto, plastelini, bodljice..) i grafomotoriku...nego da pišu i uče slova.
Napravi se više štete nego koristi.

Neznam kako je u vašim vrtićima, ali u našima su ukinuli da se sad ide npr crtat za stol i da to moraju svi, već ako netko ne želi, nikome ništa.
I onda dođu u školu i nastanu problemi tipa, ja to sad ne želim, neda mi se, to ću doma završiti pa dođe do toga da učiteljica mora pitati, a što ćeš sada raditi?! Ili šetnja po razredu, neki ne kuže i nemaju naviku biti pri miru na stolici....itd.

Zato sam više za to da se sa dječicom poradi kroz igru na tioa gore navedenim problematičnim situacijama nego da se forsira nešto školsko.

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Jedna dobra logopedica kaže:
Bolje da puno rade finu motoriku (tijesto, plastelini, bodljice..) i grafomotoriku...nego da pišu i uče slova.
Napravi se više štete nego koristi.

Neznam kako je u vašim vrtićima, ali u našima su ukinuli da se sad ide npr crtat za stol i da to moraju svi, već ako netko ne želi, nikome ništa.
I onda dođu u školu i nastanu problemi tipa, ja to sad ne želim, neda mi se, to ću doma završiti pa dođe do toga da učiteljica mora pitati, a što ćeš sada raditi?! Ili šetnja po razredu, neki ne kuže i nemaju naviku biti pri miru na stolici....itd.

Zato sam više za to da se sa dječicom poradi kroz igru na tioa gore navedenim problematičnim situacijama nego da se forsira nešto školsko.

---

Tako je. Cilj predškole je socijalizacija, učenje kako se funkcionira u grupi, osamostaljivanje (prepoznati svoje cipele i jaknu u gomili drugih + obući se bez pomoći mame ili bake ili bilo koga).

Osim toga, djeca imaju aktivnosti koje omogućavaju produljivanje pažnje (da se do početka škole mogu skoncentrirati bar 15 minuta), a to je crtanje, bojanje, nizanje perlica, plastelin... Sve te aktivnosti istovremeno razvijaju i finu motoriku, što je predvježba za pisanje.

Rade se i vježbe grupiranja i razvrstavanja (po boji, obliku, veličini) jer to su predvježbe za osnove matematike.

Dijete traba naučiti slušati druge, slušati učiteljicu, čekati da dođe na red da kaže svoje mišljenje.... Sve se to može uredno i kroz igru, slažem se da ne treba započinjati sa slovima ako dijete samo ne iskaže interes, ali ima tu prostora za puno korisnog rada.

Moj je u starijoj vtićkoj skupini i rade jako puno kroz igru...
Likovno izražavanje na temu ili sloboddno kroz sve moguće tehnike-vrlo kreativno i raznoliko
Tjelovježba svako jutro
Glazbeno-pjevaju i plešu puno,imaju i razne instrumente(udaraljke) pa ih uče ritmu
Pričaju, čitaju, prepričavaju priče,ilustriraju priče
Bili su u knjižnici,idu u šetnje s različitom tematikom, npr.ponašanje u prometu ili jesen
pripremaju se za Dane kruha trenutno(pjesme ,recitacije, maleni igrokazi,likovni radovi, tijesto sl.)
grafomotoričke vježbe, radni listovi i sl.
Naravno imaju i puno vreemena za slobodnu igru u dvorištu ili u sobi
Ove informacije mi dijete prenese (prezadovoljan je), a i tete izvještavaju one roditelje koji se zanimaju...

Moj je predškolac u sklopu vrtića,tjelovježbu imaju prije doručka, idu dosta van(išli u pekaru povodom dana kruha, bili na izletu u šumi-brali gljive),dosta crtaju, uče pjesmice-recitacije, rade grafomotoriku, doduše uče i pisati brojeve i slova, imaju neku teku i radne listove, imaju i domaću zadaću

a kod nas nema nikakvog drilanja djece - ni recitacije ni monolozi:-D

Moj predškolac koji ima 5 godina i nepunih 7 mjeseci, prije 10-ak dana je iz vrtića donio doma s dva lista papira, na jednom listu je bilo zadano 20 zadataka zbrajanja u skupu brojeva od 10, na drugom 20 zadataka oduzimanja do 10. U zadacima se koristio i broj 0.

Zadatke je sve točno riješio, ali je rekao kako mu je odgajateljica rekla da izbriše cijeli stupac rezultata kod zadataka oduzimanja jer je on umjesto oduzimanja radio zbrajanje!

Ne mogu opisati riječima koliko sam uzrujana bila. Tu se radi se o nastavnom programu koji se obrađuje pred kraj 1. i početkom 2. polugodišta 1. razreda.
Sutradan sam odmah zamolila odgajateljice da mu ne daju programske sadržaje prvog razreda, već samo ono što je propisano za rad s djecom predškolske dobi.

Što će i kako dalje raditi, pažljivo ću pratiti, ali ovo iskustvo je bio pravi šok za mene.

Upozori ih svakako.

Moji su davno izašli iz vrtića i tamo su uglavnom radili ok predškolski program (vježbe za grafomotoriku, orijentacija u prostoru i na papiru, veće-manje, unutra-vani i slično, aliii mislim da su kod starijega preporučili neku vj2žbenicu koja je bila čisto smeće. Iz iskustva, puno ovisi o odgajatelju. Moj stariji je baš u predškolskoj godini bio u mješovitoj grupi s trogodišnjacima i to je bio kaos, a ta vježbenica s logičkim zadacima kao za autoškolu ostala mi je u posebno gadnom sjećanju.

Kod nas su sve grupe mješovite tako da mi sin od nepune 3 i predškolka od nepunih 6 (oboje su rođeni u studenom) idu u istu grupu. Ja sam fan takvih grupa i predivno je vidjeti kako se brinu jedni za druge, nema izražene kompetitivnosti, jako su povezani svi skupa.

Dvaput tjedno imaju tjelesni, a svaki dan su vani u dvorištu ili idu u šetnju, nešto svi skupa rade, a onda u vrijeme spavanja, predškolci rade svoje. Do sad su kao vrtićka skupina svašta nešto crtali, bili na predstavi, bila im je vrtićka medicinska sestra držati prezentaciju o higijeni i pranju zuba s velikim zubima i četkom, već su naučili 2-3 pjesmice, čak i mlađi pjeva. Povodom dječjeg tjedna radili su plakate o dječjim pravima, porukama odraslima itd. i vješali ih po parkovima (skupa s drugim grupama).
Prostori u vrtićku su organizirani po kutcima (muzički kutak, kazalište, obiteljski, graditeljski, medicinski itd.) i svi imaju pravo raditi ono što ih zanima, a smiju posjećivati i druge skupine, sve je otvoreno.
I da, kad dođu u školu dožive šok. Ali ne zato što je vrtić loš, nego zato što se vrtić kao institucija u posljednjih 20 godina jako promijenio na bolje, a škola ni makac.

Teta nam je na roditeljskom prošli tjedan rekla da u 9. mjesecu nisu stigli puno raditi sa predškolcima jer imaju 10-oro nove djece u grupi pa je bila i faza adaptacije, ali sada su krenuli s vježbanjem grafomotorike i crtama u crtančici. Danas su su svi predškolci u vrtiću (xy skupina) išli u veliku dvoranu na prezentaciju sigurnosti u prometu, ono, prelazak ceste, vožnja u autu (ne smiju sjediti ispred, moraju biti vezani u sjedalici isl.)

Predškolci koji ne idu u vrtić, imaju obaveznu predškolu i tada se u drugom polugodištu pridružuju u vrtićke grupe i imaju program predškole do ljeta skupa s drugim predškolcima u grupi.

Offt o mješovitoj grupi: Zuska, ovo tvoje je u redu ako su djeca u grupi različitih uzrasta, ali kod nas su u nemogućnosti bolje kombinacije spojili dvije mqle grupe djece iste dobi u jednu veću. Grupa nije srasla, to je bila predškolska godina za mog starijeg, a pola njegove grupe je otišlo u školu i pridružili su im samo trogodišnjake koji su još i spavali popodne, tako da je to bilo daleko od prave mješovite grupe raznih dobi. Nije baš bilo bajno. Inače, nemam ništa protiv šarolike grupe, ali to nije bila takva situacija. Trogodišnjaci i predškolci imali su dosta različite potrebe. I ničije nisu bile adekvatno zadovoljene.

Peterlin, odmah sam upozorila odgajateljice, njihov odgovor je bio da je on vrlo inteligentan, da su one zapazile da piše, da računa, pa eto, dale mu šprancu 40 zadataka za dijete u 2. polugodištu 1. razreda... Objasnila sam im da je to naučio samostalno kroz igru, da mu nikad nismo dali ikakve zadatke računanja ili pisanja... Zamolila da rade s njim što i s drugom djecom predškolske dobi... Ali pomalo zabrinuta jesam što će i na koji način raditi... Pratim, koliko mogu što rade. Ići ću češće na individualne razgovore i zatražiti na uvid njegovu mapu s radovima.

I moj sin piše, čita i računa jer je to naučio u igri uz nas i stariju sestru, ali bi se i ja šokirala da mu teta zada 40 ovakvih zadataka!
Međutim, naša teta ima svoj sopstveni sistem pripremanja za školu: stalno im ocenjuje radove i ponašanje "jedinicama" i "peticama", i preti da će u školi biti još strožiji, što je pre dve godine, moju stariju, dotad neopterećeno dete, gurnulo do jake anksioznosti mesec dana pred upise.
Ja sam tada bila totalno nesvesna tetinog pristupa i kasno sam shvatila u čemu je problem, ove godine sam spremnija da reagujem na vreme sa sinom.
Grupa nam je isto mešovita, i ne funkcioniše baš najsrećnije, jer na dvadesetoro dece ide samo jedna teta, deca su u poludnevnom boravku, tako da nema nikakvog posebnog vremena, mesta niti osobe koja bi zabavljala mlađu decu dok predškolci rade svoj program.

Citiraj:

---

Inesz prvotno napisa

Peterlin, odmah sam upozorila odgajateljice, njihov odgovor je bio da je on vrlo inteligentan, da su one zapazile da piše, da računa, pa eto, dale mu šprancu 40 zadataka za dijete u 2. polugodištu 1. razreda... Objasnila sam im da je to naučio samostalno kroz igru, da mu nikad nismo dali ikakve zadatke računanja ili pisanja... Zamolila da rade s njim što i s drugom djecom predškolske dobi... Ali pomalo zabrinuta jesam što će i na koji način raditi... Pratim, koliko mogu što rade. Ići ću češće na individualne razgovore i zatražiti na uvid njegovu mapu s radovima.

---

Ja bih prije otišla porazgovarati do stručne službe vrtića. Tete čini se imaju najbolju namjeru, ali ne znaju kako, odnosno nemaju dovoljno metodičkih kompetencija za rad s djetetom koje može (i izgleda hoće) više. Posao je stručne službe da ih usmjeri ili supervizira na neki način.

Žene, hvala na savjetima i iskustvima.

no@, razgovarala sam o temi sa psihologinjom vrtića.

Dan-dva nakon što sam zamolila da 5 i pol godišnjem djetetu ne daju rješavati zadatke iz matematike za drugo polugodište prvog razreda, moj sin je kao predškolarac bio na testiranju kod psihologinje. Zvala me nakon toga psihologinja da dogovorimo sastanak jer pokazao izvanredne kongitivne rezultate na testu.

Uglavnom, na sastanku mi je ponudila da dijete uključim u nešto što bi bilo kao kraći poseban program, 2 školska sata tjedno koje voditi psihologica. Cijena programa je 200 kn.

Čini mi se da oni u vrtiću ne pokazuju namjeru da ispravnim pristupom djetetu, u sklopu svojih redovnih radnih zaduženja, pomognu razvoj sposobnosti potencijalno darovitog djeteta kakvim ga je psihologinja na temelju testa, razgovora, opservacije i ostalog, procijenila. Na moje pitanje zašto to ne rade u okviru redovnih zaduženja - odgovor je bio da moraju nabaviti neke posebne materijale za rad i imati dodatnu edukaciju za to.

Na pitanje kako potiču razvoj sposobnosti kod djece čiji roditelji ne mogu platiti taj rad - nije bilo pravog odgovora.

Moja je isto u vrtiću rješavala zadatke zbrajanja i oduzimanja,cijele stranice istih, a par puta je donijela i zadatke množenja u vlastitom aranžmanu jer je rekla da joj je zbrajanje i oduzimanje dosadno. I naravno da je radila s nulom. Uglavnom ja je svakako nisam sprječavala niti se itko od drugih roditelja bunio, niti je bilo prisile da itko tko to ne želi raditi radi. A tko je htio je mogao raditi matematiku - mojoj su bili prelagani i dosadni zadaci tipa vučenje crta i bojanje kad je to odavano svladala. Ne vidim kako je forsiranje djeteta da radi stvari koje je odavno svladalo ikako korisno ili poticajno. Niti braniti zadatke koje zanimaju dijete.

Usput, sva ta silna predškolska matematika joj nije nimalo pomogla da ne napravi hrpu grešaka na klokanu ili da prek ljeta prije trećeg razreda ne zaboravi pol tablice množenja i sl.

Citiraj:

---

Inesz prvotno napisa

Uglavnom, na sastanku mi je ponudila da dijete uključim u nešto što bi bilo kao kraći poseban program, 2 školska sata tjedno koje voditi psihologica. Cijena programa je 200 kn.

---

ovo je cijena mjesečno ili cijeli program kroz godinu?

kad je mali rođen, jel on uopće spada u granicu do 1.4.2018.?

Jelena, cijena je 200 kn mjesečno.

Sin mi je skolski obveznik za 2017./18., rođen je u drugoj polovici ožujka.

Citiraj:

---

Inesz prvotno napisa

Žene, hvala na savjetima i iskustvima.

no@, razgovarala sam o temi sa psihologinjom vrtića.

Dan-dva nakon što sam zamolila da 5 i pol godišnjem djetetu ne daju rješavati zadatke iz matematike za drugo polugodište prvog razreda, moj sin je kao predškolarac bio na testiranju kod psihologinje. Zvala me nakon toga psihologinja da dogovorimo sastanak jer pokazao izvanredne kongitivne rezultate na testu.

Uglavnom, na sastanku mi je ponudila da dijete uključim u nešto što bi bilo kao kraći poseban program, 2 školska sata tjedno koje voditi psihologica. Cijena programa je 200 kn.

Čini mi se da oni u vrtiću ne pokazuju namjeru da ispravnim pristupom djetetu, u sklopu svojih redovnih radnih zaduženja, pomognu razvoj sposobnosti potencijalno darovitog djeteta kakvim ga je psihologinja na temelju testa, razgovora, opservacije i ostalog, procijenila. Na moje pitanje zašto to ne rade u okviru redovnih zaduženja - odgovor je bio da moraju nabaviti neke posebne materijale za rad i imati dodatnu edukaciju za to.

Na pitanje kako potiču razvoj sposobnosti kod djece čiji roditelji ne mogu platiti taj rad - nije bilo pravog odgovora.

---

Koji bezobrazluk.
(ne znam da sročim politički korektniji komentar.)

Da se dopunim: generalno mi je dosta sistema da se roditelj u vrtiću stavlja pred gotovo rešenje.

Ništa od pet minuta individualnog razgovora sa roditeljem u pet rečenica: primetili smo da je vaš sin takav i takav, da li vam odgovara da sa njime radimo to i to tako i tako? Ili ipak ne biste to, nego nešto drugo?

Moja starija je umirala od dosade povremeno, ali, iako je vaspitačica primetila da dete tečno čita, trebalo joj je tri meseca i moj eksplicitni predlog da se doseti da joj ponudi da čita neke od knjiga koje beskorisno stoje na polici i zabranjene su deci da listaju...
Da ne pominjem da nam deca redovno dolaze iz vrtića i škole sa gomilom kojekakvih flajera za sve i svašta od škola jezika do sporta i NTC obuke NAKON što su već imali promotivni čas i gde su im već obećali kule i gradove. Pa onda zbunjeni roditelji koji pojma nemaju ubeđuju rasplakano dete da ne, nisu planirali da ga upišu na petu aktivnost nedeljno ma kako cool bila...
Ali od svih roditelja ja sam jedina kojoj taj pristup smeta.

Učitelji ne podnose kad vrtićki odgojitelji podučavaju pisanje i računanje. Ima tu razloga - matematika se usvaja kroz određene obrasce razmišljanja koje roditelji ne prepoznaju odmah, ali su itekako vidljivi kasnije.
Naravno da djetetu nitko doma ne brani zbrajati jabuke, računati "kusur" u dućanu ili usvajati množenje pomoću skupina istih predmeta, ali sustavno pisano računanje u vrtiću nije potrebno, a ponekome može napraviti i štetu.
Isto je i s pisanjem. Mnogi usvoje krive poteze olovkom pa se to sporo ispravlja. Ako vam dijete doma želi pisati, pogledajte na netu smjerove poteza olovkom i lagano ga korigirajte. Moja je s iza 5.g. pisala već pisanim slova, ali je imala stariju sestru školarku i njene knjige pa je tako sama kopirala.

i moj je imao stariju sestru školarku, i brata srednjoškolca pa piše u školi na sasvim drugačiji način od starijih