Viđanje oca, ne znam što je pametnije...

Dakle, riječ je o viđanju oca. A problem je u tome što otac viđa dijete neko vrijeme (1-2 mjeseca) skoro svakodnevno, zove, pita,
a onda se nešto dogodi (ja nemam pojma što, možda nađe neku curu, možda je nešto drugo) i onda prestanu svi kontakti.
Onda se mala pita (još malo će navršiti 5 godina) , naravno, što se događa, gdje je tata. Ja ne znam što da joj odgovorim osim da tata puno radi, ne stigne, bla,bla. .. Sada ta priča prolazi, ali ne znam zapravo kako se ona osijeća u tim trenutcima i dokle ću joj moći pričati takve priče.

Tih epizoda od viđanja-neviđanja je bilo puno. I ja bih s njim razgovarala kad bi opet krenulo viđanje (koje bi uvijek bilo potaknuto sa moje strane, možda je to indikativno) zbog čega i zašto to radi, da to loše utječe na dijete. Onda se on u principu pokrije ušima, kaže kako je pogriješio, kako se to više neće dogoditi, kako razloga za takvo ponašanje nema itd. I onda opet.
Bilo smo i jedno dva puta na CZSS u vezi tog pitanja i nakon tih intervencija par mjeseci bi bilo sve OK, pa opet iznova.
Zadnji put sam mu rekla da ako to ikad više ponovi, da ću zbraniti susrete, jer samo izbezumi dijete.

Mala pita za njega, ja pričam kako ima puno posla. I sad se već osjećam glupo da nekog moram podsjećati da ima dijete, da bi ga trebao viđati, itd.
A opet, zbog djeteta, ne znam što da radim...

kakva su vaša iskustva, kako bi se trebala postaviti i prema njemu i prema djetetu.

Btw. ni alimentaciju ne plaća, odnosno plaća jako malo i jako neredovito. Tu sam već krenula službenim putem.

neznam što pametno ti reći... samo, ne bih voljela biti na tvom mjestu.
:love:

Htjela bih postupiti onako kako je najbolje za moje dijete, ali ne znam kako je to. U CZSS ništa pametno mi nisu savjetovale ni rekle ni prva dva puta, tako da mi se ne da opet tim putem, jer nema neke koristi..

Sigurno vas ima sa nekim iskustvima...

nažalost ne znam možeš li ti išta tu napraviti
ja sam bila u situaciji tvog djeteta, i uvijek su pauze (koje su znale biti i nekoliko godina) bile uzrokovane novom ženom
i potencijalnim osnivanjem nove obitelji

ja ne bih lagala i pronalazila opravdanja jer je prisiljavas da vjeruje u ideju da je tata super tip

za ono sto nemam odgovor ne lazem nego kazem NE ZNAM

ona mora stvoriti svoj dozivljaj tate iz onog sto on je u praksi ne iz onog sto ti pricas. ako ti se bas nateze sa njim slozi neku tablicu ili rokovnik koij mozete vas dvoje pratiti i tu mu daj evidenciju svojih i njegovih aktivnosti oko djeteta

Mislim da ne možeš na sebe preuzeti njegove odgovornosti, a njegov odnos sa ćerkom je njegova odgovornost. On je i punoletan i poslovno sposoban, ne treba ga niko podsećati da ima obaveze prema svom detetu. Ne bih ni poticala, ni zabranjivala viđenja. Prepustila bih to u potpunosti njemu. Ćerki ne bih lagala, ni ulepšavala, ako ne znam rekla bih da ne znam.
Ti imaš izbor da ne voliš svog bivšeg, a tvoja ćerka taj izbor nema, teško je ne imati osećanja prema roditelju, nemoj ni ulepšavati ni ružiti njegove postupke. Njihov odnos je samo njihov.

U identičnoj situaciji je meni bliska osoba i meni je to prestrašno! Nezamislivo mi je da je bivši suprug ne nazove svaki dan da pita kako je njihovo dijete, a kamoli da ga ne viđa, prođe i po mjesec, dva!!! A žive ful blizu, u istom naselju. I onda ga uzme na par sati, dijete (ima 4 i pol godine) nekad ne želi baš ići, ponekad plače, ona jadna ne zna šta i kako, na kraju se vrati sav sretan od tate i pita kad će opet ići. I tako u krug.
Često se pitam šta bi ja na njenom mjestu, ne znam kako bi se postavila, komplicirano je sve to. Nedavno sam joj rekla da bi trebalo to biti ZAKONSKI određeno, da moraš svoje dijete viđati makar jednom tjedno i da bi trebala postojati novčana kazna za ove koji zakazuju jer, kako to utječe na tu dijecu, to možemo samo nagađati :-(

Naravno da je njihov odnos samo njihov i da se tu ne treba uplitati, pogotovo ne negativno, ali biti pametan i znati odgovor kad te dijete pita Di je tata ili slično, uf... ne znam.