Idemo dalje!

Možda je prepatetična priča, ali baš mi je došlo da je napišem. Ako ćete je zaključati nema problema.

Lovro je rođen dva mjeseca ranije i dva mjeseca je proveo u dječjoj bolnici. Da nije bilo sestara u riječkom rodilištu, vjerovatno nebi počela s izdajanjem. Dakle, prva pohvala ide njima. Izdajanje je bilo prilično naporno, ali sam znala da je moje mlijeko ono što treba mom djetetu.
Hvala i curama na forumu i sos telefonu koje su mi pomogle oko izdajanja, i nakon toga kada je Lovro došao kući.
Možda smo Lovro i ja stvarno rijetki koji su uspostavili dojenje toliko nakon rođenja, ali treći dan nakon što je došao doma ja sam se okuražila i ponudila mu dojku, a on ju je prihvatio i točno je znao kako treba. Srećom, nismo imali nikakvih ragada ni mastitisa, jedino preveliku količinu mlijeka koju smo uspjeli smanjiti zahvaljujući sos telefonu.
I tako smo Lovro i ja, nakon dva mjeseca i 9 dana krenuli s dojenjem bez ikakvih dodatnih tekućina. I tako do početka dohrane. I još uvijek dojimo prilično, a ja sam toliko ponosna na to što smo ipak uspjeli!

Hvala i dille na šprici za hranjenje koja nam ipak nije trebala.

imas na sto biti ponosna.

cestitam ti na upornosti i snazi, a tvome malom hrabrom princu :love:

bravo za upornu mamu i miša! :love:

Paulita, mame poput tebe izazivaju ogromno divljenje u meni. Jer iskreno, da sam slučajno bila na tvojem mjestu, ja stvarno ne znam da li bih progurala to dojenje kao ti. Stvarno ti se divim! :love:

Paulita, :love: za upornost i ustrajnost!

:love: Bravo za paulitu i lovru!

paulita, divila sam ti se onda, divim ti se i danas.
:love: tebi i malom mišu i uživajte još dugo u dojenju!

Izdajala sam samo jedan dan i mislim da je to pakao. Iskreno ti se divim na volji i ustrajnosti. Samo tako dalje, mama i Lovro! :heart: