Zašto nismo nastavili s dojenjem?
Evo i mene na ovom podforumu. Imam baš pitanje za vas. Ja sam dojila samo mjesec i pol i baš mi je to nekako žao. Sa drugim dijetetom bih htjela puno duže. Kada god razmišljam o razlozima prestanka dojenja ne mogu a da si uvijek iznova ne postavim pitanje što sam mogla napraviti još da to ne završi tako neslavno.Evo ovako ide naša priča:
Rodila sam na carski i mlijeko mi se pojavilo tek 3. dan. Moram priznati da ga je bilo jako puno (najviše u sobi od nas tri). Kanalići mi nisu bili začepljeni, baš je fino curilo iz dojki. Sven i ja smo se odmah skužili i nije bilo nikakvih problema. Ispravno je držao dojku tako da me ništa nije bolilo i super je vuko. Sve u svemu, bila sam jako ponosna na nas i pitala sam se zašto ljudi misle da je to komplicirano kad nije. Sven je iz bolnice (nakon 7 dana) izašao sa svega 50 g manje od porođajne težine. U prvih tjedan dana doma dobio je 400 g, a cijeli 1. mjesec 850 g. Fino je jeo, fino spavao, sve za pet. Međutim nakon prvog pregleda kod pedijatra s mjesec dana sve je krenulo nizbrdo. Počeo je skoro stalno plakati, a mi nismo mogli skužiti zašto. Činilo mi se da jede normalno (naše hranjenje je u prosjeku trajalo oko30-40 min, svaki obrok druga dojka) i nije mi niti padalo na pamet da je gladan. Pomislili smo da su grčevi, međutim nisu bili jer nije imao nikakvih drugih simptoma. Pa smo mislili da se odjednom hoće nosati, ali smo brzo shvatili da niti u tome nije štos. Prestao je spavati, plakao bi odmah nakon hranjenja, u stvari non-stop je plakao. To je trajalo 4-5 dana i već smo bili ludi, pogotovo zato što je prvi mjesec prošao bez greške, milina. Tada me prijateljica pitala: "Da ti nije on možda gladan" :shock: GLADAN??? Kako mi to nije uopće palo na pamet do tada, a to me pitala oko 10 navečer nismo znali šta da radimo. MM i ja smo se onda dogovorili da on ode po adaptirano mlijeko u apoteku pa da vidimo da li će onda prestat plakati. Ako prestane znači da je cijelo vrijeme bio gladan. :( Tako je i bilo. Sva sreća da smo imali jednu bočicu doma za svaki slučaj. Nakon adaptiranog je zaspao kao mali anđelko i prespavao skoro cijelu noć. Ujutro sam odmah zvala pedijatra i rekao je da dođemo na probno dojenje. Izvagali su ga prije i poslije i zaključili da je dobio samo 60 g što je premalo (trebao bi oko100g). Tada nam je rekao da napravimo slijedeće: Prvo ga nahranite na prsima, onda se izdojite i to mu ponudite i na kraju mu ponudite adaptirano mlijeko.
Tako smo i počeli raditi, međutim kako je otkrio dudu više nije htio uopće na prsa. Svaki put kada bih ga stavila počeo bi urlati. Tada je počelo moje bjesomučno izdajanje od jutra do mraka. Zaboravila sam naglasiti da sam mlijeka do tada imala u izobilju. U početku prvih par dana sam izdajala dosta mlijeka ( i preko 100 ml po dojci), međutim onda je to počelo drastično opadati i u roku od 2 tjedna smo spali na oko40 ml u obkje dojke. Tako je naše dojenje neslavno završilo i polako smo kompletno prešli na umjetno. Baš mi je bilo žao ali sam mislila da je to bilo neizbježno. No danas čitajući ovaj podforum i teoriju o tome da svaka žena može dojiti, da je sve u glavi, zanima me što sam po vašem trebala napraviti da bih nastavila dojiti i da bi se vratili u onu idilu od prvog mjeseca. To me užasno zanima zato što mi je stvarno stalo da drugo dijete (kada dođe) dojim što duže jer sam svjesna da je majčino mlijeko nezamjenjivo a da i ne spominjem financijsku stranu.
Hvala unaprijed na savjetima
