Dijete, 13,5 godina želi ići gledati.
Da li sam nemajka jer sam rekla ne.:zbunj:
Printable View
Dijete, 13,5 godina želi ići gledati.
Da li sam nemajka jer sam rekla ne.:zbunj:
ja sam bila mlada kad sam gledala original, meni je to ok, malo adrenalina i nista vise
sadrzaj mi je ok, frikovi i cudaci neuklopljeni u mainstream, kakvi se svi ponekad osjecaju u toj dobi, ne treba to ubijanje shvacati doslovno
Ja sam imala 7 godina, možda malo više, išla sam u 1. razred, kad sam doma na TV gledala Noć Vještica! Nisam imala traume ali sam jako zavoljela horor filmove :-)
Po priči moje mame, ja sam sa svojim pokojnim tatom gledala horor filmove od druge godine. Ja se ne sjećam od koje, ali znam da ih gledam od kad zanm za sebe. Nikad ni jedan horor me nije uplašio, uvijek ih gledam samo kao film. I stvarno ih obožavam, samo sve je manje dobrih horora zadnjih godina. Mislim da ti dosta zavisi od djeteta. Ja bi svoje danas-sutra pustila, kada bih procjenila da mu to ne bi uzrokovalo traume i noćne more. Dovoljno je velik da mu možeš objasniti da ide na svoju odgovornost, to je samo film, ako ne zna, objasni mu kakav je to film ( i ja bi ga taaaako rado išla gledati da nemam ovog privjeska od mjesec i pol na meni :lol: )
Moja voli horore,ali sada, neki iz njezinog razreda su gledali neke filmiće na youtube-u i djeca više ne žele ući u lift.:mrgreen:
(Ima neki filmić gje se odjednom ugasi svjetlo i onda kada se upali u liftu je exta osoba.)
Ja znam da je moje dijete normalno i sve to, ali opet se pitam.... kada su premladi a kada je to ok.
Ja se još uvijek (imam 32g) bojim ostati sama kroz noć u kući (sama s klincima, bez muža),
ići u podrum, ili tavan po mraku, stalno provjeravam jel netko iza vratiju i slično... A sve zbog toga jer sam s bratom (koji se ničeg ne boji) kao klinka gledala horor filmove...
I ja volim horore i stvarno ih gledam od malena. Sjećam se da sam kao mala gledala Noć živih mrtvaca i bila sam odusevljena.
Cathy, ti najbolje poznat svoje dijete i znaš kako bi to moglo utjecati na nju. Pa ovisno o tome porazgovaraj s njom o tome sto može očekivati u filmu i da li je spremna na to.
Moji su još mali, ali znam da bi sa starijim puno puno trebala pričati prije takvog filma (da je stariji, naravno) jer je stvarno emotivac i sve osjećaje doživljava x10, pa tako vjerujem da bi i strah. Ali, da i nakon razgovora želi ići, pustila bi ga, neka pokuša.......
Na kraju krajeva, ako joj bude prestrasno uvijek može izaći iz kina, zašto se mučiti. I znati će da ne voli horore.
A s druge strane, možda razvije ljubav prema tom zanru...
Pa to kažem, zavisi od djeteta, ja ne znam kako je tata procjenio da ja s tako malo godina neću imati posljedica,valjda se samo nadao da neću :-)
I da se nadovezem, ja kada gledam horore osjećam strah, i poslije filma osjećam strah, nije da mogu pogledati horor i isključiti taj osjećaj.
Ustvari, volim taj osjećaj straha, a istovremeno sam svjesna da je neutemeljen jer je to samo film, dakle, kao neki sigurni strah....
Samo sto ne znam kada djeca mogu shvatiti da je taj strah siguran, da je to samo film?
Nisi nemajka, ali ja bih pustila, sigurno.
Ako je ikada makar u prolazu pogledao Dnevnik, a vjerojatno je, onda je mogao vidjeti tisuću puta gore scene, a koje, nažalost, nisu plod fikcije.
Ja sam u toj dobi već pogledalali Poltergeista i svašta drugo, bez nekih posljedica.
Sjećam se da sam u toj dobi odgledala sve što je bilo dostupno, a favorit mi je bio Freddy. I dan danas se uhvatim kako pjevušim "one, two, Freddy's coming for you... " :mrgreen:
Moji su veliki strašljivci, mislim da ne žele gledati takve stvari, njih je i Coralina bacila u očaj.
Da inzistiraju, vjerovatno bih dala od tih godina.
Ok, razmatram.:mrgreen:
I ja mislim da ovisi o djetetu. Ja niti sadane bih gledala horor a kamoli kao dijete. Moja curka je isto plašljiva. A dobro se sjećam kad su moji najbolji prijatelj i prijateljica u OŠ gledali Carrie kako su oduševljeno prepričavali. Ja sam doma imala knjigu Carrie od T. Dreisera pa sam ju se bojala otvoriti misleći da je po njoj snimljen taj film :mrgreen:
to ovisi, ja sad s 33 godine skacem na svaku malu plašljiviju scenu, na horore ne želim ni pomišljati, ne mogu. poslije takvog filma bojim se i svoje sjene još danima. Inace ja se uživim u svaki film kao da sam dio njega
Ja bih ju pustila. Oduvijek sam voljela taj žanr, i bio mi je strašan bed kad bi mi mama s vremena na vrijeme zabranila da gledam Dosjee x (ok, nisu horor, ali su ipak brrrr). Priznajem, strah me, ali valjda imam tu neku mazohističku crtu kada uvijek iznova gledam takve sadržaje :mrgreen:
jedini horor koji sam u zivotu pogledala bio je stanar od polanskoga
jos i sad osjecam tjeskobu kad ga se sjetim, mada sam nakon +20 godina od gledanja vecinu toga zaboravila
nakon filma mislila sam se - kako cu ja uopce nakon ovakvog filma nastaviti normalno zivjeti
ok, jos jedan horor sam gledala, deliverance
a greskom i pocetak filma piknik at hanging rock
brrr, od sva ta tri filma jos se jezim
jasno mi je ja horore preozbiljno shvacam i zato mi je drago da ih moje dijete ipak dozivljava ko zabavu
carie nije isao gledati
rekla bi mu da mi nije bas drago da ide, ali kad ti dijete ima toliko godina, onda mu ni ne mozes zabraniti, ako stvarno hoce pogledat ce ga ili u kinu, dok ti mislis da gleda madagaskar ili ce ga skinuti preko torenta
Off topic, prije mjesec dana pogledah horor Prizivanja, snimljen prema istinitom događaju. Toplo preporučam, i sad mi se tresu gaće od straha :scared:
Noup, ovaj :
http://www.moj-film.hr/film/trailer/prizivanja/
Možda i ima neka bijela sova u traileru, nemam pojma, ne usudim se pogledati video i prizvati si opet onu glazbu i scene
Lol, hajd klikni, sad me kopka ima li sova :mrgreen:
ovaj trailer tj film sa sovom je napravljen kao po istinitom dogadjaju, pusta neke audio snimke, sve je u sivim i plavim bojama
strasno
Ja čak nisam nikada niti pogledala trailer za film, nego sam pročitala na internetu ispovijest obitelji po čijem je doživljaju snimljen film i odlučila da pogledam. Ali plakat za film je sav u sivim i plavim bojama, samo se ne sjećam te sove niti je sova uopće dio priče :?:
Ja ove linkove ne otvaram, trenutno sam sama u kući
Meni je paranormal activity žešća glupost. Sjećam se kd je izašla Vještica iz Blaira, svi ga preporučivali, svi se us.ali od straha, ja jedva čekala da pogledam, a na kraju glupljeg filma nisam gledala ni dan danas :P Ova prizivanja mi se čine ok :)
mene majka nije pustila ni na aliena ni na krugera, u toj dobi (visi osnovne).
vecina ekipe u razredu je pogledala, ja nisam.
al meni nisu dali ni da gledam dnevnik. :/
mislim da su danas djeca izlozena hororcima od najranijih dana, pocevsi s crticima tako da im horor film ne bi bio nesto novo, lose.
no opet, ima djece koje vole taj "filing" i one koji ne. i znas sama kako se ona nosi s njime i kako se do sada nosila.
Ja puštam. Bez problema. Pametna djeca znaju da je to film i da služu za zabavu.
I meni je prvi Carrie bio strašan, ali sam gledala. Jer su svi gledali, tada mi je to bilo, valjda, bitno. Ako mogu drugi da mogu i ja.
Mislim da je trinaest i pol godišnjaku veći horor da ga mama ne pusti gledati ono što njegovi vršnjaci gledaju i da ona misli da je on još premali za to, nego svi filmovi ma kako strašni bili.
No, tako mislim ja. Ti radiš kako ti misliš.
Ja bih pustila da ide.
Moja isto obožava hororce svih vrsta i smije se na to i poslije danima meni prepričava iako ja ne želim slušati jer ja mrzim horor filmove.
Moja (12 g.). čita knjige od R.L.Stine (posuđuje od djece u razredu) i mene žica da jojslijedeći put kad budem išla u knjižnicu posudim neki horor na odjelu za odrasle. Sin (10 g.)je već druga priča, on je od Coraline danima imao noćne more i nije htio sam zaspati, kad vidi boks meč u kom je nekom pukla arkada on se rasplače...
Dakle, kći bi mogla Carrie gledati već sada, a sin možda kad se oženi.
joj, ja ne mogu gledati horore. kao ivaricu, isto me polanski uništio, samo s rosmarinom bebom. a niti jedne strašne scene u filmu. ti psihološki, još s djecom, brrrr. a takav je carrie, barem ona stara verzija. alliena mogu gledati i u pol noći, to me nije strah.
sjećam se, imala sam čini mi se 17, sestra 12, bile smo ujutro same doma i kao gledati ćemo poltergeista. bilo podne i sunce. pogledale smo 5 minuta nakon uvodne špice i ugasile tv, obje isprepadane :lool:
j je na mene strašljiv :mrgreen: jednom ga je njegov frend pitao da idu gledati paranormal, s nekom ekipom. molio me da ga ne pustim, da ne ispadne kukavica. lakše se na strogu mater izvući :lool:
rosmarinu bebu ne gledam! odbijam, narocito danas. probala sam ko mlada i nije islo.
idi vrit, sad si me opet ukomirala.
ja sam znala da rosemary`s baby ne bi prezivjela, pa nisam gledala
sestra mi je gledala dok smo zajedno zivjele u stud. danima, sjecam se da mi je samo jednom pogled pobjegao na ekran jer je ona rekla - ovo nikako ne smijes vidjeti
zaboravila sam sto je bilo, ali jos se bojim
isto sam, dok je ona gledala s frendicama poltergeist, a ja ucila, slucajno cula par scena (uglavnom kako sumi tv... LOL), i to mi se mjesecima i godinama vracalo
s druge strane, bez problema spavam usred sume i jedina se od svih njih nisam bojala spavati u jednoj staroj napustenoj kuci dok smo bile djeca i ljetovale same (16-17g)