Citiraj:
OZLJEDA NA OŠTEĆENOM TOBOGANU
Dječak izgubio dva prsta, odšteta 90 tisuća kuna
Sudsku odluku Grad smanjio za 138 tisuća kuna
Piše Mate PIŠKOR
SISAK – Cijeloga života desetogodišnji I. Š. iz Siska pamtit će 30. lipnja 2001. godine kada je ostao bez desnog kažiprsta, a teže mu je ozlijeđen srednji prst na istoj ruci.
U međuvremenu je dječak zaliječio rane, ali zbog otkinutog kažiprsta teško piše, trne mu ruka, a najviše ga boli ruganje učenika u školi u kojoj pohađa treći razred.
Nesreća se dogodila prije malo manje od tri godine, a jučer je Gradsko poglavarstvo Siska odlučilo da će temeljem presude Općinskog suda u Sisku malodobnom I. Š. odmah isplatiti 90.000 kuna sa zakonskim kamatama. Presuda obuhvaća: 8.000 kuna zbog straha, 12.000 kuna zbog bolova, 50.000 kuna zbog duševnog bola te 20.000 kuna zbog naruženja srednjeg stupnja.
Postupak trajao tri godine
I. Š. Ima deset godina i upravo se spremao u školu kada smo njega i njegovu mamu posjetili u obiteljskom domu u Sisku. Ruku bez prstiju nesvjesno je skrivao.
- Raduje me što je gotovo tri godine nakon nesreće dovršen postupak za naknadu štete i što je Grad Sisak odlučio mom sinu platiti barem dio odštete. Je li 90.000 kuna mnogo ili malo, ne znam i ne znam koliko stoje dva otkinuta prsta jednog dječaka koji se igrao na dječjem igralištu – rekla je majka Sandra.
Dječak je stradao igrajući se na tada novom dječjem igralištu u ulici A. G. Matoša u Sisku, na mjestu gdje bi treba o biti najsigurniji. Došao je baki u posjet i otišao se igrati na igralište. Nije znao da je tobogan samo nekoliko mjeseci nakon postavljanja postao opasan. Ne sluteći ništa, popeo se na vrh i veselo spustio. Uzvik veselja zamijenio je krik boli, očaja i straha kada su mu prsti zapeli u pukotini na toboganu, između poda i bočnih stranica. Oštri rubovi otkinuli su mu kažiprst i teško ozlijedili srednji prst. Završio je u bolnici «Dr. Ivo Pedišić». U otpusnom pismu dokumentirana je «traumatska amputacija krajnjeg članka kažiprsta desne ruke te otkinuće kože i tetiva trećeg prsta desne šake s defektom tkiva.
Učinjen mu je kirurški zahvat reamputacije kažiprsta desne šake te rekonstrukcija kože, tetive i nokta srednjeg prsta.» Sudski vještak dr. Želimir Obradović istaknuo je da dječak, osim toga, trpi bolove u batrljku kažiprsta, i to kod promjene vremena i kada se udari, teže drži olovku, povremeno osjeća ukočenost ručnog zgloba i srami se pokazati ruku pred drugima.
Dječak postao povučen
U nalazu sudskog vještaka navedeno je da je dječak nakon ozljeda postao povučen, a u kontaktima agresivniji te se pojavilo i mucanje. Na kraju je zaključeno kako je riječ o teškoj ozljedi. Budući da je riječ o dešnjaku i s obzirom na dob, postotak trajne invalidnosti procjenjuje se na 15 posto.
Sutkinja Općinskog suda u Sisku, Irena Periček, u presudi donesenoj još 14. svibnja prošle godine dječaku Igoru Šalkoviću dosudila je 228.000 kuna odštete, i to: 8.000 kuna zbog straha, 40.000 kuna zbog boli, 150.000 kuna zbog duševne boli i 30.000 kuna za naruženje srednjeg stupnja.
Žalba za ostatak odštete
Odvjetnik Grada Siska, Dragan Crnković, smatra da je odšteta previsoka i da bi, prema uvjetima koje je odredio Vrhovni sud, dječak mogao dobiti najviše 34.000 kuna. On je predložio, a Grad prihvatio da se I. Š. Isplati 90.000 kuna te da se na ostatak odštete podnese žalba. S time se složilo i Gradsko poglavarstvo, vodeći računa da je na gradskom dječjem igralištu teško ozlijeđeno sedmogodišnje dijete.
- Odmah smo htjeli platit odštetu, ali zbog upozorenja osiguravajuće kuće morali smo ići na sudsku parnicu. Nismo željeli odugovlačiti parnicu pa nismo kao sukrivce navodili izvođača radova i proizvođača opreme, odnosno sprava na dječjem igralištu. Zato što je riječ o djetetu, platit ćemo tri puta veću odštetu od one koju bi prema kriterijima Vrhovnog suda mogao dobiti – rekao je gradonačelnik Dinko Pintarić.
No, Grad smatra da je za štetu odgovoran izvođač radova Horting-Siscia te će protiv njega podnijeti tužbu, kao i protiv proizvođača tobogana, tvrtke iz Pakraca.
Odvjetnik dječakove obitelji, Ivan Rafaj, kratko je rekao da naknada od 90.000 kuna nije odgovarajuća jer će dječak cijeloga života nositi traumu i ožiljke.
Uvijek treba voditi računa o mladosti osobe i nanesenoj šteti, bez obzira na uobičajenu sudsku praksu – ustvrdio je odvjetnik Rafaj.
Naš sin sada ima teške posljedice
- Mog sina boli ruka kada dulje piše, teško hvata manje predmete, a od posljedica ozljede, bolova i straha počeo je mucati i sve su naglašeniji tikovi. Novac koji smo dobili od Grada, pomoći će nam da pokušamo otkloniti te smetnje i priuštimo sinu ljepše djetinjstvo jer ja ne radim, a muž Ivica je zaposlen u Željezari i tek sada redovito prima plaću, rekla je majka Sandra.
«Roda»: Bolje i zatvorena nego opasna igrališta
U Gradu Zagrebu kažu kako nemaju problema s postavljanjem dječjih igrališta jer se za to uvijek nađe novca i donatora koji su spremni uložiti u uređenje nečega takvog, ali problemi nastaju kod održavanja. Zbog nedostatka novca uništena igrališta često se mjesecima ne popravljaju. Predsjednica udruge Roditelji u akciji «Roda» Vedrana Miholić naglašava kako bi lokalna zajednica više pažnje trebala poklanjati igralištima, unatoč tome što u lokalnim proračunima obično nema dovoljno novca za sve potrebe.
- Kad su u pitanju sigurnost djece i ugrožavanje života, takva bi pitanja trebala biti prioritet lokalnim jedinicama. Bolje da su igrališta zatvorena, nego da su u njima ljuljačke i tobogani koji ugrožavaju sigurnost – kaže V. Miholić. Dodaje kako je «Roda» i do sada upozoravala roditelje da oni nastoje upozoriti vodstva gradova i općina na neodržavana igrališta jer oni plaćajući poreze imaju pravo postavljati prioritete.
Djecu i roditelje nitko ne upozorava na moguću opasnost
ZAGREB – Dječja igrališta često ne zadovoljavaju sigurnosne uvjete za bezbrižan boravak djece. Igrališta su često meta delinkvenata koji se iživljavaju nad spravama namijenjenim za igru djece. Kada se tobogani, ljuljačke i vrtuljci jednom razbiju ili unište, ne popravljaju se, a nitko ni na koji način ne upozorava djecu i roditelje na moguću opasnost. Dječja igrališta postavljena u sklopu škola i dječjih vrtića održavaju same te ustanove gradskim novcem, a igrališta koje udruge ili mjesne zajednice postave u gradskim kvartovima određeni broj godina održavaju oni koji su ih postavili, a poslije službeno o njima brinu oni koji su naručili njihovo postavljanje. Zagrebačka Klinika za dječje bolesti dnevno primi otprilike desetoro djece ozlijeđene u igri na igralištima. Prema riječima predstojnika Hitnog kirurškog odjela Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj, dr. Božidara Župančića, otkako je zatoplilo, ozljede djece na ljuljačkama i toboganima opet su svakodnevnica. Mnoga su dječja igrališta u Hrvatskoj u iznimno lošem stanju. Potrgane ljuljačke i klackalice, tobogani puni rupa u koje s lakoćom stane mala dječja nožica, pješčanici puni stakla i životinjskog izmeta, uobičajena su slika većine dječjih igrališta.
Sam Zagreb, primjerice, ima dva dječja igrališta koja bi se po kvaliteti sadržaja mogla mjeriti s europskim (u parku Maksimir i kod Boćarskog doma), no ostala su uglavnom zapuštena i vrlo loše održavana. Osim toga većina je igrališta betonirana, što predstavlja dodatan problem jer se dijete pri svakom padu može vrlo teško ozlijediti.
No, ima i svijetlih primjera. U Poreču, primjerice, većina dječjih igrališta ima zemljanu podlogu, a sva potencijalno opasna mjesta imaju zaštitu.
